Posl. br. P-902/2024-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. MZ iz [adresa] kbr. 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LZ iz [adresa], ul. 62 kbr. 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji zastupani po punomoćniku ŽZ, odvjetniku u [adresa], protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnica stranaka, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak Gubeša, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 400 m2, na skici izmjere Ovlaštenog inženjera geodezije NZ, dipl. ing. geod., od dana 23. svibnja 2025., označenog slovima S, T, U, V i S, koja je sastavni dio ove presude, te se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude gore naznačeni i opisani dio nekretnine u površini od 400 m2 putem nadležnog Ureda za katastar i geodetske poslove izdvoji u zasebnu parcelu (česticu) i istu u cijelosti uknjiži na svoje ime i vlasništvo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene.
II. Utvrđuje se da je tužiteljica LZ iz [adresa], ul. 62 kbr. 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak Gubeša, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 400 m2, na skici izmjere Ovlaštenog inženjera geodezije NZ, dipl. ing. geod., od dana 23. svibnja 2025., označenog slovima F, G, H, A, B, C, D, E i F, koja je sastavni dio ove presude, te se tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude gore naznačeni i opisani dio nekretnine u površini od 400 m2 putem nadležnog Ureda za katastar i geodetske poslove izdvoji u zasebnu parcelu (česticu) i istu u cijelosti uknjiži na svoje ime i vlasništvo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene.
III. Utvrđuje se da je tužiteljica IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak Gubeša, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u površini od 400 m2, na skici izmjere Ovlaštenog inženjera geodezije NZ, dipl. ing. geod., od dana 23. svibnja 2025., označenog slovima P, R, I, J, K, L, M, N, O i P, koja je sastavni dio ove presude, te se tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude gore naznačeni i opisani dio nekretnine u površini od 400 m2 putem nadležnog Ureda za katastar i geodetske poslove izdvoji u zasebnu parcelu (česticu) i istu u cijelosti uknjiži na svoje ime i vlasništvo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je tužitelj ad 1/ kao daroprimatelj utuženi realni dio predmetne nekretnine, a koji je preciznije opisan u točki I. izreke ove presude, stekao po Ugovoru o darovanju od 23. svibnja 2022. od svoje majke KZ, a koja je prethodno isti ovaj dio nekretnine stekla nasljeđivanjem od svoje majke ĆZ pok. M po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju od 16. srpnja 2007. posl. br. O-305/06 UPP/OS-148/06, a koja je prethodno isti ovaj dio nekretnine stekla nasljeđivanjem od svog oca BZ "Višnje" pok. L po rješenju o nasljeđivanju od 28. ožujka 1978. posl. br. O-60/78. Na ovom dijelu nekretnine početkom 70. -ih godina prošlog stoljeća, i to od strane pradjeda ovog tužitelja, izgrađena je manja kućica, i već tada bilo je dogovoreno da će ova kućica pripasti majci tužitelja ad 1/, a da je tome tako vidljivo iz sadržaja zapisnika od 11. kolovoza 1977. broj 02/124/77. Naime, po okončanju ovog postupka prednici ovog tužitelja AZ izdani su Osnovni urbanistički podaci za projektiranje, a sam objekt legaliziran je temeljem pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko – neretvanske županije Ispostava [adresa] od 13. svibnja 2014. Potom je pravomoćnim rješenjem istog odjela od 1. prosinca 2014. utvrđeno da građevinsku česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, čini dio predmetne čestice u površini od 400 m2, a koji dio je upravo predmetom ove tužbe i precizno opisan u točki I. izreke ove presude. Tužiteljica ad 2/ je utuženi realni dio svoje nekretnine, a koji je precizno opisan u točki II. izreke ove presude, stekla temeljem Ugovora o darovanju od svoje majke CZ, a koja je prethodno isti ovaj dio nekretnine stekla nasljeđivanjem od svog oca BZ "Višnje" pok. L po rješenju o nasljeđivanju od 28. ožujka 1978. posl. br. O-60/78. I na ovom dijelu nekretnine početkom 70. -ih godina prošlog stoljeća sagrađena je manja kućica, a koju je sagradio djed po majci ove tužiteljice BZ " I" pok. L. Već tada je unutar obitelji bilo dogovoreno da će ova kućica zajedno sa zemljištem pripasti prednici tužiteljice ad 2/ CZ, a rješenjem Sekretarijata za upravno pravne i opće poslove, Odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo od 17. lipnja 1993., izdanog na ime CZ, riješeno je da se i ovaj objekt može zadržati u prostoru, pa je isti naknadno legaliziran temeljem pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko – neretvanske županije Ispostava Vela Luka od 20. svibnja 2014. Rješenjem istog odjela od 1. prosinca 2014. utvrđeno je da građevinsku česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čini dio predmetne čestice u površini od 400 m2, a koji dio je precizno označne i opisan u točki II. izreke ove presude. Nadalje, u tužbi se navodi i to da je tužiteljica ad 3/ utuženi realni dio predmetne nekretnine, a koji je precizno opisan u točki III. izreke ove presude, stekla temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od svoje majke ĆZ pok. M od 16. srpnja 2007. posl. br. O-305/06 UPP/OS-148/06, pri čemu je majka ove tužiteljice predmetni dio nekretnine stekla nasljeđivanjem od svog oca BZ "Višnje" pok. L po rješenju o nasljeđivanju iza njegove smrti od 28. ožujka 1978. posl. br. O-60/78. I na ovom dijelu nekretnine djed ove tužiteljice po majci BZ "Višnje" pok. L je početkom 70. -ih godina prošlog stoljeća sagradio manju kućicu, a već tada je unutar obitelji postignut dogovor da će ova kućica pripasti prednici tužiteljice ad 3/. Ovaj objekt legaliziran je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko – neretvanske županije Ispostava u [adresa] od 12. svibnja 2014., a pravomoćnim rješenjem istog odjela od 1. prosinca 2014. utvrđeno je da građevinsku česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu ove građevine čini utuženi dio predmetne nekretnine u površini od 400 m2, kako je to precizno opisano u točki III. izreke ove presude. Stoga svi tužitelji tvrde kako je predmetno zemljište, odnosno utuženi realni dijelovi predmetne nekretnine, u njihovom posjedu, a koji posjed računajući i posjed njihovih prednika seže unazad 100-tinjak godina. Također u tužbi se ističe da je predmetno zemljište prednicima sadašnjih tužitelja pripalo agrarom, međutim da je agrarna odluka zagubljena, ali da su tužitelji svoje pravo vlasništva stekli kako dosjelošću tako i temeljem građenja.
1.1. Kako se ODO u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli Građansko upravni odjel povodom zahtjeva tužitelja očitovalo da nema uvjeta za mirno rješenje spora, a tužitelji imaju pravni interes da se utvrdi kako su oni vlasnici utuženih posebnih dijelova nekretnine, koje vlasništvo su stekli nasljeđem, dosjelošću i građenjem, to ustaju predmetnom tužbom, pri čemu su konačno precizirali tužbeni zahtjev na ročištu održanom 6. listopada 2025. na način kako je to precizno navedeno u točkama I., II. i III. izreke ove presude.
1.2. U svom odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2025. tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ovo iz razloga što tužitelji predmetnom tužbom ne dokazuju jesu li i koji njihovi pravni prednici bili u posjedu posebnih dijelova predmetne nekretnine, na koji su ih način posjedovali i kakve je kvalitete bio njihov posjed. Napominje se da predmetna nekretnina u naravi predstavlja otok, dakle pomorsko, a da bi se na društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke. Prema postojećim zakonskim propisima na društvenom zemljištu se u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. dosjelošću nije moglo steći pravo vlasništva. To što su tužitelji utužene dijelove nekretnine stekli od osoba koje nisu bili vlasnici tih dijelova nekretnine ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj njihova posjedovanja, pa po takvoj pravnoj osnovi tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na utuženim dijelovima nekretnine. Stoga se predlaže sudu da tužiteljima naloži u spis dostaviti povijest upisa u katastarskom operatu te se predlaže pribaviti podatke iz informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968. Kako tužitelji u svojoj tužbi nisu valjano dokazali da bi njihovi prednici bili u kvalificiranom posjedu utuženih dijelova nekretnine, pravni slijed od takvih prednika pa do danas tužitelja, niti potrebnu kvalitetu svog posjeda, to se tužena protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, uz napomenu da će eventualno nakon uviđaja na licu mjesta i saslušanja predloženih svjedoka precizirati svoj odgovor na tužbu.
1.3. U ovakvim svojim navodima stranke su ustrajale tijekom čitavog postupka.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, skice lica mjesta koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije NZ od 18. kolovoza 2023., rješenja Upravnog odjela za proračun i financije Općine Vela Luka od 6. ožujka 2023., rješenja Hrvatskih voda d.d. od 6. ožujka 2023., rješenja Upravnog odjela za proračun i financije Općine Vela Luka od 21. srpnja 2023., Ugovora o darovanju od 23. svibnja 2022., rješenja o nasljeđivanju iza smrti KZ pok. Ž od 15. rujna 2023. posl. br. O-742/2023 UPP/OS- 93/2023, rješenja o nasljeđivanju iza smrti ĆZ pok. M od 16. srpnja 2007. posl. br. O-306/06 UPP/OS-148/06, rješenja o ispravku ovog rješenja o nasljeđivanju od 16. srpnja 2008. donesenog pod istim poslovnim brojem, rješenja o nasljeđivanju iza smrti BZ "Višnje" pok. L od 28. ožujka 1978. posl. br. O- 60/78, Zapisnika o izvršenom uviđaju na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 11. kolovoza 1977. broj 02-124/77, rješenja o izdavanju osnovnih urbanističkih podataka za projektiranje od 1. rujna 1977. broj 02-124/77, rješenja Odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo Dubrovačko – neretvanske županije od 17. lipnja 1993., potvrdu Uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorski odjel u Dubrovniku od 4. veljače 2013., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Vela Luka od 13. svibnja 2014., rješenja Upravnog odjela za proračun i financije Općine Vela Luka od 6. ožujka 2023., rješenja Hrvatskih voda od 6. ožujka 2023., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Vela Luka od 12. svibnja 2014., potvrdu Uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorski odjel u Dubrovniku od 4. veljače 2013., arhitektonski snimak stambene kuće od 19. prosinca 1992., Ugovora o darovanju od 2. svibnja 2005., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Vela Luka od 20. svibnja 2014., rješenja o privremenom odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 2. ožujka 2017., rješenja zemljišno knjižnog odjela ovog suda u Blatu od 15. travnja 2011. posl. br. Z-322/11, rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Vela Luka od 1. prosinca 2014., izvoda iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu od 9. listopada 2014., rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Vela Luka od 1. prosinca 2014., izvoda iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu od 9. listopada 2014., rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Vela Luka od 1. prosinca 2014., izvoda iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu od 9. listopada 2014., snimke broj 13 iz 1995. (crno bijela verzija te verzija u boji), povijesti promjena na katastarskoj čestici od 7. lipnja 2011., preslike agrarnog spisa posl. br. Agr-5025/31, skice koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije NZ od 23. svibnja 2025., pregledan je cjelokupni spis ovog suda pod posl. br. P-201/2021 (ranije P-456/2018), održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, u svojstvu svjedoka saslušani su FZ, PZ, ZZ, VZ, OZ, TZ i GZ te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja. Raspravnim rješenjem suda od 15. lipnja 2026. odbijeno je daljnje provođenje dokaza pregledom spisa upravnih postupaka iz kojih potječu odluke na koje se pozivaju tužitelji, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP)). Cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da su svi tužbeni zahtjevi osnovani.
3. Predmetom spora u ovoj pravnoj stvari su posebni dijelovi nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], pri čemu je nesporno kako ova nekretnina u naravi predstavlja cijeli otočić Gubeša, a koji je smješten u blizini [adresa] u [adresa]. Budući se u predmetnom slučaju radi o otoku, koji je relativno male površine, svakako je bilo potrebno prethodno ispitati da li posebni dijelovi ove nekretnine koji su predmetom tužbe zapravo zahvaćaju pomorsko dobro. Međutim, uvidom u skicu lica mjesta na kojoj se temelji predmetna tužba i koju je po kazivanju i nalogu tužitelja izradio ovlašteni inženjer geodezije NZ od 23. svibnja 2025., utvrđeno je kako pomorsko dobro ima posebnu katastarsku oznaku i označeno je kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da ova skica zapravo u cijelosti odgovara licu mjesta prilikom uviđaja na licu mjesta održanom 20. ožujka 2026. potvrdio je mjernik vještak Toni Farac iz tvrtke Gauss d.o.o. Split Poslovnica Blato na Korčuli. Stoga je pregledom skice lica mjesta od 23. svibnja 2025. i neposrednim opažanjem suda na licu mjesta uz sudjelovanje drugog mjernika vještaka utvrđeno kako predmetnom tužbom nije zahvaćena površina koja bi predstavljala pomorsko dobro, a da je tome tako zapravo proizlazi i iz činjenice da zastupateljica tužene nije prigovorila skici od 23. svibnja 2025. niti je imala bilo kakvih primjedbi na rezultate uviđaja održanog 20. ožujka 2026. Inače, posebni utuženi dijelovi nekretnine u naravi predstavljaju manje uređene kućice, zajedno sa okućnicama, odnosno zemljištima koje služe za redovnu uporabu zgrade, svako površine od po 400 m2, sve kako je to utvrđeno rješenjima Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko – neretvanske županije Ispostava [adresa] od 1. prosinca 2014. u odnosu na sva tri tužitelja. Pregledom zk izvatka za ovu nekretninu utvrđeno je da je ista upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Obzirom na upis u zemljišnoj knjizi među strankama nije sporno da bi upravo tužena bila pasivno legitimirana u ovom postupku. Nasuprot navedenom upisu u zemljišnoj knjizi, a pregledom povijesti promjena na katastarskoj čestici od 7. lipnja 2011., a koja u naravi prikazuje povijesni slijed upisa posjeda utvrđeno je kako je revizijom katastra za k. o. [katastarska općina] iz 1960. nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana kao posjed SZ "Košče" ud. N iz [adresa] u površini od 2569 m2, ĐZ "Košče – Višnja" pok. L iz [adresa] u površini od 5136 m2 i kao posjed BZ "Košče – Višnja" pok. L iz [adresa] u površini od 2568 m2, uz napomenu da je potonji pravni prednik tužitelja, odnosno djed po majci tužiteljica ad 2/ i 3/, a ujedno i pradjed tužitelja ad 1/. Ovakav upis posjeda na točno određeni dio nekretnine koji je izražen površinom, a ne u idealnom dijelu, ukazuje na to da je posjed među prednicima tužitelja na terenu davno podijeljen. U odnosu na dio nekretnine koji je bio upisan kao posjed prednika tužitelja BZ " K" pok. L iz [adresa] potrebno je reći da je ovakav upis posjeda trajao sve do 1996., a kada je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti pod posl. br. O-60/78 i temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti RZ "Višnja" rođ. Ć iz [adresa] pod posl. br. O-201/82 izvršena promjena upisa posjeda na način da su na ovom dijelu kao posjednice na jednake dijelove upisane ČZ iz [adresa], dakle majka tužiteljice ad 3/ i baka po majci tužitelja ad 1/, i CZ iz [adresa] koja je majka tužiteljice ad 2/. Od tada pa do dana izdavanja ove potvrde nije evidentirana nikakva promjena upisa posjeda na dijelu nekretnine koji je bio upisan kao posjed prednika tužitelja. Dakle iz ove isprave potpuno jasno proizlazi kako je prednik tužitelja BZ "Košče – Višnja" pok. L evidentiran kao stvarni posjednik utuženog dijela nekretnine još od 1960., kada je provedena revizija katastra, iako je u stvarnosti ovu nekretninu zasigurno posjedovao i od ranije. Da je tome tako zapravo jasno proizlazi iz agrarne odluke od 20. listopada 1938. pod posl. br. Agr- 5025/31. Naime pregledom preslika ovog spisa utvrđeno je kako su baštinici BZ " K" pok. L iz [adresa], protiv tadašnje političke općine [adresa], podnijeli zahtjev za likvidaciju agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, u kojem zahtjevu su tražili da im se dodijeli više nekretnina na području k. o. [katastarska općina], a među kojim nekretninama je i nekretnina koja je predmetom ove tužbe. Ovakvom njihovom zahtjevu većim dijelom je udovoljeno, međutim, u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle zemljište na otočiću Gubeša, njihov zahtjev je odbijen. Iz obrazloženja agrarne presude proizlazi kako je zahtjev odbijen iz razloga što je utvrđeno da je EZ, koji je nesumnjivo pravni prednik tužitelja, u posjed otoka Gubeše stupio negdje 1902., a iz kojeg razloga tada nisu postojale zakonske pretpostavke za razrješenje kmetskih odnosa u pogledu ove nekretnine. Što se tiče HZ nesporno je da se radi o predniku tužitelja, a iz iskaza svjedoka DZ iz [adresa] te tužitelja ad 1/ proizlazi kako je EZ zapravo djed po majci BZ " I". Pregledom dosudnice koja je donesena iza smrti HZ od 25. lipnja 1942. posl. br. A-117/20 (prilog 2. spisa pod posl. br. P-201/2021), utvrđeno je kako je EZ umro u [adresa] **.**.1922., dakle prije nego je uopće donesena agrarna presuda pod posl. br. Agr-5025/31 kojom je u odnosu na predmetnu nekretninu zahtjev odbijen, pa u trenutku smrti UZ nije znao niti je mogao znati da u ovom dijelu njegov zahtjev za razrješenje kmetskih odnosa neće biti prihvaćen. Ovom dosudnicom za njegove nasljednike temeljem oporuke proglašeni su na jednake dijelove B, ĐZ, A, ŠZ i BZ " I" pok. L, pri čemu je ovaj potonji prednik tužitelja. Stoga ovaj sud nalazi kako je iza smrti HZ, a koji je zemljište na otoku Gubeša posjedovao najmanje od 1902., njegov posjed između ostalog nastavio i nasljednik BZ " I" pok. L. BZ "Višnja" pok. L umro je 1978., a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl. br. O-60/78. Pregledom rješenja o nasljeđivanju od 28. ožujka 1978. utvrđeno je kako su za njegove nasljednike temeljem zakona i uslijed sporazuma proglašene udova JZ te kćerke ČZ i CZ, svaka od njih za precizno navedenu imovinu ostavitelja. Prema ovom rješenju o nasljeđivanju AZ i CZ, između ostalog, na jednake dijelove pripalo je zemljište u predjelu Gubeša, odnosno upravo dijelovi nekretnina koje su predmetom ove tužbe. ČZ također je u međuvremenu umrla, a ostavinski postupak iza njene smrti proveden je pred povjerenikom ovog suda od posl. br. O-305/06 UPP/OS-148/06. Pregledom rješenja o nasljeđivanju od 16. srpnja 2007. utvrđeno je kako je u njenu ostavinsku masu, između ostalog, uvršteno i zemljište na otoku Gubeša sa kamenom kućom, kao vanknjižno vlasništvo naslijeđeno od roditelja. Njenim nasljednicima temeljem zakona i uslijed međusobnog sporazuma, a u pogledu zemljišta na otoku Gubeša, proglašene su kćerke KZ, time da je njoj pripala 1/2 zemljišta na otoku C te IZ kojoj je pripala 1/2 dijela istog zemljišta zajedno sa kamenom kućom. Stoga iz navedenih isprava nesumnjivo proizlazi da je tužiteljica ad 3/ svoj dio predmetne nekretnine naslijedila od majke ĆZ koja je prethodno ovaj dio nekretnine naslijedila od oca BZ " I" pok. L, a koji ga je prethodno naslijedio do HZ. Druga proglašena nasljednica ĆZ, dakle kći KZ, je svoj naslijeđeni dio nekretnine, stečen na jednak način kao i IZ, prenijela na svog sina, odnosno sada tužitelja ad 1/, i to Ugovorom o darovanju od 23. svibnja 2022. Naime, pregledom ovog darovnog ugovora utvrđeno je da je KZ svom sinu MZ darovala nekretninu koja je u samom ugovoru opisana kao realni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Gradina 86A, koja u naravi predstavlja stambenu zgradu sa pomoćnom zgradom, spremište i pripadajuća okućnica, uključujući i zemljište za redovnu uporabu zgrade, a koja je legalizirana temeljem pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju od 13. svibnja 2014., zajedno sa svim ostalim pravima koja pripadaju ovoj nekretnini. Iz daljnjih odredbi ovog Ugovora proizlazi da je darovateljica darovanog uvela u posjed darovane nekretnine te ga ovlastila da temeljem ovog ugovora može postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda kada se za to steknu uvjeti, a kako je ugovor potpisan od strane darovateljice i daroprimatelja pri čemu je darovateljica svoj potpis i ovjerila pred javnim bilježnikom, to ovaj sud nalazi da je darovni ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti. Nakon što je na opisani način od svoga oca CZ naslijedila utuženi dio nekretnine, opisan u točki II. izreke ove presude, ista je u svojstvu darovateljice sa svojom kćerkom LZ, odnosno tužiteljicom ad 2/, u svojstvu daroprimateljice 2005. sklopila ugovor o darovanju. Pregledom ovog ugovora o darovanju utvrđeno je da je darovateljica darovala daroprimateljici dio predmetne nekretnine kojeg je dobila rješenjem o nasljeđivanju iza smrti svog oca od dana 20. ožujka 1978., dakle upravo onaj dio nekretnine koji je precizno opisan u točki II. izreke ove presude. Kako iz daljnjih odredbi ovog ugovora proizlazi da je darovana stupila u posjed predmetne nekretnine te da ju je ujedno darovateljica ovlastila da temeljem ovog ugovora postigne upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i upis posjeda u katastarskim operatima, pri čemu su darovateljica i daroprimateljica ovaj ugovor potpisale i svoj potpis ovjerile pred javnim bilježnikom 2. svibnja 2005., to ovaj sud nalazi kako je ovaj ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti, te da je tužiteljica ad 2/ temeljem ovog ugovora preuzela posjed predmetne nekretnine od svoje majke, a koja je prethodno naslijedila od svog oca kako je ranije obrazloženo. Među strankama tijekom postupka nije niti bilo sporno da bi baš tužitelji bili u posjedu svaki svog realnog dijela predmetne nekretnine kao i da svaki od tužitelja na svom dijelu nekretnine u posjedu drži manju kućicu, a posjed svakog od tužitelja na utuženim dijelovima nekretnine u svom iskazu potvrdili su i saslušani svjedoci.
3.1. Tako svjedoci FZ, PZ, ZZ, VZ, OZ, TZ i GZ u svojim iskazima u bitnom navode je svaki od tužitelja u posjedu utuženog dijela nekretnine te da svaki od tužitelja na svom posjedu ima izgrađenu manju kućicu, a koje su ili izgrađene ili obnovljene negdje krajem 70.-ih godina prošlog stoljeća. Iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da nitko nikada tužitelje nije ometao u posjedu utuženih dijelova nekretnine, niti im osporavao pravo vlasništva ili posjeda istog, pri čemu je potrebno naglasiti da među parničnim strankama nije niti sporan posjed tužitelja, već je sporno da li je ovakav posjed kvalificiran, odnosno da li su tužitelji pošteni posjednici predmetnih dijelova nekretnina. Sud iskaze ovih svjedoka smatra istinitim te im je poklonio vjeru u cijelosti budući su iskazi svjedoka dosljedni, logični, međusobno se dopunjuju i nisu u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, a sami svjedoci nisu ni na koji način zainteresirani za ishod ovog postupka. Osim toga svjedocima je činjenično stanje poznato iz neposrednog zapažanja, budući da svjedoci gotovo čitav svoj život žive u [adresa] koja je malo mjesto u kojem se svi međusobno poznaju, pa su tako svjedocima mjesne prilike zasigurno jako dobro poznate. Da je tome tako pokazuje i činjenica što punomoćnici parničnih stranaka nisu imali prigovora na njihov iskaz.
4. Dakle, tužitelji u tužbi tvrde da su vlasništvo nad utuženim dijelovima nekretnine stekli dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, kao i građenjem, a u koji posjed je tužitelj ad 1/ stupio darovanjem od svoje majke KZ, pri čemu su KZ i njena sestra IZ, odnosno tužiteljica ad 3/, prethodno posebne dijelove nekretnine naslijedile od svoje majke ĆZ, a koja je pak sve ovo naslijedila od svog oca BZ "Višnje" pok. L, dok je tužiteljica ad 2/ u posjed svog dijela nekretnine stupila darovanjem od svoje majke CZ koja je prethodno svoj dio nekretnine također naslijedila od svog oca BZ "Višnje" pok. L. Nadovezujući se na ovako utvrđeno činjenično stanje, za navesti je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) i to čl. 388 st. 1. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a. Do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) treba razlikovati razdoblje od 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL 6/80, 36/90 i NN 53/91, dalje ZOVO), a prije čije primjene se za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju pravna pravila OGZ-a, te razdoblje od 1. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o državno pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske i to Zakonom o preuzimanju ZOVO-a.
4.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina. Dovodeći u vezu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da je pravni prednik današnjih tužitelja EZ posjedovao predmetnu nekretninu, najmanje od 1902., a kako je zajedno sa drugim baštinicima pok ŠZ " I" pok. F, prijavu za razrješenje kmetskih odnosa podnio 4. ožujka 1931., to u tom trenutku nisu bili ispunjeni uvjeti za priznavanje njegova prava vlasništva. Međutim, EZ umro je prije donošenja agrarne presude, i to 16 godina, pa mu nije bio poznat ishod ovog postupka, ali njegovi nasljednici, dakle B, ĐZ, A, BZ i ŠZ " I" pok. L nastavili su posjed na predmetnoj nekretnini, a što proizlazi i iz sadržaja cjelokupnog spisa pod posl. br. P-201/2021. Dakle pravni prednik tužitelja započeo je dosjedanje na spornoj nekretnini u vrijeme primjene pravnih pravila iz OGZ-a, pri čemu su ovakav posjed tužitelji nastavili temeljem nasljedstva i učinjenih darovanja do današnjeg dana. Dakle, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelji stekli pravo vlasništva utuženih posebnih dijelova nekretnine i to dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed su tužitelji stupili nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika i po darovnim ugovorima, kako je to ranije obrazloženo. Naime, prema čl. 159. st. 1. ZV-a (odnosno čl. 28. ZOVO-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik samostalan je posjednik. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Potrebno je napomenuti kako se poštenje posjeda presumira, a onaj koji tvrdi suprotno, odnosno da je posjed nepošten dužan je to dokazati. Sve kada bi prednik tužitelja, dakle sada pok. EZ bio nepošten posjednik, u trenutku otvaranja nasljedstva iza njegove smrti onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom, osim u slučaju da se dokaže suprotno. Posjed iza njegove smrti preuzeli su njegovi proglašeni nasljednici po rješenju o nasljeđivanju, odnosno Dosudnici od 25. lipnja 1942., i to braća B, ĐZ, A, BZ i ŠZ " I" pok. L, a posjed iza smrti BZ " I" pok. L po rješenju o nasljeđivanju preuzele su njegove kćerke ČZ i CZ. Dakle kada bi BZ " I" pok. L bio nepošten posjednik, u trenutku otvaranja nasljedstva iza njegove smrti onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom osim u slučaju da se dokaže suprotno. Unatoč prigovoru tužene da bi prednici tužitelja, pa i tužitelji sami, bili nepošteni posjednici, ovakvu svoju tvrdnju tužena strana tijekom postupka ničim nije dokazala niti je predložila provođenje dokaza na te okolnosti. Posebno se napominje da je u međuvremenu umrla i ČZ, pa su po rješenju o nasljeđivanju posjed iza njene smrti preuzele kćerke, odnosno tužiteljica ad 3/ IZ i majka tužitelja ad 1/ KZ, pa se iste svakako može smatrati poštenim posjednicima budući da tijekom postupka nije dokazano suprotno. Činjenica je da utužena nekretnina u naravi predstavlja čitavu površinu otoka Gubeša, osim njegovog dijela koji po odredbama samog zakona predstavlja pomorsko dobro i nosi posebnu katastarsku oznaku, da tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva svaki na posebnom dijelu ove nekretnine i to u površini od 400 m2, a koja površina prema rješenjima nadležnog tijela predstavlja zemljište nužno za uporabu zgrade, a koja površina zapravo predstavlja uređenu okućnicu svakog od tužitelja, dok ostatak ovog otoka u naravi predstavlja većim dijelom obrađeno zemljište, formirano po principu manjih vrtova tzv. Ogradica, u kojima su danas posađene masline, a manjim dijelom neobrađeno zemljište zaraslo u makiju, međutim iz iskaza svjedoka kao i iz priloženih isprava, proizlazi da prednici tužitelja, odnosno danas tužitelji, posjed svaki svog dijela nekretnine nikada nisu napustili. Svakako, potrebno je napomenuti kako je čitav otok Gubeša, i to većim dijelom baš po liniji koja predstavlja granicu pomorskog dobra, opasan starim kamenim suhozidom visokim otprilike 2 metra, koji je tijekom vremena više puta popravljan, ali se iz načina njegove gradnje i samog izgleda sa sigurnošću može zaključiti da je isti napravljen prije stotinjak godina. Svrha gradnje ovakvog suhozida potpuno je jasna i logična, naime, ovakav suhozid sagrađen je da bi se usjevi i poljoprivredna kultura zaštitila od utjecaja mora i vjetra, a što je bio očito težak, mukotrpan i veliki posao, pa je stoga potpuno jasno da bi ovakav suhozid sagradili upravo pravni prednici tužitelja kako bi zaštitili svoju poljoprivrednu kulturu posađenu na ovom otoku. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da su tužitelji stekli vlasništvo svaki svog dijela utužene nekretnine dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno odredbe ZOVO-a, kada se u vidu ima posjed njihova prednika do dana primjene ZV-a, pa je stoga upis prava vlasništva tužene, na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama irelevantan, budući da je njeno pravo vlasništva prestalo i to temeljem odredbi samog zakona. Budući je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelji vlasništvo utuženih dijelova nekretnine stekli dosjelošću, to sud nije smatrao potrebnim u tijeku dokaznog postupka detaljnije ispitivati da li su stečeni i uvjeti za stjecanje prava vlasništva građenjem kako to u tužbi tvrde tužitelji.
5. Kako parnične stranke nisu zatražile niti popisale parnični trošak, to je odluka o istom izostala.
U Korčuli, 21. srpnja 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
