Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-108/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno društvo Čistoća d.o.o., OIB 06531901714, Dolac 14, Rijeka zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukić i partneri, Rijeka, protiv tuženika LOGIN d.o.o., OIB 38862460256, Mihaćeva Draga bb, Rijeka, zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem Ovrv-7393/2019 od 10. kolovoza 2019. u kojemu je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 19.111,73 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- na iznos od 903,76 kn od 26.10.2017. do isplate,

- na iznos od 903,43 kn od 26.11.2017. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.12.2017. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.01.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 27.02.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 31.03.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.04.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 27.05.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.06.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.07.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.08.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.09.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 26.10.2018. do isplate,

- na iznos od 900,98 kn od 27.11.2018. do isplate,

- na iznos od 724,99 kn od 23.01.2019. do isplate,

- na iznos od 724,99 kn od 05.02.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 01.03.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 05.04.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 26.04.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 26.05.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 27.06.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 26.07.2019. do isplate,

- na iznos od 720,40 kn od 27.08.2019. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da podmiri tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 745,53 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 10.10.2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.562,50 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 21. srpnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. listopada 2019. javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim se od tuženika potražuje iznos od 19.111,73 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke pod poslovnim brojem Ovrv-7393/2019 od 10. listopada 2019. tuženiku kao ovršeniku naloženo je da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 19.111,73 kn zajedno s troškovima ovršnog postupka.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi kako osporava potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti, navodi kako više od deset godina nije priključen na distribucijsku mrežu plina te ne troši plin. Predlaže da se spis dostavi sudu kako bi isti stavio izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuo provedene ovršne radnje.

4. Rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem od 23. prosinca 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik Velibor Panjković i to u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Dalje tijekom postupka tužitelj navodi da je sakupljanje i odvoz komunalnog otpada zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima definirano kao javna usluga koju je korisnik dužan koristiti i plaćati. Na području tuženikova poslovnog prostora da je organizirano redovito sakupljanje i odvoz komunalnog otpada. Tužitelj da obračunava cijenu javne usluge prema volumenu spremnika za otpad i broju pražnjenja spremnika (intenzitetu odvoza komunalnog otpada). Cjenici da su opći akti izrađeni temeljem odluka jedinica lokalne samouprave, na koje su jedinice lokalne samouprave dale suglasnost i nije utvrđena nezakonitost kako cjenika tako ni odluka jedinice lokalne samouprave.

6. Dalje tijekom postupka tuženik navodi kako je u više navrata tužitelju dostavljao reklamacije obračuna troškova na koje nije dobio konkretno očitovanje. Formirana cijena da je pogrešna i nezakonita jer da je protivna Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Navodi da tužitelj nije postupio sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom budući je isti obračunavao cijenu javne usluge potpuno proizvoljno na način da na utuženim računima kao količinu obračunatog iznosa navodi 389 lit odvezenog otpada, a koji iznos predstavlja m2 poslovne površine trgovačkog društva tuženika. Također tuženiku da nije omogućen zaseban spremnik od 240 L iako je zahtjev postavio, minimalna naknada da je određena bez pravnog temelja te da ne postoji evidencija o preuzetom komunalnom otpadu. Nadalje, da je na utuženim računima pogrešno obračunat iznos fiksne naknade te isti nije usklađen s cjenikom.

6. Ovaj je sud 18. lipnja 2021. donio presudu kojom je održao na snazi platni nalog i usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 24. travnja 2025. posl. br. Gž-784/2022 te je predmet vraćen sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u račune za utuženo razdoblje (list 21-43 spisa), zapisnik od 23. kolovoza 2004. (list 44 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za pravne i fizičke osobe – obrtnike, te ostale korisnike koji nisu kućanstva (list 45-50 spisa), cjenik gospodarenja komunalnim otpadom iz gospodarstva (list 51-54 spisa), reklamaciju obračuna troškova (list 55-56 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka od 10. rujna 2020. (list 105-106 spisa) te ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

9. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada u razdoblju od rujna 2017. do srpnja 2019. Tuženik je tijekom postupka osporio kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju.

11. Tužitelj je tijekom postupka dostavio račune za utuženo razdoblje. Uvidom u račune za period od rujna 2017. do studenog 2018. sud je utvrdio kako je tužitelj tuženiku svaki mjesec zaračunao iznos od 797,33 Kn na ime odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada iz gospodarstva (tri puta tjedno) te se kao količina obračunatog iznosa navodi spremnik od 389 lit.

12. Uvidom u račune za razdoblje za studeni i prosinac 2018. utvrđeno je da je tužitelj tuženiku svaki mjesec zaračunao iznos od 506,22 Kn naknade na ime obvezne minimalne javne usluge (zajednički spremnik 1100L-720L) te iznos od 135,36 kn naknade na ime cijene javne usluge (C) za količinu predanog komunalnog otpada (C=JCVxBPxU).

13. Uvidom u račune za period od siječnja 2019. do srpnja 2019. utvrđeno je kako je tužitelj tuženiku na navedenim računima svaki mjesec zaračunao:

- Iznos od 470,94 Kn na ime obvezne minimalne javne usluge (zajednički spremnik 1100L-720L)

- Iznos od 135,36 Kn na ime cijene javne usluge (C) za količinu predanog komunalnog otpada (C=JCVxBPxU)

- Iznos od 35,28 Kn na ime naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom (Grad Rijeka)

Također je utvrđeno da je udio korisnika u spremnikom potvrđen koeficijentom 0,32727 i da se tuženik tereti za dva spremnika oznaka 05919 i 017966.

14. Uvidom u Zapisnik od 23. kolovoza 2004. utvrđeno je da se predmetni zapisnik sastavio o izvršenom uviđaju, radi utvrđivanja činjenica vezanih za plaćanje naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada na adresi [adresa], kojeg je vlasnik tuženik, vrsta prostora: uredski, površne: 324.10 m2, te da se prostor koristi od 1. kolovoza 2004. Tuženik je potpisao i ovjerio zapisnik pečatom čime je potvrdio da je upoznat sa sadržajem zapisnika i na njega nema primjedbi.

15. Sukladno članka 33. stavak 1. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., dalje: ZOGO), važećem u vrijeme nastanka sporne tražbine, davatelj usluge je dužan obračunati cijenu javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja usluge dok je cijenu, sukladno stavku 2. istog članka dužan obračunati razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna određen odlukom iz članka 30. stavak 7. ovog Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavak 10. ovog Zakona. Nadalje, sukladno stavku 3. istog članka davatelj usluge je dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz članka 30. stavak 8. ovog Zakona.

16. Sukladno članku 3. točka 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/2017, 84/2019 i 14/2020, dalje: Uredba) minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Prema članku 20. Uredbe cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova iz članka 18. stavka 1. ove Uredbe (1). Strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne (2). Korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (3). Cijena javne usluge ne može se obračunati na temelju kriterija površine i obujma nekretnine iz članka 30. stavka 5. Zakona (12). Davatelj javne usluge dužan je na računu za javnu uslugu navesti sve elemente temeljem kojih je izvršio obračun cijene javne usluge, uključivo i porez na dodanu vrijednost određen sukladno posebnom propisu koji uređuje porez na dodanu vrijednost, te iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom ako je ista propisana (13).

17. Nadalje, u utuženom razdoblju u primjeni su bile slijedeće Odluke o pružanju javne usluge JLS:

- Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 4/18, dalje: Odluka JLS/18) na snazi od 10. ožujka 2018.;

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 9/18, dalje: Odluka JLS o Izmjenama i dopunama/18) na snazi od 26. srpnja 2018.;

- Odluka o izmjenama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Rijeke (Službene novine Grada Rijeke broj 9/19, dalje: Odluka JLS o Izmjenama/19) na snazi od 8. svibnja 2019.;

18. Člankom 25. Odluke JLS/18 propisano je da je korisnik dužan platiti cijenu javne usluge koja se određuje cjenikom Davatelja usluge.

19. Sukladno članku 26. Odluke JLS/18 strukturu cijene javne usluge čine cijena javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Ovaj članak nije se mijenjao naknadim izmjenama i dopunama.

20. Sukladno čl. 28. Odluke JLS/18 cijena obvezne minimalne javne usluge utvrđuje se cjenikom Davatelja usluge. Odlukom JLS o Izmjenama i dopunama/19 uvedene su dvije kategorije korisnika (korisnik kućanstvo i korisnik koji nije kućanstvo), izmijenjen je prethodno citirani čl. 28. te je dodan novi čl. 28.a na način da je propisana cijena obvezne minimalne javne usluge jedinstvena za sve korisnike razvrstane u kategoriju kućanstvo (39,67 kuna bez PDV) i u kategoriju koja nije kućanstvo (242,12 kn bez PDV). Sukladno čl. 12. Odluke JLS o Izmjenama i dopunama/19 davatelj usluge je bio u obvezi uskladiti cjenik sa odredbama ove Odluke u roku od 12 mjeseci od dana njezinog stupanja na snagu.

21. Pored navedenog, članak 17. Odluke JLS/18, koji se nije mijenjao naknadnim izmjenama i dopunama, propisano je da će Davatelj usluge odrediti udio Korisnika u korištenju zajedničkog spremnika ako ne postoji sporazum između korisnika zajedničkog spremnika. Tužitelj nije tijekom postupka objasnio niti dostavio dokaze na okolnost načina izračuna udjela tuženika u korištenju zajedničkog spremnika (koliko korisnika koristi zajednički spremnik, koliki su udjeli ostalih korisnika i dr.), osim što iz priloženih računa proizlazi da je udio utvrđen koeficijentom 0,32727.

22. Slijedom navedenog, a budući je tužitelj osporio i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je trebao dostaviti u spis i evidenciju odvoza javnog otpada i način obračuna udjela tuženika u zajedničkom spremniku kako bi dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

23. Sukladno odredbi članka 221. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP), ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je na tužitelju teret dokaza da je obračun cijene usluge pravilan (a obračun cijene ovisi o broju odvoza koji se temelji na evidenciji odvoza, pravilnosti utvrđenog koeficijenta udjela i samom cjeniku) što je sve tužitelj tijekom postupka propustio dokazati dostavom isprava proizlazi da je tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja tužitelja za plaćanjem obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog javnog otpada neosnovan.

24. Nadalje, sukladno čl. 34. Odluke JLS/18, koja nije mijenjana naknadnim izmjenama i dopunama, propisano je da iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom obračunava Davatelj usluge u ime i za račun Grada Rijeke, a iznos naknade se utvrđuje na temelju godišnjeg plana gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom.

25. Budući da se visina ove naknade određuje temeljem litre preuzetog miješanog komunalnog otpada (koja se dokazuje evidencijom o količini preuzetog otpada), a kod korištenja zajedničkog spremnika, po prirodi stvari ovisi i o udjelu korisnika u korištenju spremnika (čiju ispravnost izračuna tuženik osporava, a tužitelj ne dokazuje dostavom relevantnih isprava), na tužitelju je teret dokaza da je izračun ove naknade pravilan. Međutim, tužitelj nije u spis dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila visina obračunate naknade za gradnju građevina za gospodarenjem komunalnim otpadom, pa je i ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

26. Zaključno se navodi da, iako se na dostavljenim računima navodi jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika (51,70 kn), broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju (8), te udio korisnika u korištenju spremnika (0,32727), tužitelj za niti jednu od ovih stavki ne dostavlja dokaze iz kojih bi bilo razvidno temeljem čega je određeni parametar označen, što ukazuje na arbitrarno određivanje naknade za javnu uslugu odvoza komunalnog otpada.

27. Iz navedenog razloga ovaj sud smatra da računi koje je dostavio tužitelj nisu, sami za sebe dovoljan dokaz o visini tražbine jer navedene parametre tuženik osporava, a sudu nisu predočeni dokazi (isprave) na temelju kojih se može provjeriti istinitost i ispravnost izračunatih troškova pružene usluge.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

29. Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.)

30. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa su tužitelju priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka 11. veljače 2020. i 13. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav žalbe od 25. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 19. veljače 2020., 23. lipnja 2020., 1. rujna 2020., 27. svibnja 2021., 15. travnja 2026. i 18. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife) sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 512,50 eura, što ukupno čini iznos od 2.562,50 eura.

31. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

32. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 21. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika