Poslovni broj: P-2670/25-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Magdalena Tomić, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO GUO Zadar, radi ispravka zk stanja, nakon održane glavne javne rasprave dana 02. lipnja 2026. godine, održane u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika, te zamjenika državnog odvjetnika, nakon objave presude 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je pogrešan upis tuženika REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] u naravi ,,Pod glavice'', put, površine 1898 m2, te se određuje ispravak postojećeg upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužiteljice LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , za cijelo, uz istodobno brisanje cje lokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na predmetnim nekretninama s imena tuženika REPUBLIKE HRVATSKE OIB: 52634238587."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine 1898 m2, upisana tužena za cijelo. Naveden upis prava vlasništva prigovorila je tužiteljica, koji prigovor je zaprimljen kod Naslovnog suda, Zemljišnoknjižnog odjela, pod poslovnim brojem Z-42062/2025. Povodom navedenog prigovora tužiteljice je dana 17. prosinca 2025. kod ovog suda održano ročište kojim je odbijen prigovor tužiteljice.

1.1.Tužiteljica navodi da je stvarna vlasnica i posjednica predmetne nekretnine, a predmetna nekretnina da čini jednu cjelinu koja je obitelji tužiteljice služila za ispašu i sječu drveća, te da je cijeli posjed tužiteljice ograđen starim suhozidom. Tužiteljica ističe kako je na predmetnoj čestici provedeno osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine dana 16. studenoga 2023. prilikom čega je utvrđeno kako je predmetna nekretnina omeđena starim suhozidom, a što sve proizlazi iz foto dokumentacije koja prileži nalazu i mišljenju Trigon d.o.o. [adresa].

1.3. Tužiteljica da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem svog pok. supruga ĐA, on nasljeđivanjem svog oca VA , a ovaj pak od svog oca NA, te da je predmetna nekretnina u mirnom i poštenom posjedu više od 100 godina. Dakle, tužiteljica da je kako preko svog posjeda, tako i preko posjeda svojih pravnih prednika u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina. S obzirom da se tužiteljica odnosno njeni pravni prednici nalaze u posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, to je ista vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ičnik.

2. Tužena u svom odgovoru navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Iz povjesnice tužbe proizlazi kako je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine upisana tuženica za cijelo kao i da je navedenom upisu prava vlasništva prigovorila tužiteljica, koji prigovor je zaprimljen pod poslovnim brojem Z-42062/2025 te je odbijen na ročištu održanom dana 17. prosinca 2025. godine. Tužiteljica da u tužbi u bitnome navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem svog pok. supruga ĐA, on nasljeđivanjem svog oca VA, a ovaj pak od svog oca NA, te da je predmetna nekretnina u mirnom i poštenom posjedu više od 100 godina. U odnosu na sve navedeno, tužiteljica u spis ne dostavlja niti jedan dokaz, a iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere bila je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Dakle, budući da se tužiteljica poziva na dosjelost kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, to se ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja. Zakonski zastupnik tuženice ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužiteljica u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužiteljica bi trebala dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Imajući u vidu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću u vlasništvu Republike Hrvatske lako se može zaključiti da do stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine temeljem dosjelosti nije došlo odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Ukoliko tužiteljica do pripremnog ročišta dostavi dokaze kojima bi potkrijepila svoje navode, osobito u pogledu dugogodišnjeg posjedovanja predmetne nekretnine, zakonski zastupnik tuženice će dostaviti svoje daljnje očitovanje, kao i svoje eventualne dokazne prijedloge. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužiteljica ničim nije dokazala svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, i svih predloženih dokaza, dok u odnosu na izvadak iz programa gospodarenja šumama ističe kako nije razvidno da bi istim bila obuhvaćena i predmetna nekretnina, a pored toga isti ne sadrži razgraničenje po dijelovima kat. čest. niti dokazuje stvarno stanje na terenu već predstavlja isključivo administrativni podatak o formalnoj uključenosti čestice u plan, ali ne i o relevantnom dokazu koji bi samostalno mogao utvrditi pravnu narav sporne čestice. Bez takve identifikacije nije moguće zaključiti da je upravo sporni dio nekretnine u naravi šuma ili šumsko zemljište. Da je tome tako, proizlazi iz sudske prakse.

4. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] Z-42062/2024 od 17. prosinca 2025. godine (l.s.5-6), nalaz i mišljenje Trigon d.o.o. (l.s.7-10), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja za razdoblje 1982. -1991. godine (l.s.21-22), pribavio spise ovog suda posl. br. Z-42062/2024. Z-41506/25 i Z-21606/2016/4252, održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i izvršio uvid u Skicu sudskog očevida od 26. veljače 2026. godine i fotografije (l.s.36-28), saslušao svjedoke ĆA i IA (l.s.55-57).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.1. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za ispravak pogrešnog upisa vlasništva na čest. 5503/3 k. o. [katastarska općina] u površini 1898 m2, na kojoj je upisana tužena, pa da se temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ima ispraviti upis prava vlasništva na toj nekretnini na način da se briše upis prava vlasništva sa imena tužene i upiše to pravo na ime tužitelja, kako predlaže u tužbi jer da je predmetnu nekretninu stekla dosjelošću.

6. Među strankama nije sporno da je prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na tada matičnoj nekretnini oznake čest. br. 5053 površine 34 887 m2 izvršen upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a koja nekretnina odgovara čest. stare izmjere 483/1 površine 803985 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženog prava vlasništva u Republike Hrvatske, kako sve i proizlazi iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z- 21606/2016/4252 od 37. ožujka 2019 (priklopljeni spis).

7. Iz Prigovora zaprimljenog dana 18. prosinca 2024. godine proizlazi da je tužitelj (uvid u priklopljeni spis Z-42062/2024) pravodobno podnio prigovor na navedenu uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, te je Sud u ispravnom postupku dana 17. prosinca 2025 g. odbio kao neosnovan prigovor predlagatelja ovdje tužiteljice, zabilježen pod ovim poslovnim brojem, te odredio da uknjižba prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu ostaje neizmijenjena, odnosno da ostaje upis tužene za cijelo.

8. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. ,123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj taj koji su ovome sudu na nedvojben način mora dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe vezano za način stjecanja prava vlasništva ovdje utužene čestice zemlje dosjelošću.

9. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 - dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10. Članak 159. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavak 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanje, stavak 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavak 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavak 2. i 3. tog članka.

11. U konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužitelja, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

12. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stek la nasljeđivanjem svog pok. supruga ĐA, a on nasljeđivanjem svog oca VA, a ovaj pak od svog oca NA, te da je predmetna nekretnina u mirnom i poštenom posjedu više od 100 godina, te da je istu stekla dosjelošću osobno i po pravnim prednicima temeljem čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji su u samostalnom posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina.

13. Nije sporno među strankama, a što proizlazi iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige da je dana 11. veljače 2020. godine sud donio Rješenje, te na temelju prijavnog lista sastavljenog dana 25. ožujka 2019. godine i radi provedbe istog proveo na način da je parcelirana matična čestica na sada predmetnu čest. 5503/3 put površine 1898 m2, na čest. 5501/1 površine 22536 m2 i na čest. 5503/2 površine 10453 m2.

14. Iako među strankama nije sporna površina utužene nekretnine, kao ni da ista nove izmjere odgovara dijelu stare čest. br. 483/1 k. o. [katastarska općina], sud je prihvatio prijedlog tužitelja, te je dana 26. veljače 2026. godine proveden sudski očevid uz sudjelovanje vještaku geodeta iz tvrtke Geo Lesi j.t.d.o. koji je identificirao predmetnu nekretninu (l.s. 44), te naveo da po kazivanju tužiteljice na terenu predmetna sporna nekretnina u naravi predstavlja asfaltiranu novu javnu cestu oznake čest. br. 5503/3 k. o. [katastarska općina] izmjere.

14.1. Tužiteljica je pokazala i susjedne nekretnine za koje je vještak naveo da pokazana nekretnina koja se nastavlja u SI od ove asfaltne ceste u naravi je zemljište obraslo niskom i visokom makijom, šmrici i manja mlada drveća hrasta , te da se radi o čest. br. 5503/1 za cijelo, a ova nekretnina da je u naravi omeđena s JI strane i SI strane u potpunosti starim suhozidima prosječne širine oko 70 cm i visine oko 60 cm, dok s SZ strane tužiteljica pokazuje kamene cilje i ostatke stare bodljikave žice koji odgovaraju SZ kat. međi, a s JZ strane nema vidljive međe pošto je tu sada novonastala asfaltna cesta koja je presjekla pokazivanju tužiteljice na terenu njezin ograđeni posjed jer ista i preko ceste u JZ je držala u posjedu danas čest. 5503/2 , te da tužiteljica na terenu ističe da su čest. br. 5503/1, 5503/2 i 5503/3 bile jedna ograđena cjelina u posjedu obitelj.

14.2. Uz skicu sudskog očevida (l.s. 36) geodet je u svom Nalazu priložio skicu iz koje je razvidno da predmetna nekretnina čest. br. 5503/3 predstavlja javnu asfaltnu cestu no za istu ne dostavlja fotografiju, ali dostavlja avio snimak iz 1968 godine (l.s. 37) iz kojeg je vidljivo da su postojali stari suhozidi na potezu skice označenoj 1, 2, K, A, G, F, E. Na fotografijama (l.s. 38), je razvidno da su vidljivi suhozidi i nisko raslinje, ali iste fotografije se odnose na nekretnine čest. br. 5503/1, 5502, koje nisu predmet spora pa ih ovaj sud nije ni cijenio.

15. Dopisom suda stranke su pozvane da se očituju na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, pa je tako tužena navela da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da predmetna nekretnina čest. br. 5503/3 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja asfaltnu prometnicu, odnosno javnu asfaltnu cestu, pa kako se radi o javnom dobru u općoj uporabi da ista ne može biti u vlasništvu fizičkih osoba. Isto tako navodi da iz nalaza ne proizlazi da je predmetna nekretnina omeđena suhozidom, a kako tužiteljica ne raspolaže pisanom dokumentacijom kojom bi dokazala pravo vlasništva predmetne nekretnine, a s obzirom na ishod provedenog očevida na licu mjesta, predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

16. Tužitelj je naveo da nema primjedbe na nalaz i mišljenje, te da je iz skice lica mjesta razvidno kako je cijeli posjed tužiteljice omeđen starim suhozidom, a kako je isti zbog prolaska prometnice parceliran na tri nekretnine, tako da cijeli posjed tužiteljice nosi oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe kako je u postupku obnove zemljišne knjige na k. č. [katastarska čestica] provedeno osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine dana 16.11.2023. prilikom čega je utvrđeno kako je predmetna nekretnina omeđena starim suhozidom, a što sve proizlazi iz foto dokumentacije koja prileži nalazu i mišljenju Trigon d.o.o. [adresa] koja prileži tužbi, koje je vještak geodet pored skiciranja suhozida iste i fotografirao iz čega nesporno proizlazi da su ove nekretnine omeđene suhozidom starim više od 100 godina, prosječne visine 80 cm i širine 50 cm, čime se potvrđuju navodi tužiteljice da su ove nekretnine činile jednu cjelinu koja je obitelji tužiteljice služila za ispašu i sječu drveća. Tužiteljica da je, kako preko svog posjeda tako i preko posjeda svojih pravnih prednika u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 100 godina, te da je ista vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću. Istim podneskom tužiteljica preinačuje tužbu, odnosno uređuje tužbeni zahtjev na način da istu proširuje i na čest. 5503/1 i čest. 5503/2 k. o. [katastarska općina], navodeći da iste nekretnine su prije predstavljale posjed tužiteljice i njenih pravnih prednika omeđene suhozidom, kojoj preinaci se tužena protivi podneskom od 11. svibnja 2026.

17. Raspravnim Rješenjem od 2. lipnja 2026. sud je odbio dopustiti preinaku tužbe u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a, ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštanje preinake protivno volji tužene, budući da se istom predmet spora proširuje na čestice a sud nije našao da je takova preinaka svrsishodna za konačno uređenje odnosa među strankama.

18. Iz činjeničnih utvrđenja utemeljenih na sadržaju isprava koje se nalaze u spisu proizlazi i to iz:

- iz Programa Gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982 -1991. da je obuhvaćena istim i čest. stare izmjere 483/1 u površini od 803985, opisana hrast penjača.

- iz zahtjeva tužiteljice od 27. listopada 2023. godine (priklopljen spis Z-42062/2024) upućen Županijskoj upravi za ceste Zadarske Županije, proizlazi da se ista obraća sa zahtjevom za naknadu za novoformiranu čest. 5503/3 površine 1898 m2, budući je prethodno dala suglasnost za formiranje te čestice za izgradnju prometnice za budući centar za gospodarenjem otpada

- iz Skice izrađene GEOTRON d.o.o. (priklopljen spis Z-42062/2024) proizlazi da je prometnica formirana s jedne strane županijske ceste na drugi kraj županijske ceste kroz mjesto [adresa]

- iz Posjedovnog lista br. 437 (priklopljen spis Z-42062/2024) proizlazi da je na čest. stare izmjere 483/1 k. o. [katastarska općina] koja odgovara sada dijelu predmetne posjednikom bila upisana Hrvatske Šume za cijelo.

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud nalazi da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke, kojemu stranke u bitnome nisu osporavale identifikaciju predmetne nekretnine, nedvojbeno proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja asfaltiranu prometnicu, odnosno javnu cestu. Takvo činjenično stanje potvrđeno je i prije podnošenja ove tužbe skicom Geo TRON d.o.o. iz 2020 godine, kao i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu, iz koje proizlazi da je predmetna čestica nastala parcelacijom a radi izgradnje prometnice. Nadalje, iz zahtjeva same tužiteljice od 27. listopada 2023. upućenog Županijskoj upravi za ceste Zadarske županije proizlazi da je bila upoznata s činjenicom da je od dijela nekadašnje matične čestice formirana nova katastarska čestica radi izgradnje prometnice, pri čemu traži isplatu naknade za tako formiranu česticu. Takvo postupanje tužiteljice nije u skladu s tvrdnjom da je i nakon izgradnje prometnice ostala samostalna posjednica predmetne nekretnine u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

20. Javne ceste, sukladno odredbama Zakona o cestama, su javno dobro u općoj uporabi i kao takve služe općoj uporabi svih pod jednakim uvjetima. Na stvarima koje imaju status javnog dobra u općoj uporabi nije moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću u korist fizičkih ili privatnopravnih osoba, budući da su iste izuzete iz redovitog građanskopravnog prometa i podvrgnute posebnom pravnom režimu. Slijedom navedenoga, čak i kada bi se prihvatili navodi tužiteljice da su ona i njezini pravni prednici prije izgradnje prometnice koristili zemljište koje je kasnije obuhvaćeno predmetnom česticom, takve okolnosti same za sebe ne mogu dovesti do stjecanja prava vlasništva na nekretnini koja u vrijeme odlučivanja predstavlja javnu cestu, odnosno javno dobro u općoj uporabi.

21. Tužiteljica nije priložila niti jednu ispravu iz kojih bi proizlazio pravni slijed stjecanja prava vlasništva njezinih pravnih prednika osim dokaza saslušanjem svjedoka, koje iskaze ovaj sud nije cijenio iz prethodno gore navedenih razloga osim u dijelu iskaza u kojem su iskazali da predmetna nekretnina predstavlja javnu cestu, a isti su iskazivali o korištenju šireg područja koje je bilo ograđeno suhozidima.

22. Imajući u vidu sve navedeno, sud ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske proveden protivno materijalnom pravu niti je dokazala da su u njezinu korist ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22–dalje ZPP), ovaj Sud drži neosnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženog

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuženici valjalo priznati trošak na ime zastupanja, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/23, 107/25), kod određene vrijednosti predmeta spora od 1.327,00 eura i to za sastav odgovora na tužbu 150 Eura odnosno (75 bodova) (Tbr. 8. Toč. 1. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 12.02.2026., 05.05.2026 i 02. 06.2026., svatko od po 150 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), s tim da je 1 bod / 2 Eura, sveukupno iznosi 600,00 Eura.

Zadar, 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po zz