REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj Povrv-12/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja V2C B. V. Aalsmeerderweg, 255 A, 1432 CN Aalsmeer, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Nautica Concept j.d.o.o., Rijeka, Medovićeva 27, OIB: 16491454855, zastupanog po punomoćnici Jasminki Hodžić, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 21. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 16901/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-42/2022 (javnobilježnički predmet) od 10. studenoga 2022. kojim je naloženo tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 13.270,42 kuna/1.762,34 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.547,50 kuna/338,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.833,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-16901/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-42/2022 (javnobilježnički predmet) od 10. studenoga 2022. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 13.270,42 kuna/1.762,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.547,50 kuna/338,11 EUR.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik (tuženik) je podnio prigovor u kojem je osporio osnovu i visinu utužene tražbine. Naveo je da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije priložio izvadak iz sudskog registra, a sve i da isti, kao trgovačko društvo postoji, da kao inozemno trgovačko društvo ne može obavljati djelatnost na području Republike Hrvatske, ukoliko nema osnovanu podružnicu. S tim u vezi, naveo je da se djelatnost najma pokretnina, njihovo održavanje i popravci, temeljem ugovora zaključenog na 5 godina, ne mogu smatrati povremenim ili jednokratnim obavljanjem djelatnosti iz članka 612. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima, slijedom čega da je ugovor o najmu od 18. lipnja 2021. ništetan sukladno odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima, te odredbama Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti. Nadalje, naveo je da nije sporno da je sa tužiteljem zaključio ugovor o najmu pokretnina, i to V3C XXX Pizza Press 45, serijski broj [serijski broj], V2C XXX Pizza Tunnel C50, serijski broj [serijski broj], Electrolux Professional EHT-8G, serijski broj [serijski broj] i Brita Purity Clean 1200, bez serijskog broja, na način da mu je DS, u svojstvu predstavnika tužitelja, ponudio u najam navedene pokretnine. Pokretnine da su mu trebale biti isporučene u srpnju 2021., ali da su isporučene tek u studenome 2021., bez popratne dokumentacije, bez uputstva za upotrebu, bez podataka o sigurnosti i tehničkih specifikacija, te bez dokumentacije o sukladnosti, što da je protivno Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti. DS da je, sukladno dogovoru, u veljači 2022. preuzeo Pizzu Press jer ista nije udovoljavala dogovorenim uvjetima, ali da nakon toga nikada nije dostavljena druga Pizza Press, niti je sklopljen aneks ugovoru o najmu kojim bi navedena Pizza Press bila izostavljena iz ugovora. Istaknuo je i da je odmah po stavljanju u funkciju Pizza Tunela C50, DS obavijestio o nedostacima pokretnine, odnosno da ista neravnomjerno peče pizze iz kojeg razloga da je kuhar morao tokom pečenja okretati pizzu, te da abnormalno zagrijava kuhinju u kojoj su, između ostalog, smješteni i frižideri, kao i da peć mora biti uključena cijelo vrijeme, iako mu je predočeno da se može uključivati po potrebi. Također, naveo je i da se peć pokvarila u ožujku 2022., te da je mjesec dana bila izvan funkcije. Nakon toga da je ponovno obavijestio tužitelja o nedostacima sa zahtjevom da preuzme peć, s čime se tužitelj usuglasio uz zamolbu da peć još kratko vrijeme ostane u restoranu, ali da do preuzimanja nije došlo. Unatoč tome, tužitelj da je nastavio slati račune za nefunkcionalnu i neupotrebljivu peć koju uopće ne koristi, te za koju mu tužitelj nikada nije dostavio potrebnu dokumentaciju. Zbog navedenih razloga, da je 15. rujna 2022. izjavio raskid ugovora o najmu, te ga ponovno pozvao da ukloni predmetne pokretnine. Tužitelj da mu je u vezi s tim uputio dva dopisa iz kojih proizlazi da isti „ne želi prihvatiti raskid ugovora“. U konačnici, a u odnosu na visinu tražbine, naveo je da je u cijelosti podmirio cjelokupnu tražbinu tužitelja do raskida ugovora, na način da je iznos od 1.000,00 EUR, koji je 30. prosinca 2021. uplatio na ime depozita sukladno usmenom dogovoru stranaka (iako je faktura izdana na iznos od 1.600,00 EUR), stavio u prijeboj s otvorenim fakturama, a ostatak od 629,50 EUR uplatio tužitelju 3. kolovoza 2022. Na navedeni način da je zatvorio cjelokupno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.629,50 EUR, a da je 17. kolovoza 2022. dodatno uplatio iznos od 200,00 EUR za najam perilica za lipanj i srpanj 2022. U odnosu na račun broj 22700032 istaknuo je da isti nikada nije primio i da ne zna zbog čega je izdan.
3. Rješenjem ovoga suda od 18. lipnja 2024. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio navode iz prigovora tuženika, te istaknuo da je tuženik pozivom na institut prijeboja, de facto priznao njegovo potraživanja. Istaknuo je da je tuženik prigovor prijeboja istaknuo tek u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, slijedom čega da nije mogao imati prethodna saznanja za namjeru tuženika da svoje dugovanje prebije s depozitom. Naveo je i da prijeboj, sukladno odredbi članka 196. Zakona o obveznim odnosima, ne nastaje ispunjenjem pretpostavki za isto, već izjavom o prijeboju, pa da je nejasno može li za jednostranu odluku tuženika o prebijanju tražbina sadržanu u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, zaključiti da predstavlja izjavu o prijeboju. Također je naveo i da depozit koji je tuženik dao ne predstavlja, niti se može smatrati tražbinom koja se automatski prebija, budući da u konkretnom slučaju depozit predstavlja osiguranje da će mu predmeti najma biti vraćeni u dobrom i upotrebljivom stanju. Stoga da nije mogao vratiti, a niti zadržati depozit do ponovnog stupanja u posjed nad pokretninama koje su predmet najma, te podrobnog pregleda stanja istih, slijedom čega da navodna tražbina tuženika nije dospjela. Ugovorom o najmu da je ugovoreno da se iznos depozita vraća u roku od 30 dana od plaćanja zadnje rate za najam, a što bi predstavljalo dospijeće predmetne tražbine, ali da je iz prigovora razvidno da je ovršenik prebio tražbine 3. kolovoza 2022., kada je ugovor još bio na snazi, slijedom čega da ne postoji valjani pravni temelj u prilog činjenici da je tražbina ovršenika dospjela. Istaknuo je i da tuženik nije priložio dokaz o usmenom dogovoru stranaka da se iznos depozita smanji sa iznosa od 1.600,00 EUR na iznos od 1.000,00 EUR radi kašnjenja u isporuci. Također je osporio navod tuženika da račun broj 22700032 izdan na iznos od 162,34 EUR nikada nije zaprimio, budući da je isti uredno dostavljen tuženiku. U odnosu na uplatu tuženika u iznosu od 629,50 EUR izvršenu 3. kolovoza 2022. naveo je da prilikom navedene uplate tuženik nije naznačio što istom podmiruje, iz kojeg razloga da je navedenu transakciju knjižio kao plaćanje ostatka depozita, sukladno računu broj 21700057, te plaćanje dijela iznosa prvog ispostavljenog računa broj 22700012, sukladno čemu da je i preinačio prvotno podneseni prijedlog za ovrhu od 20. srpnja 2022. Također, istaknuo je i da sve i da je došlo do međusobnog prebijanja tražbina stranaka, da ovršenik i dalje ima obvezu podmirivanja tražbina s osnova zakonskih zateznih kamata na glavnice računa, a koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa . Osporio je i navode tuženika vezano za njegovo djelovanje na području Republike Hrvatske, a posljedično i valjanost pravnog posla, jer da na području Republike Hrvatske ne obavlja trajnu djelatnost jer da se potpisivanje ugovora o najmu ne može smatrati trajnom djelatnošću, neovisno o vremenskom trajanju istog, s obzirom da odredba članka 612. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da se obavljanjem djelatnosti ne smatra povremeno ili jednokratno obavljanje djelatnosti, odnosno pravnog posla. Isto tako, osporio je navode tuženika koji se odnose na dokumentaciju i uputstva vezana uz pokretnine koje su predmet najma, jer da je 13. listopada 2022. tuženiku putem e-maila poslao sva detaljna uputstva i fotografije koje potvrđuju da su strojevi proizvedeni u Italiji, te da imaju potrebni CE certifikat, odnosno da strojevi zadovoljavaju standarde Europske unije. U konačnici istaknuo je i da su neosnovani i paušalni navodi vezani za nedostatke Pizza Tunnela, kao i da za iste nije priložio nikakav dokaz, te da je tuženik i nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i neosnovanog slanja jednostranog raskida ugovora i dalje koristio sve uređaje koji su bili predmet ugovora izuzev uređaja Pizza press koji je sporazumno prestao biti predmetom najma.
5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao na navodu da je cjelokupna tražbina tužitelja podmirena. Osporio je navode tužitelja da bi mu bio dužan platiti zakonske zatezne kamate na glavnice računa jer da tužitelj niti ne navodi po kojem osnovu, u kojoj visini i za koji period bi mu bio dužan platiti bilo što, a posebno da bi bio dužan platiti zatezne kamate. U svakom slučaju da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate jer učinak prijeboja nastaje kada su se „susrele“ tražbine koje se međusobno prebijaju (ex tunc), o čemu da je tužitelj bio obaviješten i prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Istaknuo je i da apsolutna neistina da je nastavio koristiti uređaje, a da je tužitelj unatoč višekratnom pozivanju da preuzme uređaje, iste preuzeo tek 10. siječnja 2023. Istaknuo je i da je člankom 5. ugovora o najmu ugovoreno da će sve ugovorne obveze koje nisu ispunjene biti oduzete od depozita iz članka 4., a da je u e- mailovima koji prileže spisu, te u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, jasno naznačio što je zatvoreno prijebojem, a što uplatom, slijedom čega da tužitelj nema ovlasti određivati u što će „utrošiti“ zaprimljene uplate.
6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, iskaz svjedoka US i zastupnice po zakonu tuženika GS.
7. Sud je raspravnim rješenjem od 18. lipnja 2026. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DS. Naime, sud je poziv svjedoku DS uputio tijekom postupka sedam puta, te je svaka dostava poziva ostala bez uspjeha, budući da se ista vratila s naznakom „obaviješten, nije tražio“. Stoga, sud nije smatrao svrsishodnim i ekonomičnim, kraj činjenice da su ostali predloženi dokazi provedeni, te da je činjenično stanje provedenim dokazima u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, zakazivati novo ročište radi saslušanja navedenog svjedoka .
8. Sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, s obzirom da je tuženik navedeni dokazni prijedlog iznio tek na pripremnom ročištu održanom 29. travnja 2025., iako je u rješenju od 18. lipnja 2024., a sukladno odredbi članka 461.a stavka 5. ZPP-a, bio upozoren na sadržaj odredbi stavaka 2., 3. i 4. članka 461.a ZPP-a. Naime, odredbom članka 461.a stavka 3. ZPP- a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 4. propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stavkom 5. navedenog članka propisano je da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi ovoga članka u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno u rješenju kojim je ukinut platni nalog. Iz istih razloga sud nije uzeo u obzir izjavu zastupnika po zakonu tuženika od 4. prosinca 2025.
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.270,42 kuna/1.762,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime najamnine uređaja V3C XXX Pizza Press 45, serijski broj [serijski broj], V2C XXX Pizza Tunnel C50, serijski broj [serijski broj], Electrolux Professional EHT-8G, serijski broj [serijski broj] i Brita Purity Clean 1200, temeljem računa tužitelja izdanih tuženiku od siječnja do lipnja 2022.
11. S tim u vezi valja navesti da sud prilikom donošenja odluke nije cijenio navode stranaka i iskaze svjedoka US (list 278-280 spisa) i zastupnice po zakonu tuženika GS (list 258-260 spisa) o kvarovima i nedostacima predmetnih uređaja, budući da tuženik tijekom postupka nije istaknuo određeni zahtjev vezano za nedostatke iznajmljenih stvari, kao niti navode o krivnji za raskid ugovora, budući da stranke nisu u odnosu na navedeno istaknule određeni zahtjev kao posljedicu raskida ugovora o najmu.
12. Među strankama nije sporno da su 18. lipnja 2021. zaključili ugovor o najmu (list 115-118 spisa), predmet kojeg je najam pokretnina - V2C XXX Pizza Press 45, serijski broj [serijski broj], V2C XXX Pizza Tunnel C50, serijski broj [serijski broj], Electrolux Professional EHT-8G, serijski broj [serijski broj] i Brita Purity Clean 1200, sa mjesečnom zakupninom u iznosu od 397,00 EUR bez PDV-a, i to za V2C XXX Pizza Press 45, serijski broj [serijski broj] iznos od 99,50 EUR bez PDV-a, V2C XXX Pizza Tunnel C50, serijski broj [serijski broj] iznos od 197,50 EUR bez PDV-a, Electrolux Professional EHT- 8G, serijski broj [serijski broj] iznos od 90,00 EUR bez PDV-a i Brita Purity Clean 1200 iznos od 10,00 EUR bez PDV-a sa plaćanjem mjesečno u jednakim ratama unaprijed. Nije sporno ni da je člankom 4. ugovora ugovorena obveza plaćanja depozita od strane najmoprimca u iznosu od 1.950,00 EUR, te da se prilikom plaćanja zadnje rate za najam, iznos vraća u roku od 30 dana na račun najmoprimca, kao i da je člankom 5. ugovoreno da će sve ugovorne obveze koje nisu ispunjene biti oduzete od depozita iz članka 4. Također, a s tim u vezi, nije sporno ni da je tuženik uplatio depozit u iznosu od 1.000,00 EUR. Isto tako, nije sporno ni da je uređaj Pizza press sporazumno prestao biti predmetom najma, koji uređaj je od strane tužitelja preuzet od tuženika u veljači 2022.
13. Prvenstveno, a s obzirom da spisu prileže dva prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, i to jedan od 20. srpnja 2022. i drugi od 20. rujna 2022., valja navesti da sud u konkretnom slučaju odlučuje o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-16901/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-42/2022 (javnobilježnički predmet) od 10. studenoga 2022. donesenom na temelju prijedloga za ovrhu od 20. rujna 2022., a što je razvidno iz obavijesti od 27. rujna 2022. upućenoj tuženiku od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marina Belavića (list 136 spisa) kojom je tuženik obaviješten o podnesenom prijedlogu za ovrhu od 20. rujna 2022.
14. Neosnovan je istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije, budući da nije sporno da je tuženik upravo sa tužiteljem zaključio predmetni ugovor o najmu, a tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio izvadak iz stranog sudskog registra s ovjerenim prijevodom (list 119-130 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj upisan kao pravna osoba, odnosno društvo s ograničenom odgovornošću u Trgovački registar Trgovačke komore.
15. Također, neosnovani su navodi tuženika kojima ističe ništetnost ugovora o najmu od 18. lipnja 2021. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-954/2021-2 od 12. lipnja 2024., donesenoj povodom postavljenog pravnog pitanja „Da li obavljanje trajne gospodarske djelatnosti inozemnih pravnih osoba na području Republike Hrvatske bez osnivanja podružnice (protivno odredbi čl. 612 st. 2. ZTD) predstavlja nedopuštenu činidbu, a ugovore ništetnima u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO?“ dan je odgovor da „Obavljanje trajne gospodarske djelatnosti inozemnih pravnih osoba na području Republike Hrvatske bez osnivanja podružnice u smislu odredbe čl. 612. st. 2. ZTD-a ne predstavlja nedopuštenu činidbu, niti ugovore čini ništavima“. Stoga, neovisno o činjenici predstavlja li predmetno poslovanje tužitelja (sklapanje predmetnog ugovora o najmu) trajno obavljanje djelatnosti ili povremeno/jednokratno obavljanje djelatnosti na području Republike Hrvatske, odnosno sve i kada bi se radilo o trajnom obavljanju djelatnosti bez nesporno osnovane podružnice na području Republike Hrvatske, navedeni ugovor ne bi bio ništetan. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno je da je člankom 612. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje ZTD) zabranjeno inozemnim trgovačkim društvima i trgovcima pojedincima obavljati trajnu trgovačku djelatnost na području Republike Hrvatske bez osnivanja podružnice, a da postupanje suprotno takvoj zabrani dovodi do prekršajne odgovornosti u smislu odredbe članka 630. stavka 1. točke 77. ZTD-a, koja sama po sebi nema za posljedicu ništavosti pravnih poslova koje je takva pravna osoba sklopila. S obzirom da ZTD-a nema posebne odredbe o ništavosti ugovora sklopljenih u obavljanje djelatnosti protivno ZTD-u, tada valja posegnuti za odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), koji u članku 103. stavku 1. propisuje da su ništavi oni ugovori koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo, ali ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (članak 103. stavak 2. ZOO-a).
16. Nadalje, tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo da je tražbina tužitelja u iznosu od 1.000,00 EUR-a prestala prijebojem, a da je ostatak tražbine u iznosu od 629,50 EUR uplatio na račun tužitelja 3. kolovoza 2022., dok je tražbinu iz računa broj 22700032 od 15. veljače 2022. (list 100-101 spisa), a koji se odnosi na dvije ploče za pizzu – aluminijska mreža 33 cm, u cijelosti osporio.
17. Prvenstveno valja navesti da istaknuti prigovor prijeboja od strane tuženika predstavlja prigovor prijeboja iz odredbe članka 195. ZOO-a kojom je propisano da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, dok je odredbom članka 196. stavkom 1. ZOO-a propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a stavkom 2. da se nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.
18. Isticanjem navedenog prigovora tuženik priznaje postojanje tražbine do nastupanja učinka prijeboja, ali se brani tvrdnjom da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj više nema tražbinu prema tuženiku zbog činjenice da je njegova tražbina prestala prijebojem. Kako je tužitelj osporio tuženikovu tvrdnju da je njegova tražbina prestala prijebojem, pravila o teretu dokazivanja obvezuju tuženika da dokaže svoju tvrdnju (članak 219. stavak 1. ZPP-a). Navedeno znači da je tuženik dužan dokazati da je imao protutražbinu prema tužitelju, da su bile ostvarene pretpostavke za prijeboj i da je učinio tužitelju izjavu o prijeboju.
19. U odnosu na protutražbinu tuženika valja navesti da među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju na ime depozita uplatio iznos od 1.000,00 EUR, kao i da je člankom 4. ugovoreno da se prilikom plaćanja zadnje rate za najam, iznos depozita vraća u roku od 30 dana na račun najmoprimca, a člankom 5. da će sve ugovorne obveze koje nisu ispunjene biti oduzete od depozita iz članka 4. Pri tome, za istaknuti je da, iako je ugovorom ugovoreno plaćanje depozita u iznosu od 1.950,00 EUR -a, a da je tuženik nesporno uplatio 1.000,00 EUR-a, da plaćanje ostatka iznosa depozita nije predmet ovog postupka. Nadalje, iz dopisa punomoćnice tuženika od 15. rujna 2022. (list 159-160 spisa) proizlazi da je navedenim dopisom tuženik izjavio tužitelju da raskida ugovor o najmu od 18. lipnja 2021., koju izjavu je tužitelj nesporno zaprimio, budući da je na navedeni dopis odgovorio dopisom od 27. rujna 2022. (list 161 -162 spisa). S tim u vezi, za navesti je da, iako je tužitelj u potonjem dopisu naveo da se protivi jednostranom raskidu ugovora, iz e-mail korespondencije punomoćnika stranaka (list 218-224 spisa) i izjave o preuzimanju pokretnina (list 217 spisa) proizlazi da je ugovor o najmu od 18. lipnja 2021. raskinut, te da je tužitelj preuzeo predmetne uređaje od tuženika. Sukladno navedenom, a budući da je ugovor o najmu raskinut, te da je odredbom članka 4. ugovora o najmu ugovoreno dospijeće povrata depozita u roku od 30 dana po prestanku ugovora, protutražbina tuženika u iznosu od 1.000,00 EUR-a dospjela je 15. listopada 2022., a člankom 5. ugovora o najmu ugovorena je mogućnost korištenja iznosa dopozita za zatvaranje ugovornih obveza. Iako osnovano tužitelj ističe da izjava tuženika iz e-maila od 8. lipnja 2022. (list 166-168 spisa) nije izjava o prijeboju, budući da protutražbina tuženika na povrat predujama u tom trenutku nije bila dospjela jer je ugovor bio na snazi, tuženik je ponovno, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 23. studenoga 2022., na razumljiv i jasan način dao tužitelju izjavu o prijeboju njegove tražbine iz ugovora o najmu u iznosu od 1.000,00 EUR sa njegovom protutražbinom na povrat uplaćenog depozita u iznosu od 1.000,00 EUR. Naime, prema stavu ovoga suda izjavu o prijeboju tuženik može dati i na ročištu ili izvan ročišta, kao i podneskom upućenom sudu i protivnoj stranci (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1013/13 od 15. travnja 2014.). Stoga je utužena tražbina tužitelja djelomično u iznosu od 1.000,00 EUR prestala prijebojem.
20. Nadalje, nije sporno da je 3. kolovoza 2022. tuženik tužitelju uplatio iznos od 629,50 EUR, a isto proizlazi i iz izvatka o stanju prometa (list 175-176 spisa), dok iz e-mail-ova zastupnice po zakonu tuženika upućene predstavniku tužitelja DS (list 166-172 spisa) jasno proizlazi da se navedenom uplatom podmiruju računi koji su predmet ovog postupka. Stoga tužitelj neosnovano ističe da tuženik nije odredio što podmiruje navedenom uplatom, pa da je isti tom uplatom zatvorio dugovanje tuženika na ime ostatka depozita i djelomično prvi utuženi račun. Navedenom uplatom zatvoreno je djelomično preostalo dugovanje tuženika po utuženim računima u iznosu od 629,50 EUR.
21. U konačnici, tužitelj je tražbinu iz računa broj 22700032 od 15. veljače 2022. u iznosu od 162,34 EUR (list 100-101 spisa), a koji se odnosi na dvije ploče za pizzu
– aluminijska mreža 33 cm, u cijelosti osporio navodima da ne zna na što se odnosi račun i da isti nikada nije zaprimio. Iz ugovora o najmu od 18. lipnja 2022. ne proizlazi da su ploče za pizzu – aluminijska mreža 33 cm predmet tog ugovora, a niti iz izjave o preuzimanju pokretnina ne proizlazi da su navedene ploče za pizzu preuzete od tuženika. Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, na tužitelju je bio teret dokazivanja osnovanosti i visine tražbine iz navedenog računa, a što tužitelj nije dokazao.
22. Isto tako, iako osnovano tužitelj ističe da bi, u svakom slučaju, imao pravo na zakonske zatezne kamate na podmirene (prijebojem i uplatom) iznose glavnice s obzirom da je njegova tražbina starija, na tužitelju je bio teret dokaza visine, odnosno tijeka zakonskih zateznih kamata. Naime, tužitelj bi imao pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do prestanaka tražbina uplatom 3. kolovoza 2022., odnosno prijebojem čiji su učinci, a nakon davanja izjave o prijeboju, nastupili od trenutka kada su se tražbine susrele, odnosno u konkretnom slučaju od dospijeća depozita 20. listopada 2022. Međutim, a budući da sud, iz ranije navedenih razloga, nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja (odlomak 8. presude), iz čega proizlazi da na okolnost visine svoje tražbine na ime zakonskih zateznih kamata nije predložio provođenje odgovarajućeg dokaza, tužitelj sukladno odredbi članka 219. i članka 221.a ZPP -a, nije dokazao visinu svoje tražbine. S obzirom da je tražbina tužitelja djelomično prestala 3. kolovoza 2022. uplatom, a djelomično prijebojem 20. listopada 2022., koji načini prestanka ne odgovaraju točno iznosima glavnica po utuženim računima, za utvrđenje tijeka zakonskih zateznih kamata na plaćene tražbine tužitelja, bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje.
23. Slijedom navedenog, a budući da je tuženik dokazao da je tražbina po utuženim računima u iznosu od 1.629,50 EUR prestala prijebojem, odnosno uplatom od 3. kolovoza 2022., a da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tražbine iz računa broj 22700032 od 15. veljače 2022. u iznosu od 162,34 EUR, kao ni visinu, odnosno tijek zakonskih zateznih kamata na iznose podmirenih glavnica, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a.
24. Tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 11. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), podnesaka od 28. travnja 2025. i 8. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife i zastupanja na ročištima 29. travnja 2025., 10. rujna 2025., 9. prosinca 2025., 18. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 350,00 EUR. Nadalje, tuženiku pripada i trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 83,57 EUR. Stoga, tuženiku pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.833,57 EUR.
25. U preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tuženik je na ime troška sudskih pristojbi zatražio iznos od 153,87 EUR, odnosno u previsokom iznosu, budući da mu pripada iznos od 83,57 EUR, odnosno iznos koji je isti platio na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 21. srpnja 2026.
Sudac
Marija Sušanj Tepša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
