Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-16/2026

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FARUMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET, Zagreb, A. Kovačića 1, OIB: 14509285435, kojeg zastupa punomoćnica Ida Stančić-Rokotov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 17/III, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 60.155,06 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zastupnice po zakonu tuženika, s danom objave 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju:

1. Iznos od 39.186,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 670,55 od 6. siječnja 2021.,

- 1.955,51 od 12. siječnja 2021.,

- 1.632,55 od 20. travnja 2021.,

- 1.638,16 od 20. travnja 2021.,

- 1.923,11 od 20. travnja 2021.,

- 653,08 od 20. travnja 2021.,

- 849,17 od 20. travnja 2021.,

- 1.367,31 od 20. travnja 2021.,

- 1.342,62 od 20. travnja 2021.,

- 1.748,81 od 20. veljače 2021.,

- 1.886,62 od 20. travnja 2021.,

- 654,92 od 22. svibnja 2021.,

- 1.870,54 od 15. svibnja 2021.,

- 999,12 od 15. svibnja 2021.,

- 1.599,01 od 15. svibnja 2021.,

- 1.176,25 od 15. svibnja 2021.,

- 1.346,08 od 15. svibnja 2021.,

- 1.003,76 od 13. srpnja 2021.,

- 1.880,49 od 13. srpnja 2021.,

- 641,36 od 13. srpnja 2021.,

- 1.473,40 od 13. srpnja 2021.,

- 1.460,43 od 13. siječnja 2022.,

- 678,80 od 30. ožujka 2022.,

- 1.037,75 od 30. ožujka 2022.,

- 811,78 od 30. ožujka 2022.,

- 958,79 od 19. srpnja 2022.,

- 2.028,39 od 19. srpnja 2022.,

- 1.955,78 od 19. srpnja 2022.,

- 1.942,79 od 1. lipnja 2022.,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Iznos od 4.402,29 EUR (na ime bruto doprinosa za plaće) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 116,73 od 27. studenog 2021.,

- 253,51 od 18. veljače 2022.,

- 250,93 od 24. svibnja 2022.,

- 251,12 od 21. svibnja 2022.,

- 117,99 od 19. svibnja 2022.,

- 245,54 od 25. svibnja 2022.,

- 251,11 od 26. svibnja 2022.,

- 251,79 od 1. lipnja 2022.,

- 172,76 od 10. lipnja 2022.,

- 117,14 od 28. svibnja 2022.,

- 118,33 od 28. svibnja 2022.,

- 201,36 od 25. svibnja 2022.,

- 253,27 od 27. svibnja 2022.,

- 251,68 od 21. lipnja 2022.,

- 118,31 od 25. lipnja 2022.,

- 251,92 od 16. lipnja 2022.,

- 118,20 od 22. lipnja 2022.,

- 168,82 od 1. lipnja 2022.,

- 121,47 od 21. lipnja 2022.,

- 150,18 od 27. svibnja 2022.,

- 251,24 od 7. rujna 2022.,

- 251,24 od 9. rujna 2022.,

- 117,65 od 6. rujna 2022.,

3. Iznos od 3.407,66 EUR (na ime naknade štete zbog troškova sudskih pristojbi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 53,09 od 13. prosinca 2019.,

- 33,18 od 12. rujna 2020.,

- 92,91 od 21. studenog 2019.,

- 179,18 od 22. prosinca 2020.,

- 179,18 od 9. siječnja 2021.,

- 99,54 od 18. srpnja 2020.,

- 119,45 od 8. listopada 2020.,

- 59,73 od 12. rujna 2020.,

- 79,63 od 22. veljače 2020.,

- 89,59 od 2. rujna 2020.,

- 89,59 od 4. studenog 2020.,

- 89,59 od 2. listopada 2020.,

- 89,59 od 24. studenog 2020.,

- 179,18 od 24. studenog 2020.,

- 119,45 od 22. travnja 2021.,

- 89,59 od 26. rujna 2020.,

- 89,59 od 24. studenog 2020.,

- 33,18 od 1. listopada 2020.,

- 119,45 od 15. prosinca 2020.,

- 179,18 od 24. studenog 2020.,

- 39,82 od 3. srpnja 2020.,

- 49,77 od 12. rujna 2020.,

- 46,45 od 2. listopada 2020.,

- 69,68 od 3. listopada 2020.,

- 69,68 od 4. studenog 2020.,

- 92,91 od 24. studenog 2020.,

- 119,45 od 2. veljače 2021.,

- 119,45 od 9. rujna 2021.,

- 119,45 od 2. veljače 2021.,

- 66,36 od 5. listopada 2021.,

- 53,09 od 15. siječnja 2020.,

- 179,18 od 18. studenog 2021.,

- 99,54 od 16. lipnja 2021.,

- 79,63 od 30. siječnja 2020.,

- 139,36 od 8. prosinca 2021.,

4. Iznos od 11.897,37 EUR (na ime naknade štete zbog troškova odvjetničkog honorara), sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 186,64 od 5. svibnja 2020.,

- 528,82 od 2. siječnja 2019.,

- 279,96 od 8. svibnja 2020.,

- 279,96 od 8. lipnja 2020.,

- 329,74 od 9. ožujka 2020.,

- 271,67 od 7. travnja 2020.,

- 238,49 od 15. lipnja 2020.,

- 653,24 od 3. lipnja 2020.,

- 454,16 od 5. svibnja 2020.,

- 329,74 od 24. svibnja 2020.,

- 528,82 od 7. travnja 2020.,

- 352,54 od 25. svibnja 2020.,

- 528,82 od 15. lipnja 2020.,

- 352,54 od 22. srpnja 2020.,

- 329,74 od 21. rujna 2020.,

- 528,82 od 7. rujna 2020.,

- 528,82 od 22. srpnja 2020.,

- 352,54 od 15. srpnja 2020.,

- 329,74 od 26. svibnja 2020.,

- 435,50 od 15. srpnja 2020.,

- 653,24 od 27. kolovoza 2020.,

- 435,50 od 3. studenog 2020.,

- 219,82 od 9. ožujka 2021.,

- 352,54 od 26. svibnja 2021.,

- 352,54 od 21. rujna 2020.,

- 352,54 od 30. ožujka 2021.,

- 528,82 od 8. rujna 2021.,

- 528,82 od 24. svibnja 2021.,

- 653,24 od 8. rujna 2021.,

, i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj na ime naknade štete zbog troškova odvjetničkog honorara potražuje iznos od 1.260,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama:

- na iznos od 199,08 EUR od 9. ožujka 2020. do isplate

- na iznos od 132,72 EUR od 7. travnja 2020. do isplate

- na iznos od 199,08 EUR od 5. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 199,08 EUR od 24. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 199,08 EUR od 21. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 199,08 EUR od 26. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 132,72 EUR od 9. ožujka 2021. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice iz t. I. izreke presude preko dosuđene stope zatezne kamate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.488,28 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.812,50 EUR.

VI. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi uvodno ističe da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora no tuženik se na isti oglušio, čime su ispunjeni uvjeti za podnošenje ove tužbe u smislu odredbe iz čl. 186. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Nadalje, tužitelj navodi u bitnome da je na temelju pravomoćnih i ovršnih sudskih presuda iz radnih sporova koje je protiv tužitelja vodilo 29 njegovih djelatnika , tužitelj bio dužan isplatiti svojim djelatnicima dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima, odnosno rad s izvorima opasnosti, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće, a ta materijalna prava djelatnika utemeljena su na odredbi iz čl. 54. - 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/2010; dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) kojeg je sklopila Vlada RH s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja. Nadalje, zaposlenici tužitelja su radi naplate pravomoćno dosuđenih iznosa pokrenuli ovršne postupke pred Financijskom agencijom te je radi namirenja njihovog potraživanja s tužiteljevog poslovnog računa prenesen iznos od ukupno 295.253,73 kn u razdoblju od 5. siječnja 2021. pa do 18. srpnja 2022. Radi se o prisilno naplaćenim iznosima u predmetu Pr-1661/19 (HC) dana 5. siječnja 2021. iznos od 5.052,24 kn, predmet Pr-1689/19 (JC) dana 11. siječnja 2021. u iznosu od 14.733,77 kn, u predmetu Pr-1644/19 (H) dana 19.04.2021. u iznosu od 12.300,44 kn, predmet Pr-1682/19 (J) dana 19.04.2021. u iznosu od 12.342,70 kn, Pr-1693/19 (RC) dana 19.04.2021. u iznosu od 14.489,66 kn, Pr-1655/19 (KC) dana 19.04.2021. u iznosu od 4.920,62 kn, Pr-1624/19 (R) dana 19.04.2021. u iznosu od 6.398,05 kn, Pr-1680/19 (K) dana 19.04.2021. u iznosu od 10.301,97 kn, Pr - 1652/19 (ZC) dana 19.04.2021. u iznosu 10.115,94 kn, Pr-1678/19 (DC) dana 19.04.2021. u iznosu od 13.176,39 kn, Pr-1676/10 (Z) dana 19.04.2021. u iznosu od 14.214,71 kn, Pr-1648/19 (D) dana 21.05.2021. u iznosu od 4.934,48 kn, Pr-1683/19 (L) dana 14.05.2021. u iznosu od 14.093,59 kn, Pr- 1670/10 (Ć) dana 14.05.2021. u iznosu od 7.527,84 kn, Pr -1634/19 (P) dana 14.05.2021. u iznosu od 12.047,71 kn, Pr-1691/19 (Č) dana 14.05.2021. u iznosu od 8.862,45 kn, Pr-1616/19 (E) dana 14.05.2021. u iznosu od 10.142,04 kn, Pr-1658/19 (V) dana 12.07.2021. u iznosu od 7.562,81 kn, Pr-1654/19 (LC) dana 12.07.2021. u iznosu od 14.168,57 kn, Pr-1686/19 (Ž) dana 12.07.2021. u iznosu od 4.832,32 kn, Pr-1626/19 (C) dana 12.07.2021. u iznosu od 11.101,33 kn, Pr-720/19 (N) dana 12.01.2022. u iznosu od 11.003,59 kn, Pr- 1685/19 (ĆC) dana 29.03.2022. u iznosu od 5.114,45 kn, Pr-1631/19 (O) dana 29.03.2022. u iznosu od 7.818,93 kn, Pr-1640/19 (PC) dana 29.03.2022. u iznosu od 6.116,33 kn, Pr-1618/19 (U) dana 18.07.2022. u iznosu od 7.224,04 kn, Pr-1613/19 (I) dana 18.07.2022. u iznosu od 15.282,93 kn, Pr-1653/19 (F) dana 18.07.2022. u iznosu od 14.735,85 kn, Pr-1669/19 (Š) dana 31.05.2022. u iznosu od 14.637,98 kn. Na gore navedene iznose plaće tužitelj je bio obveznik uplate doprinosa na bruto plaće zaposlenika u ukupnom iznosu od 33.169,04 kn. Radi se o uplaćenim iznosima HC 879,48 kn dana **.**.2021., JC 1.910,10 kn dana **.**.2022., H 1.890,61 kn dana **.**.2022., J 1.892,05 kn dana **.**.2022., R 888,97 kn dana **.**.2022., K 1.850,02 kn dana **.**.2022., Z 1.892,02 kn dana **.**.2022., L 1.897,10 kn dana **.**.2022., N 1.301,67 kn dana **.**.2022., Ć 882,61 kn dana **.**.2022., O 891,52 kn dana **.**.2022., P 1.517,18 kn dana **.**.2022., LC 1.908,29 kn dana **.**.2022., Č 1.896,28 kn dana **.**.2022., Ž 891,40 kn dana **.**.2022., E 1.898,10 kn dana **.**.2022., M 890,56 kn dana **.**.2022., C 1.271,97 kn dana **.**.2022., ĆC 915,19 kn dana **.**.2022., PC 1.131,54 kn dana **.**.2022., ZC 1.892,96 kn **.**.2022., DC 1.892,96 kn dana 08.09.2022., Skakavac 886,46 kn dana 05.09.2022.

2. S obzirom na okolnost da je upravo Vlada RH sklapanjem Kolektivnog ugovora obvezala tužitelja kao poslodavca da svojim djelatnicima isplaćuje dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima, tuženik je bio dužan novčana sredstva za ovu namjenu osigurati u državnom proračunu te doznačiti tužitelju, kako bi ih on kao poslodavac isplaćivao uz plaću svojim djelatnicima. Ovo zato što se u smislu odredaba iz čl. 107. i 109. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, plaće djelatnika visokih učilišta financiraju iz državnog proračuna. Dakle, sredstava za ovu namjenu trebalo je za svaku pojedinu kalendarsku godinu osigurati u državnom proračunu, a što je tuženik sve propustio učiniti. O problemima nastalim propustom u osiguranju novčanih sredstava te o radnim sporovima koje su protiv tužitelja pokrenuli njegovi djelatnici, predlagatelj je u više prilika, kako službenim dopisima, tako i pozivom za miješanje u parnicama, obavijestio tuženika te je pozvao da ispravi ovaj propust, na što se sve tuženik oglušio.

3. Tužitelj nadalje navodi da je temeljem pravomoćnih i ovršnih sudskih presuda iz radnih sporova koje je protiv tužitelja vodilo 29 njegovih djelatnika, tužitelj bio dužan isplatiti svojim djelatnicima dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima, odnosno rad s izvorima opasnosti, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće. Kako su djelatnici tužitelja svoje pravo ostvarili prisilnom naplatom od tužitelja, umjesto da je ta sredstva tuženik osigurao u državnom proračunu, proizlazi da je tužitelj učinio izdatak za drugoga, pa to predstavlja pravnu osnovu ove tužbe. Alternativno, ako sud ne bi našao utvrđenom takvu pravnu osnovu, ističe se da je tuženik takvim propuštanjem u ispunjenju svoje zakonske obveze prouzrokovao štetu tužitelju umanjenjem njegove imovine. Tuženik je, stoga, dužan nadoknaditi iznos koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo propusta u ispunjenju obveze tuženika RH. Slijedom navedenog, tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznose koji su prisilno preneseni s njegova poslovnog računa na ime dodataka na plaću za posebne uvjete rada njegovih djelatnika, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana prijenosa svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

4. Nadalje, tužitelj ističe da je u gore navedenim sudskim sporovima morao snositi troškove sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 25.675,00 kn pa stoga zahtijeva da mu tuženik nadoknadi troškove sudskih pristojbi zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana isplate svake pojedinačne sudske pristojbe u radnom sporu. Radi se o plaćenim pristojbama u sporu poslovni broj Pr-1661/19 (HC) plaćenoj 12.12.2019. u iznosu od 400,00 kn i plaćenoj 11.09.2020. u iznosu od 250,00 kn (ukupno 650,00 kn), u predmetu Pr-1689/19 (JC) plaćenoj 20.11.2019. u iznosu od 700,00 kn, Pr-1644/19 (H) plaćenoj 21.12.2020. u iznosu od 1.350,00 kn, Pr-1682/19 (J) plaćenoj 08.01.2021. u iznosu od 1350,00 kn, Pr-1693/19 (RC) plaćenoj 17.07.2020 u iznosu 750,00 kn, Pr- 1655/19 (KC) plaćenoj 07.10.2020. u iznosu od 900,00 kn, Pr-1624/19 (R) plaćenoj 11.09.2020. u iznosu od 450,00 kn, Pr-1690/19 (K) plaćenoj 21.02.2020. u iznosu 600,00 kn, Pr-1652/19 (ZC) plaćenoj 01.09.2020. u iznosu od 675,00 kn i 03.11.2020. u iznosu od 675,00 kn (ukupno: 1350,00 kn), Pr-1678/19 (DC) plaćenoj 01.10.2020. u iznosu od 675,00 kn i plaćenoj 23.11.2020. u iznosu od 675,00 kn (ukupno: 1350,00 kn), Pr-1676/19 (Z) plaćenoj 23.11.2020. u iznosu 1350,00 kn, Pr-1648/19 (D) plaćenoj 21.04.2021. u iznosu od 900,00 kn, Pr -1683/19 (L) plaćenoj 25.09.2020. u iznosu 675,00 kn i plaćenoj 23.11.2020. u iznosu od 675,00 kn (ukupno: 1350,00 kn), Pr-1670/19 (Ć) plaćenoj dana 30.09.2020. u iznosu od 250,00kn, Pr-1634/19 (P) plaćenoj 14.12.2020. u iznosu 900,00 kn, Pr- 1691/19 (Č) plaćenoj 23.11.2020. u iznosu od 1350,00 kn, Pr-1616/19 (E) plaćenoj 02.07.2020. u iznosu od 300,00 kn i plaćenoj 11.09.2020. u iznosu 375,00 kn, Pr-1658/19 (V) plaćenoj 01.10.2020. u iznosu 350,00 kn, Pr-1654/19 (LC) plaćenoj dana 02.10.2020. u iznosu 525,00 kn i dana 03.11.2020. u iznosu 525,00 kn (ukupno: 1050,00 kn), Pr-1626/19 (C) plaćenoj dana 23.11.2020. u iznosu 700,00 kn, Pr-720/19 (N) plaćenoj dana 01.02.2021. u iznosu 900,00 kn, Pr - 1631/19 (O) plaćenoj dana 08.09.2021. u iznosu 900,00 kn, Pr-1640/19 (PC) plaćenoj 01.02.2021. u iznosu od 900,00 kn, Pr-1618/19 (U) plaćenoj dana 04.10.2021. u iznosu od 500,00 kn i dana 14.01.2020. u iznosu od 400,00 kn (ukupno: 900,00 kn), Pr-1613/19 (I) plaćenoj 17.11.2021. u iznosu 1350,00 kn, Pr-1653/19 (F) plaćenoj 15.06.2021. u iznosu 750,00 kn i 29.01.2020. u iznosu 600,00 kn (ukupno: 1350,00 kn) i Pr-1669/19 (Š) plaćenoj 07.12.2021. u iznosu od 1050,00 kn.

5. Također, tužitelj je bio primoran angažirati vanjski odvjetnički ured radi pružanja usluga zastupanja u navedenim radnim sporovima. Tužitelj je snosio troškove odvjetničkog honorara u navedenim radnim sporovima u ukupnom iznosu od 99.140,62 kn. Stoga tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova odvjetničkog honorara plaćenih u svakom pojedinom radnom sporu, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje radi lakšeg izračuna potražuje od pravomoćnosti svake pojedine sudske odluke pa do isplate. Radi se o trošku odvjetničkog zastupanja u predmetima Pr-1661/19 (HC) u iznosu od 1.406,25 kn od 05.05.2020, Pr-1689/2019 (JC) u iznosu od 3.984,38 kn od 02.01.2019., Pr-1644/2019 (H) 2.109,37 kn od 08.05.2020., Pr-1682/19 (J) u iznosu od 2.109,37 kn od 08.06.2020.,Pr-1693/19 (RC) 3.984,37 kn od 09.03.2020., Pr-1655/19 (KC) 3.046,87 kn od 07.04.2020., Pr-1624/2019 (R) 1.796,87 kn od 15.06.2020., Pr-1680/19 (K) 4.921,87 kn od 03.06.2020., Pr-1652/19 (ZC) 4.921,87 kn od 05.05.2020., Pr- 1678/19 (DC) 3.984,37 od 24.05.2020., Pr-1676/29 (Z) 3.984,37 od 07.04.2020., Pr-1648/19 (D) 2.656,25 kn od 25.05.2020. , Pr-1683/19 (L) 3.984,37 kn od 15.06.2020., Pr-1670/19 (Ć) 2.656,25 kn od 22.07.2020.,Pr-1634/19 (P) 3.984, 37 kn od 21.09.2020.,Pr-1691/19 (Č) 3.984,37 kn od 07.09.2020., Pr-1616/2019 (E) 3.984,37 kn od 22.07.2020.,Pr- 1658/19 (V) 2.656,25 kn od 15.07.2020., Pr-1654/19 (LC) 3.984,37 kn od 26.05.2020., Pr-1686/19 (Ž) 3.281,25 kn od 15.07.2020., Pr-1626/19 (C) 4.921,87 kn od 27.08.2020., Pr-720/19 (N) 3.281,25 kn od 03.11.2020., Pr-1685/19 (ĆC) 2.656,25 kn od 09.03.2021., Pr-1631/19 (O) 2.656,25 kn od 26.05.2021., Pr-1640/19 (PC) 2.656,25 kn od 21.09.2020., Pr-1618/19 (U) 2.656,25 kn od 30.03.2021.,Pr-1613/19 (I) 3.984,37 kn od 08.09.2021. ,Pr-1653/19 (F) 3.984,37 kn od 24.05.2021.,Pr-1669/19 (Š) 4.921,87 kn od 8.09.2021.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja. Ističe u bitnome da n ije sporna činjenica da je Vlada Republike Hrvatske 22. listopada 2010. sklopila s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje čijim je odredbama čl. 54. - 57. utvrđeno pravo zaposlenika na dodatak na plaću u visini 7% -15% osnovice za izračun plaće u javnim službama zbog posebnih uvjeta rada u slučaju izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Nije sporna niti činjenica da je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/2003, 105/2004, 174/2004, 02/2007-Odluka USRH, 45/2009, 63/2011, 94/2013 i 139/2013) propisano da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta. Člankom 109. stavkom 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/2003, 105/2004, 174/2004, 02/2007-Odluka USRH, 45/2009, 63/2011, 94/2013 i 139/2013) propisano je da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima. Proračun sveučilišta donosi senat na prijedlog rektora, a proračun veleučilišta i visoke škole stručno vijeće na prijedlog dekana. Tuženik ukazuje na postupak propisan Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj: 142/10) koji je potrebno ispoštovati kako bi zaposlenik tužitelja uopće ostvario predmetno pravo na dodatak za rad u posebnim uvjetima. Citirajući odredbe čl. 58. i 59. Kolektivnog ugovora, tuženik napominje kako tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj: 142/10) odnosno kao poslodavac nije izradio popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Tužitelj nije utvrdio iznos po osnovu dodatka za plaću svojih zaposlenika, poštujući proceduru ugovorenu Kolektivnim ugovorom, kako bi se predmetna sredstva mogla potraživati od tuženika, a budući da isto nije učinjeno Republika Hrvatska nije imala saznanja niti da je obveza isplate dodatka na plaću nastala niti u kojem iznosu. Naime, u sudskim postupcima na koje se tužitelj poziva u tužbi ukazuje se na činjenicu da u utuženom razdoblju nije postojao Popis radnih mjesta sa posebnim uvjetima rada sukladno odredbi čl. 58. Kolektivnog ugovora za znanosti visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/10) odnosno da je Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada izrađen 2009. godine. Nadalje, tuženik je u tom je postupku osporavao da bi radnik radio na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada, odnosno osporavao je kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, razvidno je da Republika Hrvatska nije mogla imati saznanja niti da je obveza isplate dodatka na plaću nastala niti u kojem iznosu. Tuženik ukazuje da je predmet spora potraživanje ustanove prema Republici Hrvatskoj te da se u predmetnoj pravnoj stvari ne radi o zahtjevu za naknadu štete, niti o regresnom potraživanju, već o izdatku za drugog sui generis, pa pitanje zastare predmetnog potraživanja treba cijeniti kroz odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima primjenjujući pri tome opći zastarni rok od pet godina budući zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa koji je dospio u razdoblju od svibnja 2014. do veljače 2015. stoga je do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora istekao zastarni rok od pet godina pa je tužba u ovom predmetu podnesena izvan roka. Navedeno pravno shvaćanje vezano za primjenu instituta zastare izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-284/2014 od 04. rujna 2018. Dakle, tuženik ukazuje da obveza tužitelja da isplati dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj 101/2002, 81/2003, 203/2003, 28/2006, 11/2008 i 46/2008), Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj 142/2010) te iz ugovora o radu sklopljenog između radnika i poslodavca. Temeljem članka 297. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/2009) u konkretnom predmetu i dalje se promjenjuje Zakon o radu (Narodne novine, broj 38/1995, 54/1995, 65/1995, 17/2001, 82/2001, 114/2003, 142/2003, 30/2004 i 68/2005-Odluka USRH), a kojim je propisano da se u kolektivnom ugovoru moraju naznačiti osobe i područje na kojem se on primjenjuje. Tako je člankom 2. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje propisano da se taj ugovor primjenjuje u javnim institutima, javnim visokim učilištima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža", Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i ustanovama čija djelatnost osigurava cjelovitost i potrebni standard sustava visoke naobrazbe na području Republike Hrvatske. Međutim, iako je Vlada Republike Hrvatske sklopila predmetni Kolektivni ugovor, nije postala poslodavcem, niti je postala osoba koju odredbe Kolektivnog ugovora obvezuju sukladno odredbi članka 192. Zakona o radu (Narodne novine, broj 38/1995, 54/1995, 65/1995, 17/2001, 82/2001, 114/2003, 142/2003, 30/2004 i 68/2005-Odluka USRH), na način da je obvezna ispuniti obveze iz Kolektivnog ugovora, a koje obveze je bio dužan ispuniti Prirodoslovno-matematički fakultet. Isplata dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada obveza je poslodavca. Člankom 83. stavkom 1. i 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/1995, 54/1995, 65/1995, 17/2001, 82/2001, 114/2003, 142/2003, 30/2004 i 68/2005-Odluka USRH) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednake plaće ženama i muškarcima za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a plaća u tom smislu obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Naknada za dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada, kako je bilo definirano granskim kolektivnim ugovorom, odnosila se na zaposlenike koji rade s izvorima opasnosti, odnosno rade na radnim mjestima koje je utvrdio sam poslodavac. U slučaju visokih učilišta, sukladno članku 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07- OUSRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14- O i RUSRH, 60/15- OUSRH ) (dalje: Zakon) akademska samouprava obuhvaća upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta, a autonomija sveučilišta uključuje utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa. Stoga sam poslodavac, bez suglasnosti Ministarstva utvrđuje poslovni proces kojim će se ostvarivati studijski program ili znanstveni i raspodjelu radnih mjesta u odnosu na posebne uvjete rada. Ministarstvo nije niti na koji način zatražilo od visokog učilišta da izvodi određene studijske programe ili znanstvene, nego samo visoko učilište u okviru sredstva sa kojima raspolaže utvrđuje broj studijskih programa, vrstu i u odnosu na to potreba radna mjesta sa posebnim uvjetima rada. Citirajući odredbu čl. 107. navedenog Zakona tuženik ističe da iz svega navedenog proizlazi da je visoko učilište poslodavac koji autonomno odlučuje o poslovnom procesu ovisno o raspoloživim resursima koja između ostalih uključuju i sredstva Državnog proračuna. Poslodavac je morao uskladiti svoje programe, a u skladu s njima i radna mjesta sa posebnim uvjetima rada, sukladno raspoloživim resursima te svima zajamčiti da na siguran i zdrav način bez ikakvih rizika obavljaju svoj posao. Ministarstvo znanosti i obrazovanja nema utjecaja na utvrđivanje radnih mjesta sa posebnim uvjetima rada, nego visokom učilištu dodjeljuje ukupna sredstva za redovnu djelatnost u skladu sa mogućnostima Državnog proračuna. Slijedom navedenog, isplata dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada obveza je poslodavca (Prirodoslovno-matematički fakultet) te solidarno osnivača tuženika (Sveučilište u Zagrebu), slijedom čega se tužbeni zahtjev u cijelosti ukazuje neosnovanim.

7. Podneskom od 22. svibnja 2023. tuženik je dopunio navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome kako iz dostavljenih presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu koje prileže tužbi (osim presude poslovni broj Pr-1669/19) je razvidno da se tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od mjeseca travnja 2014. do veljače 2015. Nadalje, uvidom u obrazloženje predmetnih presuda razvidno je da sud usvaja tužbeni zahtjev pozivom na Kolektivni ugovor iz 2010. Tuženik ističe da za navedeno razdoblje tužitelj nije bio u obvezi isplatiti tražene iznose s obzirom da je otkaz navedenog Kolektivnog ugovora donesen 27. prosinca 2013. godine s otkaznim rokom od tri mjeseca, a objavljen je u Narodnim novinama broj 159/2013. Odredbom čl. 212. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da otkazani obvezni odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom. Kako je dana 27. ožujka 2014. protekao tromjesečni otkazni rok, to nakon navedenog razdoblja nema pravne osnove za isplatu iznosa isplaćenih temeljem gore navedenih presuda. S obzirom da za razdoblje nakon 24. ožujka 2014. nema osnove – Kolektivnog ugovora, za isplatu predmetne tražbine, to niti tuženik nema obvezu podmirivati utužene iznose. Slijedom navedenog, osim što tuženik osporava potraživanje s osnova glavnice i kamata to se osporava i daljnje potraživanje s osnova uplate doprinosa, sudskih pristojbi te troška odvjetničkog honorara.

8. U nastavku postupka stranke su dopunile početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja, otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari te dostavile relevantnu sudsku praksu, pri čemu je tuženik učinio nespornom visinu utuženog potraživanja te je specificirao prigovor zastare na način da zastari prigovara za potraživanja do 12. listopada 2019.

9. Valja naglasiti da je rješenjem ovog suda poslovni broj P-97/2023 od 16. travnja 2024. postupak prekinut do pravomoćnosti okončanja spora koji se vodio na Općinskom radnom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-16194/2021. Povodom tužiteljeve žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo je gore navedeno rješenje te je predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak uz obrazloženje kako pitanje zakonitosti otkaza Kolektivnog ugovora ne predstavlja prethodno pitanje o kojemu bi ovisila odluka suda o zahtjevu postavljenom u ovom postupku već je pitanje zakonitosti otkaza Kolektivnog ugovora i njegovog važenja bilo prethodno pravno pitanje za parnice koje su vodili tužiteljevi djelatnici protiv tužitelja s osnove isplate naknada na temelju Kolektivnog ugovora kojeg je tuženik sklopio s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja 22. listopada 2010. te da je u svih 29 parnica sud prihvatio zahtjeve tužiteljevih djelatnika i naložio tužitelju plaćanje određenih iznosa, da su presude u tim predmetima postale pravomoćne i da je tužitelj izvršio plaćanja svojih obveza djelatnicima na temelju tih presuda u razdoblju od 5. siječnja 2021. do 18. srpnja 2022.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave koje prileže spisu.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 39.186,90 EUR na ime naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio jer je svojim djelatnicima (njih 29) temeljem odredaba čl. 54. – 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj 142/2010; dalje: Kolektivni ugovor) kojeg je sklopila Vlada Republike Hrvatske s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja, isplatio dodatke na plaću za rad u posebnim uvjetima, odnosno rad s izvorima opasnosti s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu je tuženik bio dužan doznačiti tužitelju sredstva za isplatu te naknade, a što je tuženik propustio učiniti. Tužitelj potražuje i iznos od 4.402,29 EUR na ime doprinosa na bruto plaće zaposlenika, iznos od 3.407,66 EUR na ime plaćenih sudskih pristojbi te iznos od 13.158,21 EUR na ime odvjetničkih troškova zastupanja proizašlih iz parnica koje su djelatnici vodili protiv ovdje tužitelja u radnim postupcima.

13. Između stranaka je, a nakon što je tuženik na ročištu održanom 13. svibnja 2026. izjavio da ne osporava samu visinu utuženog potraživanja, sporno da li je utuženo potraživanje u zastari te osnova tužbenog zahtjeva odnosno radi li se u konkretnom slučaju o naknadi štete ili o izdatku za drugoga sui generis te postoje li svi elementi odgovornosti za štetu (ako se radi o šteti).

14. U odnosu na potraživanje s osnove isplaćenih dodataka na plaću za rad u posebnim uvjetima, to jest za rad s izvorima opasnosti, valja naglasiti da je temeljem pravomoćnih presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu detaljno naznačenim u tužbi (list 24. – 298. spisa) tužitelj bio obvezan svojim djelatnicima isplatiti ukupno iznos od 39.186,90 EUR uvećan za zatezne kamate na pojedinačno navedene iznose glavnice, a da su tužiteljevi djelatnici temeljem gore navedenih presuda u razdoblju od 5. siječnja 2021. do 18. srpnja 2022. u postupcima izravne naplate pred Financijskom agencijom naplatili potraživanje u iznosu od 6.885,77 EUR (tada 51.880,80 kn) i iznos od 32.301,14 EUR (tada 243.372,93 kn) odnosno ukupno iznos od 39.186,90 EUR (tada 295.253,73 kn), razvidno je iz dostavljenih zahtjeva za izravnom naplatom (list 299. – 361. spisa), iz tabličnih prikaza isplaćenih iznosa po ovrhama (list 362.-363. spisa) te iz izvoda s poslovnog računa tužitelja (list 492. – 524. spisa).

15. Navedeni iznos tužitelj potražuje u ovom postupku kao naknadu za izdatak plaćen djelatnicima na temelju pravomoćnih sudskih odluka, za isplatu kojih izdataka tvrdi da mu je tuženik bio dužan pravovremeno osigurati sredstva, a što je propustio učiniti.

16. Vlada Republike Hrvatske zaključila je 15. lipnja 2002. s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine, broj: 101/2002, 81/2003, 203/2003, 28/2006, 11/2008, 46/2008, 93/08, 2/09 i 142/10) temeljem kojeg je ugovora obvezala tužitelja kao poslodavca na plaćanje naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada svojim djelatnicima.

17. Prema odredbi čl. 139. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" broj: 96/93, 34/94, 21/95, 48/95, 29/96, 54/96, 128/99, 14/00, 67/00, 94/00, 129/00, dalje: ZVU) tuženik u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, a među koje podloge prema st. 2. spadaju i plaće i naknade zaposlenika te materijalni troškovi visokih učilišta.

18. Sklopivši Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje tuženik je obvezao tužitelja kao poslodavca da svojim djelatnicima isplati naknade za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti, a da pri tome za tu naknadu nije doznačio tužitelju sredstva iz državnog proračuna, niti je sredstva za tu namjenu predvidio u državnom proračunu.

19. Odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj: 123/03, 105/14, 174/04, 02/07, 45/09, 63/11 i 94/13) je propisano da se javna sveučilišta financiraju iz državnog proračuna, što između ostalog znači da se i tužitelj kao visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta u smislu čl. 62. tog Zakona financira iz državnog proračuna. Isto tako, odredbom čl. 107. st. 1. t. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da se visoka učilišta financiraju iz državnog proračuna. Nadalje, prema odredbi čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju im se kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju za pojedine namjene.

20. Imajući u vidu da je tuženik sklopio Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje kojim je ugovoreno da radnici koji rade u posebnim uvjetima i s izvorima opasnosti imaju pravo na dodatak na plaću, tuženik je sukladno svojim zakonskim obvezama iz čl. 107. st. 1. t. 2. i čl. 109. st. 1. i st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebao tužitelju doznačiti potrebna novčana sredstva koja su potrebna za isplatu dodatka na plaću tužiteljevim djelatnicima navedenim u tužbi, a što nesporno nije učinio.

21. Nadalje, tužitelj potražuje i iznos od 4.402,29 EUR na ime bruto doprinosa za plaće uvećan za zatezne kamate od dana kada su ti iznosi prisilno preneseni s tužiteljevog poslovnog računa pa do isplate, a za koji ukupni iznos tvrdi da je isplaćen u razdoblju od 26. studenog 2021. do 8. rujna 2022.

22. Da je tužitelj navedeni iznos podmirio proizlazi iz tabličnog prikaza doprinosa na plaću prema sudskim presudama (list 525. spisa) i preslika zbrojnih naloga za prijenos sredstava i izvadaka s računa tužitelja (list 526. – 566. spisa), a što je tužitelj kao poslodavac bio dužan učiniti temeljem odredbe čl. 81. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08 i 152/24, dalje: ZOD.). Pri tome valja naglasiti da tuženik ne osporava ni visinu niti činjenicu plaćanja navedenih doprinosa.

23. Uvidom u rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu s potvrdama o plaćanju (list 366. – 447. spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj predmetnim rješenjima obvezan na plaćanje sudskih pristojbi u iznosima navedenim pod točkom 3. tužbenog zahtjeva, kao i da je predmetne iznose tužitelj i platio, i to u razdoblju od 20. studenog 2019. do 8. rujna 2021.

24. Nadalje, uvidom u pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, sud je utvrdio da su ovdje tužitelja, a tamo tuženika u 29 postupaka vođenim pred tim sudom zastupali odvjetnici iz odvjetničkog društva Stančić - Rokotov i partneri d.o.o.

25. Prema ocjeni ovog suda, tužitelju je nastala i daljnja šteta plaćanjem sudskih pristojbi u predmetnim sudskim sporovima, kao i trošak zastupanja po odvjetniku .

26. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), a šteta je nastala onda kada je imovina tužitelja umanjena, a što u konkretnom slučaju znači u trenutku kada je izravnom naplatom ustegnut iznos s tužiteljevog poslovnog računa . Iz tabličnih prikaza isplaćenih iznosa po ovrhama (list 362.-363. spisa) te iz izvoda s poslovnog računa tužitelja (list 492. – 524. spisa) proizlazi da su iznosi naplaćeni provedenim ovrhama u razdoblju od 5. siječnja 2021. do 18. srpnja 2022. Imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev za mirnim rješenjem spora 12. listopada 2022. (tužba je podnesena 13. siječnja 2023.), jasno je da nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.

27. Sud je ocijenio neosnovanim i prigovor zastare istaknut u odnosu na potraživanje s osnove isplaćenih bruto doprinosa za plaće. Naime, navedeni su iznosi isplaćeni od strane tužitelja u razdoblju od 26. studenog 2021. do 8. rujna 2022. pa s obzirom da je zahtjev za mirnim rješenjem spora podnesen 12. listopada 2022., dok je tužba podnesena 13. siječnja 2023., razvidno je da i za ovaj vid potraživanja nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.

28. Valja naglasiti i da prema ocjeni ovog suda tužiteljeva tražbina po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja izdatak za drugoga te da zastara ne počinje teći od dana kada je tužitelj bio dužan svojem djelatniku isplatiti dodatak. Naime, izdatak za drugog uređen je odredbom čl. 1119. ZOO-a prema kojoj odredbi tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Međutim, tuženik nije imao obvezu prema tužiteljevom djelatniku pa kada mu je tužitelj isplatio dodatak time nije ispunio tuženikovu zakonsku obvezu spram istog, već je ispunio svoju obvezu koja proizlazi iz radnog odnosa kojeg je s djelatnikom zasnovao. Tuženik je imao obvezu osigurati sredstva tužitelju za isplatu dodataka za radna mjesta s posebnim uvjetima rada, što nije učinio, čime je počinio štetnu radnju i iz toga proizlazi njegova odgovornost prema tužitelju, a ne iz instituta izdatka za drugoga. Također, valja istaknuti da čak i u slučaju da se ne radi o odnosu naknade štete već o odnosu o izdatku za drugog sui generis, i tada bi zastara počela teći od onog trenutka kada je takav izdatak za drugog učinjen odnosno od onog trenutka kada je tužitelj taj izdatak učinio plativši sporne iznose svojim djelatnicima jer bi tek od tog trenutka bio ovlašten tražiti povrat od tuženika.

29. Dakle, podmirenjem naknade svojim djelatnicima za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada od strane tužitelja, tuženik je prema ocjeni ovog suda dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je time nastala odnosno isplatiti mu utuženo potraživanje jer je na gore opisani način došlo do umanjenja tužiteljeve imovine pa tužitelj u smislu odredbe čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1090. ZOO -a ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo propuštanja u ispunjenju obveze od strane tuženika.

30. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare te osporava i pravo tužitelja za naknadom štete s osnova plaćenih sudskih pristojbi u iznosu od 3.407,66 EUR, pri čemu ne osporava visinu tih pristojbi.

31. Kao što je već ranije u obrazloženju istaknuto, tražbina s osnove naknade za štetu zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila, a u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala (čl. 230. ZOO-a). Tužitelju je šteta nastala isplatom dugovanih iznosa (čl. 1086. ZOO-a).

32. Imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev za mirnim rješenjem spora 12. listopada 2022. (tužba je podnesena 13. siječnja 2023.), dok je tražbina za pristojbe plaćena u razdoblju od 20. studenog 2019. do 8. rujna 2021. (potvrde o plaćanju, list 366. – 447. spisa), jasno je da i glede tog iznosa nije nastupila zastara u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a.

33. Nadalje, u odnosu na iznos od 13.158,21 EUR koji tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog troškova odvjetničkog zastupanja, sud je uvidom u račune (list 453. – 455., 457. – 459., 461. – 462., 464. – 466., 468. – 470., 472. – 474., 476. – 478., 480. – 482., 484. – 486. i 488. – 490. spisa) utvrdio da je predmetno odvjetničko društvo tužitelju izdalo račune za izvršene pravne radnje vezane za pravomoćne presude koje su predmet ovog spora, a uvidom u izvode iz poslovnog računa tužitelja (list 456., 460., 463., 467., 471., 475., 479., 483., 487. i 491. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio plaćanja po predmetnim računima.

34. Tužitelj je za tražbine odvjetničkih troškova zahtijevao zatezne kamate glede tih troškova od dana pravomoćnosti svake pojedine sudske odluke do isplate. Međutim, tužitelju je šteta nastala plaćanjem tih odvjetničkih troškova.

35. Uvidom u račun 53-POSL1-19 (list 453. – 454. spisa) sud je utvrdio da se predmetni račun odnosi i na pravne radnje zastupanja u radnim postupcima koji nisu predmet ovog postupka, dok se radnje u postupcima navedenim u predmetnom računu, i to Pr-1685/19 (ĆC), Pr-1655/19 (KC), Pr-1652/19 (ZC), Pr-1654/19 (LC), Pr-1693/19 (RC) i Pr-1678/19 (DC), odnose na predmetni postupak.

36. Nadalje, iz predmetnog je računa vidljivo da je tužitelj potraživao za radnje zastupanja u predmetu Pr-1685/19 (ĆC) iznos od 132,72 EUR, u predmetu Pr-1655/19 (KC) iznos od 132,72 EUR, u predmetu Pr-1652/19 (ZC) iznos od 199,08 EUR, u predmetu Pr-1654/19 (LC) iznos od 199,08 EUR, u predmetu Pr-1693/19 (RC) iznos od 199,08 EUR u predmetu Pr-1678/19 (DC) iznos od 199,08 EUR te u predmetu Pr-1634/19 (P) iznos od 199,08 EUR.

37. Iz dokumentacije u spisu ( list 456. spisa) proizlazi da je tužiteljeva tražbina odvjetničkih troškova po računu 53-POSL1-19 (list 453. – 454. spisa) plaćena 29. srpnja 2019.

38. Kao što je već navedeno, tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora 12. listopada 2022. pa je tražbina odvjetničkih troškova u iznosu od 1.260,84 EUR dospjela prije 12. listopada 2019. te je stoga u zastari slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

39. Ostatak tužiteljevog potraživanja nastalih odvjetničkih troškova u preostalim iznosima nije u zastari.

40. Slijedom svega navedenog, na temelju gore navedenih zakonskih odredaba te na temelju odredaba čl. 1045., 1046. i 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) tužbeni je zahtjev u iznosu od 39.186,90 EUR s osnove isplaćenih dodataka na plaću, u iznosu od 4.402,29 EUR na ime bruto doprinosa za plaće , u iznosu od 3.407,66 EUR s osnova plaćenih sudskih pristojbi te u iznosu od 11.897,37 EUR s osnove odvjetničkog zastupanja ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u t. I. izreke presude, dok je tužitelj primjenom odredbe čl. 230. i čl. 1086. ZOO-a odbijen za iznos od 1.260,84 EUR (t. II. izreke).

41. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO -a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO -a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu, a slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope (t. I II. izreke).

42. S obzirom da je tužitelj u sporu uspio samo u pretežitom dijelu, dok nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik je dužan tužitelju u skladu s odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP- a nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka. Odluku o parničnim troškovima iz t. IV., V. i VI. izreke presude sud je donio dakle primjenom gore navedenih odredbi te primjenom odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

43. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023 i 107/2025; dalje: OT) i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7.1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za sastav podneska od 23. ožujka 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za sastav žalbe od 30. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 10. t. 4. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 9. studenog 2023. u iznosu 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR, za zastupanje na ročištu 16. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR te za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2026. u iznosu 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

44. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 324,67 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi -Narodne novine, broj 37/23; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama -Narodne novine br. 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) te zatraženi iznos od 663,61 EUR na ime sudske pristojbe na presudu (Tar. br. 2. st. 1. Tarife) u svezi s čl. 1. st. 2. ZSP-a.

45. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 8.488,28 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. IV. izreke presude.

46. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 19. ožujka 2026. s obzirom da navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je navode sadržane u navedenom podnesku mogao istaknuti i na ročištu održanom 13. svibnja 2026., a za zastupanje na kojem mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak za sastav žalbe od 30. travnja 2024. u zatraženom iznosu postavljenom prema Tbr. 10. t. 1. OT -a već mu je za tu radnju priznat trošak propisan odredbom Tbr. 10. t. 4. OT-a s obzirom da se radilo o žalbi protiv rješenja, a ne presude. Tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu 16. travnja 2024. u iznosu postavljenom prema Tbr. 9. t. 1. OT -a jer se radi o ročištu opisanom u Tbr. 9. t. 2. OT-a.

47. Slijedom navedenog tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR slijedom čega ja odlučeno kao u t. IV. izreke presude.

48. Odluku o parničnom trošku iz točke V. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte