REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-692/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Golubić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DOMUS PLUS d.o.o. za projektiranje, proizvodnju i graditeljstvo, Zagreb, Ribnjak 12, OIB: 38675980049, zastupanog po punomoćniku Nevenu Grdiniću, odvjetniku u Zagrebu, dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DOMUS PLUS d.o.o., Zagreb, Ribnjak 12, OIB: 38675980049, da tužitelju ER, državljaninu Bosne i Hercegovine, s prijavljenim boravkom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.981,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.543,57 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 2.453,57 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14.4.2022.g. navodi da je bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.09.2015.g., zaključno do 19.08.2021.g., na radnom mjestu zidara. Dana 11.12.2020.g., obavljajući za tuženika kao poslodavca poslove svog radnog mjesta na gradilištu u Vodnjanu, tužitelj je pretrpio ozljedu lijeve noge, koja je priznata je kao ozljeda na radu temeljem prijave o ozljedi na radu koju je poslodavac podnio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalnom uredu Zagreb. Odredbom članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U tužbi potražuje pravičnu novčanu naknadu (naknadu neimovinske štete) u iznosu od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama. Tuženiku je podnio zahtjev za naknadu predmetne štete od 05.11.2021.g., no tuženik je otklonio svoju odgovornost te je tužiteljev zahtjev odbio.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu (osnovi i visini) u cijelosti. Ne osporava da je tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom kao poslodavcem, na radnom mjestu zidara, temeljem ugovora o radu od 28.09.2015. kao i da je predmetni radni odnos prestao dana 19.08.2021. temeljem Sporazuma o raskidu ugovora, a na inicijativu tužitelja (koji sporazum je tužitelj dostavio uz tužbu).

2.1. Osporava ostale okolnosti iznesene u tužbi, posebice da bi kod tuženika došlo do bilo kakvog propusta u pogledu zaštite na radu. Osporava da bi tužitelj imao prema njemu tražbinu s bilo koje osnova, pa tako i s osnove naknade štete. Osporava postojanje uzročno posljedične veze između neke njegove radnje ili propuštanja sa štetom koju tužitelj tvrdi da je trpi, jer šteta koju tužitelj potražuje nije posljedica ozljede koju bi tužitelj pretrpio na radu, a za koju bi poslodavac bio odgovo ran. Osporava postojanje uzročno posljedične veze između pada za vrijeme rada za tužitelja i ozljede iz medicinske dokumentacije.

2.2. Ističe da tužitelj nema prema tuženiku bilo kakvo potraživanje pa tako ni potraživanje s osnove ozljede na radu. Radni odnos tužitelja i tuženika je sporazumno prestao dana 19.08.2018. godine. Prilikom prestanka radnog odnosa tužitelj i tuženik su uredili svoja međusobna prava i obveze, uključujući pitanja međusobnih potraživanja, potpisivanjem Sporazumnog raskida ugovora. Člankom 4. predmetnog sporazuma ugovoreno je kako slijedi: „Obje strane izjavljuju da nemaju međusobnih potraživanja niti obveza prema drugoj strani.“

2.3. Dakle, u sporazumu koje su stranke potpisale prilikom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, tužitelj je izričito potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema tužitelju. Kako je tužitelj potvrdio u sporazumu sa tuženikom da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku, time je potvrdio da nema prema tuženiku niti potraživanje radi kojeg je pokrenuo ovaj postupak. Tuženik je već u očitovanju na tužiteljev zahtjev od 15.11.2021. ukazao da tužitelj nije ovlašten postaviti zahtjev jer nema potraživan je, niti pravni interes za podnošenje ove tužbe.

2.4. Podredno, opreza radi i neovisno o već iznesenom, tuženik osporava sve daljnje neosnovane navode iz tužbe. Ističe da je tužitelj kao radnik bio osposobljen za rad na siguran način te je kao radnik sukladno odredbi članka 68. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018 i 96/2018 dalje „ZZR“) bio dužan obavljati poslove s dužnom pažnjom te voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja. Prema vlastitoj izjavi, tužitelj se ozlijedio okliznuvši se na kamen. Pad je posljedica radnikove krajnje nepažnje. Iz prijave ozljede razvidno je da se radi o padu na ravnom terenu. Pad nije posljedica nekog poslodavca, već propusta tužitelja da primijenio osnovu pažnju pri obavljanju svake radne operacije. U smislu članka 68. st. 2. ZZR, radnik je dužan prije početka rada pregledati radno mjesto i obavijestiti poslodavca o postojanju eventualnih nedostataka, odnosno obavijestiti nadređene o situaciji koju bi smatrao opasnom za svoje zdravlje. Iz tužbe ne pro izlazi da bi tužitelj pregledao i uočio neki nedostatak u pogledu kamena na koji se poskliznuo, a da bi o tome obavijestio tuženika. Tužitelj je kao i svaki radnik dužan voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja što obuhvaća i pažnju prilikom hodanja kako ne bi došlo do pada. Kada radnik ne obavlja svoje poslove s opisanom dužnom pažnjom, već s krajnjom nepažnjom koja može rezultirati njegovim padom ili ozljeđivanjem poslodavac ne može odgovarati za štetu koja nastane kao posljedica toga postupanja. Takvo postupanje da tuženik nije postupa s dužnom pažnjom, već da je do njegovog pada došlo uslijed krajnje nepažnje, na koju tuženik nije mogao utjecati, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Predmetna je okolnost od utjecaja na oslobađanje odnosno umanjene odgovornosti tuženika za naknadu štete, u smislu članka 25. st. 2. ZZR-a. Smatra da je tužitelj toga očito bio svjestan kada je u sporazumu o raskidu radnog odnosa izjavio da nema potraživanja prema tuženiku.

2.5. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te osporava da bi tužitelj i danas trpio posljedice ozljeđivanja. Tužitelj nije trpio duševnu bol zbog naruženja. Nema nikakvog dokaza da bi do ikakvog vidljivog naruženja uopće došlo, posebice ne iz priložene medicinske dokumentacije. Također nema niti dokaza da bi trpio duševne bolova radi umanjenja životne aktivnosti, jer je iz medicinske dokumentacije na koju se tužitelj poziva razvidno da bi ozljeda bila lakše prirode i da bi oporavak od iste bio kratak, a nigdje se ne ukazuje na ikakve trajne posljedice ozljeđivanja. Specijalist medicine rada je izdavanjem svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 03.05.2021. godine potvrdio da je tužitelj zdravstveno sposoban za obavljanje poslova zidara, pa tako ne može biti govora da bi već u svibnju 2021. godine trpio bilo kakve trajnije posljedice, a posebice ne u trenutku podnošenja tužbe.

2.6. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovom postupku donijeta je presuda Pr-879/2022-22 od 14. siječnja 2025.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

4. Presuda Pr-879/2022-22 od 14. siječnja 2025.g. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. GžR – 23/2025-2.

4.1. U obrazloženju iste navedeno je, cit: " 9. Međutim, kako se u navedenom Sporazumu nigdje ne navodi bilo što o potraživanju tužitelja s osnove naknade štete zbog zadobivene ozljede na radu, a radi se o unaprijed pripremljenom Sporazumu od strane tuženika, ugovornu odredbu koja glasi: "obje strane izjavljuju da nemaju međusobnih potraživanja niti obveza prema drugoj strani", zbog svoje nejasnoće glede toga je li se tužitelj tom odredbom odrekao i potraživanja štete zbog ozljede na radu, treba sukladno čl. 320. st. 1. ZOO tumačiti u korist tuženika (tako i Rev 1687/15 -2 od 7. ožujka 2017.), a pritom nije odlučno to što tužitelj nije pročitao Sporazum, jer i da ga je pročitao prije potpisivanja, i dalje bi ostalo nejasno je li se tom odredbom odriče i potraživanja štete zbog ozljede na radu. 10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, i činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je trebalo temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 12. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja utvrditi na koji je način stradao tužitelj, postoji li sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14, 154/14, 102/15, 94/18 i 96/18) odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, te postoje li razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu, budući da tuženik tvrdi da je pad tužitelja posljedica njegove krajnje nepažnje.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u sporazumni raskid ugovora o radu, prijave o ozljedi na radu, te rješenje HZZO klasa: UP/I-502-03/21-02/330, ur. broj: 338-21-02-02-21-06 od 09.03.2021.g., zahtjev za naknadu štete od 05.11.2021.g., očitovanje na odštetni zahtjev od 15.11.2021.g., potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način tužitelja, izjavu tužitelja od 03.02.2021., Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, Sporazumni raskid ugovora i očitovanje tuženika od 15.11.2021. godine, podatke o vremenskim prilikama, medicinsku dokumentaciju i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem te saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, kao stranaka u postupku.

5.1. U ponovljenom postupku, uz gore iznijeto, proveden je dokaz uvidom u zdravstveni karton tužitelja, usmeno očitovanje vještaka u postupku , ponovno je saslušan tužitelj (2x) i zakonski zastupnik tuženika te svjedoci AR i MR,

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je i u ponovljenom postupku smatrao da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. U postupku je sporno pitanje na koji način je nastao štetni događaj, uzročno posljedična veza i odgovornost tuženika. Sporna je i primjena Sporazumnog raskida ugovora o radu od 15.11.2021.

8. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

8.1. Prema st.2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) te čl. 1067. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

9.1. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se i ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos.

10. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom kao poslodavcem, na radnom mjestu zidara, temeljem ugovora o radu od 28.09.2015. kao i da je predmetni radni odnos prestao dana 19.08.2021. temeljem Sporazuma o raskidu ugovora, a na inicijativu tužitelja (koji sporazum je tužitelj dostavio uz tužbu).

11. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu navedeno je kako je štetni događaj nastupio kada je prilikom prijenosa materijala, radnik stao na kamen i pritom izvrnuo lijevo stopalo.

12. Iz nalaza Opće bolnice Pula, Centra za hitnu medicinu, od 11.12.2020. 9.17. h, u anamnezi je navedeno kako je cit: "pacijent prije sat vremena krivo stao na kamen te izvrnuo lijevu nogu"

13. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 4.11.2025. navodi kako je montirao kuću, bilo je nevrijeme, ubrzano su radili jer je padala jaka kiša i pokrivali su krov i tog petka poskliznuo se na crijep i desio se pad s krova. Zajedno s kolegama radio je na objektu i poslije pada nazvao g. E da ga pitam šta će, a on mu je rekao da će se čuti s gazdama te mu je kasnije rekao da ide na hitnu i da kaže da je pao sa skele. Objekt je prizemnica veličine 130m2, rog krova je na nekih 4,5 m visine i nagib nekih 35 stupnjeva i na to je trebao ići crijep i zaštita da crijep ne propušta vodu. Kada je pao bio je sam na vrhu krova, pao je sa crijepa, a do tamo je došao sa lojtrama, sa njim na krovu je bio A, a ostali su radili pripremu fasade. Unutar kuće su radili VR i M, a fasadu su radili ĐR i AR. Napominje da su s crijepom pokrili tada čitavu kuću, a trebali su staviti foliju i sjemenjake. Bio je na strani kuće gdje je glavni ulaz kad se gleda u objekt. A je bio na drugoj strani krova, a on nije vidio kad je pao. Tužitelj je išao po foliju prema lojtrama i pri tome mu se poskliznula noga na mokri crijep. Kolege nisu pratili što oni radi gore i bili su zauzeti svojim poslom, ali u trenutku pada je dolazio gazda kuće SR i on je vidio pad. Nisu imali osigurana sredstva zaštite na radu u vidu konopca, kacige i slično, niti je toga bilo u vrijeme štetnog događaja. Pao je sa krova na mjestu gdje su drugi radnici radili fasadu. Oko objekta se nije nalazila skela u visini krova, niti se nalazila ikakva skela oko objekta.

14. Zakonski zastupnik tuženika UR na ročištu od 4.11.2025. je pojasnio organizacijsku shemu gradilišta. Prvenstveno je odgovoran brigadir, za kojeg misli da je tada to bio tužitelj. Iznad njega je CR kao voditelj proizvodnje, a iznad njih su kolega V i ja. Svi brigadiri zadužili su zaštitnu opremu i dužni su je koristiti. Do njega i Đ mora doći informacija vezano uz ozljedu na radu, pa kada su telefonskim putem i saznali za nju rekli su da tužitelja odvezu u bolnicu i odmah su prijavili ozljedu na radu, unutar 24 sata. Same detalje ne zna, jer imaju oko 100 montaža godišnje, a dobio je informaciju da je riječ o lakšoj ozljedi. Osporava da bi bilo ikakvog pritiska da se lažno prijavi ozljeda na radu jer se kod tuženika tako ne radi. Kod tuženika mislim da je kolega S je prijavio ozljedu na radu.

15. Nakon saslušanja zakonskog zastupnika tuženika na istom ročištu ponovno je saslušan tužitelj. Navodi da je bio brigadir cijelo vrijeme tog rada na gradilištu, osporava da bi zadužio bilo kakvu zaštitnu opremu. Nakon toga napominje da je zadužio cipele, zaštitno odijelo, rukavice i majice. Kao brigadir zadužio je i alat, motorku, pištolje, brusilice, bušilice, letve, vage, čekiće i plinske klamerice za koje je bio odgovoran. Zadužio je i lojtru i to jednu tri A lojtru, tri manje i jednu željeznu koja se razvlači 5-7 metara. Zadužio je i skelu na razvlačenje, tzv "kozu" koje su visoke negdje metar i pol. Nije zadužio nikakve sigurnosne štrikove. Osporava da bi predloženi svjedoci iz podneska od 13.6. radili s njim kod drugog poslodavca. Dao je izjavu, pisanu poslije pada, nekih 7-10 dana poslije toga je bio u firmi jer mu je CR rekao da treba dati izjavu, napisao je da je pao sa krova, a on mu je rekao da napiše da nije bilo svjedoka. Tužitelj je sam pisao izjavu. Kada je napisao izjavu, predao ju je g. CR.

16. Svjedok AR u svom iskazu navodi da osobno pad nije vidio, ali zna da je tužitelj pao jer mu je to rekao ČR. Od mjesta pada bio je udaljen 7-8 metara i bio je s druge strane. U tom trenutku radio je stupove na terasi i lijepio stiropor, a tužitelj je bio na krovu jer su pokraj njega bile lojtre. Tužitelj je bio na dijelu krova koji je bio nepokriven. Nakon što je čuo da je tužitelj pao otišao je tih 7-10 metara i vidio da tužitelj leži. U tom trenutku su tamo već bili investitori - MR i njegova supruga. Nakon toga tužitelj je s investitorom privatnim autom otišao u Pulu u bolnicu. Osobno nije vidio da bi tužitelj zvao g. GR. Poznato mu je da se tužitelj nakon nekih sat, sat i pol vratio iz bolnice sa longetom, čekao je njih ostale da završe jer su spavali u Fažani i završavao je kotlić. Tužitelja je natrag dovezao investitor. Tada nije pričao s tužiteljem. Na gradilištu nisu imali zaštitne pojaseve i skele. Od zaštitnih stvari nisu imali ništa, samo šljem i to. Imali su samo obične lojtre za penjanje. Imali su tzv. koze i fosne. Kuća na kojoj se radilo je bila visine 2.60 m etaža, 60cm temelji, i krov ukupno do 4m. Taj dan zna da je padala kiša. To što je točno tužitelj radio u vrijeme pada nije vidio. Osobno nije čuo taj pad s krova. Od tužitelja je čuo da je do pada došlo jer se poskliznuo.

17. Svjedok MR u svom iskazu navodi da mu je poznato da je tužitelj radio na njegovoj kući i negdje u prosincu, misli 2021. godine, izlazio je iz auta i upravo u tom trenutku tužitelj je pao s krova. Tužitelj je bio na vrhu krova oko dimnjaka i strovalio se niz krov. Ne zna koliko bi krov imao stupnjeva, uglavnom je bio krov normalan za Istru. Ne može opisati kako je tužitelj pao, da li na glavu, noge, leđa ili trbuh, uglavnom se poskliznuo, ponudili su mu stolicu te drugu stolicu da digne nogu, osobno ga je odvezao na hitnu pomoć i tužitelj je rekao da ga ne treba čekati, pa su ga tamo ostavili i vratio se sam kod kuće gdje su nastavljeni radovi. Tužitelj je predvečer nakon bolnice došao u kuću, nije ništa radio, ne sjeća se sad tko bi ga dovezao, da li netko od radnika ili Domus Plus-a. Njemu je nadzorni inženjer bio KR, a tužitelj je bio glavni voditelj gradilišta, a njemu je nadređeni bio neki CR. Ne sjećam se do kojeg trenutka je bio s tužiteljem u bolnici, misli nekih 5-10 minuta, zna da se tužitelj javio na šalter i da je već predao osobnu ili već što se predaje na šalter. Nije mogao odgovoriti da li bi tužitelj nekoga zvao za vrijeme dok je svjedok bio s njim u prijevozu do bolnice i u bolnici. Navodi da okoliš nije bio uređen, bilo je blato i padala je kiša, zbog neuređenog okoliša moguće je da je visina bila i drugačija. Oko kuće nije postojala skela za vrijeme radova. Riječ je bila o montažnoj kući, bilo je nekih 12 do 13 vanjskih zidova koji su se slagali kao slagalica i to jedan zid do zida, pa ga "vežu", odnosno pričvršćuju. Na gradilištu nije bilo užadi, zna da tužitelj nije bio vezan i da su radnici poslije komentirali da nisu imali užad. Automobil koji je parkirao od kuće bio je udaljen nekih 5 metara, u trenutku pada tužitelja bio je pored automobil, a tužitelj udaljen od njega 7-8 metara kada ja vidio on je padao, a kada je došao do njega bio je na podu.

18. Tužitelj niti u tužbi, niti u zahtjevu za naknadu štete od 5.11.2021. ne navodi da bi pao s krova, nego samo da je obavljajući poslove svog radnog mjesta na gradilištu u Vodnjanu pretrpio ozljedu lijeve noge te da je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu temeljem prijave o ozljedi na radu koju je poslodavac podnio HZZO klasa UP/I-502-03/21-02/330.

19. U izjavu koja je u HZZO zaprimljena 3.2.2021.g. tužitelj navodi: "Ja ER dana 11.12.202 sam se ozlijedio okliznuvši se na kamen i ozlijedio lijevu nogu u predjelu stopala. Odvezen sam na hitni prijem u Pulu na pregled".

20. Iz Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 3.5.2021. proizlazi kako je tužitelj sposoban za rad za poslove određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, čl. 3., toč.1., 11., 16., 17. i 18. Tužitelju je izdana i svjedobža od 4.5.2020. za razdoblje do 3.5.2021.

21. Tužitelj tek u podnesku od 2.2.2023. navodi da je do pada tužitelja došlo na način da bi se poskliznuo na krovu te da je pao s krova kuće.

21.1. Tuženik je potom osporavao tužiteljev opis štetnog događaja, jer da je ozljeda nastala na način na koji je prikazuje tužitelj, isti bi pretrpio i druge ozljede, osim ozljede samog stopala.

22. Iz povijesnih podataka meteo-info d.d., proizlazi kako na dan 8.12.2020., 9.12.2020. , 10.12.2020. i 11.12.2020. nije padala kiša te da je vrijeme bilo sunčano.

23. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja, niti svjedoka MR i AR. MR navodi da je vidio pad, ali ga nije mogao opisati, navodi kišno vrijeme. Svjedok AR nije vidio pad, ali također navodi kišno vrijeme, a za koje je objektivn im materijalnim dokazom utvrđeno kako je bilo sunčano. Nadalje, AR navodi kako je MR i odvezao i dovezao tužitelja s Hitne pomoći OB Pula, dok MR navodi kako je odmah odvezao tužitelja na Hitnu pomoć i bio tamo nekih 10 -ak minuta s tužiteljem. Kako je tužitelj bio u prisustvu svjedoka MR, a Hitnoj pomoći je naveo kako je izvrnuo nogu, nije jasno kada bi tužitelj uopće, kako navodi, bio upućen od strane osoba tuženika da navede drugačiji opis štetnog događaja. Tuženik je 14.12.2020. prijavio ozljedu na radu HZZO, s drugačijim opisom štetnog događaja, a tužitelj je 3.2.2021. sastavio izjavu u kojem navodi da bi se poskliznuo na kamen. Dakle, svi ti iskazi su neuvjerljivi, kontradiktorni i nevjerodostojni.

23.1. Kroz ostalo vrijeme liječenja tužitelj nigdje nije naveo da bi pao s visine, niti se taj podatak igdje navodi tijekom ostalog razdoblja u zdravstvenom kartonu tužitelja.

24. Tužitelj nije predložio dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine, iz kojeg bi se moglo utvrditi na koji način je tužitelj zadobio ozljede. Stoga je sud zaključio da je tužitelj zadobio ozlijeđen na način kako je to opisao liječnicima te smatrao da je tuženik oslobođen od odgovornosti jer je šteta nastala zbog krajnje nepažnje. Nije niti jasno gdje je tužitelj točno doživio ozljedu na radu, kakav je to kamen, da li je vidljiv ili nije i na koji način se tužitelj uopće kretao. Stoga nije moguće niti provesti dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu. Tužitelj je dužan dokazati štetni događaj i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete, što ovdje nije slučaj.

25. Nadalje, ovaj sud ponovno ističe da ne postoji obveza tuženika za naknadom štetu iz štetnog događaja od 11.12.2020., s obzirom na čl. 4. Sporazumnog raskida ugovora o radu, prema kojem ugovor prestaje važiti 19. kolovoza 2021.g.

26. U sporazumnom raskidu ugovora o radu navedeno je slijedeće: "Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, potpisan 28. rujna 2015.g. sporazumno se raskida.

Ugovor prestaje važiti dana 19. kolovoza 2021.g.

Raskid je zatražen od strane posloprimka, zbog osobnih razloga Obje strane izjavljuju da nemaju međusobnih potraživanja niti obveza prema drugoj strani.

Po raskidu ugovora, posloprimac je se dužan javiti u nadležnu policijsku ispostavu te vratiti dozvolu i iskaznicu za boravak i rad te napustiti područje Republike Hrvatske".

27. Potraživanje za naknadom štete zbog ozljede na radu je potraživanje iz radnog odnosa pa tako i Županijski sud u Rijeci u odluci GžR 1888/2021-2 od 3.6.2022. ".... budući da zahtjev za naknadu štete zbog ozljede na radu predstavlja potraživanje iz radnog odnosa, pitanje zastare takve tražbine utvrđuje se prema odredbama Zakona o radu, a ne primjenom odredbi ZOO-a.."

28. Prilikom Sporazuma o prestanku radnog odnosa stranke mogu urediti sva otvorena pitanja i međusobna potraživanja. Tražbina naknade štete ne mora biti izričito navedena u sporazumu, jer se odredba sporazuma odnosi generalno na sva potraživanja i obveze među strankama, a stranke u sporazumu su izričito navele da nemaju potraživanja.

29. Jedino u slučaju da potraživanje naknade štete nije bilo dospjelo, odnosno da tužitelj nije znao niti mogao znati opseg svoje štete u trenutku sklapanja sporazuma, onda se tužitelj ne bi mogao odreći takvog potraživanja i tuženik ne bi s uspjehom mogao isticati prigovor da su stranke riješila sva svoja međusobna potraživanja.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka, između ostalog proizlazi da se stanje kod tužitelja stabiliziralo 15.3.2021.g. nakon pregleda fizijatra koji preporuča hod bez štake te rasteretni režim i simptomatsku terapiju.

30.1. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi, stoga je i sud prihvatio nalaz i mišljenje kao stručno napravljeno. Stoga je sud zaključio da je tužitelj s danom 15.3.2021.g. imao saznanja o obujmu i visini pretrpljene štete zbog ozljede na radu te da se od 16.3.2021.g. valjano mogao odreći te naknade.

31. Vezano uz potpisivanje sporazuma, tužitelj u svom iskazu navodi da je bio zaposlen kod tuženika zaposlen kod tuženika od 10.06.2015. godine i 11.02.2021., da je pao sa krova i otvorio bolovanje. Bolovanje je zatvorio 30.03.2022., a 31.03.2022. išao sam na montažu i radio sam što sam mogao. Kada su došli s godišnjeg odmora poslije 15.08.2022. dao je otkaz te sklopio sporazumni otkaz s tuženikom. Otkaz je dao jer nije mogao više izvršavati svoje dužnosti i izdržati rad na visini jer je imao psihičkih problema. Otkaz je dao na način da je to rekao GR, a on je to prenio ZR. Sutradan mu je taj otkaz bio na stolu kod GR i već je bio potpisan od strane ZR. Kada je došao do GR, osim njega nikog drugog tamo nije bilo i GR mu je rekao da ne napušta tuženika jer da je sedam godina u firmi i da je brigadir i zbog ozljede, ali nije više mogao izdržati rad na visini. Nije pročitao taj otkaz jer je bio pod utjecajem kolega koji su mu govorili da ne napuštam tuženika. Nitko ga nije prisiljavao da potpiše sporazumni raskid. Na poseban upit pun. tužitelja naveo je da nakon što je potpisao sporazumni raskid da li je tada pročitao, odgovorio je da nije. Na daljnji upit da kada je najavio otkaz da li je bilo dodatnih dogovora oko prestanka radnog odnosa odgovorio je da nije bilo nikakvih dogovora, a razgovor je bio samo između kolega u firmi koji su mu govorili da ne napušta firmu. Kod tuženika je prestao raditi kod tuženika odgovaram da 19.08.2022.

32. Zakonski zastupnik UR u svom iskazu vezano uz sudski raskid navodi da je zakonski zastupnik kod tuženika od 2018. i u konkretnom slučaju sporazumni raskid nije ništa drugačiji u odnosu na slične ranije situacije jer je praksa tuženika da uvijek daje sporazumni raskid na traženje radnika. Tužitelj je izjavio po povratku sa kolektivnog godišnjeg od 01. -15.08. da želi raskid ugovora i to svom nadređenom GR koji je to prenio zakonskom zastupniku. Potom je pripremio sporazumni raskid kao u sličnim slučajevima koji je razumljiv i čitljiv svakome tko nije pravne struke i da bude jednostavan te je to predao GR kao nadređenom da on to proslijedi tužitelju i predao mu sam već potpisani primjerak sa uputom da vidi ima li ikakvog potraživanja u smislu da li tužitelj treba razdužiti neku opremu i slično i da li firma ima ikakvih potraživanja ili dugovanja prema tužitelju. Utvrđeno je da nitko nema nikakvih potraživanja, a na tužiteljev zahtjev koji je tražio da raskid bude trenutni, odnosno da napušta firmu sa sutrašnjim danom, kako je i naveden dan prestanka radnog odnosa. Poznato mu je da je tužitelj nakon potpisivanja sporazumnog raskida preuzeo osobne stvari i napustio firmu.

33. Primjenjujući i pravno mišljenje VSRH posl.br. Revr -1510/2016-2 od 5.7.2017.g. u kojem se navodi: "Kako je ugovor o radu prestao sporazumom ugovornih strana, to nema osnove da se utvrđuje dan sudskog raskida ugovora o radu. Isto tako, obzirom da su u samom sporazumu ugovorne strane jasne navedene da jedna prema drugoj nemaju više nikakvih potraživanja, jasno je da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete zbog nezakonitog otkaza, odnosno isplatu neisplaćene plaće", to i ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu neosnovan.

34. Neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 320. st.1. Zakona o obveznim odnosima, pri tvrdnji da se nije odrekao potraživanja naknada štete zbog predmetne ozljede na radu. Navedenom odredbom propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

35. Ovaj sud i nadalje smatra da nema nejasnih odredaba, jer je jasno navedeno cit: "Obje strane izjavljuju da nemaju međusobnih potraživanja niti obveza prema drugoj strani". Nadalje, sam tužitelj u svom iskazu tvrdi da nije niti pročitao navedeni sporazum, a dapače da ga je nadređeni radnik govorio da ne odlazi od tuženika, kao i da su mu to i ostali kolege govorili te da ga nitko nije prisiljavao da potpiše navedeni sporazum. U takvoj situaciji, kada tužitelj potpisuje sporazum bez da ga pročita, te čak kada mu nadređeni radnik predlaže da ostane raditi kod tuženika ne može se smatrati da je tužitelj upotrijebio i dužnu pažnju kao i da je riječ o nejasnoj odredbi.

35.1. Kada odredba koju treba tumačiti glasi da obje strane izjavljuju da nemaju međusobnih potraživanja niti obveza prema drugoj strani, jedino je logično zaključiti da je odredba jasna i nedvosmislena. Za primjenu odredbe čl. 320. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO), odredba bi tužitelju morala biti nejasna u trenutku potpisivanja. Da je tužitelj dao otkaz tuženiku, imao bi obvezu odraditi otkazni rok. U tom smislu jasna je odredba koja opisuje da obje strane nemaju međusobnih potraživanja niti obveza prema drugoj strani. Pri tome što se pojedinačno ne navodi kojih međusobnih potraživanja strane nemaju jedna prema drugoj, ne znači da se naknada štete zbog ozljede na radu ne uključuje u te obveze. Sam tužitelj navodi da u vrijem potpisivanja sporazuma tužitelj nije imao saznanja o obujmu i visini pretrpljene štete zbog ozljede na radu pa da zbog toga nije moglo doći od odricanja, a isti navod je u potpunoj suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka gdje je jasno navedeno da je tužitelj za obujam i visinu štete saznao u ožujku 2021., a sam Sporazum je zaključen u kolovozu 2021.g.

36. Dakle, kako je tužitelj mogao znati za opseg štete u ožujku 2021.g., a sporazumni raskid radnog odnosa potpisan je u kolovozu 2021.g. na zahtjev tužitelja, u kojem je naveo da nema potraživanja iz radnog odnosa naspram tuženika, to je sud i iz tog razloga odbio tužbeni zahtjev.

37. Sud je odustao od saslušanja svjedoka ŽR, jer istom u nekoliko navrata nije uspio uručiti poziv. Za preostale svjedoke sam tužitelj je naveo da isti nisu očevici pa nije bilo potrebne provoditi daljnje personalne dokaze.

38. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 14.4.2023., 30.1.2024., 6.6.2025. i 19.2.2025. svako po 200 euro, (tbr. 8/1 OT), pristup roč. 21.5.2024. 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristupa roč. 26.11.2024. , 4.11.2025., 31.3.2026. i 9.7.2026. svako po 200 euro (tbr. 9/2 OT), što iznosi 1.900 euro, na koji iznos pripada PDV 25% 475 euro i trošak sudske pristojbe 21,57 euro, odnosno sveukupno 2.453,57 eur0. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP- a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom same stranke.

38.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.g.

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika