Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1440/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije na adresi [adresa]), zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu protiv tuženika ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje maloljetnog djeteta GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici HL iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Zaprešić i Susedgrad, radi odlučivanja o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi i povećanju iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 14. srpnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice te predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zaprešić, 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-1183/2022-2 od 8. srpnja 2022. kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. lipnja 2022., u dijelu u kojem je odlučeno o mjestu stanovanja djeteta s roditeljem na način kako slijedi:

Maloljetno dijete stranaka GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2018. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom AL, OIB [osobni identifikacijski broj] na adresi u [adresa].

II. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-1183/2022-2 od 8. srpnja 2022. kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. lipnja 2022., u dijelu u kojem je odlučeno o načinu ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim djeca ne stanuju na način kako slijedi:

Osobni odnosi između maloljetnog GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] te njegova oca, ovdje tuženika ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se prema dogovoru roditelja, a ako isti izostane, na sljedeći način:

- najmanje jedanput tjedno u trajanju od 3 sata uz prisutnost osoba od povjerenja stranaka i to majke tuženika RL i/ili majke tužiteljice ALM.

III. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-1183/2022-2 od 8. srpnja 2022. kojom je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. lipnja 2022., u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju na način kako slijedi:

Nalaže se tuženiku kao ocu, ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto ranije određenog iznosa od 159,27 EUR[1] (slovima: stopedesetdevet eura i dvadesetsedam centi)/1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna), iznos od 206,00 EUR (slovima: dvjestošest eura) mjesečno, počevši od 1. srpnja 2026., pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, dok će dospjevajuće mjesečne obroke uzdržavanja plaćati najkasnije do 15. – tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja, AL, OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu predlaže da sud odluči o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djeteta.

1.1. U tužbi tužiteljica ističe u bitnome da je pokrenula postupak jer tuženik ne sudjeluje u roditeljskoj skrbi niti uzdržavanju djeteta nakon razvoda braka o kojem je odlučeno odlukom ovoga suda posl.br. R1 Ob-1183/2022-2 od 8. srpnja 2022. (dalje u tekstu: ranija odluka). Radi navedenoga morala je pokrenuti i postupak prisilne naplate.

1.2. U tužbi majka opisuje da tuženik pokazuje neprimjereno ponašanje prema njoj koje je postalo usmjereno prema psihičkom zlostavljanju tužiteljice, a radi čega su mu bile određene i mjere opreza prema tužiteljici.

1.3. Rješenjem ovoga suda posl.br. R1 Ob-1172/2024 donesena je i privremena mjera kojom je uređena roditeljska skrb drugačije od ranije odluke

1.4. Slijedom navedenoga, predlaže da se donese odluka kojom će se odrediti da maloljetno dijete stanuje s njom, zatim da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i oko osobnim bitnih prava djeteta te da se tuženiku zabrane osobni odnosi s djetetom kao i da mu se odredi obveza uzdržavanja u iznosu od 206,00 EUR počevši od pravomoćnosti odluke pa nadalje s dospijećem svakog iznosa od 15-tog u mjesecu.

1.5. Nakon što je s tuženikom postigla sporazum, tužiteljica je predložila donošenje presude prema sporazumu opisanom u točki 4. ovog obrazloženja presude.

2. Tuženik u odgovoru predložio je donošenje presude prema sporazumu opisanom u točki 4. ovog obrazloženja presude.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), maloljetnom djetetu imenovana je posebna skrbnica u osobi ĆLM iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, a nakon izmjene u osobi HL iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

3.1. Nakon mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zaprešić, opisanog u točki 10. ovog obrazloženja presude, posebna skrbnica nije dostavila podnesak iz kojeg bi proizlazilo da se protivi njihovom mišljenju niti postignutom sporazumu stranaka.

4. Na ročištima održanim kod ovoga suda 8. lipnja 2026. i 14. srpnja 2026. stranke su postigle sporazum u odnosu na sve točke tužbenih zahtjeva te nisu imale daljnjih izvođenja dokaza i predložile su donošenje odluke na temelju postignutog sporazuma, osim u dijelu troška.

4.1. S tim u vezi se ističe da su stranke navele sljedeće:

- da mlt. GL stanuje s majkom na adresi [adresa]

- osobni odnosi između tuženika kao oca s mlt. GL ostvarivat će se prema dogovoru stranaka, najmanje jedanput tjedno u trajanju od 3 sata uz prisutnost osoba od povjerenja stranaka i to majke tuženika RL i/ili majke tužiteljice ALM

- suglasni su da se odredi iznos uzdržavanja i da tuženik počne plaćati uzdržavanje u iznosu od 206,00 EUR počevši od dana donošenja presude, odnosno od srpnja 2026, s dospijećem do 15-og u mjesecu uplatom na tekući račun majke,

- da stranke ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb.

4.2. Tužiteljica je predložila naknadu troška, a tuženik se tome protivio.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid svu dokumentaciju priloženu spisu (list 1-123 spisa).

5.1. Na ročištima održanim kod ovoga suda sud nije izveden dokaz saslušanja stranaka, a s obzirom na to da su stranke nakon postignutog sporazuma odustale od daljnjeg izvođenja dokaza.

5.2. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su u bitnome postigle sporazum na ročištima održanim kod ovoga suda 8. lipnja 2026. i 14. srpnja 2026., pred ovim sudom raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

7. Među strankama nije sporan način ostvarivanja roditeljske skrbi, posebice imajući u vidu odnose stranaka, te mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Zaprešić.

7.1. Među strankama nije sporno da će tuženik na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta plaćati iznos od 206,00 EUR počevši od 1. srpnja 2026. s dospijećem svakog iznosa do 15.-tog dana u mjesecu za mjesec za koji treba platiti uzdržavanje uplatom na tekući račun majke, a u slučaju kašnjenja uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, kako je i navedeno u izreci presude. Isto tako nije sporno da je prema ranijoj odluci bio određen iznos od 159,27 EUR (slovima: stopedesetdevet eura i dvadesetsedam eura).

7.2. Među strankama je sporno tko će snositi trošak ovoga postupka.

8. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona te je uzeo u obzir sporazum stranaka.

9. Prije svega ističe se da je tijekom postupka donesena sljedeća privremena mjera, Rješenje ovoga suda posl.br. R1 Ob-1172/2024-16 od 8. listopada 2024. kako slijedi:

" I Određuje se privremena mjera te će zajedničko dijete stranaka mlt. GL, OIB [osobni identifikacijski broj], stanovati s majkom AL.

II Osobni odnosi mlt. GL s ocem ĐL održavat će se svake druge i četvrte subote u mjesecu od 10,00 do 12,00 sati uz nadzor stručne osobe koju će imenovati nadležni Područni ured HZSR.

III Nalaže se protustranci ĆL da na ime uzdržavanja mlt. GL plaća mjesečno iznos od 206,00 EUR mjesečno počevši od 8. listopada 2024. godine pa nadalje s tim da je dospijevajuće obroke uzdržavanja dužan platiti do svakog 15. u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun majke AL.

IV Upućuje se predlagateljica da u roku od 60 dana pokrene postupak o odnosu koji se osigurava ovom privremenom mjerom, a radi opravdanja ove privremene mjere jer će sud u protivnom donijeti rješenje o ukidanju iste.

V Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere."

9.1. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je odluka donesena na način da je prihvaćena procjena stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad jer je tijekom postupka utvrđeno da dijete neprekidno od prestanka zajednice života roditelja stanuje s majkom koja u cijelosti skrbi na adekvatan način o njemu, a osobni odnosi oca s djetetom određeni su u jednom ograničenom opsegu dva puta mjesečno u trajanju od dva sata i to pod nadzorom stručne osobe jer je tijekom trajanja postupka majka učinila barem vjerojatnim neprimjerena postupanja oca prilikom boravka s djetetom te isto tako vjerojatne poteškoće s konzumacijom droga i alkohola.

10. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Susedgrad su na ročitšu održanim kod ovoga suda 23. veljače 2026. naveli da su u prekratkom roku saznali za promjenu adrese prebivališta tužiteljice i tuženika, nisu ni znali za davanje nikakve suglasnosti o tome. Iz dosadašnjeg izviješća proizlazi da još nisu ispunjene pretpostavke da otac samostalno ostvaruje osobne odnose s djetetom. Suradnja s majkom tuženika je dobra, te ista viđa dijete, te dijete često boravi kod nje, a što proizlazi iz izvješća voditeljice mjere nadzora.

10.1. Prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zaprešić proizlazi sljedeće:

- rođen je **.**.2018. u [adresa] u braku AL i VL.

- brak roditelja razveden je 2022. godine. GL je jedino dijete rođeno u bračnoj zajednici roditelja.

- tuženik je rođen u braku roditelja, u obitelji s petero braće i sestara. Završio je srednju strukovnu školu za stolara, te je trenutno zaposlen u Batur Dom - za izradu PVC i ALU stolarije u Stenjevcu. Trenutno živi u iznajmljenom stanu na adresi [adresa] s mlađim bratom A, no navodi kako brat za tjedan dana seli. Gospodin ĐL navodi kako je njegova bivša partnerica trudna te kako očekuje dijete s njom, no s bivšom partnericom nije u dobrim odnosima.

- tužiteljica je završila srednju kemijsku školu te je stekla zvanje kemijskog tehničara. Nije zaposlena i nema ostvarenog radnog staža. Od siječnja 2024. godine u vezi je s PL te imaju zajedničko dijete, sina Ć rođenog **.**.2025.. Tužiteljica s partnerom i dvoje djece živi na adresi u [adresa].

10.2. Kroz razgovor oba roditelja su potvrdila da maloljetno dijete kad je bilo u dobi od 5 godina nije imalo prisutnog oca godinu dana. Radi istog otac je iskazao žaljenje, izjavio je kako se povukao kako bi život doveo u red te smatra kako je u tome sada i uspio. Bivši supružnici do sada uopće nisu komunicirali već se sva komunikacija odvijala preko voditeljice mjere nadzora nad osobnim susretima gospođe IL, u koju oba roditelja imaju puno povjerenje. Od 10. lipnja 2026. roditelji su uspostavili komunikaciju koja je sada uredna te izmjenjuju informacije i dogovaraju vrijeme susreta djeteta i oca.

10.3. Otac je nadalje kroz razgovor izjavio kako je sada dobro, pronašao je posao koji voli te pokušava pokrenuti i vlastiti posao u stolariji za koju smatra da izvrsno obavlja. Otac također navodi kako je ranije bio često ljut i ljubomoran te povrijeđen te da se teško nosio sa svime što mu se događalo u životu. Iz tog razloga postupao je loše prema tužiteljici te koristio sredstva za smirenje i alkohol. Sada navodi kako mu to nije potrebno jer je pronašao mir u radu, druženju sa svojim psom te trčanjem i ribolovom. Nadalje otac navodi kako mu je dijete važno, želi mu pokazati da je tu za njega te mu je važno da sin bude ponosan je mu je on otac. Ne slaže se s majčinim prijedlog o samostalnoj roditeljskoj skrbi jer navodi da se promijenio, da se trudi, a što potvrđuju i izvješća voditeljice mjere. Otac želi biti uključen u sinov život te zajednički s majkom donositi važne odluke u njegovom životu. Svjestan je da je ranije majci uskraćivao komunikaciju i suglasnost koja je bila potrebna za promjenu prebivališta djeteta, a koja je kasnije dobivena od Područnog ureda Susedgrad. Kroz razgovor naveo je kako je tužiteljica ne mora brinuti da će stvari ponovno biti iste jer on više nije ista osoba te je spreman na suradnju.

10.4. Majka je kroz razgovor pokazala otvorenost prema uspostavi komunikacije s bivšim suprugom oko zajedničkog sina, no istovremeno i zabrinutost da bi se kod ĐL mogli ponoviti obrasci ponašanja iz prošlosti. Oba roditelja kroz razgovor su iskazala spremnost na suradnju i uspostavu komunikacije.

10.5. Zaključno, temeljem provedenog razgovora s roditeljima , mišljenje je kako su dosadašnje teškoće u donošenju zajedničkih odluka prvenstveno proizlazile iz narušene komunikacije i suradnje između roditelja točnije nepostojanja iste. Nadalje nakon proučavanja izvješća voditeljice mjere iz kojih je vidljiv očev napredak i trud u odnosu sa sinom.

10.6. Uzimajući u obzir sve okolnosti i prikupljene informacije stručni tim smatra kako je u najboljem interesu djeteta da roditelji i dalje izvršavaju roditeljsku skrb zajednički, te da nije potrebno da majka roditeljsku skrb izvršava samostalno. Neophodno je uključivanje oba roditelja u rad Obiteljskog centra radi učenja komunikacijskih vještina i alata koji bi omogućili buduću nesmetanu komunikaciju i suradnju radi dobrobiti zajedničkog djeteta. Nadalje, suglasni su s dogovorom roditelja u vezi ostvarivanja osobnih odnosa oca i sina te prijedlogom da se ubuduće isti odvijaju bez prisutnosti voditeljice nadzora, ali uz prisutnost osoba od povjerenja stranaka i to majke tuženika, RL i/ili majke tužiteljice, ALM.

10.7. Stranke nisu prigovarale danom mišljenju niti posebna skrbnica, a sud ga je prihvatio kao objektivan i stručan.

11. Iz iskaza voditeljice mjere nadzora IL proizlazi da je bila voditeljica mjere nadzora od 1.ožujka 2025. i ta mjera je trebala trajati 6 mjeseci ili do drugačije odluke suda. Napominje da su sva njena izvješća tijekom tih 6 mjeseci bila pozitivna, ali voditeljica slučaja nije smatrala shodnim da ukine mjeru.

11.1. Nadalje, ističe da je primijetila da je odnos tuženika i djeteta bbio pun interakcije, ljubavi, pažnje i usmjerenosti. Tuženik je bio u cijelosti posvećen djetetu, planirao je s njime što će raditi i gdje će ići. Nema nikakvih primjedbi. Međutim, mora reći da bi tuženik već nakon dva sata bio jako iscrpljen jer je bila velika interakcija između njega i djeteta, popustila bi mu pažnja pa bi tražio pauzu kako bi zapalio cigaretu. Zbog toga smatra da tuženik ne bi smio biti sam s djetetom, jer se boji da bi mu mogla popustiti pažnja. Primijetila je da tuženik super funkcionira kad je prisutna s njim njegova majka, baka djeteta te kada je prisutna i njegova sestra koja je sada učenica 3. razreda osnovne škole. Misli da je to nužno jer dijete drugačije ne bi dobio punu pažnju od svog oca koju on traži. Smatra da bi barem u ovom prelaznom razdoblju trebao biti još netko prisutan s ocem kad viđa dijete.

11.2. Ističe da je tuženik kvalitetna osoba, koja se trudi, a posebice imajući u vidu njegov raniji život koji nije bio nimalo lak. On ima dobru suradnju i s roditeljima tužiteljice pa smatra da mogu biti kontakti s njenim roditeljima, na način da oni budu prisutni kada on viđa dijete. Smatra da ne bi bilo dobro za dijete da mu se zabrane odnosi s ocem jer je to velika ljubav između njih dvoje.

12. Iz očitovanja stranaka proizlazi da su odnosi narušeni, ali da rade na poboljšanju komunikacije što ukazuje i postignuti sporazum.

13. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

13.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

13.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

13.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

13.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

13.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

14. Iz odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost.

15. Pri donošenju odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, sud je imao u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zaprešić i posebne skrbnice kojeg je prihvatio na način da se osobni odnosi oca, ovdje tuženika s dje tetom ostvaruju kako je to i navedeno u točki II. izreke presude.

16. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit dje teta, prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda [adresa], sud je uvažio prijedlog tužiteljice i tuženika kod određivanja načina ostvarivanja osobnih odnosa.

17. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

18. Sud nije utvrdio mišljenje djeteta, a temeljem čl. 360. st. 4. Obiteljskog zakona, s obzirom na njegovu nisku kronološku dob. Međutim, sud je prilikom donošenja ove presude uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s tuženikom u sigurnim i kontroliranim uvjetima, a s čime su suglasni voditeljica mjere nadzora i Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Zaprešić. Posebice na način da će otac morati poraditi na kontroli emocija.

19. Tijekom postupka je utvrđeno da se tuženik uključio u roditeljsku skrb oko djeteta, brine i skrbi o odgoju, razvoju i potrebama maloljetnog djeteta, a u interesu je djeteta da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

19.1. Imajući u vidu izneseno, utvrđeno je da su stranke u postupku suglasili da roditeljska skrb za maloljetno dijete bude i dalje zajednička i sporazumna.

20. Stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

21. Uzimajući stoga u obzir sve navedene činjenice sud smatra kako je u interesu G da ostvaruje osobne odnose s ocem i da stanuje s majkom, ali uz određenu obvezu strankama kao roditeljima da se podvrgnu edukaciji u jačanju roditeljske komunikacije uključivanjem u rad Obiteljskog centra u skladu s prijedlogom Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zaprešić.

22. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir postignuti sporazum stranaka.

23. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

23.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

23.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

23.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

23.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

23.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

23.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete 2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

24. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

25. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

26. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

27. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313 . i 314. Obiteljskog zakona.

28. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2 . Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

29. Tijekom postupka je utvrđeno da je da su se promijenile okolnosti od posljednje odluke i da su s obzirom na dob djeteta i povećane njihove potrebe kako je i opisano u točki 10. ovog obrazloženja presude.

30. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

30.1. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

30.2. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom su propisane promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

30.3. Prema čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona sud će u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojeg ga treba plaćati.

31. Ocjenjujući mjesečne potrebe djeteta, za utvrditi je da ima mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, igračke.

32. Imajući u vidu postignuti sporazum stranaka oko iznosa uzdržavanja, te potrebe maloljetnog djeteta, zatim imajući u vidu mjesečne potrebe i dobi maloljetnog djeteta, odredbu čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obite lj, mlade i socijalnu politiku prema kojima za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne neto plaće 264 EUR, kao i postavljeni zahtjev za uzdržavanjem koji odgovara postignutom sporazumu sud je prihvatio postignuti sporazum stranaka.

33. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbi čl. 288. st. 1., 307., 311., 313., Obiteljskog zakona, a u vezi s čl. 309., 310. i 314. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je prihvaćen sporazum stranaka imajući u vidu odredbu čl. 6. Obiteljskog zakona.

34. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od 1. srpnja 2026. pa nadalje, uzimajući u obzir sporazum stranaka i postavljeni zahtjev za uzdržavanjem.

35. O zakonskim zateznim kamatama i to prema odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 ) odlučeno je na dosuđene iznose uzdržavanja kako je navedeno u točk i III. izreke ove presude (odlučujući u granicama postavljenog sporazuma stranaka opisanog u točki 4. ovog obrazloženja presude).

36. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

38. Naime, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, o ishodu postupka, posebno činjenici da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta, kao i imajući u vidu da je uspjeh stranaka u ovom postupku s obzirom na njihove prijedloge i zahtjeve, zapravo podjednak.

39. Stranke su postigle sporazum imajući u vidu dano mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Zaprešić kao i voditeljice mjere nadzora koji su se protivili zabrani osobnih odnosa, te činjenici da je tuženik prihvatio određeni iznos uzdržavanja prema postavljenom zahtjevu. U postupku nije provedeno vještačenje zbog kojeg bi stranke imale dodatni trošak.

40. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

SUDAC

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima,

2. Tuženiku,

3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Zaprešić,

5. Spis