Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-379/2025-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice OCB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Burić Ramadanović, odvjetnici u Zagreb, protiv tuženika Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, Zagreb, Ljudevita Posavskog 5, OIB: 01122438757, zastupanog po punomoćnici Snježani Posavec Mitrov, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, zastupnika po zakonu tuženika i punomoćnice tuženika, 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tuženik Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske povrijedio pravo tužiteljice OCB na jednako postupanje time što joj nije isplatio božićnicu isplaćenu drugoj osobi/usporednom radniku koji nije bio privremeno nesposoban za rad.

II. Nalaže se tuženiku Sindikatu zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske da tužiteljici OC OCB na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 660,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice OCB koji glasi: "(4) Nalaže se objava presude kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje u medijima na trošak tuženika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske.".

IV. Nalaže se tuženiku Sindikatu zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske naknaditi tužiteljici OCB RC trošak parničnog postupka u iznosu od 830,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice OCB za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 75,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske za naknadu troška postupka u iznosu od 1.125,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika na puno radno vrijeme temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2015. (dalje: Ugovor o radu) i obavljala poslove radnog mjesta voditeljice pravnih poslova. Tužiteljica je u radnom odnosu kod tuženika bila od 14. studenoga 2011., međutim od 28. listopada 2020. do 17. siječnja 2025. u kontinuitetu radi s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju uz predviđeno kontrolno vještačenje u veljači 2028. Tužiteljici je radni odnos kod tuženika, nakon više od 13 godina neprekidnog radnog staža, prestao danom kada je tužiteljica dostavila izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa kao i druge osobito važne činjenice, odnosno 17. siječnja 2025., s kojim danom je ujedno na zahtjev tužiteljice obustavljeno pravo tužiteljice na rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Dana 13. prosinca 2024. na 16. sjednici Predsjedništva tuženik je donio III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu tuženika s diskriminatornim odredbama uz usmeno pojašnjenje da je cilj dodatno motivirati prisutnost na poslu te da se neće tolerirati nerad i bolovanje. Stupanjem na snagu III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu tuženika i to konkretno članci 5., 6. i 7. od isplate mnogih materijalnih prava isključeni su radnici koji su privremeno nesposobni za rad obzirom da isti, iako zbog opravdanih razloga, izostaju s rada. Sukladno diskriminatornim odredbama radnici koji nisu radili sukladno uvjetima propisanim pojedinom odredbom ne ostvaruju pravo na božićnicu, uskrsnicu i dar djetetu. Ranije spomenuta prava su imali svi radnici koji su bili u radnom odnosu neovisno o eventualnoj neprisutnosti na poslu kako zbog privremene nesposobnosti za rad ili njege člana obitelji tako i zbog korištenja rodiljnih i roditeljskih prava te nije postojala odredba temeljem koje bi se osoba diskriminirala po osnovi zdravstvenog stanja ili obiteljskog statusa, odnosno neizravno čak i spola obzirom da osobe ženskog spola češće izostaju s rada zbog korištenja rodiljnih i roditeljskih prava ili njege bolesnih članova obitelji odnosno najčešće djece. U vrijeme donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu tuženika, tužiteljica je bila na dugotrajnom bolovanju u kontinuitetu od 17. listopada 2024. pa sve do prestanka ugovora o radu dostavom izvanrednog otkaza ugovora o radu te nije ostvarila pravo na božićnicu sukladno članku 5. III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu tuženika kojim je izmijenjen članak 61. stavak 2. Pravilnika o radu. Tužiteljica smatra da je zbog izravne diskriminacije sukladno članku 1. stavku 2. i članku 2. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i to po osnovi zdravstvenog stanja u području primjene rada i radnih uvjeta iz članka 8. stavka 1. točke 1. ZSD-a stavljena u nepovoljniji položaj te joj je povrijeđeno pravo na isplatu božićnice u iznosu u kojem je ona isplaćena drugoj osobi / drugom usporednom radniku ĐC koja nije bila privremeno nesposobna za rad. Ovom tužbom tužiteljica predlaže utvrđenje takvog nejednakog postupanja i naknadu imovinske štete uzrokovane povredom prava na jednako postupanje u iznosu koji predstavlja visinu božićnice koja je isplaćena radnici koju zdravstveno stanje nije spriječilo da bude prisutna na radu. Obzirom da je tuženik organizacija koja se bavi zaštitom prava članova, pri čemu je tužiteljica u trenutku donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu ujedno bila i član tužitelja, te se bori protiv uvođenja diskriminatornih odredaba u akte poslodavaca ili kolektivne ugovore poslodavaca kod kojih djeluje, predlaže se objava presude u medijima na trošak tuženika. Tužiteljica ističe da se Pravilnik o radu u članku 50. mijenjao i ranije kada je gospodin ČC, prijašnji zaposlenik tuženika, bio na bolovanju te vraćala u izvornik oblik ubrzo nakon prestanka njegovog radnog odnosa. Navedeno je rađeno na inicijativu Predsjednika tuženika namjerno i svjesno, neovisno o savjetu tužiteljice da se odredbe akata poslodavcu ne mijenjaju nikada zbog jedne osobe već da se u slučaju sumnje u opravdanost bolovanja može poslati kontrola bolovanja, iz čega se dodatno vidi potreba da se radi potpune naknade učinjene štete tužiteljici kao i radi zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima presuda objavi u medijima na trošak tuženika. Kako je većina odredaba III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu diskriminatorna po osnovi zdravstvenog stanja radnika, po osnovi obiteljskog stanja ili po osnovi spola i kao takva ništava te je zabrinjavajuće da sindikat, a koji bi trebao prednjačiti u promicanju i zaštiti prava radnika, donosi i provodi takve akte stoga tužiteljica smatra da tuženik treba i prekršajno odgovarati sukladno članku 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a posebno navode tužiteljice upravljene na to da je tuženik na bilo koji način diskriminatorno postupao prema tužiteljici ili bilo kojem drugom radniku, a posebice da bi III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu bile diskriminatorne i usmjerene na to da se tužiteljica onemogući u ostvarenju materijalnih prava u vidu isplate božićnice. Tuženik posebice osporava postojanje razloga zbog kojih je tužiteljica izvanredno otkazala svoj ugovor o radu, o čemu se tuženik očitovao nakon što je tužiteljica neposredno predala taj otkaz na urudžbenom zapisniku u poslovnim prostorijama tuženika. Tuženik prije svega naglašava da je tuženik pravna osoba čija je osnovna djelatnost zaštita i promicanje interesa radnika te tuženik, koji djeluje kod niza poslodavaca, svoje aktivnosti kontinuirano usmjerava na poboljšanje i unapređenje uvjeta rada za više od 11 000 svojih članova, ali i drugih zaposlenika kod tih poslodavaca. Tvrdnja tužiteljice da bi tuženik svoje interne akte mijenjao s namjerom diskriminiranja pojedinih svojih zaposlenika se tim više ukazuje u cijelosti neosnovanom. Točno je da je III. Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu smanjen iznos naknade plaće za vrijeme bolovanja radnika nakon 42 dana, kao i to da su određena materijalna prava (dar za dijete, božićnica, uskrsnica) vezani uz efektivni rad radnika u određenom mjesecu. Vezanje isplate određenih materijalnih prava, kao što su prigodne nagrade za blagdane, regres za godišnji odmor, i sl., koja poslodavac, prema Zakonu o radu, uopće nije niti dužan isplaćivati radnicima, uz efektivnu prisutnost na poslu nije diskriminatorno s osnove zdravstvenog stanja radnika, niti s osnove spola. III. Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu odredbe koje se odnose na isplatu dara za dijete, božićnice i uskrsnice sastavljene su na način da će se isplatiti radniku čak i kada je privremeno nesposoban za rad, ali uz uvjet da je u mjesecu prije isplate proveo najmanje 5 dana na poslu kao i da je u mjesecu u kojem se te naknade isplaćuju proveo najmanje 5 dana na radu. Vezanje određenih materijalnih prava uz efektivni rad nije nešto što je tuženik prvi uveo u svoje akte, već se radi o odredbama koje imaju brojni kolektivni ugovori. Iste odredbe imaju za cilj motivirati radnike na rad te se ukazuju kao legitimna mjera za smanjenje stope apsentizma. Da nije neuobičajeno da se isplata pojedinih prava koja nisu obvezna prema Zakonu o radu, vezuju uz određene uvjete pokazuju primjerice kolektivni ugovori koji sadrže odredbu o tome da pravo na božićnicu imaju samo radnici koji su u radnom odnosu kod poslodavca proveli najmanje tri ili šest mjeseci, ili kolektivni ugovori koji predviđaju da se pravo na prigodne nagrade ostvaruje razmjerno ugovorenom radnom vremenu i sl. Određivanjem uvjeta prisutnosti na poslu kao uvjeta za isplatu prigodne nagrade nije stoga diskriminatorno kako to u tužbi tvrdi tužiteljica. Tuženik posebice želi naglasiti da je III. Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu došlo do povećanja osnovice plaće za 5%, povećanja naknade za topli obrok s dotadašnjih 80,00 EUR na 100,00 EUR te je uvedena i mogućnost isplate nagrade za radne rezultate svim radnicima, pa tako i tužiteljici. Sve su ovo povećanja materijalnih prava svih zaposlenika tuženika, a zbog kojih povećanja je bilo potrebno provesti i rebalans upravljanja novčanim sredstvima tuženika što je uključivalo i smanjenje nekih drugih prava. Tuženik je ovlašten donositi odluke koje se odnose na njegovo financijsko poslovanje te se kod donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika vodio time da će povećanjem osnovne plaće i povećanjem naknade za topli obrok, postići veći benefit za svoje zaposlenike i time održavati svoju konkurentnost kao poslodavac s primanjima kod drugih poslodavaca. U tim nastojanjima da se s jedne strane povećaju određena prava, nužno je ponekad smanjiti neka druga prava, a sve s ciljem osiguranja sredstava za naprijed navedena povećanja. Pravilnik o radu tuženika, ne sadrži odredbe kojima bi se izravno ili neizravno određena skupina zaposlenika dovodila u (ne)povoljniji položaj, već se norme jednako i dosljedno primjenjuju na sve zaposlenike. Prava koja se isplaćuju ovisno o efektivnom radu vrijede jednako za sve

– neovisno o spolu, dobi, radu u punom radnom vremenu i u nepunom radnom vremenu. Tuženik, nadalje, ne spori da je drugoj zaposlenici na koju tužiteljica upire u tužbi, kao i drugim zaposlenicima koji su ispunjavali uvjete predviđene Pravilnikom o radu isplaćena božićnica u visini od 660,00 EUR. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem ugovora o radu od 1. siječnja 2015. (str. 6-7 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. listopada 2020. (str. 8-9 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 1. listopada 2021. (str. 10-11 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 10. veljače 2023. (str. 12-14 spisa), izvanrednog otkaza ugovora o radu od 16. siječnja 2025. (str. 15 spisa), zahtjeva za obustavu korištenja rodiljnih i roditeljskih potpora od 13. siječnja 2025. (str. 16 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 20. siječnja 2025. (str. 17-18 spisa), obrasca eM- 2P (str. 19 spisa), II. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 13. prosinca 2024. (str. 20- 23 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 24-28 spisa), skraćenog zapisnika 9. sjednice Predsjedništva sindikata PPDIV-a održane 17. travnja 2023. (str. 29-30 spisa), skraćenog zapisnika 11. sjednice Predsjedništva sindikata PPDIV-a održane 16. listopada 2023. (str. 31-36 spisa), poruka elektroničke pošte (str. 37-38, 49 spisa), dopisa tuženika od 20. siječnja 2025. (str. 47-48 spisa), nacrta Izmjena i dopuna Pravilnika o radu (str. 50 spisa), dopisa Pučkog pravobranitelja od 14. ožujka 2025. (str. 55-58 spisa), dopisa Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 11. ožujka 2025. (str. 59-63 spisa), potvrde o uplati božićnice od 7. prosinca 2023. (str. 68 spisa), Pravilnika o radu iz studenog 2014. s prilogom (str. 69-95 spisa), Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 14. rujna 2016. (str. 46 spisa), Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 22. veljače 2017. (str. 97 spisa), Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 21. srpnja 2021. (str. 98-99 spisa), Izmjena Pravilnika o radu od 13. travnja 2022. (str. 100 spisa), Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 9. prosinca 2023. (str. 101-102 spisa), Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 17. travnja 2023. (str. 102 spisa), Pravilnika o radu iz lipnja 2023. (str. 103-140 spisa), dopisa Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 28. travnja 2025. (str. 144-157 spisa), novinskog članka od 23. svibnja 2025. (str. 160-162 i 165-167 spisa), medicinske dokumentacije (str. 183 spisa), dopisa Pučke pravobraniteljice od 29. prosinca 2025. (str. 193-200 spisa), dopisa tuženika od 26. siječnja 2026. (str. 203-204 spisa), rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka od 18. prosinca 2025. (str. 205-212 spisa), saslušana je svjedokinja DC (str. 168-170 spisa), te tužiteljica OCB (str. 187-190 i 214-216 spisa) i zastupnik po zakonu tuženika CC (str. 2017-219 i 225-230 spisa).

4. Sud je odbio prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka UC, SC i RCB te za dostavom sve relevantne dokumentacije kojom tuženik raspolaže u odnosu na provedene inspekcijske nadzore, uključujući i nadzor Porezne uprave na temelj odredbe članka 299. stavka 2. i 3. ZPP- a. Sud je, također, odbio prijedlog tuženika za saslušanjem ĐC temeljem članka 299. stavka 2. i 3. ZPP-a dok prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenje na okolnost činjenica navedenih u nalazu Poliklinike Neuron, sud je odbio jer navedeni prijedlog nije predložen na okolnost utvrđivanja činjenica relevantnih za ovaj postupak.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženik tužiteljici povrijedio pravo na jednako postupanje time što joj nije isplatio božićnicu isplaćenu drugoj osobi/usporednom radniku, zahtjev za naknadu imovinske štete u visini od 600,00 EUR te zahtjev za objavom presude u medijima na trošak tuženika.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena tuženika u razdoblju od 14. studenoga 2011. do 17. siječanja 2025.,

- da je tužiteljici radni odnos prestao izvanrednim otkazom od 17. siječnja 2025.,

- da tuženik nije pokretao sudski postupak radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza,

- da je tuženik 13. prosinca 2024. donio III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu u kojem je člankom 5. izmijenio članak 61. stavak 2. Pravilnika o radu na način da predmetni članak glasi:

"Radnik ima pravo na dar u naravi za Uskrs u iznosu od 132,72 EUR i pravo na isplatu božićnice u visini od 660,00 EUR, ukoliko je radio najmanje 5 dana u mjesecu koji je prethodio mjesecu isplate ovih materijalnih prava, kao i u mjesecu u kojem se ova materijalna prava isplaćuju.".

8. Sporno je u ovom predmetu je li tužiteljica diskriminirana na temelju zdravstvenog stanja donošenjem III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu 13. prosinca 2024.

9. Tijekom postupka sud je, između ostalog izveo dokaz pregledom i čitanjem Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad iz kojih je sud utvrdio da je tužiteljica bila u kontinuitetu privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 17. listopada 2024. do 17. siječnja 2025.

10. Tijekom postupka saslušana je svjedokinja DC koja je u svom iskazu navela da je u trenutku donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu Sindikata PPDIV radila u Kanditu, a također je u tom trenu bila članica Predsjedništva tuženika. III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu donesene su 13. prosinca 2024., a kako svjedokinja nije mogla sudjelovati na toj sjednici, dala je punomoć predsjedniku sindikata da u njezino ime glasuje kod donošenja izmjena i dopuna Pravilnika o radu. Svjedokinja do donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu nije znala koja je bila svrha donošenja. Nakon donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, i to isti dan, nazvao je svjedokinju kolega SC, koji je, također, bio član Predsjedništva tuženika, i rekao joj je: "Bili smo u pravu, izmjene i dopune odnosile su se na tužiteljicu." Kolega SC i svjedokinja su još u listopadu 2024. razgovarali kako su im čudne te izmjene i dopune i upravo iz tog razloga ju je kolega nazvao nakon donošenja izmjena i dopuna Pravilnika o radu da joj kaže zašto su iste donesene. Svjedokinja se na njegovu izjavu nasmijala i to ju je podsjetilo na istu situaciju kada su se izmjene i dopune Pravilnika o radu donosile kako bi se radniku EC, regionalnom povjereniku, uskratila neka materijalna prava jer je isti bio, također, na dugotrajnom bolovanju. Svjedokinja nije posebno razgovarala s predsjednikom sindikata vezano uz donošenje III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu. Vezano uz davanje punomoći, svjedokinja pojašnjava da se od nje uvijek inzistiralo da da punomoć predsjedniku sindikata u slučaju da nije mogla biti prisutna na sjednicama, a kasnije je pročitala da se punomoć mogla dati bilo kojem članu Predsjedništva. Poziv za sjednicu dostavljao se tjedan dana unaprijed, a članovi su u tom roku do održavanja sjednice trebali dati punomoć predsjedniku radi glasanja, s time da svjedokinja nije u punomoći navodila na koji način će predsjednik glasovati u njezino ime. S tužiteljicom je surađivala 10-tak godina, a profesionalno su dobro surađivale. Nadalje, svjedokinja nadalje navodi da u proljeće 2024. na seminaru sindikata, koji se inače održava 2 puta godišnje, tužiteljica nije prisustvovala, iako je u pravilu redovito dolazila na te seminare. Kada je pitala kolege gdje je tužiteljica, isti su odmahivali rukom i nisu htjeli uopće komentirati njezino odsustvo. U srpnju 2024. na sjednici tijela tuženika, tužiteljica također nije prisustvovala iako je uvijek dolazila. Prezentaciju rješenja problema koje su imali u Zvečevu prezentirala je kolegica ĐC. Kada je pitala gdje je tužiteljica, netko od zaposlenika sindikata joj je odgovorio da je na godišnjem odmoru. Također, svjedokinja želi naglasiti da je tijekom 2024., a možda i 2023., nakon što se dogodila situacija sa EC, dopredsjednik sindikata AC rekao joj da će biti još čistki. Nije konkretizirao na koga se to odnosi, ali svjedokinja je shvatila da se to odnosi na tužiteljicu. Vezano uz svečane sjednice koje su prethodile sjednici na kojoj su donesene III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu, svjedokinja navodi da je na svečanoj sjednici, koja je bila 12.12.2024. (dan prije donošenja izmjena i dopuna Pravilnika), pitala kolegicu O, koja je bila zaposlenica tuženika, gdje je tužiteljica, a ista joj je čudnom intonacijom odgovorila da je navodno na bolovanju. Svjedokinja s tužiteljicom nije kontaktirala vezano uz donošenje III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu. Svjedokinja dodatno iskazuje da je u veljači 2025. na sjednici Predsjedništva pitala kolegicu O što je bilo s tužiteljicom, na što je kolegica O odgovorila da neće ništa komentirati, samo je rekla da je tužiteljica došla nakon dužeg bolovanja i dala otkaz. Na sjednici u svibnju 2025., gdje je kolegica ĐC izvještavala o provedenim nadzorima nad tuženikom, se podrugljivo govorilo da ih tužiteljica samo nije prijavila za žohare i Srpskom narodnom vijeću. Vezano uz glasanje za izmjene i dopune Pravilnika o radu koje su se odnosile na radnika EC, svjedokinja navodi da je glasala za te izmjene i dopune, a nadalje navodi da ne zna tko je pripremao konkretne izmjene i dopune Pravilnika o radu, kao niti tko je uobičajeno pripremao dokumente. Svjedokinja dalje navodi da je, kao sindikalna povjerenica Kandita, surađivala sa različitim odjelima tuženika, a konkretno sa predsjednikom sindikata baš i ne. Vezano uz zaključak da se izjava gospodina AC 2023. o navodnim budućim čistkama odnosi na tužiteljicu, svjedokinja navodi da u tom trenu nije povezala, već da je to povezala naknadno, nakon što su tužiteljicu počeli ignorirati u proljeće 2024. Svjedokinja dalje navodi da nema saznanja da bi raščišćavanje odnosa s kolegom EC bila posljedica njegovih nepravilnosti u radu. Vezano uz pitanje da li je bila prisiljena dati punomoć za glasanje na sjednici na kojoj su donesene III. izmjene i dopune Pravilnika o radu, svjedokinja navodi da je punomoć dala slobodnom voljom. Svjedokinja dalje navodi da su se III. izmjene i dopune Pravilnika o radu donosile kako bi se tužiteljici uskratila materijalna prava, a da prijedlog izmjena i dopuna prethodno nije pročitala. Svjedokinja dalje navodi da nikad od predsjednika nije čula da bi negativno govorio o tužiteljici. Svjedokinja navodi da je u veljači i svibnju 2025. bila na sjednicama tuženika kao članica Predsjedništva. Njezino članstvo kod tuženika prestalo je 1. lipnja 2025., a članica Predsjedništva ostala je bez obzira što se 1. ožujka 2025. zaposlila u Saponiji.

11. Sud vjeruje iskazu svjedokinje JC u dijelu koji se odnosi na donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu jer je u tom djelu iskaz životan i logičan i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Međutim, sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je iskazivala o namjeri diskriminacije tužiteljice, konkretno o tome da joj je g. SC istog dana nakon donošenja izmjena i dopuna rekao kako su se "izmjene i dopune odnosile na tužiteljicu". Ovaj dio iskaza predstavlja posredno saznanje svjedokinje, odnosno prenošenje tuđe izjave, a ne vlastito opažanje ili saznanje svjedokinje o stvarnoj svrsi donošenja izmjena i dopuna. Nadalje, navod da su svjedokinja i g. SC "bili u pravu" te da se "potvrdilo" ono što su prethodno mislili, paušalno je iznesen, budući nije navedeno na kojim se konkretnim činjenicama takav zaključak temelji. Svjedokinja sama navodi da do donošenja izmjena i dopuna nije znala njihovu svrhu njihova donošenja, a sama svjedokinja nije bila prisutna na sjednici na kojoj su III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu donesene. Također, sud nije posebno cijenio niti preostali dio iskaza jer se isti odnosi na činjenice koje nisu relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Tužiteljica OCB je u svom iskazu bila zaposlena kod tuženika preko 13 godina, a radni odnos joj je prestao 17. siječnja 2025. na temelju izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je ona dala tuženiku. Tuženik nije osporavao taj otkaz. Tijekom trajanja radnog odnosa, tužiteljica je bila preko 10 godina voditeljica pravnih poslova te je u okviru poslova svog radnog mjesta pomagala i radnicima koji su se našli u specifičnoj situaciji, te joj je iz tog razloga bilo teško prihvatiti da se i ona našla u takvoj situaciji. Tužiteljica nije sudjelovala u donošenju III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, a za isti je saznala kada su joj se počele javljati osobe iz Predsjedništva tuženika. U trenutku donošenja III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, tuženik je imao 11-12 radnika, koliko joj je poznato. Također, koliko ima informaciju, božićnica nije isplaćena samo njoj. Na dugotrajnom bolovanju bila je otprilike 3 mjeseca, odnosno od listopada 2024. do siječnja 2025.

Vezano uz neprimjereno ponašanje prema njoj od strane zastupnika po zakonu tuženika, tužiteljica navodi da su prvi problemi započeli krajem 2020., kada joj je odobreno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju. Tužiteljica je tada razgovarala sa zastupnikom po zakonu tuženika, koji joj je u razgovoru rekao da to pravo ne mogu istodobno koristiti kolegica ĐC i ona, a kako je kolegica ĐC prva počela s korištenjem tog prava i imala dvoje djece s teškoćama u razvoju, smatrao je da bi ona trebala nastaviti s korištenjem toga prava. Usprkos takvom mišljenju zastupnika o zakonu tuženika, tužiteljica je ipak predala zahtjev te joj je odobreno korištenje toga prava. Nakon toga je primijetila da dobiva radne zadatke pred kraj radnog vremena, iako se za iste znalo i ranije. Tako je jednom prilikom u 10,30 sati dobila zadatak da da sugestije vezano uz nacrt Zakona o poljoprivrednom zemljištu, iako se primarno nije bavila time već radnim pravom. Njezino radno vrijeme bilo je do 12,00 sati. Tužiteljica je u okviru radnog vremena dala svoje sugestije, a one na kraju nisu dalje proslijeđene Savezu samostalnih sindikata. Isto tako, primjerice, kada bi poslala poruku da joj je dijete bolesno i da ne može doći na posao, isti bi joj odgovorio: "OK." Neugodno ponašanje se intenziviralo 2024., pa tako u travnju 2024. tužiteljica nije pozvana na seminar u Trogiru, na koji je uobičajeno išla. Poziv za seminar je slala tajnica tuženika, po uputi zastupnika po zakonu tuženika. Također, u lipnju 2024. donesena je odluka da se pokrenu parnični postupci protiv Dukata budući je bila sporna visina isplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik je inicijalno dostavio članovima sindikata uputnicu koja je značila da će sindikat radnicima podmiriti sve sudske troškove. Nakon što su uputnice poslane, zastupnik po zakonu tuženika je promijenio mišljenje te joj je dao uputu da takve uputnice povuče, budući je bilo sporno plaćanje troškova vještačenja prije podnošenja tužbi. Tužiteljica je telefonski razgovarala sa odvjetnikom Čurinom, koji je trebao zastupati radnike protiv Dukata, te je isti predložio da se za taj trošak umanji dosuđeni trošak njemu kao odvjetniku, u slučaju da sud radnicima takav trošak ne prizna kao parnični trošak. Tužiteljica je željela to prenijeti zastupniku po zakonu tuženika, međutim, isti joj nije odgovarao na telefonske pozive i poruke. Zastupnik po zakonu tuženika je tog istog dana kontaktirao kolegicu ĐC. To zna iz razloga što su tog dana bile zajedno na seminaru. Neposredno nakon ove situacije sa Dukatom, tužiteljica je u uredu razgovarala s kolegicom ĐC o svojoj situaciji te se rasplakala. Tijekom razgovora, u ured je ušao i sindikalni povjerenik UC, koji je pitao o čemu se radi, te mu je kolegica ĐC odgovorila da je tužiteljica sada na tapeti, a sutra da to može biti i ona. U tom istom razgovoru, kolegica ĐC joj je rekla da joj nije bitna njezina zaštita od otkazivanja jer je zastupnik po zakonu tuženika može natjerati da sama ode ako on to želi. Također joj je rekla da može "srediti" da njezin suprug u Dukatu dobije otkaz, pa bi u tom slučaju njoj zaštita od otkazivanja prestala u roku od 15 dana, jer u tom slučaju tužiteljica više ne bi imala uvjete za korištenje prava za rad s polovicom punog radnog vremena, budući bi jedan roditelj bio nezaposlen. Tužiteljica cijeli taj razgovor nije shvatila kolegijalno, već je imala dojam da se o tome razgovara kod tuženika. Iduća situacija dogodila se u srpnju 2024., kada je sazvana sjednica Predsjedništva, i to upravo u onom tjednu kada je tužiteljica u srpnju koristila godišnji odmor. Tužiteljica je unaprijed najavila jedan tjedan korištenja godišnjeg odmora tuženiku te je zamolila da se sjednica ne održi tada. Unatoč svemu, sjednica se održala, a kolegica ĐC, koja je bila stručni suradnik u njezinom odjelu, prezentirala je uspješno riješenu situaciju u Zvečevu te sklapanje sporazuma vezano za Dukat, a koje je poslove sve odradila tužiteljica, s obzirom da je bila voditeljica. Također, u rujnu 2024. radnica NC je s tuženikom sklopila sporazumni prestanak ugovora o radu, a naknadno je od kolegice ĐC i R saznala puno negativnih stvari o toj radnici, te su iste negativno i ružno pričale o njezinom privatnom životu, i to o stvarima koje su pronašle u njezinom uredu za vrijeme dok je bila oslobođena obveze rada (od sklapanja sporazuma do prestanka ugovora o radu), kao i o njenom radu, te se spominjala mogućnost kaznene prijave protiv nje. Tužiteljica sve te okolnosti i činjenice kao voditeljica nije znala. U listopadu 2024. zaprimila je poziv za sjednicu Predsjedništva, i prvi puta tijekom svog rada kod tuženika na tom pozivu nije bila naznačena kao voditeljica. Gospodin AC, koji je bio dopredsjednik tuženika i sindikalni povjerenik, tada je punio 68 godina, te joj je zastupnik po zakonu tuženika rekao da će se s gospodinom AC sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena, a da će gospodin AC raditi puno radno vrijeme. Tužiteljica je upozorila zastupnika po zakonu tuženika da to nije zakonito. Isto tako, kolegica ĐC ju je pitala kako da "provuku" odluku o isplati uvećane otpremnine gospodinu AC. Zastupnik po zakonu tuženika je, vezano uz sve to, razgovarao s kolegicom ĐC. Tužiteljica ističe da je gospodinu AC isplaćena dvostruko veća otpremnina nego li je to propisano Pravilnikom o radu, iako je gospodin AC nastavio raditi kod tuženika, a istodobno se s njom nije mogao postići nikakav sporazum. Vezano uz seminar koji se trebao održati 17. listopada 2024. u Trogiru, zastupnik po zakonu tuženika joj je, pred kraj radnog vremena, rekao da ona neće ići na taj seminar, iako je tako prethodno bilo dogovoreno sa zastupnikom po zakonu tuženika i kolegicom ĐC. Njezin suprug je vezano uz to uzeo i dan godišnjeg odmora kako bi tužiteljica otišla na seminar. Od te situacije, tužiteljica je bila na bolovanju. Vezano uz poslovnu komunikaciju između tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika, tužiteljica navodi da je poslovna komunikacija bila loša, a da se ta loša komunikacija intenzivirala u lipnju 2024. Bilo je prilika kada ju zastupnik po zakonu tuženika nije uopće pozdravio, a često bi razgovarao s njom povišenim tonovima. Tako se jednom prilikom zastupnik po zakonu tuženika, u prisutnosti kolegice ĐC, "derao" na tužiteljicu jer nije vodila evidenciju svih ugovora koje je tuženik sklapao. Tužiteljica je smatrala da to nije bio njezin posao jer su se svi ti ugovori nalazili u računovodstvu radi postupanja po njima, a kolegica je imala tablicu tih ugovora. Za neke od tih ugovora tužiteljica nije pripremala nacrte, a neki ugovori, iako je pripremila nacrt, nisu joj se vratili potpisani. Kada je nakon tog razgovora pregledala te ugovore i ažurirala tablicu, vidjela je da su neki ugovori sklopljeni mimo propisa tuženika. Tako je npr. zastupnik po zakonu tuženika kupio mobitel za iznos veći od iznosa za koji on može samostalno raspolagati te je u ugovoru bila naznačena obročna otplata. Ta obročna otplata bila je sa poreznog aspekta sporna jer navedeno znači da sindikat kreditira predsjednika. Također je našla ugovor gdje je automobil u vlasništvu tuženika prodan gospođi Đ (članici Predsjedništva) bez odluke Glavnog odbora tuženika. Nakon razgovora sa zastupnikom po zakonu tuženika vezano uz vođenje evidencije ugovora, kolegica ĐC joj je pisano potvrdila da tužiteljica nije ništa kriva za to, ali da pusti jer se sad "predsjednik dere na sve." Vezano uz to kako se na odnos s predsjednikom odrazilo ukazivanje na nepravilnosti, tužiteljica iskazuje da smatra kako su njezini problemi počeli iz razloga što je davala svoja mišljenja i sugestije, te da se na kraju radilo o situaciji u kojoj se zamjeralo ako bi dala svoje mišljenje, a trebalo se napraviti onako kako je predsjednik rekao. Tužiteljica je ukazivala na nepravilnosti vezano uz davanje stana u najam i poslovnih prostora u zakup, budući se navedeni ugovori nisu prijavljivali Poreznoj upravi. Tužiteljica je na takve nepravilnosti uvijek ukazivala. Nitko od radnika, također, nije osposobljen za rad na siguran način niti je prolazio zdravstvene preglede vida. U 2024. tužiteljica je bila u korespondenciji gdje je zastupnik po zakonu tuženika "zabranio" gospodinu Č dolazak na radno mjesto u Zagreb, a isti je trebao raditi 2 dana u tjednu u Zagrebu kao tajnik, dok je ostatak radio kao regionalni povjerenik. Na kraju se gospodinu Č isplatila umanjena plaća po broju dolazaka u Zagreb kada ga je predsjednik pozvao. Također je upozoravala na isplatu naknade za čišćenje čistačici kroz sindikalnu pomoć, radi izbjegavanja plaćanja poreza. Predsjednik bi isplaćivao solidarnu pomoć i prodavao automobile protivno propisima tuženika. Tužiteljica nema ovlaštenje i dopuštenje govoriti o imenima drugih radnika i sindikalnih povjerenika, ali joj je poznato da su neki zatražili psihijatrijsku pomoć, a to su joj rekle osobe kojima se to dogodilo. Tužiteljica nadalje navodi da je u tretmanu psihoterapeuta bila 3,5 godine prije otvaranja bolovanja kako bi izdržala na poslu, a da u listopadu 2024., kada su se problemi na poslu intenzivirali, više nije bila funkcionalna svojoj obitelji, te ju je psihoterapeut uputio liječniku opće prakse kako bi dobila uputnicu za psihijatra. Kako su liste čekanja duge, liječi se privatno. Vezano uz novinski članak koji je priložen u sudski spis, tužiteljica odgovara da ona nije davala novinarima nikakve intervjue niti s istima komunicirala. Opisujući pregovore o prestanku radnog odnosa sa tuženikom, tužiteljica navodi da je negdje u prosincu 2024. pokrenula postupak oko mirnog rješenja svog radnopravnog statusa. U tome su sudjelovale njezina punomoćnica MC te pun. tuženika ŠC. Nakon što je napravljen izračun prava koja bi joj pripadala u slučaju osobno uvjetovanog otkaza, i to po starom i po novom Pravilniku o radu, njihov prijedlog bio je oko 9.500,00 EUR neto. Navedeni iznos je uključivao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor te isplatu božićnice koja je predmet ovog spora. Na to je uslijedila protuponuda tuženika u visini 3 bruto plaće, a taj je iznos tužiteljica smatrala ponižavajućim, posebno kada se uzme u obzir da je tuženik želio da potpiše kako nije diskriminirana i uznemiravana te da neće pokretati postupke protiv tuženika pred nadležnim tijelima (npr. prekršajne i kaznene postupke, inspekcijske postupke i slično). Budući je vidjela da se neće moći dogovoriti u mirnom postupku, a u međuvremenu je dobila posao u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, gdje i danas radi, tužiteljica je urudžbirala kod poslodavca izvanredni otkaz. Tužiteljica želi reći da je ova ponuda od 3 bruto plaće (cca 4.000,00 EUR neto) uslijedila nakon što je predala izvanredni otkaz. Vezano uz pitanje da li je prvotni prijedlog za mirno rješenje radnopravnog statusa tužiteljice uključivao i isplatu 22.000,00 EUR, tužiteljica odgovara niječno. Tužiteljica, dalje, navodi da je prvi konkretan iznos bio oko 9.000,00 EUR i da je taj iznos bio naveden u sporazumu, a prethodni iznosi bili su temelj za pregovore i informativni izračuni. Nikako nisu predstavljali zahtjev. Vezano uz vrstu otkaza koju je predlagala u postupku mirnog rješenja radnopravnog statusa, tužiteljica navodi da je predlagala osobno uvjetovan otkaz uz potpis popratnog sporazuma, budući je u tom trenutku koristila pravo na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Tužiteljica dalje navodi da to nije protivno zakonu u slučaju da postoji sporazum tužiteljice i tuženika, te da je upravo iz tog razloga predlagala sklapanje popratnog sporazuma. Vezano uz pitanje da li se tuženik očitovao na navode iz izvanrednog otkaza iako isti nije osporavao, tužiteljica odgovara da se tuženik očitovao te da joj se čini da je navedeni dopis priložen u sudski spis. Na pitanje da li se osobno obratila svom poslodavcu radi mirnog rješenja radnopravnog statusa, prije nego li se za isto obratila njezina punomoćnica tuženiku u drugoj polovici prosinca 2024., tužiteljica odgovara niječno. Na pitanje da li je točno da je radnim kolegama govorila da želi otići od tuženika i da je samo bitno koliko će novaca dobiti, tužiteljica odgovara da to nije točno. Na pitanje da li je započela s radom kod novog poslodavca idući dan nakon urudžbiranja izvanrednog otkaza, tužiteljica odgovara da nije, već da je to bilo prvog idućeg radnog dana. Na pitanje da li je tijekom 13 godina rada kod tuženika podnosila kakve prijave vezano uz navodne nepravilnosti koje je utvrdila tijekom rada, tužiteljica odgovara da nije podnosila prijave jer je radila kod tuženika na radnom mjestu voditeljice pravnih poslova. Vezano uz to kojim je tijelima sve podnesena prijava protiv tuženika nakon prestanka radnog odnosa, tužiteljica navodi da su prijave podnesene: pučkoj pravobraniteljici, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, poreznoj upravi, carinskoj inspekciji, inspekciji rada i AZOP-u. Tužiteljica smatra da je sva dokumentacija u spisu. Navodeći zaduženja u okviru radnog mjesta, tužiteljica odgovara da je bila zadužena za međunarodnu suradnju, sastavljanje akata tuženika, pružanje pravne pomoći članovima sindikata, te da je za svoj rad odgovarala predsjedniku, dok su njoj za svoj rad odgovarale kolegice (stručne suradnice – pravnice) koje su radile u pravnoj službi. U Pravilniku o radu nalazi se opis poslova njezinog radnog mjesta. Na pitanje da li je bila odgovorna za organizaciju rada "pravne službe", tužiteljica odgovara da nije bila odgovorna za organizaciju rada. Vezano uz to da li je prije podnošenja zahtjeva za korištenjem prava za rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju razgovarala s predsjednikom o korištenju tog prava, tužiteljica odgovara da je već na prošlom ročištu iskazala kako joj je predsjednik rekao da ne može to pravo koristiti istodobno s radnicom ĐC. Tužiteljica, također, navodi da je predala zahtjev HZZO-u i u trenutku kad je saznala da zbog sina ostvaruje takvo pravo, zamolila je predsjednika izdavanje suglasnosti. U slučaju da joj predsjednik ne bi dao suglasnost, tada bi s korištenjem tog prava započela 30 dana kasnije. Međutim, do donošenja takvog rješenja i dostave istog poslodavcu, skoro je i protekao taj rok te je bilo dovoljno vremena za organizaciju posla. Na pitanje da li je dala prijedlog za organizaciju poslova pravne službe, tužiteljica odgovara da je prethodno iskazala kako nije bila odgovorna za takvu organizaciju poslova. Na pitanje da li je u svome radu usko surađivala s predsjednikom, tužiteljica odgovara da jest, do 2020. Nadalje, navodi da je za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa ispunjavala obveze iz radnog odnosa odnosno obavljala poslove. Na pitanje da li je s predsjednikom bila u prijateljskim odnosima, tužiteljica odgovara da ga je smatrala dobrim kolegom i dobrim odabirom za vodstvo sindikata kada je prvi puta izabran za predsjednika, ali se to kasnije, po njezinom mišljenju, nije tako pokazalo. Na pitanje da li se povjeravala predsjedniku vezano za privatne stvari i da li joj je on bio rame za plakanje, tužiteljica odgovara da su oni bili mala zajednica te da su svi ponekad pričali o privatnim stvarima, ali da rame za plakanje ima u okviru svoje obitelji. Na pitanje da li je branila prijedloge akata i odluka koje je pripremala pred različitim tijelima tuženika, tužiteljica odgovara da nije branila prijedloge akata i odluka, već da je izlagala i obrazlagala prijedloge ako je bila izvjestitelj. Međutim, posljednjih godina je izvjestitelj bio predsjednik u većini točaka dnevnog reda. Vezano uz to tko je izdao uputnice članovima sindikata koji su bili radnici Dukata, tužiteljica odgovara da ih je izdala ona te da je u njima stajalo kako će sindikat podmiriti sve materijalne troškove koji nastanu u sudskom sporu. Tužiteljica navodi da je uvijek imala usmeno ovlaštenje predsjednika, a koliko joj je poznato, takve uputnice su se nastavile izdavati nakon njezinog prestanka radnog odnosa. U slučaju njezinog odsustva, te uputnice je potpisivala kolegica ĐC. Na pitanje da li je na seminar koji se održao u listopadu 2024. upućen neki drugi radnik tuženika, tužiteljica odgovara da nema saznanja jer je bila na bolovanju. Na pitanje da li je postojao interni dogovor oko odlazaka na seminar, tužiteljica odgovara da su i ona i kolegica ĐC radile na pola radnog vremena te da su obje najčešće odlazile na seminare, a na seminare je odlazila i kolegica BC dok je radila u sindikatu. Na pitanje da li je bilo uobičajeno da se sjednice tijela sindikata odgađaju u slučaju da netko koristi godišnji odmor, tužiteljica odgovara da to nije bilo uobičajeno. Na pitanje da li se tijekom rada kod tuženika obratila poslodavcu radi navodne diskriminacije ili uznemiravanja, tužiteljica odgovara da nije podnosila pritužbe.

13. Sud je iskaz tužiteljice OCB cijenio isključivo u dijelu koji se odnosi na predmet ovog spora, odnosno vezano uz donošenje III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu i s tim u vezi neisplate božićnice tužiteljici. U tom dijelu, iskaz tužiteljice je jasan, logičan i suglasan s ostalim provedenim dokazima te u tom dijelu sud vjeruje iskazu tužiteljice. U preostalom dijelu, u kojem je tužiteljica iskazivala o brojnim drugim okolnostima tijekom trajanja radnog odnosa kod tuženika (način dodjeljivanja radnih zadataka, komunikacija sa zastupnikom po zakonu tuženika, okolnosti vezane uz korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena, seminar u Trogiru, situacija s uputnicama i sporom protiv Dukata, otpremnina isplaćena gospodinu AC, navodne nepravilnosti u poslovanju tuženika, okolnosti prestanka radnog odnosa i pregovori o mirnom rješenju radnopravnog statusa, podnesene prijave nadležnim tijelima i dr.), sud iskaz tužiteljice nije cijenio, budući navedene okolnosti nisu relevantne za predmet ovog spora te njihovo utvrđivanje ne bi imalo utjecaja na odluku suda u ovoj pravnoj stvari.

14. Sud je tijekom postupka saslušao i zastupnika po zakonu tuženika CC koji je u svom iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika od 2012. i da je bio regionalni povjerenik, a od prosinca 2016. pa do danas obnaša funkciju predsjednika tuženika. III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu donesene su u prosincu 2024. Zastupnik po zakonu tuženika želi naglasiti da se uobičajeno svake godine donose izmjene i dopune Pravilnika o radu, i to upravo u prosincu, kada su i sjednice tijela tuženika. Intencija donošenja III. izmjena i dopuna Pravilnika o radu bila je racionalizacija troškova tuženika budući je tuženik neprofitna organizacija. Točno je da su određena prava tim izmjenama i dopunama umanjena, međutim, određena prava su povećana tako da je tim Pravilnikom povećana osnovna plaća radnika, naknada za prehranu, naknada za prijevoz i još pojedini dodatci. Također, u okviru racionalizacije troškova, tuženik je ukinuo većinu fiksnih linija, a također su korigirane i tarife za mobilne uređaje koje su radnici koristili. Dodatno, zastupnik po zakonu tuženika napominje da tuženik svake godine donosi financijski plan te da u okviru istoga mora planirati troškove. Cilj III. izmjena i dopuna Pravilnika o radu bio je stimuliranje prisustva radnika na poslu i njihova rada, a ne obrnuto. Božićnica, nakon stupanja na snagu III. izmjena i dopuna Pravilnika o radu, jedino nije isplaćena tužiteljici zbog činjenice neudovoljavanja uvjetima za isplatu iste. Međutim, zastupnik po zakonu tuženika navodi da se takva božićnica ne bi isplatila niti bilo kojem drugom radniku da se nalazio u istoj situaciji kao i tužiteljica. Činjenica da III. Izmjene i dopune nisu donesene sa svrhom diskriminacije tužiteljice, govori i činjenica da je temeljem istog Pravilnika tužiteljici isplaćen dar za djecu. U slučaju da je tuženik želio zakinuti tužiteljicu, mogao je uvjetovati isplatu dara za djecu prisustvom na poslu, što nije bio slučaj. Opisujući okolnosti oko prestanka radnog odnosa tužiteljice, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da tijekom rada tužiteljice kod tuženika ista nije podnosila nikakve prigovore ili pritužbe za nepravilnosti u radu ili za neprofesionalni odnos (niti njemu niti tijelima sindikata). Tužiteljica je tijekom 2024. bila na bolovanju nekoliko mjeseci te je predsjednik ostao iznenađen kada je zaprimio e-mail od punomoćnice tužiteljice sa zahtjevom za žurnim sastankom, radi dogovora oko prestanka radnog odnosa te zahtjevom za isplatom 22.000,00 EUR. U tom istom zahtjevu je bilo navedeno da u slučaju da ne uslijedi isplata traženog iznosa, da će se podnijeti različite prijave državnim tijelima. Također se navelo da je tužiteljica već kontaktirala novinara D u Glasu Slavonije te da će sve biti objavljeno i u novinama u slučaju da tuženik ne isplati taj iznos. Unatoč svemu, postojala je namjera da se s tužiteljicom dogovori oko mirnog rješenja radnopravnog statusa tužiteljice. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da tužiteljica nikada prije nije dala do znanja da želi prekinuti radni odnos kod tuženika, stoga je ovakav zahtjev bio iznenađenje za njih. Nakon sastanka punomoćnika obje strane, uslijedio je prijedlog sporazuma tužiteljice sa zahtjevom za isplatu iznosa od otprilike 10.000,00 EUR. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da im taj iznos nije bio prihvatljiv jer s njihove strane nije postojao nikakav krimen, a također su smatrali neprihvatljivim i ucjene tužiteljice. Također navodi da odluku o sklapanju sporazuma ne donosi on osobno već tijela tuženika koje je morao detaljno upoznati sa sporazumom i zahtjevima tužiteljice. Zastupnik po zakonu tuženika također navodi da je tužiteljica svoje ucjene i ostvarila, odnosno podnijela je prijave državnim tijelima, a također je u medijima izašao i jedan članak o njemu. Radi se o članku koji je tužiteljica priložila u sudski spis. Zastupnik po zakonu tuženika smatra da su tužiteljica i njezina punomoćnica željele doći do nepripadne imovinske koristi kada su tražile isplatu prethodno navedenih iznosa. Dalje, navodi se da je tužiteljica u svom iskazu navela da je tuženika prijavila i carinskoj inspekciji. Zastupnik po zakonu tuženika objašnjava da je carinska inspekcija bila u nadzoru kod tuženika prije otprilike mjesec dana, a dan ranije bio je u carinskoj upravi dati iskaz. Carinska inspekcija je rekla da se radilo o anonimnoj prijavi vezanoj uz nelegalno instaliran software na računalima tuženika. Zastupnik po zakonu tuženika smatra da su sve prijave tužiteljice zlonamjerne i usmjerene na to da se nanese šteta sindikatu i zastupniku po zakonu tuženika osobno. Tužiteljica je bila voditeljica pravnih poslova, stoga zastupnik po zakonu tuženika smatra da je ista trebala odmah reagirati u slučaju da je utvrdila neku nepravilnost, a ne čekati prestanak radnog odnosa. Očitujući se na navode tužiteljice da su problemi počeli u trenutku kada je tužiteljica započela s korištenjem roditeljskog prava, zastupnik po zakonu tuženika navodi da je tužiteljica neistinito iskazivala te da je on prvi puta saznao kako tužiteljica koristi pravo na rad s polovicom punog radnog vremena tek kada je to rješenje zaprimljeno kod tuženika. Zastupnik po zakonu tuženika je bio zabrinut za organizaciju posla s obzirom da je u tom trenu i kolegica ĐC radila na 4 sata i imala je dvoje djece s teškoćama u razvoju. Također, u tom trenu kolegici ĐC je bio dijagnosticiran i karcinom te je imala zakazanu operaciju, a nakon toga su uslijedile i kemoterapije. Kako bi se tužiteljici omogućilo korištenje njezinog roditeljskog prava, zaposlena je kolegica BC koju je tužiteljica danas spomenula. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da nikada ne bi osporavao tužiteljici njezina roditeljska prava budući je i sam koristio roditeljski dopust još 1994. kada je to bilo malo poznato. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da je tužiteljica ishodila rješenje o pravu na rad s polovicom punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju na vrijeme od 5 godina, dok je kolegica ĐC imala takvo rješenje na godinu dana te se svakih godinu dana takvo rješenje revidiralo. Stoga isti smatra da je tužiteljica takvo rješenje ishodila bez prave potrebe budući se u uredu hvalila da se njezino dijete, za koje ostvaruje to pravo, bavi plivanjem i da igra košarku te da je dobio prijedlog potpisivanja ugovora za profesionalno bavljenje košarkom sa klubom Cedevita i Cibona. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da je tužiteljica koristila godišnji odmor u srpnju i kolovozu 2024. kako bi joj se omogućilo da bude s djetetom u košarkaškom kampu u Zadru, dok je drugim zaposlenicima omogućeno korištenje godišnjeg odmora ili u srpnju ili u kolovozu. Iz navedenog je vidljivo da tuženik nije imao namjeru diskriminirati tužiteljicu. Na pitanje da li je on organizirao rad i radno vrijeme tužiteljice, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da je tužiteljica sama organizirala rad i radno vrijeme sebe i kolegice ĐC. Tužiteljica je bila ovlaštena sama sebi određivati prioritete u poslovima te je, bez obzira na svoje navode, bila obvezna organizirati rad pravne službe. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da on nije mogao utjecati na hitnost pojedinih poslova te na zaprimanje zahtjeva za pružanje pravne pomoći ili nekih drugih zahtjeva. Na pitanje da li je povišenim tonom razgovarao s tužiteljicom vezano uz vođenje evidencije sklopljenih ugovora, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da to nije njegov način razgovora s radnicima te da to nije točno. U sindikatu je bila situacija da je istekao jedan ugovor o najmu, a da pravna služba po tom pitanju nije ništa poduzela, stoga zastupnik po zakonu tuženika je smatrao da je tužiteljica, kao voditeljica pravne službe, odgovorna za isto. Međutim, tužiteljica zbog toga nije trpjela nikakve sankcije iz radnog odnosa. Opisujući situaciju s izdavanjem uputnica članovima sindikata, zastupnik po zakonu tuženika navodi da si je tužiteljica uzela za pravo da bez dogovora s njim izda uputnice radnicima koje bi tuženiku prouzročile trošak od otprilike 1.000,00 EUR po članu, odnosno po jednoj tužbi. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da je podneseno 202 tužbe te da bi takav trošak za tuženika bio enormni. Bez obzira na postupanje tužiteljice s uputnicama, navodi da tužiteljica nije trpjela nikakve sankcije iz radnog odnosa već joj je rečeno da to nije bilo u redu. Vezano uz razloge zbog kojih tužiteljica nije prisustvovala sjednici predsjedništva u srpnju 2024., zastupnik po zakonu tuženika navodi da je sindikat obveznik podnošenja polugodišnjih i godišnjih izvještaja FINI te da redovito ima sjednice predsjedništva u srpnju i prosincu svake godine. Tužiteljica je zatražila i istoj je odobreno korištenje godišnjeg odmora u srpnju te stoga tužiteljica nije bila prisutna na sjednici jer je zatražila korištenje godišnjeg odmora. Druga kolegica, koja radi zajedno sa tužiteljicom, je podnijela izvještaj o radu između dvije sjednice. Vezano uz razloge zbog kojih tužiteljica nije bila uključena u rješavanje radnopravnog statusa radnice NC, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da se radilo o kolegici iz računovodstva kojoj su utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa. Tuženik je pokušao, a na kraju i uspio, radnopravni odnos razriješiti sporazumom, bez otkazivanja ugovora o radu. Tuženik je želio izuzeti tužiteljicu i drugu kolegicu iz pravne službe da sudjeluju u otkazivanju ugovora o radu svojoj kolegici, a u postupku rješavanja radnopravnog odnosa, u dogovoru sa dopredsjednicima sindikata, sudjelovala je ovdje prisutna punomoćnica Snježana Posavec Mitrov. Očitujući se o isplati otpremnine gospodinu AC, zastupnik po zakonu tuženika navodi da je gospodin AC bio jedan od osnivača tuženika te radnik koji je proveo najveći broj godina radeći kod tuženika. Gospodinu AC je isplaćena otpremnina sukladno Pravilniku o radu, međutim, uzimajući u obzir njegov status i godine radnog staža kod tuženika, predsjedništvo tuženika je donijelo odluku o isplati dodatne otpremnine gospodinu AC. Na tu otpremninu tuženik je platio poreze i sva druga davanja te u pogledu takve isplate nisu postojale nikakve nepravilnosti tuženika. Gospodin AC, nakon što je otišao u mirovinu, nastavio je raditi kod tuženika na pola radnog vremena te mu tuženik isplaćuje pola plaće. Očitujući se o prodaji vozila gospođi Đ te vezano uz kupnju mobitela, navedeno je da je tuženik službena vozila uzima na leasing na 4 godine, te da nakon isteka toga roka automobili postaju vlasništvo tuženika. Uz odobrenje predsjedništva, vozilo je prodano u skladu sa tržišnom cijenom takvog automobila, a sredstva ostvarena takvom prodajom su sredstva tuženika. Vezano uz to da li je kod tuženika proveden porezni nadzor vezano za davanje u najam stana te davanje u zakup poslovnih prostora, navedeno je da je porezni nadzor proveden, te da nakon što je izvršen uvid u poslovne knjige te ugovore o najmu i zakupu, nisu utvrđene nikakve nepravilnosti i nezakonitosti tuženika. Na pitanje da li tuženik osigurava dodatnu zdravstvenu zaštitu svojim radnicima, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da svi radnici imaju dopunsko i privatno zdravstveno osiguranje kod Croatia osiguranja d.d., a da je tužiteljica jednom prilikom policu osiguranja iskoristila i za jednu oftalmološku operaciju. Na pitanje da li je ikada radniku Č zabranio dolazak u Zagreb, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da nije. Gospodin Č je regionalni povjerenik regije 3, a ujedno i tajnik tuženika. Gospodin Č je samostalan u organiziranju svog radnog vremena te sačinjava tjedne izvještaje o radu, kao i planove rada za tjedan koji slijedi. Pregledom planova rada te izvještaja, zz tuženika je utvrdio da gospodin Č nije imao u planu dolazak u Zagreb zbog povećanog opsega posla na terenu. Gospodin Č poslove tajnika obavlja u Zagrebu te za sate provedene na radu u Zagrebu za obavljanje poslova tajnika, tuženik istome isplaćuje uvećanu plaću, s obzirom da tajnik ima veći koeficijent od povjerenika. Očitujući se o spornom seminaru koji je održan u Trogiru u listopadu 2024., zastupnik po zakonu tuženika odgovara da tuženik organizira seminare 2 puta godišnje te da se radnici pozivaju sukladno temama koje se na tim seminarima obrađuju. Na spornom seminaru nije bilo pravnih tema pa stoga niti tužiteljica, niti druga kolegica iz pravne službe nisu prisustvovale tom seminaru. Inače, bio je dogovor s kolegicama iz pravne službe, a imajući u vidu da obje rade pola radnog vremena, da se dogovore koja će od njih ići na seminar u slučaju da se obrađuju pravne teme, odnosno nije postojala obveza da obje dođu. Opisujući poslovni odnos s tužiteljicom, navodi se da je taj odnos, po njemu, bio fer i korektan. Tužiteljica je bila voditeljica pravne službe te njegova lijeva i desna ruka. Tužiteljica je pisala i obrazlagala interne akte na sjednicama, zajedno sa njim. Na zamolbu tužiteljice, zastupnik po zakonu tuženika je pomogao u zapošljavanju tužiteljičinog supruga u Dukatu, a nakon toga i kod dobivanja stalnog radnog odnosa. Za cijelo vrijeme radnog odnosa, tužiteljica nije podnosila nikakve pritužbe niti prigovore, niti je upozoravala na nepravilnosti dok nije otišla iz sindikata. Zastupnik po zakonu tuženika je saznao da tužiteljica želi otići od tuženika tek nakon što je zaprimio dopise od tužiteljičine odvjetnice s nerealnim zahtjevima. Naknadno je saznao od kolegice ĐC i kolegice O da im je tužiteljica rekla da želi otići, ali da će otići kada ona to želi i pod uvjetima koje ona želi. Po njegovom mišljenju, diskriminacija je izmišljena kako bi ostvarila nepripadajuću korist. Tužiteljica je dala izvanredni otkaz 17. siječnja 2025., a kod novog poslodavca je započela sa radom 20.siječnja 2025., iz čega proizlazi da je tužiteljica počela tražiti i našla novi posao još dok je radila kod tuženika. Zastupnik po zakonu tuženika navodi da se na tužiteljicu nikada nije derao, niti se neprimjereno ponašao, kao niti prema ijednom drugom radniku budući to nije njegov način rukovođenja i ophođenja sa radnicima. Naime, tuženik ima sveukupno 12 radnika. Na pitanje da li su okončani svi inspekcijski nadzori zbog prijava tužiteljice, zz tuženika odgovara da nisu, te da je prije 2 tjedna u nadzoru ponovno bila inspektorica rada. Zastupnik po zakonu tuženika zaključno želi istaknuti da je njemu osobno žao da se ovdje postupak vodi zbog navodne diskriminacije i neisplate iznosa od 660,00 EUR. Naime, tuženik je želio tužiteljici isplatiti taj iznos, međutim, tužiteljica je takvu isplatu odbila. Smatra da bi bilo poslovno korektno, imajući u vidu godine koje je tužiteljica provela na radu kod tuženika, da mu se obratila i svoj radnopravni odnos pokušala razriješiti sporazumno. Na pitanje da li je tuženik, nakon zaprimanja dopisa pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, promijenio Pravilnik o radu, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da je jedan dio Pravilnika o radu, na temelju sugestija pravobraniteljice, promijenjen, međutim, konkretna odredba na kojoj tužiteljica temelji ovaj spor nije mijenjana niti je pravobraniteljici bila sporna. Na pitanje kada je isplaćena božićnica temeljem 3. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, te kada su 3. Izmjene i dopune Pravilnika o radu stupile na snagu, zz tuženika odgovara da se ne sjeća, međutim, želi ponoviti da takve izmjene i dopune nisu donesene zlonamjerno, jer da jesu, po istom bi ključu isključili tužiteljicu i za isplatu dara za djecu, a tuženik to nije učinio, već je tužiteljici za dvoje djece isplatio propisani iznos dara za djecu. Na pitanje da li je isplatu iznosa koji se potražuje ovom tužbom uvjetovao nečim drugim, zastupnik po zakonu tuženika odgovara da nije, a da o tome postoji pisana korespondencija.

15. Sud je iskaz zastupnika po zakonu tuženika CC cijenio isključivo u dijelu koji se odnosi na okolnosti donošenja III. izmjena i dopuna Pravilnika o radu, dok preostali dio njegovog iskaza, koji se odnosi na brojne druge okolnosti tijekom trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, sud nije cijenio budući iste nisu relevantne za predmet ovog spora. U dijelu koji se odnosi na donošenje III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, sud je iskaz zastupnika po zakonu tuženika ocijenio vjerodostojnim. Sud također nije cijenio dio iskaza zastupnika po zakonu tuženika u djelu u kojem je naveo da nije postojala namjera diskriminiranja, budući da se za diskriminaciju ne zahtijeva namjera diskriminiranja — norma ne mora biti donesena s namjerom stavljanja određene grupe u nepovoljniji položaj već je dovoljno da takav diskriminirajući učinak postoji u praksi.

16. Odredbom članka 7. stavka 4. Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji.

17. Nadalje, prema odredbi članka 1. stavka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12., dalje: ZSD) koji je poseban zakon u smislu ranije citirane odredbe, diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema stavku 3. diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

18. Prema odredbi članka 2. stavka 2. ZSD-a, neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

19. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren) i u postupcima kao što je ovaj, onaj koji tvrdi da je određenim postupanjem/nepostupanjem bio doveden u nepovoljniji položaj – diskriminiran (u ovom slučaju tužiteljica), dovoljno je, prema članku 20. stavku 1. ZSD-a, da takvo postupanje/nepostupanje učini vjerojatnim, a nakon toga teret dokaza da takvog postupanja/nepostupanja nije bilo, je na protivnoj stranci, u ovom slučaju tuženiku (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-50/2016 od 14. travnja 2016.).

20. Budući je prema mišljenju ovog suda, tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje diskriminacije (nesporno je da su donesene III. Izmjene i dopune Pravilnika o radu, da je uvjet za isplatu božićnice bila prisutnost na radu najmanje 5 dana u mjesecu koji je prethodio mjesecu isplate ovog materijalnog prava, kao i u mjesecu u kojem se ovo materijalno pravo isplaćuju te da je tužiteljica u trenutku donošenja navedenih izmjena i dopuna, bila kontinuirano nesposobna za rad, i to u razdoblju od 17. listopada 2024. do 17. siječnja 2025., što je utvrđeno temeljem Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad priloženih u sudski spis) to je na tuženiku bio teret dokaza da diskriminacije nije bilo.

21. Opisana odredba članka 5. III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 13. prosinca 2024. u svojoj je formulaciji naizgled neutralna, jer ne upućuje izrijekom na zdravstveno stanje kao uvjet za ostvarivanje ili isključenje prava na božićnicu te se formalno primjenjuje jednako na sve radnike. Međutim, sud ocjenjuje da ta naizgled neutralna odredba u stvarnoj primjeni nužno i u nerazmjerno većoj mjeri pogađa radnike koji su privremeno nesposobni za rad zbog bolesti, jer ta kategorija radnika, za razliku od drugih radnika, objektivno, bez vlastite krivnje i bez vlastite volje, nije u mogućnosti ispuniti uvjet prisutnosti na radu zbog zdravstvenog stanja. Privremena nesposobnost za rad jest medicinski utvrđen zdravstveni status koji neposredno onemogućuje radnika u ispunjenju kriterija prisutnosti. Time su tužiteljica, u konkretnom slučaju, koja je bila privremeno nesposobni za rad, zbog svog zdravstvenog stanja, dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na radnicu ĐC, kao i u odnosu na druge radnike prisutne na poslu, u pogledu ostvarivanja prava na božićnicu budući jedino tužiteljici nije isplaćena božićnica zbog neostvarivanja kriterija propisanim člankom 5. III. Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 13. prosinca 2024.

22. Zastupnik po zakonu tuženika CC je kao legitimne ciljeve spornog kriterija naveo: stimuliranje prisutnosti radnika na poslu i racionalizaciju troškova tuženika kao neprofitne organizacije. Ovaj sud prihvaća da stimuliranje prisutnosti radnika na poslu i racionalizacija troškova tuženika može biti legitiman cilj. Međutim, sud ocjenjuje da odredba koja uvjetuje pravo na božićnicu prisutnošću na radu ne prolazi test nužnosti i primjerenosti sredstava u odnosu na radnike koji su privremeno nesposobni za rad. Privremena nesposobnost za rad jest opravdan razlog izostanka koji ne ovisi o volji radnika, a nastaje zbog zdravstvenog stanja radnika čije postojanje utvrđuje liječnik. Primjena mjere čiji je cilj suzbijanje neopravdanog apsentizma na jednaki način prema radnicima koji su opravdano odsutni zbog bolesti nije primjerena ni nužna tim više što u trenutku donošenja III. izmjene i dopuna Pravilnika o radu jedino je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad i jedino tužiteljici nije isplaćena božićnica u iznosu od 660,00 EUR. Također, sud je mišljenja da financijska racionalizacija troškova ne može sama za sebe predstavljati valjano opravdanje za mjeru koja u nepovoljniji položaj stavlja ranjiviju skupinu radnika. Jednako tako, istodobno povećanje nekih materijalnih prava ne može neutralizirati diskriminatoran učinak uvjetovanog smanjenja ili uskrate drugog prava: svako pravo razmatra se zasebno u pogledu opravdanosti mjere koja ga ograničava.

22.1. Pri ocjeni primjerenosti i nužnosti spornog kriterija sud uzima u obzir i pravnu narav te svrhu božićnice kao materijalnog prava iz radnog odnosa. Svrha isplate blagdanskih prigodnih isplata jest da radnik sam ili sa svojom obitelji blagdane koji podrazumijevaju povećane izdatke dostojno provede. Budući da božićnica konceptualno nije vezana uz radni učinak niti uz efektivnu prisutnost na radu, nego uz potrebu radnika za financijskom potporom pri podmirenju povećanih troškova za blagdane, po mišljenju ovog suda, uvjetovanje njezine isplate prisutnosti na radu nije primjereno sredstvo za ostvarivanje cilja stimuliranja prisutnosti radnika na radu. Radnik koji je privremeno nesposoban za rad zbog bolesti suočen je s jednakim troškovima za blagdane, kao i ostali radnici.

22.2. Nije sporno da tuženik ima pravo na određeni način nagraditi rad radnika te da se radi o materijalnom pravu koje nije propisano ZR-om. Sud ne ulazi u način na koji će tuženik ostvariti legitimne ciljeve racionalizacije troškova i na koji način će stimulirati prisutnost radnika na radu, međutim kriteriji koje tuženik koristi ne smiju u praksi imati diskriminatorne učinke na pojedine kategorije radnika.

23. Slijedom iznesenog, sud zaključuje da tuženik nije dokazao da spornom odredbom nije došlo do neizravne diskriminacije tužiteljice po osnovi zdravstvenog stanja, niti da su kriteriji za njezino opravdanje u smislu članka 2. stavka 2. ZSD-a ispunjeni. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. Sukladno odredbi članka 17. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 11. ZSD-a, tužiteljica ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose. Imovinsku štetu tužiteljice čini iznos koji joj nije isplaćen temeljem diskriminatorne odredbe, odnosno iznos isplaćene božićnice usporednoj radnici u visini od 660,00 EUR. Radi se o stvarnoj šteti koja je izravna posljedica povrede prava na jednako postupanje. Navod tuženika da je tužiteljici bio spreman isplatiti predmetni iznos sud ne ocjenjuje pravno relevantnim za utvrđenje postojanja povrede niti za dosudu naknade štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

25. Iz prethodno navedene svrhe sud je mišljenja da pravo na isplatu božićnice dospijeva najkasnije dan uoči blagdana jer upravo to odgovara svrsi naknade kao pomoći pri podmirenju povećanih troškova za tu prigodu (Božić). Slijedom navedenog, sud dosuđuje tužiteljici, sukladno njezinom traženju, zateznu kamatu tekuću na iznos od 660,00 EUR od 1. siječnja 2025. do isplate.

26. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na objavu presude u medijima na trošak tuženika, sud je mišljenja da taj dio zahtjeva nije osnovan. Odredba članka 17. stavka 4. ZSD-a propisuje da se objava presude može naložiti ako je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija ili ako je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima. Kako u konkretnom slučaju do diskriminacije tužiteljice nije došlo posredstvom medija, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

27. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 660,00 EUR.

29. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- sastav podneska od 24. travnja 2024. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 10. lipnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 14. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- sastav podneska od 4. studenoga 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- sastav podneska od 13. siječnja 2026. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 27. veljače 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 26. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

što ukupno iznosi 800,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 30,00 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 830,00 EUR te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

30. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25. lipnja 2025. jer isti trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka te trošak pristupa na ročište za objavu jer navedeni trošak tužiteljici nije niti nastao. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki

V. izreke presude.

31. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 145/23., 155/23., 69/26.).

32. Zahtjev tuženika na naknadu troška postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte