REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SA, radi prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojeg brani Josip Jelić, odvjetnik iz Bjelovara, povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci Klasa: 211-07/26-5/18591, Urbroj: 511-06-07-26-1. od 21.7.2026., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 21.7.2026., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i U, r. O, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., majstor, 1.600,00 eura, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, prekršajno osuđivan,

k r i v j e

I što je dana 20. srpnja 2026., u 12:05 sati, na otvorenom dijelu DC 41, Majurec-Križevci, upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], te je nakon obavljenog preliminarnog oralnog testiranja testerom marke "Drugcheck 6-Panel" utvrđena prisutnost droge u organizmu i to "COC" (kokain), nakon čega se odbio podvrgnuti uzimanju krvi i urina radi analize,

dakle, kao sudionik u prometu odbio se podvrgnuti ispitivanju na prisutnost droga u organizmu,

pa je time počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. u vezi stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 1.000,00 EURA (tisuću eura).

II

Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 2 dana, koje se izjednačuje sa iznosom od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 920,36 eura (devetsto dvadeset eura i trideset šest centi ).

III Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 613,57 eura (šesto trinaest eura i pedeset sedam centi) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

IV Na temelju članka 58. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, u vezi članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku se izriče zaštitna mjera ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM « B « KATEGORIJE U TRAJANJU OD 2 (dva) MJESECA, time da zaštitna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

V Na temelju članka 298. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 105/04), u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunat će privremeno oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od 1 dan, a na temelju pravomoćne naredbe o određivanju mjere opreza.

VI Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. POLICIJSKA POSTAJA KRIŽEVCI podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/26-5/18591, Urbroj: 511-06-07-26-1. od 21.7.2026., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani SA navodi da je kritične zgode oko podne, na otvorenom dijelu ceste Majurec-Križevci, upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] kada je zaustavljen u kontroli prometa. Službene osobe su pravilno utvrdile da je te zgode upravljao navedenim vozilom iako nije imao za to dopuštenje obzirom da je nekoliko sati prije upravljanja vozilom u organizam unio izvjesnu vrstu droge odnosno opijata i to kokain. Nakon toga je nekritički odlučio upravljati motornim vozilom, time da ističe kako drogu sukcesivno povremeno konzumira oko jednu godinu i to po slobodnoj procjeni jednom ili dva puta mjesečno, a radi se o kokainu ili amfetaminu. U predmetnoj kontroli službene osobe su tražile da se podvrgne preliminarnom testu na ispitivanju prisutnosti droga u organizmu, što je prihvatio i navedeni test je zaostao pozitivan na drogu kokain koju je i konzumirao nekoliko sati ranije. Tada su službene osobe zatražile od njega da se uputi na analizu krvi i urina u zdravstvenu ustanovu, što je odbio, obzirom da je bio svjestan činjenice kako će rezultat navedene analize biti identičan odnosno pozitivan i time nije smatrao potrebnim i obveznim da se podvrgne tom ispitivanju zbog kojeg bi imao dodatan trošak. Time nije smatrao da je to njegova stvarna obaveza i da takvo odbijanje predstavlja protupravno ponašanje. Međutim, nema sumnje da je doista u ovoj situaciji bio pod utjecajem droga koje utječu na psihofizičke sposobnosti vozača te je odbio izričiti zahtjev službenoj osobi za analizu krvi i urina i prekršaj priznaje u cijelosti.

4. Na temelju priznanja okrivljenika, koje je stavljeno u usporedbu sa zapisnikom o ispitivanju na droge, sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude koji mu se stavlja na teret, pa je proglašen krivim te mu je izrečena blaža novčana kazna u sladu sa zakonom.

5. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude, jer osim što se prvotno izjasnio da se smatra krivim te je potom jasno u obrani opisao svoj protupravan način vožnje i priznao prekršaj, ujedno je spomenuti dokaz potpuno sukladan sa sadržajem njegove obrane. Tako prema spomenutom zapisniku nalazimo da je na mjestu događaja doista okrivljeniku ponuđeno testiranje na prisutnost droga vađenjem krvi i urina i to nakon što je već izvršen preliminarni test koji je bio pozitivan na drogu kokain, ali je takvo ispitivanje okrivljenik odbio, nakon čega je potpisao zapisnik istog sadržaja bez stavljanja bilo kakvih primjedbi.

6. Kod toga valja navesti da je odredba članka 282. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama imperativne naravi, jer se u njoj izričito ističe kako će policijski službenik odvesti na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize odnosno na liječnički pregled osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a što je prethodno utvrđeno odgovarajućim uređajem. Već to jasno znači kako pozitivan rezultat dobiven preliminarnim ispitivanjem putem uređaja za detekciju droge ne predstavlja valjan dokaz o prisutnosti droge u organizmu u određenoj mjeri, gdje bi se moglo sa sigurnošću zaključiti da prisutnost tog opijata utječe na psihofizičke sposobnosti i sposobnosti upravljanja vozilima. Stoga je taj preliminarni test samo osnova da bi se vozača odnosno ispitanika uputilo na mjeru vađenja krvi i urina odnosno liječničkom pregledu. Međutim, tako sročena odredba neupitno je izvjestan zahvat u ljudska prava, što ujedno može izazvati izvjesne probleme i odgovornost policijskog službenika. Naime, ako policijski službenik ima obvezu odvesti vozača na vađenje krvi i urina odnosno na zdravstveni pregled u zdravstvenu ustanovu, time ga pod određenim uvjetima ovlašćuje i na upotrebu sredstava kojima se takva mjera dovođenja provodi, pa to znači da može primijeniti i sredstva prisile te čak i oduzimanje slobode samog vozača odnosno ispitanika. Usprkos tome, u situaciji gdje bi se vozač dobrovoljno ili prisilno od strane policijskog službenika i doveo u zdravstvenu ustanovu koja je ovlaštena provesti zdravstveni pregled te izvršiti analizu krvi i urina radi utvrđenja prisutnosti opijata u organizmu, čak i u toj situaciji potencijalni ispitanik ne mora prihvatiti takav medicinski pregled odnosno ispitivanje gdje mu se uzima krv i urin, a na što ga nikako ne može prisiliti niti policijski službeni kao niti samo medicinsko osoblje zdravstvene ustanove, jer je već Ustavom zagarantirano pravo da svaka osoba svojevoljno odlučuje o tome da li se želi podvrgnuti kakvom medicinskom ispitivanju. Stoga je potpuno irelevantno i ne mijenja ništa suštinski da li će vozač na licu mjesta nakon što je preliminarnim testiranjem utvrđena prisutnost opijata u njegovom organizmu odbiti pristupiti u zdravstvenu ustanovu radi analize krvi i urina da bi se precizno saznala vrsta i količina određenog opijata u njegovom organizmu, ili će analizu krvi i urina odbiti nakon što od strane policijskog službenika bude doveden u samu zdravstvenu ustanovu. Stoga već nomotehnički predmetna odredba nije prihvatljiva i trebalo bi je urediti na adekvatan način, ali je svakako na vozaču kao ispitaniku voljni moment da li će htjeti na siguran način saznati koju vrstu i količinu droge ima u organizmu, a što bi utjecalo na njegove vozačke sposobnosti, jer sam preliminarni test ne predstavlja takav dokaz, ali u svakom slučaju odbijanje predmetne analize krvi i urina ostaje kažnjivo iz naprijed spomenutih razloga i to u situaciji gdje je službena osoba izričito postavila okrivljeniku takav zahtjev, a koju činjenicu izričito priznaje i sam okrivljenik.

7. Kako postoji izričito priznanje okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju na ime okrivljenika. Prema spomenutoj evidenciji nalazimo da je okrivljenik u više navrata kažnjavan za blaže prekršaje iz prometa.

8. Dakle, cijeneći detaljnu i uvjerljivu obranu okrivljenika kojom izričito i u cijelosti priznaje protupravan način vožnje, sud ga je oglasio krivim za spomenuti prekršaj te mu je izrečena novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.

9. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se priznanje prekršaja, činjenica da je izrazio primjerenu kritičnost za svoje ponašanje u prometu, time da sud nije kao posebno otegotno cijenio njegovu kažnjavanost u više navrata za blaže prekršaje iz prometa. Stoga uzevši u obzir visok raspon novčane kazne u odnosu na socijalni status okrivljenika, postojali su uvjeti za izvjesno ublažavanje novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna primjerena načinu počinjenja prekršaja, njegovoj težini kao i stupnju krivnje, uslijed čega se svakako takvom novčanom kaznom može utjecati na njegovu svijest i resocijalizaciju u prometnom smislu da ubuduće izbjegava činjenje bilo kakvog teškog prekršaja s namjerom, na koji način će se postići zakonska svrha kažnjavanja u smislu generalne i individualne prevencije.

10. U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 79,64 eura, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.

11. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

12. Za prekršaj opisan u izreci presude propisana je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima, jer je riječ o vrlo teškom prekršaju u prometu. Međutim, Zakonom se određuje da se takva vrsta zaštitne mjere može odrediti ovisno o težini počinjenog prekršaja i objektivne mogućnosti daljnjeg ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu i imovine. Ovdje je sud takvu mjeru odredio za počinjeno djelo prekršaja iz članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te smatra primjerenim i svrsishodnim primijeniti tu vrstu zaštitne mjere okrivljeniku, a u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunat će se privremeno oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od 1 dan prema nalogu Policijske postaje Križevci. Kako je prekršaj neupitno počinjen izravnom namjerom radi izbjegavanja utvrđenja prisutnosti opijata u organizmu, tada zbog načina ulaska u sferu prekršaja i njegove težine, razlozi generalne te posebno specijalne prevencije opravdavaju izricanje takve zaštitne mjere, a sama dužina trajanja mjere odgovara osobnim svojstvima okrivljenika.

13. Navedena zaštitna mjera počinje teći danom izvršnosti ove presude.

14. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na test za ispitivanje droga, jer je zaposlen te može platiti naznačeni trošak bez da ugrožava vlastitu egzistenciju.

U Bjelovaru, 21. srpnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da se žalba može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju

• Po pravomoćnosti

4. Referadi za promet