Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-1538/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanja Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja NG, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik iz Zagreba, Štefanićeva 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/505, URBROJ: 511-01-212-26-9 od 10. ožujka 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Daniel Ćukušić, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I- 216-03/26-06/505, URBROJ: 511-01-212-26-9 od 10. ožujka 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Smatra da je u postupku odobrenja međunarodne zaštite pogrešno i nepotpuno tuženik utvrdio činjenično stanje jer tuženik nije omogućio tužitelju da se učinkovito očituje o svim relevantnim okolnostima, niti je pažljivo i nepristrano ispitao sve odlučne činjenice, osobito u pogledu aktualnog sigurnosnog stanja u Nepalu i objektivnih zapreka u pribavljanju dokumentacije, čime je pobijano rješenje doneseno protivno pravu Europske unije. Tužitelj nije imao mogućnosti iskazivati na materinjem nepalskom jeziku, već na srodnom hindi jeziku kojim tužitelj ne vlada dovoljno i nije provedena provjera stvarnog stupnja razumijevanja a navodne nedosljednosti u iskazu korištene su kao temelj za ocjenu nevjerodostojnosti, a zapravo se radi o nemogućnosti komunikacije. Navodi da se radi o srodnim jezicima, koji jesu različiti ne samo u pisanom, već i u govornom jeziku što je također znatno utjecalo na kvalitetu komunikacije. Strah tužitelja od povratka osobito je bio izražen do održavanja izbora u ožujku 2026., kada, prema dostupnim informacijama i recentnim iskustvima, postoji razuman i objektivno utemeljen rizik od nove eskalacije nasilja uz napomenu da je i osporavanim rješenjem utvrđeno da su u rujnu zabilježeni protesti sa smrtnim ishodima. Predlaže da sud odgodi izvršenje rješenja do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora i da poništi osporavano rješenje. Tužitelj ima status tražitelja međunarodne zaštite te ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, u skladu s odredbom čl. 52. i čl. 60. istog Zakona, s obzirom na to da ne posjeduje dovoljna novčana sredstva niti stvari veće vrijednosti, predlaže da mu se odobri besplatna pravna pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Navodi da tužiteljica u zemlji podrijetla nije bila proganjana zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju kao niti da bi povratkom u zemlju podrijetla mogla biti izložena postupcima koji predstavljaju rizik od proganjana ili ozbiljne nepravde. Tužiteljica je iskazala da je napustila zemlju podrijetla radi osobnih i ekonomskih razloga, legalno služeći se vlastitom putnom ispravom i u Republiku Hrvatsku došla temeljem dozvole za boravak i rad a namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom izrazila je tek nakon što više nije uspjela ishoditi produženje zakonitog boravka i rada čeme je zloupotrijebila institut međunarodne zaštite radi prolongiranja boravka na području Europskog gospodarskog prostora. Predlaže odbaciti prijedlog za odgodnim učinkom tužbe jer tužiteljica ne spada u ranjivu skupinu niti se pozvala prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku na Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te odbiti tužbu i potvrditi rješenje.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Prije svega valja reći da sukladno članku 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 59/26) koje su stupile na snagu 12. lipnja 2026., propisano je da postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25).

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23, 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

13. Tuženik je utvrdio da je tužiteljica napustila zemlju podrijetla Nepal 13. lipnja 2024., legalno, temeljem vize izdane na temelju dozvole za boravak i rad, te prema njezinoj izjavi radi osobnih i ekonomskih razloga, vezano u dug njezina bivšeg supruga prema banci koji dug ne želi vraćati i radi čega je imala problema sa bankom a takve okolnosti ne predstavljaju proganjanje u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Također je utvrđeno da tužiteljica nije imala u zemlji podrijetla nikakvih političkih problema, nije bila kažnjavana, pritvarana, izložena mučenju, maltretiranju niti joj je mjesto prebivališta pretresano. Tužiteljica nije bila izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde po povratku u zemlju podrijetla. Tek nakon što tužiteljica nije mogla ishoditi produženje zakonitog boravka i rada u Republici Hrvatskoj podnijela je zahtjev za međunarodnom zaštitom.

14. Dakle, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužiteljica temeljila zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom ispitnom postupku u kojemu je tužiteljici omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojem je saslušana izjavila je da razumije hindi jezik i da se razumije sa prevoditeljicom te nije imala primjedbi na zapisnik koji je potpisala. Tužiteljici su postavljana mnogobrojna pitanja i omogućeno mu je da se izjasni na zapisnik o svemu što smatra bitnim, dakle tuženik je proveo saslušanje sukladno odredbi članka 35. Zakona. Nakon toga, tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te donio odluku nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta i pravilno ocijenilo da ne postoje razlozi koji bi ukazivali da će se tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, sa prijetnjom kazne ili smaknućem, da će biti izložen mučenju nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje životu tužitelja zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, sve u smislu članaka 20. i 21. Zakona. Tužiteljica u tijeku ovog upravnog spora nije iznijela nikakve nove činjenice niti dostavila dokaze koji bi upućivali da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno da bi povratkom u zemlju podrijetla tužiteljica bila izložena ozbiljnoj nepravdi i proganjanju, bilo da bi upućivali na bitnu povredu pravila postupka. Napominje se da vezano uz okolnost razvoda tužiteljice i navoda tuženika o nedosljednosti iskaza u iskazivanju trenutka razvoda, da navedeno nije od utjecaja na odluku o osnovanosti zahtjeva za međunarodnom zaštitom jer obiteljski i ekonomski razlozi koje navodi tužiteljica ne predstavljaju razloge odnosno uvjete za priznavanje azila. Tuženik je ocijenio i političko stanje u Nepalu iako ga tužiteljica nije navela kao razlog napuštanja zemlje podrijetla te naveo da se politička situacija u Nepalu stabilizirala i ne postoji rizik od povratka.

15. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.

16. Obrazloženje rješenja sadrži sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

17. Također se napominje da je iz spisa predmeta tuženika, razvidno da tužiteljica nije odmah podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu već tek 23. siječnja 20246. nakon što nije mogla ishoditi produženje zakonitog boravka i rada u Republici Hrvatskoj a navedena činjenica zajedno sa svim iznesenim razlozima od strane tuženika, također upućuje na nepostojanje razloga da joj se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj.

18. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Kako je tužiteljica pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavila da nema nikakve imovine, sud je tužiteljici odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

20. Stoga je opunomoćeniku tužiteljice, koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika u postupku odobrenja međunarodne zaštite, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji odnosno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a uvećano za PDV.

21. Prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe nije osnovan.

22. Odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), a da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.), sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki (stavak 3.), o odgodnom učinku sud odlučuje rješenjem (stavak 4.), a protiv rješenja o odgodnom učinku može se izjaviti žalba (stavak 5.).

23. Sud je riješio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za odobrenje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Tužiteljica nije dokazala da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužiteljici bila nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, niti da bi odgoda bila protivna javnom interesu. Stoga je riješeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja

2. tuženiku

3. U spis