Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-480/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika BANKA KOVANICA d.d. Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, zastupan po punomoćnici Ivani Radeljak, odvjetnici iz Zagreba , nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 09.srpnja 2026.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hane Lukić Hob, odvj. iz Vinkovaca, te zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvj. iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 21.srpnja 2026. godine, a radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, dana 21.srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 6. Ugovora o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu br. 33020009603 od 07.09.2007. god. sklopljenog između tužitelja i tuženika pod nazivom NAKNADE i koja u t. I. glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja kredita platiti Banci jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50% (tricijelihpedeset posto ) na iznos odobrenog kredita."

Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 10. Ugovora o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu br.33020009603 od 07.09.2007. god. sklopljenog između tužitelja i tuženika pod nazivom PRIJEVREMENA OTPLATA, u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene otplate kredita, Korisnik odnosno drugi sudionik ovog pravnog posla dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita . U slučaju da je otplaćeno manje od 30% (tridesetposto) ukupnog duga naknada iznosi 9% (devetposto) od cjelokupnog iznosa glavnice kredita s pripadajućim kamatama naknadama i troškovima obračunatim do dana do dana podmirenja ..."

II. Nalaže se tuženiku Banka kovanica d.d. Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637, da tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.477,08 € (slovima: tisućučetiristosedamdesetsedam eura i osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 423,73 € teku od 08.09.2007. do isplate, a na iznos od 1.053,35 € teku od 01.02.2008. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31.07.2008., zatim od 01.08.2008 do 31.07.2015 u visini eskontne stope HNB važeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015.god. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Banka kovanica d.d. Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637 da naknadi tužitelju ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.273,18 eura (slovima: dvijetisućedvjestosedamdesetitri eura i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.srpnja 2026. g. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 posto tna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Vrijednost predmeta spora u ovom postupku utvrđuje se u iznosu od 1.477,08 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 12.09.2025. godine. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu br. 33020009603 na iznos od 90.000,00 kn, što je iznosilo 12.379,64 EUR, s rokom otplate u 120 mjesečnih anuiteta. Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju pripremljenom od strane tuženika, kao dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je u Ugovor o kreditu od 07.09.2007. ugradio odredbu ( članak 6.t.1) kojom je određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,50 % (tricijelih pedeset posto) od iznosa kredita koju korisnik kredita se obvezuje platiti Banci prije korištenja kredita.

1.1. Iz navedene odredbe Ugovora o kreditu nije vidljivo na što se ova naknada odnosi i od kojih se troškova sastoji te zašto je određena baš u tom iznosu ( postotku od iznosa kredita). Pored toga, u čl.6.t.2. Ugovora tuženik je ugradio odredbu da se korisnik kredita obvezuje plaćati Banci mjesečnu naknadu za održavanje kreditnog računa u visini 0,20%. Članak 10. predmetnog ugovora o kreditu regulira prijevremenu otplatu kredita. U ovoj odredbi naznačeno je i sljedeće: „ U slučaju da je otplaćeno manje od 30% (tridesetposto) ukupnog duga naknada iznosi 9% (devetposto) od cjelokupnog iznosa glavnice kredita s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima obračunatim do dana podmirenja….“ Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit 29.01.2008.,godine, tj. već nakon otplate četiri mjesečna anuiteta.

1.2. Očito je da se radi o jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe. Takav način određivanja naknade potpuno je netransparentan za tužitelja kao potrošača, pa je to prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je stoga takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Tuženik prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.3. Temeljem nepoštene – ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu (članak 6.) o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, tuženik je odmah na dan plasiranja kredita 07.09.2007. naplatio od tužitelja naknadu od 3,50 % od iznosa kredita što je iznosilo 3.150,00 HRK, tj. iznos od 418,08 eura. Temeljem nepoštene - ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu (članak 10.) o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, tuženik je 29.01.2008.godine naplatio od tužitelja 6.019,04 kn, odnosno iznos od 798,86 eura. Ukupno, od tužitelja su naplaćene naknade ( po čl.6. i čl. 10. Ugovora) u iznosu od 1.216,94 eura.

1.4. Sukladno odredbi čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora / ugovorne odredbe, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Tužitelj temeljem odredbe čl. 1111.st.1., u vezi odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika isplatu onog što je primio odnosno naplatio od tužitelja na osnovu ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja naknade do isplate. Nepripadna imovinska korist je iznos od najmanje 1.216,94 €. Identično ovim navodima tužitelja proizlazi i iz presude Vrhovnog suda RH br. Rev-673/2023. od 13.veljače 2024.g. S obzirom na navedeno tužitelj predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbu članka 6. i članka 10 Ugovora o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu br. 33020009603 od 07.09.2007. god. te naložiti tuženiku da tužitelju s osnova ništetne odredbe isplati iznos od 1.216,94 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 418,08 eura teku od 07.09.2007. do isplate, a na iznos od 798,86 eura teku od 29.01.2008. do isplate.

1.5. S obzirom na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela VSRH od 2.lipnja 2026., sud je izmijenio raspravno rješenje od 5.ožujka 2026., te vrijednost predmeta spora u ovom postupku utvrdio u iznosu od 1.477,08 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako temelj, tako i visinu, te predlaže sudu, po provedenom dokaznom postupku, odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovoga parničnog postupka.

2.1. Nesporno je da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu br. 33020009603, od dana 07. rujna 2007.g. (u daljnjem tekstu: „Ugovor o kreditu“), kojim je tuženik, kao banka i kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, iznos od 90.000,00 HRK, što prema kupovnom tečaju za devize tuženika na dan Ugovora iznosi 12.379,64 EUR, s rokom i načinom otplate u 120 mjesečnih anuiteta.

2.2. Nadalje, ističe prigovor zastare i prigovor svojstva potrošača tužitelja. Naime, tužitelj svoj kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 418,08 EUR temelji na navodnoj ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu (čiju ništetnost tuženik u cijelosti osporava), dok zahtjev za isplatu iznosa od 798,86 EUR temelji na navodnoj ništetnosti odredbe čl. 10. (čiju ništetnost tuženik u cijelosti osporava), odnosno očito se radi o restitucijskom zahtjevu, u odnosu na koji je, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005 u daljnjem tekstu: „ZOO“) propisan zastarni rok od 5 godina. Tužitelj nije dokazao da ima status potrošača. Naime, status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi je li fizička osoba sklopila Ugovor o kreditu za privatne svrhe, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču.

2.3. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva predstavlja sporazumno dogovorenu naknadu za pokriće troškova angažmana tuženikovih ljudskih i materijalnih resursa koji su izravno povezani s obradom točno određenog kreditnog zahtjeva, pa stoga ova ugovorna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, a kamoli značajnu neravnotežu. Tuženik nadalje ističe kako sporna ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ni moralu društva zbog čega nema razloga da se ocijeni ništetnom. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije bilo zabranjeno niti jednim propisom koji se može primijeniti na ugovorni odnos među strankama.

2.4. Uslijed prijevremene otplate kredita suprotno izvorno ugovorenim uvjetima, tuženik trpi troškove i nastaje mu šteta. Ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita stoga predstavlja unaprijed ugovorenu naknadu štete i troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita s obzirom da bi stvarno utvrđivanje nastalog iznosa štete i troškova bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Pravo tuženika na naknadu štete propisano je izričitom zakonskom odredbom.

2.5. Tužitelj je i prije sklapanja Ugovora o kreditu od tuženika bio valjano i transparentno informiran o svim ugovornim odredbama o troškovima i naknadama te je tužitelj u cijelosti shvaćao gospodarske posljedice istih. Dakle, sporne ugovorne odredbe pravno valjane, kako po odredbama ZOO-a tako i po odredbama ZZP-a, jer se radi o odredbama koje su potpuno jasne, lako razumljive i lako uočljive, te ove odredbe ne uzrokuju nikakvu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Ugovorne odredbe čl. 6. i čl. 10. Ugovora o kreditu koje se odnose na naknadu za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita su jasne, lako uočljive i razumljive te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz spornih ugovornih odredbi za njega proizlaze.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 6- 9 spisa), zahtjev (list 10-13 spisa), otplatnu tablicu (list 65-70 spisa), zahtjev (list 80- 85 spisa), obračunski list (list 86-90 spisa), potvrde i izjave (list 91-96 spisa), ugovor (list 97-100 spisa), otplatnu tablica (list 101-106 spisa), dokumentaciju (list 108-118 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa zapisnika od 26.svibnja 2026. (list 133-134 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka od 12.lipnja 2026. (list 136-145 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće: 4.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s sa pravnim prednikom tuženika kao kreditorom sklopio 07.09.2007. godine Ugovor o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu br. 33020009603 na iznos od 90.000,00 kn, što je iznosilo 12.379,64 EUR, s rokom otplate u 120 mjesečnih anuiteta. Nesporno je tuženik u Ugovor o kreditu od 07.09.2007.g ugradio odredbu kojom je određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,50 % od iznosa kredita koju se korisnik kredita se obvezuje platiti banci prije korištenja kredita (članak 6.t.1). Također, nesporno je da članak 10. predmetnog ugovora o kreditu regulira prijevremenu otplatu kredita. U ovoj odredbi naznačeno je i sljedeće: „ U slučaju da je otplaćeno manje od 30% (tridesetposto) ukupnog duga naknada iznosi 9% (devetposto) od cjelokupnog iznosa glavnice kredita s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima obračunatim do dana podmirenja….“.

4.2. Nesporna je među strankama i visina tužbenog zahtjeva vezano za naknadu za obradu kredita, koja iznosi 433,36 eura, te je naplaćena dana 07.09.2007.g.

5. Između stranaka je sporno pitanje zastare, statusa potrošača tužitelja, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu, te visina naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Tužitelj saslušan kao stranka odnosu na sporni ugovor navodi da je isti sklopio 2007. godine, kredit je bio nenamjenski, međutim on ga je iskoristio za renoviranje kuće u kojoj stanuje sa obitelji i za zatvaranje druga dva ranija kredita, a jedan kredit je iz Jamstva škz i Banco Popolare, a ostatak iznosa je išao njemu na račun, a iznose iz ovih kredita isto je koristio za renoviranje kuće, kao i ostatak koji je išao nejmu na račun. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, a s bankarom ni je pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, niti je imao takvu mogućnost, ugovor je bio "uzmi ili ostavi". Nitko mu nije objasnio da će morati platiti tzv. ulaznu i izlaznu naknadu, niti je imao mogućnost pregovaranja vezano za ove naknade, za njih ni je niti znao, ne sjeća se na koji način mu je naplaćena tzv. ulazna naknada. Budući za naknadu nije niti znao ne zna niti u kojem je iznosu ona naplaćena a koliko se sjeća nije ništa posebno plaćao vezano za ovu naknadu. Jednako tako prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije znao niti da će morati platiti naknadu za prijevremenu otplatu, a ne može se sjetiti koliko je ona iznosila. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u MUP-u, Interventna policija Zagreb. Navodi da nema obrt niti ječlan trg.društva. Nema posebna znanja iz područja ekonomije. Nadalje navodi da kada je došao prijevremeno zatvoriti kredit, u banci nije dobio izlist stanja duga po pojedinim stavkama, već samo izlist ukupnog duga, a ne može se sjetiti koliki je to iznos bio niti točnog datuma kada je platio. Nakon što mu je predočena uplatnica s lista 12 spisa tužitelj odgovara da mu je sada poznat iznos duga odnosno iznos s kojim je zatvorio kredit, te potvrđuje da je to iznos naveden u uplatnici, a do tada je redovno plaćao rate kredita u iznosu oko 1200 kuna. Nitko mu nije objasnio na što se ove naknade zapravo odnose. Na upit je li on tražio životno osiguranje Agram d.d. ili je to bio uvjet banke za odobrenje kredita, ističe da koliko se sjeća on nije tražio životno osiguranje Agram d.d. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu morao je priložiti određene dokumente, ne sjeća se koje, a kako bi mu se kredit mogao odobriti odnosno kako bi se utvrdila njegova kreditna sposobnost, ističe da ga je službenik u banci upućivao na zadnju stranicu ugovora da ga potpiše, za naknade nije znao. Na pitanje je li potpisao izjavu za Hrvatski registar obveza po kreditima u svrhu obrade njegovog kreditnog zahtjeva i može li potvrditi da se radi o njegovom potpisu tužitelj odgovara da se ovoga ne sjeća, a nakon što mu je predočena izjava s lista 107 spisa isti iskazuje da jeste to njegov potpis. Nadalje iskazuje da se ne sjeća da je Banka Kovanica iskomunicirala sa Agram osiguranjem policu osiguranja za ugovor o kreditu sa osig.društvom Agram životno osiguranje. A nakon što su mu predočeni ponuda i polica s lista 115 spisa isti iskazuje da je to njegov potpis. Nadalje odgovara da se ne sjeća je li nakon sklapanja ugovora o kreditu potpisao izjave kojim daje nalog tuženoj banci da u njegovo ime uplati Banco Popolare i ŠKZ Jamstvo od 23.8.2007., a nakon što su mu predočene izjave s lista 94 i 95 spisa isti iskazuje da je to njegov potpis. Ističe da nije pokretao postupke radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, npr. u pogledu valutne klauzule ili promjenjive kamatne stope. Ističe da je pročitao ugovor o kreditu, a odredbe ugovora nisu mu bile jasne niti mu je itko išta objašnjavao, a on sam nije tražio pojašnjenje, niti izmijene pojedinih odredaba. Uz ugovor o kreditu uručen mu je otplatni plan, a odobren mu je upravo onaj iznos koji je i tražio.

6.1. S obzirom da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o uvjetima - spornoj naknadi za obradu kredita i visini iste iz čl.6. Ugovora, kao i o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 10 Ugovora, a iz prihvaćenog iskaza tužitelja i stipulacije spornih odredbi, koje su standardne, proizlazi da se o sadržaju istih nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj obaviješten na koje pružene usluge i koje nastale troškove se iste naknade odnose, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno, pri čemu valja istaknuti da tijekom postupka tuženik nije niti predlagao da se kao svjedok sasluša djelatnik banke koji je sudjelovao u obradi predmetnog kredita.

6.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

7. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

7.1. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

7.2. Člankom 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim čl. 84. ZZP/03 samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija.

7.3. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog Ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prilikom prvoga korištenja, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

7.4. Osim toga, odredbu članka 84. ZZP/03 valja tumačiti na način da se druga kategorija odredbi čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti („cijena“) odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.

7.5. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga.

7.6. Imajući na umu navedeno, odredba članka 6. i čl. 10 predmetnog Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti.

7.7. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

7.8. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

7.9. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ugovorna odredba članka 6. ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužitelju umanjen iznos kredita koji mu je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego u umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženik bio mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u ob liku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

7.10. Nadalje, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz da je zaista imao administrativne troškove dokumentacije, troškove osoblja i sl. ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne stope kako to navodi u odgovoru na tužbu te je navedenom ugovornom odredbom tuženik sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade za prijevremenu otplatu kredita a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, u smislu čl. 81 st. 4 Zakona o zaštiti potrošača. Odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna sama po sebi, jer tako proizlazi i iz Direktive 2008/48/EEZ. Odnosno, ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita samo po sebi ne mora biti ništavo, ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i uz uvjet da ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne proizvodi neravnotežu između potrošača i trgovca. Člankom 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-nastavno ZOO) propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan unaprijed o tome obavijestiti banku, a stavkom 3. istog članka propisano je da je u navedenom slučaju korisnik kredita dužan naknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio.

7.11. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

7.12. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

7.13. Nije sporno da Ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi.

7.14. Imajući u vidu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP/03 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja člankom 6. i čl. 10 Ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Navedena ugovorna obveza koja ima učinak da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/03 dokazivati da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 3,50 % njegove visine, utječe, prema stajalištu ovog suda, na pravni položaj tužitelja i stvara na njegovu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. (tako i Županijski sud u Zagrebu, broj Gž -1535/2023 od 18. travnja 2023.g.).

8. Nadalje, provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz članka 6. i čl. 10 Ugovora, budući da su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu isplatu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe članka 102. u svezi s člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača, pa je stoga sud odlučio kao pod točkom I izreke presude.

9. U pogledu utvrđenja visine naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita i datuma plaćanja iste provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2026. godine navodi da su tužena banka kao kreditor i tužitelj ugovorili 7. rujna 2007. godine Ugovor o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu u iznosu od 90.000,00 kuna, što prema kupovnom tečaju Banke na dan Ugovora iznosi 12.379,64 EUR. Tužitelj i Tuženik su sukladno članku 6. Ugovora o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu, ugovorili jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeve u visini od 3,50 % na iznos odobrenog kredita. Navedena naknada je obračunata i naplaćena dana 7. rujna 2007. godine u iznosu od 3.192,63 kuna, odnosno 423,73 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Tužitelj i Tuženik su sukladno članku 10. Ugovora o nenamjenskom kreditu uz valutnu klauzulu, ugovorili naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Navedena naknada je obračunata i naplaćena dana 31. siječnja 2008. godine u iznosu od 7.936,49 kuna, odnosno 1.053,35 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije.

9.1. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 16. lipnja 2026.g. uskladio sa nalazom vještaka, te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.477,08 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 423,73 eura teku od 08.09.2007. do isplate, a na iznos od 1.053,35 eura teku od 01.02.2008. do isplate. Tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun vještaka.

9.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je naknada za obradu kredita obračunata i naplaćena dana 7. rujna 2007. godine u iznosu od 3.192,63 kuna, odnosno 423,73 EUR., a naknada za prijevremenu otplatu je obračunata i naplaćena dana 31. siječnja 2008. godine u iznosu od 7.936,49 kuna, odnosno 1.053,35 EUR pa je stoga sud odlučio kao pod točkom II izreke presude..

10. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste, s obzirom da je po osnovi ništetne odredbe čl.6 i čl. 10. Ugovora, tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

11. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su - IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da odluka točke I ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu utuženog novčanog iznosa zastario.

12. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS , i važećoj Odvjetničkoj tarifi, tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.273,18 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije po 50 bodova (Tbr. 36 toč. 3 OT), zastupanje na četiri ročišta kod suda, 100 bodova svako (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav tri obrazložena podneska u iznosu od 100 bodova svaki (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 1.800,00 eura što uz odobren trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i presudu u iznosu od 140,00 eura, i predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 eura čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.273,18 eura.

13.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 21.srpnja 2026. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoć. Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca

2. tuženik po punomoć. Ivani Radeljak, odvjetnici iz Zagreba