REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1840/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužiteljice CCŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 1. srpnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Ivice Čuturića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika CC, gen. pun. br. Su-189/2026, dana 21. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici CCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 1.268,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.09.2024. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužiteljica CCŠ s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u iznosu od 532,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2024. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici CCŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.012,86 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice CCŠ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 19. rujna 2024. godine navodi da je dana 12.03.2024. godine oko 06:08 h, u Zagrebu, Ulica križnog puta, u autobusu ZET-a koji vozi na liniji 223 (Dubec-Dubrava) stradala u svojstvu putnika. Za nezgodu je, kako navodi, odgovoran vozač predmetnog autobusa koji je neprilagođenom brzinom prošao preko uspornika prometa (ležećeg policajca) te tako prouzrokovao pad tužiteljice. Na temelju čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. kao njegov vlasnik, a tuženik kao osiguratelj istog. Tužiteljica nadalje navodi da je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KB-u Dubrava. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 1085., čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.292,00 EUR. Tužiteljica navodi da se u mirnom postupku dana 05.07.2024. godine odštetnim zahtjevom obratila osiguraniku tuženika, koji je isti proslijedio tuženiku te joj je tuženik na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 1.492,00 EUR. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica tužbom potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje navedenu štetu umanjenu za nesporno isplaćeni iznos od 1.492,00 eur, odnosno iznos od 1.800,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 06.07.2024. godine do isplate. Na zadnjem ročištu tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.480,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25.9.2024. godine do isplate. Naime, kao i u tužbi, tužitelj ističe da ukupno potražuje 2.972,00 eura i to na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, točnije za imovinsku štetu traži 2.692,00 eura, a uvažajući nespornu isplatu neimovinske štete prije utužena potražuje daljnji iznos na ime neimovinske štete od 1.200,00 eura, te imovinske štete - tuđe pomoći 280,00 eura, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen. Naime navodi da traži za tuđu pomoć 7,00 eura po satu. Tuženik na istom ročištu ističe da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, jer se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, pa predlaže da se to uzme u obzir prilikom odluke o trošku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja te činjenicu da je tuženik s poslodavcem tužiteljice, ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ D.O.O., u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata te ističe prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štete, odnosno štetnog događaja. Navodi da je tužiteljica stradala kao putnik u autobusu na način da je pala uslijed prelaska autobusa preko uspornika neprilagođenom brzinom. Iz navedenog se, kako navodi, da zaključiti da se tužiteljica nije držala za rukohvat u autobusu, što bi spriječilo njen pad. Slijedom navedenog, tuženik smatra da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju zbog čega ističe njen doprinos nastanku štetnog događaja, odnosno štete. Nadalje, tuženik navodi da je tužiteljica zadobila natučenje koljena, međutim da od ranije ima tegobe s koljenom u vidu iščašenja patele. Navedeno, po mišljenju tuženika, nije u uzročno posljedičnoj vezi s događajem niti je taj udarac doveo do pogoršanja. S tim u vezi, tuženik ističe prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze između ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji i predmetne nezgode, a sve to iz razloga što isto ničim nije dokazano. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Nadalje, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan iz razloga što se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom te je tužiteljici temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, tuženik utvrdio i do sada isplatio naknadu štete u iznosu od 1.492,00 EUR, što je i tužiteljica učinila nespornim u tužbi. S tim u vezi, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužiteljici budući da gore navedeni nesporno isplaćeni iznos predstavlja primjerenu pravičnu naknadu te je u skladu s orijentacijskim kriterijima koji su bili važeći u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata s obzirom da je ispunio svoju obvezu prema tužiteljici i nije u zakašnjenju. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužiteljica nije uz tužbu dostavila dokaz da je istu plaćala pa se pretpostavlja da su joj istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, po mišljenju tuženika, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Međutim, tijekom postupka, na zadnjem ročištu, punomoćnik tuženika ističe da je nesporna aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost, već da je sporna samo visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa na ime neimovinske štete i tuđe pomoći od 1.492,00 eura. Nadalje, navodi da nije sporan ni tijek kamata od 25.9.2024. do isplate. Zaključno, ističe da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, jer se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, pa predlaže da se to uzme u obzir prilikom odluke o trošku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izjavu (list 5 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 6-13,32-33,45-52 spisa), u odštetni zahtjev (list 15 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću (list 43-44 spisa), saslušan je vještak dr. Miljenko Franić (list 68-69), te je saslušana tužiteljica kao stranka (list 75-76).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost. Nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani te nije sporan zatraženi tijek kamata od 25.09.2024. godine do isplate.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 1.492,00 EUR.

8. Glede osnovanosti i visine neimovinske štete i tuđe pomoći i njege saslušana je tužiteljica i provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću.

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je 12.03.2024. godine pala u autobusu, da je autobus većom brzinom prešao preko ležećeg policajca, da je bila u zadnjem dijelu autobusa, da je stajala i držala se za rukohvat, da je autobus odskočio, da se nije uspjela zadržati i da je pala prema naprijed i udarila oba koljena, ali desno koljeno jače. Do nje je bila jedna gospođa koja je sjedila u autobusu i ona je pala, izletjela je sa sjedala i udarila se. Došla je hitna, nakon toga je tužiteljica dva mjeseca bila na bolovanju, a pomoć i njegu su joj pružali ukućani. Navodi da je bila na 6 ciklusa po 10 fizikalnih terapija i da dan danas imam problema s koljenom, jer ju boli, ne može hodati uz stepenice i boli ju to koljeno kod dužeg hoda.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, budući da je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima.

11. Vještak dr. Miljenko Franić u svom nalazu i mišljenju od 5.08.2025. godine navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila opisanu ozljedu D koljena. Liječena je i obrađivana po traumatologu, fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je citirao i na temelju kliničkog pregleda koji je obavio za potrebe izrade vještva. Navedena ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Mišljenja je da se zdravstveno stanje tužiteljice u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 24.09.2024. godine, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Nadalje, vještak Franić ističe da trajne posljedice nakon navedene ozljede desnog koljena nisu zaostale. Navodi da je tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta tužiteljica je imala 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još 25 dana. Tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna tužiteljici 2 sata dnevno kroz 10 dana te 1 sat dnevno kroz 20 dana liječenja.

12. Povodom prigovora tužiteljice glede ocjene trajnih posljedica, na ročištu dana 4. ožujka 2026. godine (list 68-69 spisa) saslušan je dr. Miljenko Franić koji na primjedbe iznesene iz podneska tužitelja od 11.9.2025. godine pojašnjava da je tužiteljica prilikom kliničkog pregleda 4.08.2025. godine navela da je prije samog štetnog događaja imala ozljedu desnog koljena u smislu luksacije. Temeljem toga, a uzevši u obzir karakter ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju, te nakon izvršenog kliničkog pregleda, zaključio je da s naslova ozljeda zadobivenih u ovom štetnom događaju ne zaostaju trajne posljedice. Na posebno pitanje kakvo je bilo funkcionalno stanje prije štetnog događaja, vještak je odgovorio da na to pitanje nije u mogućnosti odgovoriti, jer tužiteljicu nije pregledao prije štetnog događaja. Na posebno pitanje kako može zaključiti o zaostajanju trajnih posljedica, odnosno razlučiti stanje prije štetnog događaja te nakon štetnog događaja, pojašnjava da je prilikom kliničkog pregleda status koljena tužiteljice bio "minimalno umanjen" odnosno kretnje desnog koljena su bile ograničene terminalno, dakle tek u zadnjoj fazi. Temeljem toga nije u mogućnosti, a obzirom na ozljedu koju je tužiteljica sama navela, takvu kliničku sliku povezati sa ovim štetnim događajem. Nadalje, navodi da ne može odgovoriti na pitanje kada je tužiteljica imala tu prijašnju ozljedu, samo može ponoviti da je tužiteljica sama izjavila da je prije štetnog događaja imala ozljedu desnog koljena u smislu luksacije.

13. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Franića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužiteljice. Naime, vještak je detaljno u pisanom obliku objasnio svoja utvrđenja, dok je na ročištu vrlo logično i detaljno otklonio sve prigovore tužiteljice, čime je kod suda otklonio svaku sumnju na svoj nalaz i mišljenje, a sve ovo je i razlog zašto je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede novo medicinsko vještačenje. Zaključno, valja reći da je vještak dr. Miljenko Franić i bio izbor odnosno prijedlog same tužiteljice.

14. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

15. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha, pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.600,00 EUR.

17. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 40 sati, a koju su joj, kako navodi u svom iskazu, koji sud prihvaća kao životan i uvjerljiv, pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR (u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza na tu okolnost), pa bi po ovoj osnovi tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 160,00 eur.

18. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ocijenjen kao osnovan iznos od 2.760,00 eur.

19. Međutim, kako je tuženik prije utuženja na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege isplatio tužiteljici nesporan iznos od 1.492,00 eur, dosuđen joj je daljnji iznos od 1.268,00 eur, dok je s dijelom konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 532,00 eur odbijena.

20. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

21. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

22. Tužiteljica je tuženiku podnijela odštetni zahtjev 24.09.2024. godine, do kada je liječenje tužiteljice i završeno. Slijedom navedenog, a kako tuženik ne osporava zatraženi tijek zateznih kamata od 25.09.2024. godine, tužiteljici je na dosuđeni iznos od 1.268,00 eur dosuđena i zatezna kamata koja teče od 25.09.2024. godine do isplate.

23. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje i zatraženi trošak tužiteljice, a sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi. Tako je tužiteljici priznat trošak odštetnog zahtjeva od 24.09.2024. godine od 100 bodova (Tbr.7. toč. 1. OT), trošak sastava tužbe od 19.09.2024. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska 29.11.2024. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 26.02.2026. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.03.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 24.03.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska 11.09.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska 24.11.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 13.01.2026. godine 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 4.03.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 12.03.2026. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 1.07.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu na objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 875 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.187,50 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eur i trošak sudske pristojbe na presudu od 140,00 eur, dobije se iznos od 2.360,68 eur.

25. Razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 70,44% tužiteljici je priznat trošak od 1.662,86 eur (tužitelj je s osnovom uspio 100%, a s visinom 70,44% (1268,00 : 1.800,00 eur), odnosno ukupno sa 170,44% : 2 = 85,22%, a tuženik 14,78%, odnosno razlika u korist tužitelja je 70,44%). Kada se navedenom iznosu doda trošak nužnog medicinskog vještačenja i pristupa vještaka dr. Franića na ročište od 350,00 eur, dobije se iznos od 2.012,86 eur, a koliko je i dosuđeno tužiteljici pod točkom III. izreke presude.

26. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici su temeljem čl. 151. stav 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu dana 13.05.2026. godine budući da je ročište odgođeno zbog nedolaska tužiteljice radi saslušanja, a dokaz o spriječenosti nije dostavila u spis, pa se ovaj trošak ne može prevaliti na tuženika.

28. Budući da je tužiteljici dosuđen trošak temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 21. srpnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu od 140,00 eur

2. tuženiku