Poslovni broj: Povrv-782/2026-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb,OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ĆH, odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika ĆHK, savjetnice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 4032/2021 od 26. listopada 2021., i nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, iznos od 27,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1,67 EUR od 6. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 213,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 14. rujna 2021., Javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4032/2021 od 26. listopada 2021., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 209,19 kuna i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 12,59 kuna po računu broj 012203327545- 210320-6 od 6. svibnja 2021. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 281,25 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene račune za isporučenu električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu broj 0300611631 na adresi [adresa].

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, navodeći da rješenje o ovrsi ne sadrži propisane podatke te da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje predmetnog rješenja. Ukazuje da nije jasno određena naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina. Ističe prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije te zastare. Predlaže ukinuti pobijano rješenje, a podredno staviti ga izvan snage i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 12. rujna 2022. u bitnome obrazlaže potraživanje i osporava navode tuženika. Navodi da je iz priloženih računa vidljivo da je tuženik evidentirani kupac električne energije za predmetno mjerno mjesto na adresi u [adresa], koje da ujedno glasi na tuženika te za predmetnu nekretninu dostavlja zemljišnoknjižni izvadak. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

5. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 604/2022-2 od 13. svibnja 2022., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje u tekstu: OZ).

6. Tužitelj u tijeku postupka u bitnome obrazlaže potraživanje i osporava navode tuženika. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

7. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ostaje kod istaknutih prigovora i predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te naložiti istom da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

8. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-604/2022-18 od 8. travnja 2024. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4032/2021 od 26. listopada 2021. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-645/2024-3 od 25. veljače 2026. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Povrv-604/2022-18 od 8. travnja 2024. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku tužitelj ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

11. U ponovnom postupku tuženik ostaje kod istaknutih prigovora i iznijetih navoda te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

12. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženje) od 10. rujna 2021. (list 3 spisa), račune (listovi 24-35 spisa), Karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 02.06.2022. (list 36 spisa), Tarifne stavke za kupce kategorije kućanstvo (list 37 spisa), e-mail korespondencija s privitkom (listovi 38-42 spisa), dopis od 11. rujna 2020. s prilogom (listovi 44-45 spisa) te dopis HEP ODS d.o.o. od 11. rujna 2023. s prilozima (listovi 62-83 spisa).

13. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, osnova, visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja.

15. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim je osporio vjerodostojnu ispravu na temelju kojega je doneseno citirano rješenje o ovrsi, valja napomenuti kako Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja u smislu odredbe čl. 31. st. 1. i 2. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu te da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

16. Aktivna legitimacija tužitelja kao opskrbljivača i distributora električne energije, koji uz navedene usluge i naplaćuje naknadu za obračunsko mjerno mjesto, proizlazi iz odredbe čl. 5. st. 5. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine" broj 22/13., 102/15., 68/18. i 52/19., dalje: ZTEE, koji je bio na snazi u utuženom periodu), ali i prije tog perioda temeljem čl. 8. Zakona o elektroprivredi kao pružatelja javne usluge.

14. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika, sud je ocijenio istaknuti prigovor neosnovanim. Naime, iz dokumentacije HEP ODS d.o.o. od 11. rujna 2023. (listovi 62– 83 spisa), čije je pribavljanje tužitelj pravovremeno predložio u smislu čl. 461.a ZPP-a, nesporno je utvrđeno da je stan na adresi u [adresa] (2. kat), za koji tužitelj traži naplatu isporučene energije, vlasništvo upravo tuženika, a što potvrđuje i sam tuženik u dopisu priležećem na listu 81 spisa. Nadalje, iz iste dokumentacije razvidno je da je električna energija u navedenom stanu ukopčana od strane tužitelja 25. studenog 1999. korisnici KH (list 80 spisa).

15. Odredbom čl. 53. Općih uvjeta isporuke električne energije („Narodne novine" broj 8/91., 61/91., 72/92., 78/93. i 81/97., dalje: Opći uvjeti NN 8/91) propisano je da se električna energija isporučuje potrošačima na temelju ugovora te da isporučitelj potrošačima na niskom naponu isporučuje električnu energiju na temelju ugovora o pristupanju. Odredbom čl. 58. st. 1. Općih uvjeta NN 8/91 propisano je da se smatra da je ugovor o pristupanju zaključen kada isporučitelj priključi objekt potrošača na svoju mrežu. Slijedom navedenog, priključenjem predmetnog stana na distribucijsku mrežu tužitelja 25. studenog 1999. zaključen je ugovor o opskrbi (pristupanju) te je od tada korisniku navedenog obračunskog mjernog mjesta isporučivana električna energija.

16. Da bi takav ugovor bio raskinut, isključenjem s javne mreže ili na drugi zakonit način, tuženik nije pružio niti jedan dokaz. Naprotiv, dostavljeni spisu dokazi govore upravo suprotno. Naime, uvidom u e-mail korespondenciju s privitkom (listovi 38–42 spisa), razvidno je da je **.**.2016. ČH, voditelj Odjela računovodstva Ministarstva državne imovine, u ime tuženika vratio tužiteljevom distributeru (HEP ODS, Elektra Varaždin) račune za predmetno mjerno mjesto radi storniranja uz izričitu napomenu da je promijenjen naziv platitelja te da novi glasi „Ministarstvo državne imovine, OIB 95555881478", uz priložene naloge za nacionalna plaćanja s adresom platitelja „Državni ured za upravljanje državnom imovinom, [adresa]" za razdoblje 1./2./3. 2017. Nadalje, uvidom u dopis od 11. rujna 2020. s prilogom (listovi 44–45 spisa), utvrđeno je da je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine samo obavijestilo HEP ODS d.o.o. da preuzima sva prava i obveze ugašenog Ministarstva državne imovine te dostavilo novi OIB (95093210687) s molbom da se e-računi ispostavljaju na novoustrojeno ministarstvo. Iz navedenih okolnosti nespornim se ukazuje da su se tijela tuženika od 2016. do 2020. višekratno aktivno legitimirala kao korisnici predmetnog obračunskog mjernog mjesta i preuzimala odgovornost za dospjele obveze te je sam tuženik inicirao i promjene u evidenciji tužitelja.

17. Kako iz spisu priležeće dokumentacije, a napose iz računa priloženih na listovima 24–35 spisa, proizlazi da je tuženik kao Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao kupac usluge tužitelja za obračunsko mjerno mjesto broj 0300611631 na predmetnoj adresi, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku je bio teret da dokaže da je, prije utuženog razdoblja, pisanim putem obavijestio tužitelja o prenošenju obveze na novog korisnika odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika. Kako tuženik nije predočio nikakav dokaz u navedenom smislu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da tuženik nije obavijestio tužitelja, prije utuženog razdoblja, o promjeni korisnika nekretnine te je stoga pasivno legitimiran u ovom postupku.

18. Uvidom u prijepise računa razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika (Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) za uslugu naknade za obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa], broj obračunskog mjesta: 0300611631, i to za utuženo razdoblje od 16. listopada 2020. do 15. srpnja 2021., a u ukupnom iznosu od 27,76 EUR (protuvrijednost 209,19 kuna). Iz kartice analitičkog knjigovodstva (list 36 spisa) vidljivo je da tuženik navedeno potraživanje nije podmirio.

19. Odredbom čl. 232. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je da potraživanja naknade za isporuku toplinske energije zastarijevaju za jednu godinu, ako je isporuka izvršena za potrebe domaćinstva, dok je odredbom čl. 215. st. 1. istog Zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Rok za ispunjenje obveze određen je na svakom mjesečnom računu odnosno naznačen je rok dospijeća obveze. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. u vezi s odredbom čl. 215. st. 1. istog Zakona zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO kad je prekid nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

20. Imajući u vidu datum dospijeća najstarijeg računa je 4. studenog 2020. te datum podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu (14. rujna 2021.), jasno proizlazi da u konkretnom slučaju do pokretanja predmetnog postupka nije protekao jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a, slijedom čega je neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare.

21. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za pruženu uslugu za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja kao i visinu istoga, to je tuženik u obvezi plaćanja utužene naknade u iznosu od 27,76 EUR sukladno odredbi čl. 42. st. 2. ZTEE-a te odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

22. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1,67 EUR tekućih od 5. svibnja 2021. do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a, a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

23. Stoga je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 9., 29. st. 1. i 2. ZOO-a, odlučeno kao pod toč. I/ izreke ove presude.

24. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

25. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

26. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

27. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 13,27 EUR. Nadalje, tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i parničnog), primjenom Tbr. 7. toč. 8. u svezi Tbr. 11. toč. 2. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova te trošak za sastav žalbe u visini od 30 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 50. Tarife) predstavlja iznos od 160,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 40,00 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka (ovršnog i parničnog) u ukupnom iznosu od 213,27 EUR (toč. II/ izreke).

28. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

29. Tužitelju nije priznat zatražen trošak naveden u prijedlogu za ovrhu kao materijalni trošak u iznosu od 30,00 kuna te trošak javnog bilježnika u iznosu od 50,00 kuna, jer nema dokaza da su isti nastali. Također, nisu mu priznati niti zatraženi troškovi za pristojbe za tužbu i žalbu, jer nema dokaze da je tužitelj iste podmirio.

30. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćniku