REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P Ob-337/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku iz Labina, protiv tuženice TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Irene Zustović, odvjetnici iz Labina, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane 8. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika Marka Vukića, odvjetnika iz Rijeke i tužene osobno uz punomoćnicu Irene Zustović, odvjetnicu iz Labina, a odluke objavljene dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] novčani iznos od 13.857,17 EUR / 104.406,85 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- od 11. studenog 2020. godine na iznos od 915,15 EUR / 6.895,20 kn;

- od 24. prosinca 2021. godine na iznos od 7.676,90 EUR / 57.841,57 kn;

- od 29. siječnja 2022. godine na iznos od 5.265,13 EUR / 39.670,12 kn; do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku do 15 dana od presuđenja.“

II. Nalaže se tužitelju JB OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženoj TB OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 5.000,00 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev tužene odbija.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. listopada 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da su stranke tijekom 2018. bile u bračnoj zajednici. Tužitelju je za 2018. određena porezna obveza glede poreza na dohodak u iznosu od 94.075,82 kn i to vezano uz dohodak ostvaren od nesamostalnog rada. Predmetna porezna obveza utvrđena je Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Labin za 2018. godinu, Klasa: UP/I 410-23/2019-02/4151, URBROJ: 513-07-18-06-19-02 od 1. listopada 2019. godine. Navedena porezna obveza nastala je kao posljedica oporezivanja dohotka od nesamostalnog rada, dakle vezana uz rad, a koji dohodak temeljem odredbe članka 36. Obiteljskog zakona predstavlja bračnu stečevinu. Nadalje, odredbom članka 44. Obiteljskog zakona određeno je da za obveze koje su preuzete, a vezano uz bračnu stečevinu odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom te kako su isti odgovorni glede obveze u jednakim dijelovima. Tužitelj zbog prometne nesreće, neizvjesnosti i zdravstvene situacije nije bio u mogućnosti isplatiti navedeni iznos. Slijedom navedenoga, Ministarstvo Financija, Porezna Uprava je dana 9. listopada 2020. godine donijelo Rješenje o ovrsi, KLASA: UP/I-415-02/2020-001/0134, URBROJ: 513-007-18/2020- 01. Tužitelju je od 10. studenog 2020. godine do 28. siječnja 2022. godine s računa, a temeljem Rješenja o ovrsi ukupno uskraćen dug u iznosu od 12.645,27 EUR glavnice i 1.211,91 EUR kamate odnosno ukupno 13.857,17 EUR-a, a koji se iznos sastoji od glavnice, troškova i kamate. Kako navedeno predstavlja dug kao bračnu stečevinu stranaka od tužene potražuje isplatu navedenog iznosa. Postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Nije sporno da su stranke bile u braku tijekom 2018. godine. Ističe kao iz dostavljenog privremenog poreznog rješenja proizlazi da je porezni obveznik tužitelj te se tužitelju nalaže uplata poreza u iznosu od 94.075,82 kuna. S obzirom da se radi o obvezi tužitelja to nema nikakve pravne osnove da tužitelj od tužene potražuje isplatu iznosa poreza i prireza. Tužena osporava da se radi o obvezi iz bračne stečevine, već se radi isključivo o obvezi tužitelja. Navodi da je tužitelj u vrijeme primitka poreznog rješenja imao novčana sredstva pa je obvezu mogao isplatiti i nije bilo potrebe vođenja ovršnih postupaka, no očito nije želio obvezu platiti. Ne samo da nije želio platiti poreznu obvezu prema poreznom rješenju već niti tuženoj isplatiti novčane iznose koji predstavljaju bračnu stečevinu tako da se radi utvrđenja bračne stečevine i isplate vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Labinu posl.br. P Ob - 268/2019 postupak po tužbi ovdje tužene radi utvrđenja bračne stečevine i isplate iznosa od 200.000 kuna a obzirom da je tužitelj 01.04.2019. sa svog računa podignuo iznos od 400.000 kuna. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, te potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u privremeno porezno rješenje, očevidnik svih osnova za plaćanje, specifikaciju izvršenih osnova za plaćanje, izvod prometa po računu, rješenje o ovrsi, djelomični preslik spisa Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P Ob-268/2019, promet po računu Erste banke d.d., dopis Porezne uprave te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanima.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tužena bivši bračni drugovi, koji su tijekom 2018. bili u braku. Nije sporno da je tužitelju kao poreznom obvezniku dana 1. listopada 2019. za 2018. izdano privremeno porezno rješenje glede poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak u iznosu od 94.075,82 kn, Klasa: UP/I 410- 23/2019-02/4151, URBROJ: 513-07-18-06-19-02 (list 7-8 spisa). Nije sporno da je tužitelju dana 10. studenog 2020. godine do 28. siječnja 2022. godine s računa, a temeljem Rješenja o ovrsi ukupno uskraćen iznos od 12.645,27 EUR glavnice i 1.211,91 EUR kamate odnosno ukupno 13.857,17 EUR-a (list 5, 9, 12-14 spisa).

6. Između stranaka je sporno da li tužitelj ima pravo od tužene potraživati isplatu navedenog iznosa po osnovi bračne stečevine kao njihove solidarne obveze.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su stranke tijekom 2018. bili u braku budući je njihova bračne zajednica prestala 10.11.2019. kada je tužena podnijela sudu zahtjev za razvod braka. Tužitelj je tijekom 2018. radio na brodu za tvrtku Schell kao prvi časnik stroja. Te godine radi je oko 4 i pol mjeseca tako da mu je nedostajalo oko mjesec dana da izbjegne plaćanje poreza. To je bila jedina godina u kojoj je trebao platiti porez na dohodak i to sve iz razloga što je doživio prometnu nezgodu zbog čega je skoro ostao nepokretan te se nije mogao vratiti na posao. Za prometnu nezgodu zbog koje je bio nesposoban za rad tužitelj je oglašen krivim zbog neprilagođene brzine. Bio je na bolovanju, a poslodavac mu za vrijeme bolovanja nije isplaćivao naknadu već mu je isplatio tri plaće u visino od 70% njegovih redovnih primanja koja su tada iznosila oko 8.500,00 USD. Rješenje Porezne uprave da je dužan platiti porez na dohodak zaprimio je u ljeto 2019. Pokušao je srediti da to plati obročno, međutim za to je bilo potrebno stan staviti pod hipoteku, a sa čime se tužena nije slagala. Tuženu je obavijestio o tome da moraju platiti navedeni porez, međutim ona mu je rekla da to nije njen problem , budući su tada njihovi odnosi bili narušeni iako su i dalje živjeli zajedno. U ljeto 2019. imao je dovoljno novaca da namiri predmetni porezni dug, međutim svjesno taj dug nije platio iz razloga što se bojao kada će uopće moći ponovno raditi, zbog čega nije želio potrošiti novce. Ne zna iz kojeg razloga se u tužbi potražuje cjelokupni iznos duga koji je platio, budući od tužene potražuje samo polovicu iznosa, to je vjerojatno greška.

8. Iz iskaza tužene u bitnom proizlazi da je tužitelj 2018. bio na brodu negdje do ljeta, moguće da je radio četiri i pol mjeseca , a na brod se trebao vratiti na jesen 2.10. 2018., međutim 30.09.2018. doživio je tešku prometnu nezgodu koju je sam izazvao. Tužitelj je sporno porezno rješenje zaprimio u proljeće ili početkom ljeta 2019. te mu je tužena rekla da to plati. Istina je da je tužitelj od nje tražio da potpiše založno pravo na stanu, međutim tužena je to odbila jer joj je ranije prijetio kako će ju izbaciti iz stana.

9. Tužitelj koji je nesporno u ovršnom postupku podmirio predmetne porezne obveze koje su nastale u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, smatra da ima pravo zahtijevati od drugog bračnog druga ovdje tužene da mu naknadi isplaćeni iznos ili polovicu tog iznosa kako to navodi prilikom davanja svog iskaza, a sve sukladno čl. 36. i čl. 38. ObZ-a (NN 103/15, 156/23) i čl. 52. st. 1. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11). Nastale obveze tužitelja za plaćanje poreza na dohodak prireza poreza na dohodak su njegove osobne obveze po osnovi ugovornog odnosa temeljem ugovora o radu i za koje on samostalno odgovara, kao što i samostalno ostvaruje određena prava iz mirovinskog osiguranja po uplati navedenih obveza. Ujedno, Obiteljski zakon ne sadrži niti jednu odredbu koja regulira pitanje odgovornosti bračnih drugova za ugovorno preuzete obveze, dok upućuje na primjenu odredaba obveznog prava (članak 38. ObZ), a temeljna karakteristika subjektivnog obveznog prava jest relativnost, što znači da obvezno pravo djeluje samo između strana koje se nalaze u određenom obveznopravnom odnosu. Solidarna odgovornost bračnih drugova bila je propisana prijašnjim Zakonom o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78 i dr.), prema kojem su bračni drugovi odgovarali solidarno za obveze koje je preuzeo jedan bračni drug za tekuće potrebe bračne odnosno obiteljske zajednice, a što ovdje nije slučaj.

10. Kraj takvog stanja stvari, prema shvaćanju ovog suda, tuženica nije solidarni dužnik za zakonske i ugovorne obveze koje su nastale obavljanjem tužiteljevog rada za plaćanjem poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, za koje samostalno odgovara tužitelj, jer nije dužnik (porezni obveznik), niti stranka u ovršnom postupku u kojem je tužitelju naplaćeno predmetno dugovanje. Stoga, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 52. stavka 1. ZOO, koja propisuje da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio obveze koji pada na njega, pa se pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev ukazuje neosnovan.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženoj je prizna trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika na ime sastava odgovora na tužbu 500 bodova Tbr.7/1, zastupanje na ročištu dana 6.9.2024., 9.10.2024. i 8.6.2026. sve po 500 bodova Tbr.9/1, ukupno 2000 bodova, a što obzirom na vrijednost boda i PDV iznosi 5.000,00 EUR. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 9.10.2024. budući je isti predan istoga dana kada je održano pripremno ročište na kojemu je podnesak pročitan.

10. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu valjalo je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška odbiti.

U Puli, 21. srpnja 2026.

S u d a c

Nataša Horvat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po punomoćnici