REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Pr-526/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovač, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105., OIB: 82031999604, da tužitelju AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.271,83 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 109,44 EUR od 16. travnja 2020.,

- 103,78 EUR od 16. svibnja 2020.,

- 109,29 EUR od 16. lipnja 2020.,

- 112,37 EUR od 16. srpnja 2020.,

- 119,42 EUR od 16. kolovoza 2020.,

- 108,45 EUR od 16. rujna 2020.,

- 114,37 EUR od 16. listopada 2020.,

- 112,22 EUR od 16. studenog 2020.,

- 107,94 EUR od 16. prosinca 2020.,

- 117,88 EUR od 16. siječnja 2021.,

- 107,65 EUR od 16. veljače 2021.,

- 102,02 EUR od 16. ožujka 2021.,

- 117,32 EUR od 16. travnja 2021.,

- 112,76 EUR od 16. svibnja 2021.,

- 107,63 EUR od 16. lipnja 2021.,

- 113,52 EUR od 16. srpnja 2021.,

- 112,64 EUR od 16. kolovoza 2021.,

- 112,96 EUR od 16. rujna 2021.,

- 113,52 EUR od 16. listopada 2021.,

- 107,63 EUR od 16. studenog 2021.,

- 112,79 EUR od 16. prosinca 2021.,

- 118,03 EUR od 16. siječnja 2022.,

- 108,12 EUR od 16. veljače 2022.,

- 102,50 EUR od 16. ožujka 2022.,

- 117,88 EUR od 16. travnja 2022.,

- 108,15 EUR od 16. svibnja 2022.,

- 114,06 EUR od 16. lipnja 2022.,

- 113,38 EUR od 16. srpnja 2022.,

- 107,86 EUR od 16. kolovoza 2022.,

- 118,91 EUR od 16. rujna 2022.,

- 114,34 EUR od 16. listopada 2022.,

- 107,86 EUR od 16. studenog 2022.,

- 112,74 EUR od 16. prosinca 2022.,

- 114,17 EUR od 16. siječnja 2023.,

- 118,54 EUR od 16. veljače 2023.,

- 107,95 EUR od 16. ožujka 2023.,

- 62,06 EUR od 16. travnja 2023.,

- 54,12 EUR od 16. svibnja 2023.,

- 62,06 EUR od 16. lipnja 2023.,

- 59,68 EUR od 16. srpnja 2023.,

- 13,84 EUR od 16. kolovoza 2023. godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 750,00 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem ugovora o radu od 18.9. 2002. zaposleni kod tuženika na radnom mjestu „Kontrolor karata I“ šifra radnog mjesta ZS044, koeficijent složenosti poslova 2,00 na temelju kojeg je tužitelju vršen obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru.

1.1. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

1.2. Uz radno mjesto na koje je raspoređen tužitelj, općim aktom tuženika sistematizirano je i radno mjesto „kontrolor karata II“, koeficijent složenosti 2,20. Radnici na radnim mjestima „kontrolor karata I“ i „kontrolor karata II“, suštinski obavljaju identične poslove i iste složenosti. Tužitelju je za jednak posao isplaćivana za 10% manja plaće od plaće radnika koji je raspoređen na radno mjesto „KONTROLOR KARATA II“, stoga smatra da je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao.

1.3. Podneskom od 30.3.2026. potražuje razliku plaće u iznosu od 4.271,83 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

2. Tužitelj u odgovoru na tužbu tužbi pogrešno navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu na radnom mjestu „Kontrolor karata I“. Prema podacima tuženika tužitelj radi na radnom mjestu „Kontrolor karata“ u organizacijskoj jedinici Služba općih poslova, Odjel kontrole karata, temeljem ugovora o radu zaključenog sa tuženikom 08.4.2024. godine

2.1. Nadalje, tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je općim aktom tuženika za radno mjesto „Kontrolor karata II“, predviđen koef.sl.posl. 2,20. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj, koji je stupio na snagu 10.09.2015. uređena je unutarnja organizacija Podružnice Zagrebački električni tramvaj, sadržaj rada organizacijskih jedinica s razgraničenjem njihove nadležnosti, odgovornosti, poslovodnih i funkcionalnih ovlaštenja unutar Podružnice, radna mjesta s uvjetima popunjavanja i koeficijentima vrednovanja i dodacima na otežane uvjete rada koji se odnose na organizaciju i sistematizaciju Podružnice. Prema Prilogu 3.-Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10, a koji je sastavni dio navedenog pravilnika, utvrđena su slijedeća radna mjesta:

-kontrolor I – koeficijent složenosti poslova 2,00

-kontrolor karata II – koeficijent složenosti poslova 2,10

2.2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 6.11.2025. tužitelj prihvaća prigovore tuženika glede koeficijenata radnog mjesta „kontrolor karata I“ i „kontrolor karata II“ te u tom smislu ispravlja navode tužbe na način da za razdoblje od 12.3.2020. do 31.3.2023. potražuje razliku prema koeficijentu služenosti poslova od 2,00 do 2,20, koji je imao radnik ZŽ, a za razdoblje od 1.4.2023. do 9..7.2023. razliku prema koeficijentu 2,10 i 2,20.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovore o radu, isplatne liste, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine, Prilog 3. Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, izračun tuženika i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka ZŽ i UŽ.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta više složenosti i obračunatog koeficijenta složenosti 2,00.

7. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj s tuženikom imao u utuženom razdoblju zaključene ugovore o radu za radno mjesto Kontrolor karata, s koeficijentom 2,00.

8. Iz iskaza tužitelja te svjedoka proizlazi da između kontrolora nema nikakvih razlika jer svi rade isti posao s istim zaduženjima i kontroliraju karte i u autobusu i u tramvaju te da su neki kontrolori imali veći koeficijent za taj isti posao od drugih kolega.

9. Odredba čl. 91. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).

10. Slijedom navedenog, a kako sud sudi u granicama zahtjeva koji sustavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a), to tužitelj osnovano potražuje isplatiti mu razliku između plaće koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,00 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od 12.3.2020. do 31.3.2023., odnosno razliku između koeficijenata 2,10 do 2,20 u razdoblju od 1.42023. do 9.7.2023.g., a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću i drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj. Tužitelj je u podnesku od 30.3.2026. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje kojeg je dostavio tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 4.271,83 euro, sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos i troškovima postupka, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22

- dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe - ispravljene 200 euro, (tbr. 7/1 OT), sastav podneska od 6.11.2025. i 30.3.2026. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup ročištu 11.6.2026. 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristup roč. 7.7.2026. – 200 euro (tbr. 9/1 OT) što iznosi 600 euro, na koji iznos pripada PDV 25% 150,00 euro, odnosno sveukupno 750,00 eura. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

11.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku