REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Pr-496/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja, u pravnoj stvari tužiteljice SPT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika FERO - TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika, FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska 17, OIB 69638067216 i to: Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 16. siječnja 2026. godine te da radni odnos nije prestao. Nalaže se tuženiku FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska 17, OIB 69638067216 da tužiteljicu SPT iz [adresa] 001, Samobor, OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na mjesto prodavača keramike i opreme za vodu kod tuženika sukladno ugovoru o radu, a na kojem mjestu rada je radila prije Odluke navedene u t.I. izreke ove Presude, a sve to u roku od osam dana.

Tuženik FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska 17, OIB 69638067216 dužan je tužiteljici SPT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana".

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi kako je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu prodavača keramike i opreme za vodu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.09.2020. godine, koji je izmijenjen Prvim aneksom ugovora o radu od 09.11.2020. godine i Drugim aneksom ugovora o radu od 25.01.2021. godine. Dana 16. siječnja 2026. godine, tuženik je donio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Tužitelj je dana 29.01.2026. godine podnio zahtjev za zaštitu prava, koji tuženik nije usvojio.

1.1. Odluka o otkazu nije osnovana na zakonu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost trgovine. Predlaže utvrditi izvanredni otkaz nedopuštenim, naložiti povratak na rad i nadoknaditi parnične troškove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te smatra pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu zakonitom. Ističe da je tužiteljica je po svojoj punomoćnici SP, odvjetnici iz [adresa], dana 16. prosinca 2021. tuženiku dostavila obavijest da je putem Općinskog radnog suda u Zagrebu zatražila zaštitu dostojanstva te da prekida rad temeljem članka 134. st. 4. Zakona o radu – sve dok sud ne odluči o predmetnom zahtjevu. Tuženik je u cijelosti poštivao zakonsko pravo tužiteljice radi prekida rada, na koje se ista pozvala.

2.1. Dana 26. rujna 2024. godine (dakle, nakon dvije godine i devet mjeseci računajući od prvog dana prekida rada) tužiteljica je za vrijeme parnice radi zaštite dostojanstva putem punomoćnika ČP i SP dostavila obavijest tuženiku da će doći na posao s danom 1. listopada 2024. te da povratak na posao ne znači odustajanje od tužbe. Tuženik se na predmetni zahtjev tužiteljice očitovao dopisom od 27. rujna 2024. u kojem je, u bitnom, naznačio da pošto je tužiteljica obavijestila tuženika da prekida s radom sve dok nadležni sud ne odluči o njezinom zahtjevu za zaštitu dostojanstva, da je tuženik sukladno tome organizirao rad očekujući povratak iste nakon odluke suda te da zakonska odredba ne daje pravo tužiteljici da prekida i započinje rad onda kada ona to poželi, već samo u slučaju koji je u Zakonu jasno propisan te budući je tužiteljica iskoristila tu mogućnost da će tuženik do kraja poštovati njezino zakonsko pravo te da ju stoga niti ne očekuje na radu sve do onoga dana do kojega je dana tuženika obavijestila da se neće vratiti.

2.2. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17163/2021-49 od 3. travnja 2025. godine tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom da bi bila uznemiravana, šikanirana i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama, prijetnjama otkazom ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž R- 48/2025-3 od 29. listopada 2025. žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 17163/2021-49 od 3. travnja 2025. godine, koju je tuženik zaprimio dana 13. siječnja 2026. godine.

2.3. Pošto je pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17163/2021-49 od 3. travnja 2025. godine utvrđeno da tuženik nije povrijedio dostojanstvo tužiteljice, to je pravomoćnošću predmetne odluke Općinskog radnog suda u Zagrebu potvrđeno da je tužiteljica bez opravdanog razloga prekinula rad te da je stoga ista neopravdano izostala s rada. Slijedom činjenice da je tužiteljica neopravdano izostala s rada, tuženik je po primitku drugostupanjske odluke pozvao tužiteljicu radi iznošenja obrane na okolnost nezakonitog izostanka s rada i to putem elektroničke pošte dana 14. siječnja 2026. godine u 12:40 sati na njezinu e -adresu. Tužiteljica je dana 15. siječnja 2026. godine u 11:49 sati putem elektroničke pošte potvrdila primitak e-maila tuženika te je iznijela obranu u kojoj je, u bitnom, navela: da nije u mogućnosti komentirati sudske odluke već da ih može samo izvršavati, da je tuženiku poznato da mu je dana 26. rujna 2024. godine uputila zahtjev kojim je istoga obavijestila da će s danom 1. listopada 2024. godine doći na posao, a da je tuženik isto odbio, da je bila spremna doći na posao za vrijeme trajanja navedenog postupka te da je isto i sada spremna doći na posao pa da sukladno tome očekuje daljnju uputu o povratku na posao. Tuženik je u cijelosti odbio obranu tužiteljice kao neosnovanu pošto predmetna zakonska odredba članka 134. Zakona o radu ne daje pravo tužiteljici da prekida i započinje rad onda kada ona to poželi, već samo u slučaju koji je Zakonom jasno propisan, a tužiteljica je neopravdano izostala s posla počevši od 1. siječnja 2022. pa sve do dana donošenja drugostupanje odluke odnosno do 13. siječnja 2026. godine kojeg dana je tuženik primio pravomoćnu odluku drugostupanjskog suda kojom je potvrđeno da nije bilo uznemiravanja i diskriminacije od strane tuženika.

2.4. Nadalje, odredbom članka 70. stavka 2. Pravilnika o radu tuženika je propisano da: teške povrede radnih obveza zbog kojih se radniku, bez prethodne opomene, može izvanredno otkazati ugovor o radu uključuju, ali nisu ograničene na: .... - neopravdano izostajanje s posla preko dva dana uzastopce ili ukupno četiri dana u godini... Stoga je tuženikova odluka zakonita kada je odlučio da neopravdani izostanak tužiteljice s posla u neprekidnom trajanju od 1. siječnja 2022. pa do primitka drugostupanjske odluke suda (dulje od četiri godine) predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa s tužiteljicom više nije moguć. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu od 16.01.2026.; prvi aneks ugovora o radu od 09.11.2020.; drugi aneks ugovora o radu od 25.01.2021.; Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 16. siječnja 2026. ; zahtjev za zaštitu prava; obavijest tužiteljice od 16. prosinca 2021.; obavijest tužiteljice od 26. rujna 2024.; očitovanje tuženika od 27. rujna 2024.; Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17163/2021 od 3. travnja 2025. godine; Presudu Županjskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj GžR-48/2025 od 29. listopada 2025.; poziv tužiteljici radi iznošenja obrane od 14. siječnja 2026. upućen elektroničkom poštom; odgovor/obranu tužiteljice od 15. siječnja 2026. poslana elektroničkom poštom; izvadak iz Pravilnika o radu tuženika od 1. veljače 2020. stranice broj: 1., 25., 26., 30. i 31.; izvadak iz Pravilnika o radu tuženika od 1. veljače 2025. stranice broj: 1., 25., 26. i 30. i ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu prodavača keramike i opreme za vodu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.09.2020., koji je izmijenjen Prvim aneksom Ugovora o radu od 9. studenoga 2020. godine i Drugim aneksom Ugovora o radu od 25. siječnja 2021. godine. Nije sporno niti da je tuženik dana 16. siječnja 2026. donio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, kao i da je tužiteljica dana 29.01.2026. podnijela zahtjev za zaštitu prava , koji tuženik nije usvojio.

6. Sporno je da li je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (izvanredni otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem) zakonita i dopuštena.

7. U obrazloženju pobijanog otkaza, između ostaloga, navedeno je kako je tužiteljica dana 8.12.2021. podnijela poslodavcu zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac je dana 9.12.2021. odbio radničin zahtjev radi zaštite dostojanstva radnika kao neosnovan. Radnica je po punomoćnici SP, odvjetnici iz [adresa], dana 16.12.2021. poslodavcu dostavila obavijest da je putem Općinskog radnog suda u Zagrebu zatražila zaštitu dostojanstva te da prekida rad temeljem članka 134.st.4. Zakona o radu - sve dok sud ne odluči o predmetnom zahtjevu. Poslodavac je u cijelosti poštivao zakonsko pravo radnice radi prekida rada na koji se ista pozvala. Dana 26.9.2024. (nakon 2 godine i 9 mjeseci računajući od prvog dana prekida rada), radnica je putem punomoćnika ČP i SP dostavila obavijest poslodavcu da će doći na posao s danom 1.10.2024 te da povratak na posao ne znači odustajanje na od tužbe . Poslodavac se na predmetni zahtjev radnice očitovao dopisom od 27 .9.2024, u kojem je u bitnom naznačio da pošto je radnica obavijestila poslodavca da prekida s radom sve dok nadležni sud ne odluči o njezinom zahtjevu za zaštitu dostojanstva , da je poslodavac sukladno tome organizirao radu očekujući povratak iste nakon odluke suda te da zakonska odredba ne daje pravo radnici da prekida i započinje rad onda kada ona to poželi, već samo u slučaju koji je u Zakonu jasno propisan, budući je radnica iskoristila tu mogućnost, da će poslodavac do kraja poštovati njezino zakonsko pravo te da ju stoga niti ne očekuje na radu sve do onog dana do kojeg je dana poslodavca obavijestila da se neće vratiti. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr- 17163/2021-49 od 3.4.2025. radnica je odbijena s tužbenim zahtjevom da bi bila uznemiravana, šikanirana i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama , prijetnjama otkazom ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca, kao i zahtjevom da se poslodavcu nalaže poduzeti mjere kojima će zaštititi radnicu i spriječiti daljnje uznemiravanje radnice za vrijeme njenog radnog odnosa kod poslodavca, kao i zahtjevom radi isplate naknade neimovinske štete i troškova postupka. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću žalba radnice je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda općinskog radnog suda, koju je poslodavac zaprimio dana 13.1.2026 godine. Slijedom navedenog, da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da poslodavac nije povrijedio dostojanstvo radnice , odnosno da ista nije bila uznemiravana, šikanirana i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama, prijetnjama otkazom ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca, poslodavac smatra da je pravomoćnošću predmetne odluke Općinskog radnog suda u Zagrebu potvrđeno da je radnica bez opravdanog razloga prekinula rad te da je stoga ista neopravdano izostala s rada u periodu od 1.1.2022. pa sve dok sud nije odlučio o njezinom zahtjevu te je sukladno odredbi članka 119.st.2. Zakona o radu pozvao radnicu radi iznošenja obrane na okolnosti nezakonitog izostanka s rada i to putem elektroničke pošte dana 14.1.2026.godine u 12:40 sati na njezinu e-adresu. Radnica je dana 15.1.2026. godine u 11:49 putem elektroničke pošte potvrdila primitak e-maila kojim joj je poslodavac dostavio naprijed navedeno drugostupanjsku presudu te iznijela obranu u kojoj je u bitnom navela: da nije u mogućnosti komentirati sudske odluke već da ih može samo izvršavati , da je poslodavcu poznato da mu je dana 26.9.2024. uputila zahtjev kojem je istoga obavijestila da će s danom 1.10.2024. doći na posao, a da je poslodavac isto odbio, da je bila spremna doći na posao za vrijeme trajanja navedenog postupka te da je isto i sada spremna doći na posao pa da sukladno tome očekuje daljnje upute o povratku na posao . Obrana radnice je u cijelosti neosnovana. Upiranje radnice kada navodi - da je bila spremna doći na posao 1.10.2024 godine, ali da je poslodavac isto odbio- je neosnovano jer predmetna zakonska odredba članka 134 Zakona o radu ne daje pravo radnici da prekida i započinje rad onda kada ona to poželi (u konkretnom slučaju- nakon 2 godine i 9 mjeseci) već samo u slučaju koji je zakonom jasno propisan. Radnica je u konkretnom slučaju - iako nije bilo osnove za prekid rada - izabrala prekid rada i to sve dok sud ne odluči o njezinom zahtjevu, odnosno iskoristila je zakonsku mogućnost prekida rada te je poslodavac do kraja poštivao to njezino zakonsko pravo te sukladno tome organizirao rad za vrijeme trajanja predmetnog sudskog postupka do odluke o predmetnom zahtjevu radnice. Dakle, radnica je neopravdano izostala s posla počevši od 1 .1.2022. pa sve do dana donošenja drugostupanjske odluke odnosno do 13 .1.2026. godine kojeg dana je poslodavac primio pravomoćnu odluku drugostupanjskog suda kojom je potvrđeno da nije bilo uznemiravanja i diskriminacije od strane poslodavca. Odredbom članka 70.st.2. Pravilnika o radu poslodavca je propisano da: teške povrede radnih obveza zbog kojih se radniku bez prethodne opomene, može izvanredno otkazati ugovor o radu uključuju, ali nisu ograničene na: … - neopravdano izostajanje s posla preko 2 dana uzastopce ili ukupno 4 dana u godini… stoga je nedvojbeno da neopravdani izostanak radnice s posla u neprekidnom trajanju od 1.1.2022. pa do primitka drugostupanjske odluke suda (više od 4 godine) predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa s radnicom više nije moguć. Stoga je poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u istu.

8. Prema odredbi članka 116. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje u tekstu: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st.2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8.1. Prema odredbi čl. 119.st.1.ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati u na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a prema st.2. dužan je omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

8.2. Teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na tuženiku, kao poslodavcu sukladno odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a.

9. U konkretnom slučaju u Obavijesti o prekidu rada od 16.12.2021.g. naznačeno je slijedeće: " Kao što vam je dobro poznato SPT posljednjih par godina sustavno je uznemiravana na osobnoj i profesionalnoj razini, ista je 8.12.2021. podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva. Obzirom da niste poduzeli mjere za sprječavanje uznemiravanja, sukladno članku 134. st. 4. Zakona o radu obavještavamo vas da je naša stranka SPT putem Općinskog radnog suda u Zagrebu zatražila zaštitu dostojanstva, te vas stoga obavještavamo da ista temeljem navedene zakonske odredbe prekida rad sve dok sud ne odluči o predmetnom zahtjevu.

10. Tužiteljica je putem punomoćnika poslala e-mail 26.9.2024.g. u kojem navodi, cit: " Poštovani, vama je poznato da se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodi postupak između SPT kao tužiteljice i td Fero-term d.o.o. kao tuženika broj Pr-17163/2021 radi uznemiravanja. Ovim putem vas obavještavamo da će SPT u utorak 1.10. 2024. doći na posao u vašu poslovnici u Svetoj Nedjelji. Sve detalje oko povratka na posao možete izravno dogovoriti s radnicom SPT. Nadalje povratak na posao ne znači odustajanje od tužbe niti povratak na posao može utjecati na ishod gore navedenog sudskog postupka.

11. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-17163/2021-49 od 3. travnja 2025.g. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica SPT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravana, šikanirana, i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama, prijetnjama otkazom Ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanje radnog odnosa kod tuženika FERO- TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216. II. Nalaže se tuženiku poduzeti mjere kojima će zaštiti tužiteljicu i spriječiti daljnje uznemiravanje tužiteljice za vrijeme njegovog radnog odnosa kod tuženika.

III. Nalaže se tuženiku FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216 isplatiti tužiteljici SPT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 7.963,37 eura (60.000,00 kn) uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od presuđenja do isplate. "

12. Presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću GžR – 48/2025-3 od 29.10.2025. obijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-17163/2021-49 od 3. travnja 2025.g.

13. Odredbom čl. 134. Zakona o radu (Zaštita dostojanstva radnika) propisano je slijedeće:

~ st.1. postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. ~ u st.2. poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

~ u st.3. da osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu biti radnici ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca.

~ u st.4. da je poslodavac je dužan, u roku od osam dana od dana imenovanja osobe iz stavka 2. ovoga članka, o imenovanju obavijestiti radnike.

~ u st.5. da je poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

~ u st.6 .da ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

~ u st.7. da ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada. ~ u st. 8. da za vrijeme prekida rada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.

~ u st.9. da ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovoga članka.

~ u st. 10. da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni.

~ u st.11. da ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

~ u st.12. da protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju.

14. Iz odredbe čl. 134.st.6. ZR proizlazi pravo da radnik prekine rad dok mu se ne osigura zaštita. Iz dopisa tužiteljice kojim se htjela vratiti na rad 2024.g. ne proizlazi da bi se bilo kakve okolnosti promijenile od kada koristi pravo prekida rada 1.1.2022.g. U tom smislu tuženik, uz nastavak postupka i nije trebao prihvatiti povratak tužiteljice na rad, jer kako se nikakve okolnosti nisu promijenile, tužiteljica bi i nadalje mogla smatrati da je uznemiravana i diskriminirana. No i da je tuženik prihvat io povratak na rad, to opet ne bi utjecalo na prekid rada od 1.1.2022., jer je pravomoćnošću presude Pr -17163/2021-49 od 3.4.2025. jasno utvrđeno kako tužiteljica nije imala opravdan razlog za prekid rada. U tom smislu, navod tužiteljice da bi rizik s danom 27.9.2024. prešao na teret poslodavca je neosnovan, jer tužiteljica nema nikakav razlog za prekidom rada još od 1.1.2022.g.

15. Pravilnikom o radu tuženika propisano je u čl. 70. da poslodavac i radnik imaju mogućnost otkazati ugovor o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme , bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. U stavku 2. propisane su pojedinačne teške povrede radnih obveza zbog kojih se radniku bez prethodne opomene može izvanredno otkazati ugovor o radu ali koje nisu ograničene na druge povrede, između ostalih i neopravdano izostajanje s posla preko dva dana uzastopce ili ukupno četiri dana u godini.

16. Izostanak s posla zbog prekida rada od 1.1.2022.g koji traje nekoliko godina je neopravdani izostanak s posla i opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i takav izostanak opravdano uzrokuje gubitak povjerenja poslodavca naspram radnika. Stoga je otkaz tuženika zakonit i dopušten.

16.1. Da je navedeni prekid rada neosnovan i neopravdan, tuženik je saznao pravomoćnošću presude ovog suda posl.br. Pr-17163/2021 od 3.4.2025., odnosno kada je zaprimio presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću posl. broj GžR-48/2025-3 od 29. 10.2025. Tuženik je istu zaprimio dana 13. siječnja 2026., što je utvrđeno uvidom u e-spis predmeta Pr-17173/2021. Dakle, od 13. siječnja 2026. tuženiku počinje teći rok prekluzivni rok od 15 dana, a kako je Odluka o otkazu donijeta 16. siječnja 2026., to je tuženik istu donio u roku iz čl. 116.st.2. ZR.

17. Nema nikakvih dokaza da bi kod tuženika djelovalo radničko vijeće ili sindikat, a niti postoji obveza tuženika da je dužan organizirati radničko vijeće. Prema odredbi čl. 141. ZR, st.1. radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više svojih predstavnika (u daljnjem tekstu: radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa. Prema st.2. postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca. Stoga nije obveza tuženika kao poslodavca organizirati radničko vijeće.

18. Sud nije provodio personalne dokaze saslušanjem tužiteljice te svjedoka ČP i SP kao bivših punomoćnika tužiteljice, na okolnost komunikacije oko obavijesti povratka na rad, jer nije sporna komunikacija kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije (e-mailova) koja je priložena u spis.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku