REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-846/2025-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice TO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica, OIB: 87311810356, radi naknade štete, dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, 10410 Velika Gorica, OIB: 87311810356, platiti tužiteljici TO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 797,00 EUR, sa zateznim kamatama, tekućim na:

na iznos od 256,78 EUR od dana 15.03.2024.god., do isplate,

na iznos od 289,12 EUR od dana 15.04.2024.god., do isplate,

na iznos od 251,10 EUR od dana 15.05.2024.god., do isplate , izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u svakom pojedinom bruto iznos, po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.053,13 euro sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.053,13 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 5.2.2024. prilikom obavljanja redovnog rada kao šalterske službenice u poslovnici „HP-Hrvatske pošte d.d.“ u [adresa], nad njom izvršeno razbojništvo od strane nepoznatog počinitelja. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu ((NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, - dalje ZR), prema kojoj je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika , a prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje ZZR odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

1.1. Tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazi na bolovanju od 6.2.2024. do 10.4.2024.g. te potražuje razliku između prosječne bruto plaće koju je primala prije predmetnog štetnog događaja i naknade plaće koju je prima la za vrijeme bolovanja

1.4. Podneskom od 13.3.2026.g. potražuje naknadu štete s naslova bruto izgubljene zarade za veljaču 2024. 256,78 €, za ožujak 2024. 289,12, €, za travanj 2024.g. 251,10 €, ukupno 797,00 € sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost za štetni događaj te uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja tužiteljice.

2.1. Ističe kako tužiteljica nije u spis dostavila rješenje kojim se tužiteljici priznaje ozljeda na radu pa se i zbog tog razloga, osporava svoju odgovornost za nastali štetni događaj. Nadalje, predmetni štetni događaj nastao je, protupravnim djelovanjem treće osobe koje kao takvo tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Tuženik je u cijelosti ispunio svoju obvezu da proces rada pripremi i organizira na način koji osigurava djelotvornu zaštitu radnice te da istu osposobi za rad na siguran način, međutim, riječ je o situaciji koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Okolnost što se napad, kako tvrdi tužiteljica, unatoč svemu dogodio nikako ne umanjuje uloženu dužnu pažnju tuženika i činjenicu da je kao poslodavac postupio sukladno odredbama čl.7.st.3. i čl.28. Zakona o radu te poštujući u cijelosti odredbe Zakona o zaštiti na radu glede navedenog. Tuženik je ispunio i obveze iz Zakona o zaštiti novčarskih institucija (NN 56/15, 46/2021, 114/2022) , imajući u vidu kako poslovanje s gotovim novcem sa sobom povlači određeni rizik od protupravnih radnji trećih osoba, tuženik je u tom smislu poduzeo sve zakonom propisane mjere zaštite u cilju smanjenja takvog rizika i povećanja zaštite osoba koje kod tuženika obavljaju poslove s gotovim novcem.

2.2. Tuženik se poziva na odredbe čl.25. Zakona o zaštiti na radu, a prema sadržaju kojeg članka proizlazi kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik pri tome naglašava kako se u kontekstu radno-pravnog odnosa kojeg čine s jedne strane poslodavac, a s druge radnik sve ostale osobe smatraju trećima.

2.3. Nadalje ističe kako je tužiteljica u cijelosti namirena s osnova naknade plaće, dakle tužiteljica nema izmakle dobiti, a što je razvidno iz činjenice što je tuženik u postupku izračunavanja naknade plaće zbog ozljede na radu uzeo u izračun prosjek plaća zadnjih 6 mjeseci prije nego što je tužiteljica započela koristiti bolovanje za ozljedu na radu, a to su u ovom slučaju plaće od 02-2024 do 4-2024. Tuženik je zbrojio ukupnu plaću tužiteljice, znači i sva uvećanja za dvokratni rad, rad subotom, blagdanom, dodaci na plaću i drugo, a što je podijelio s ukupnim fondom sati. To je satnica po kojoj se obračunava ozljeda na radu, znači da su u tu satnicu već uključena sva uvećanja koja tužiteljica neosnovano potražuje u ovoj tužbi pa tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužiteljice s osnova izmakle dobiti. Navodi i kako je traženi iznos, osim što je neosnovan i pogrešno postavljen pa time i neispravan jer je postavljen u bruto iznosima plaće, a ozljeda na radu je neto primanje bez poreza i doprinosa. Protivi se visini tužbenog zahtjeva i iz razloga jer tuženik nije obveznik uplate doprinosa i poreza/prireza, a što bi značilo kad bi tužiteljičin zahtjev bio i osnovan, tužiteljica bi eventualno imala pravo potraživanja samo neto iznosa štete. U konkretnom slučaju tužiteljica ne ostvaruje i ne zahtjeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtjeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) radi činjenice što je bila na bolovanju. Stoga i naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) valja promatrati u skladu s odredbom čl. 155. ZOO, tj. u svjetlu izmakle koristi. Tužiteljica i da nije bilo predmetnog štetnog događaja ne bi ostvarivala korist u visini bruto plaće već u visini neto plaće (razlika - porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova). Stoga tužiteljica niti nema pravo na razliku između potencijalne neto i bruto plaće.

2.4. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja za mjesece za koje tužiteljica potražuje naknadu štete, obzirom se tužiteljica liječila i od drugih zdravstvenih tegoba. Ističe i prigovor nepostojanja uzročne veze između štetnog događaja i štete koju potražuje tužiteljica u ovosudnom predmetu.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u potvrdu PP Sesvete od 29.2.2024., prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, isplatne liste, izračun potraživanja sastavljen od tuženika, očitovanje osiguratelja tuženika od 31.1.2025., zdravstveni karton, ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je naknada štete zbog izgubljene zarade tužitelja.

6. Nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio dana 05.02.2024. godine bila zaposlena kod tuženika i obavljala poslove šalterske službenice u poštanskom uredu.

7. Iz Potvrde MUP-a, Policijske uprave Zagrebačke, IX PP Zagreb, broj 511-19- 35/3-K-79/24 DM od 29.2.2024. proizlazi da je od strane NN počinitelja dana 5.2.2024. izvršeno razbojništvo, uz prijetnju pištoljem.

8. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

8.1. Prema st.2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.2. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) te čl. 1067. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

9. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Iz potvrde MUP-a jasno proizlazi kako je tužiteljica žrtva razbojništva na radnom mjestu.

10. Iz navedene odredbe 25. Zakona o zaštiti na radu sud je zaključio da je poslodavac tuženika odgovoran tužiteljici za nastalu štetu, jer ne postoji tužiteljičin doprinos šteti s obzirom da je obavljala svoje redovne radne zadatke, što nije sporno. Ovaj sud nije našao nikakve elemente iz kojih bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, osobe koje ulaze u prostor poštanskih ureda i s kojima se susreću šalterski službenici nisu treće osobe, već osobe koje se susreću u obavljanju radnog zadatka te je poslodavac odgovoran za njihove neprimjerene reakcije - napade na radnike. Tužitelj kritične zgode nije postupao niti sa običnom nepažnjom, te ovaj sud smatra da nisu ispunjeni nikakvi uvjeti na temelju kojih bi se poslodavac oslobodio odgovornosti. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužiteljici.

11. Vještak medicine rada u svojem nalazu i mišljenju od 11.2.2026. utvrđeno je kako je tužiteljica je u štetnom događaju zadobila Akutnu reakciju na stres, bolest koja je psihijatrijski utvrđena i liječena, a ista je ocijenjena ozljedom na radu. Dok je trajalo to liječenje ona je bila radno nesposobna od 06.02.2024. do 27.04.2024. iako joj je bolovanje po ozljedi na radu, šifre “BO” F 43.0, vođeno do 10.04.2024. Naime, isto je zaključeno po mišljenju LP HZZO-a iz administrativnih razloga, a ne prema mišljenju psihijatra ili ordinirajućeg liječnika, jer se i nakon 10.04.2024. tužiteljica liječila. U periodu od 11.04. do 27.04.2024. ona je i dalje liječila posljedice štetnog događaja, ali po šifri bolesti F 43.2 odnosno Poremećaj prilagodbe. Isti se javlja u razdoblju prilagodbe na stresni događaj u životu. Temeljem navedenog vještak zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i bolovanja tužiteljice u razdoblju 06.02.2024 – 10.04.2024., kao bolovanje u slijedu od 11.04. do 27.04.2024.

12. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka pa je i sud smatrao da u istom nema proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja pa je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručno sastavljeno i utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i bolovanja tužiteljice.

13. Na ročištu od 9.10.2025. tuženik je istaknuo kako ne osporava visinu zahtjeva niti u bruto iznosu niti u neto iznosu, već da je pravno pitanje koji iznos tužiteljici pripada.

14. Prema odredbu čl. 1085. st.1. Zakona o obveznim odnosima odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Po st.2. ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Prema st.3. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

15. Izgubljena zarada po osnovi radnog odnosa predstavlja naknadu plaće u onom iznosu koji bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja , primao od poslodavca, a plaćom i naknadom plaće prema čl. 95.st.8. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) smatra se bruto iznos. Prema čl. 433a. Zakona o parničnom postupku, novčane tražbine po osnovi radnog odnosa se trebaju utužiti u bruto iznosu. Za vrijeme bolovanja radniku se isplaćuje naknada plaće u smislu čl. 95.st.1.. Zakona o radu, jer se radi o razdoblju u kojem radnik ne radi zbog opravdanog razloga. Tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade kao razliku između bruto plaće koja bi iznosila da tužitelj nije bilo na bolovanju te naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje pravo oštećenika na naknadu štete.

16. Prema čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

17. Vrhovni sud RH je u odlukama posl.br. Revr – 603/13-2 od 12.7.2017.g. i Revr-84/18-2 od 30.1.2018.g. smatrao da radniku pripada naknada štete u visini razlike bruto plaće. Stoga je i sud dosudio tužitelju razliku između bruto plaće i isplaćene naknade za bolovanje u ukupnom iznosu od 797,00 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, a koje iznose tuženik nije osporavao u matematičkom izračunu, nego samo da bi bio obveznik uplate doprinosa.

17.1. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 15.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZOR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

17.2. Naime, u skladu s člankom 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/07) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koje važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06 i 68/07) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 19. stavak 9. i članka 16. stavak 2. tog zakona, te umanjenog za osobni dobitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, a što znači da od trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; 138/2023 - dalje: OT).Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 100 euro (tbr. 7/1 OT), sastav podn. od 23.6.2025. 100 euro (tbr. 8/1 OT), sastava podneska od 15.7.2025., 27.1.2026. i 23.2.2026. svaki po 25 euro (tbr. 8/4 OT), sastav podn od 13.3.2026. 37,50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 9.10.2025. 100 euro (tbr. 9/1 OT), pristup roč. 1.7.2026. 150 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 562,50 euro, na koji iznos pripada PDV 140,63 euro i trošak medicinskog vještačenja 350,00 euro, ukupno 1.053,13 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP -a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su trebali biti iznijeti u ranijoj fazi postupka ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

18.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka – npr. podnesak kojim nije u cijelosti dostavljen zdravstveni karton 13.10.2025. i isti je uzrokovao dodatne radnje u postupanju (podn od 5.1.2026), te je priznati trošak sastava podn. od 27.1.2026., navodi iz podn. od 8.7.2025. mogli su se iznijeti u podnesku od 23.6.2025. koji je priznat u cijelosti, podn od 14.8. 2025. već ponavlja iznijeti navode. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

18.3. Tuženik nije uspio u postupku, niti s osnovom, niti s visinom zahtjeva pa je njihov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka neosnovan.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku