Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-499/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku GŽ, protiv tuženika LŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku EŽ, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Psp-23/2025 od 11.veljače 2026., 21. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Psp-23/2025 od 11.veljače 2026., ispravljeno rješenjem od 12.ožujka 2026., i rješava:
I. I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ I Time što je dana 20.5.25.g. parkirao svoj automobil ispred garaže u Dubrovniku, bana [adresa], tuženi je smetao tužitelja u suposjedu opisane garaže.
II Zabranjuje se tuženom ovakvo i slično smetanje susposjeda garaže tužitelja u [adresa], pod prijetnjom ovrhe.“
I. II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 645,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.srpnja 2026. pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine s time da je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 276,54 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„ I Time što je dana 20.5.24.g. parkirao svoj automobil ispred garaže u [adresa], tuženi je smetao tužitelja u suposjedu opisane garaže.
II Zabranjuje se tuženom ovakvo i slično smetanje susposjeda garaže tužitelja u [adresa], pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi parnični trošak od 678,08 eura. „
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tuženik u kojoj je naveo da rješenje pobija u cijelosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne i nepotpune primjene materijalnog prva i nepravilnog i netočnog rješenja o troškovima. U bitnom, tuženik navodi da je tužba tužitelja nepravovremena, da sud ignorira činjenicu pravnog pojma javne ceste i ovlaštenja pravnih osoba, da tužitelj ne može uživati posjedovnu zaštitu nad javnim dobrom, da je nejasno stajalište suda da je logično da se može zaustaviti vozilo na javnoj površini 15 -tak minuta, ali da to istodobno predstavlja povredu suposjeda garaže tužitelja, te da je posljedično odluka o troškovima postupka u potpunosti pogrešno određena. Tuženik je predložio da sud preinači pobijano rješenje tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu parničnog troška tuženiku.
3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje ZPP) te iznijetih žalbenih razloga.
6. U svojoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:
- da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj suvlasnik i suposjednik garaže na adresi [adresa], u [adresa] zajedno sa svojom suprugom ŽŽ, da je tuženik predmetnog dana parkirao svoj automobil reg. oznake [registarska oznaka] na javnoj [adresa], koja neposredno graniči sa garažom tužitelja, na način da je u potpunosti zagradio ulaz/izlaz tužiteljeve garaže,
- da je tužba radi smetanja posjeda podnesena 18. lipnja 2025. pravodobna u smislu čl. 21. st.3 ZV-a odnosno u roku 30 dana od počinjenog smetanja koje je bilo 20. svibnja 2025., a što je nesporno među strankama ,
- da u konkretnom slučaju čin smetanja nije izvršen na javnoj površini već je smetan posjed garaže tužitelja na način da je tuženik parkiranjem svog vozila na javnoj površini (cesti) koja se nalazi ispred ulaza/izlaza u garažu tužitelja zapriječio ulaz/izlaz u garažu, što da je vidljivo iz priloženih fotografija,
- da je u postupku tužitelj dokazao posljednji mirni posjed garaže i da je tuženik parkiranjem svog vozila pred garažom tužitelja zapriječio ulaz/ izlaz u garažu tužitelja,
- da je tuženik parkiranjem pred garažom tužitelja postupao protupravno odnosno suprotno čl 82. st.1. toč.10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ,
- da tuženik nije tijekom postupka dokazao da su postojali razlozi za isključenje protupravnosti.
7. Na temelju prethodno utvrđenog, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Svojim tužbenim zahtjevom tužitelj traži posjedovnu zaštitu te tvrdi da ga je tuženik time što je 20.svibnja 2025. parkirao svoj automobil ispred garaže u [adresa], G [adresa], tuženik smetao u suposjedu opisane garaže, pa predlaže da se zabrani tuženom ovakvo i slično smetanje susposjeda garaže tužitelja u [adresa], pod prijetnjom ovrhe.
9. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV) je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
10. Odredbom čl. 167. ZV-a je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.
11. Nema spora da tuženik tužitelju nije oduzeo susposjed garaže.
12. Također, iz provedenog dokazanog postupka ovaj sud zaključuje da tuženik nije tužitelja uznemiravao u posjedu. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje, a uostalom, tako i glasi tužbeni zahtjev tužitelja, da je tuženik samo jednom, parkirao ispred garaže tužitelja i to 20. svibnja 2025.
13. Međutim, jednokratnim parkiranjem, koje je trajalo možda 15, a najviše sat vremena, tuženik tužitelja nije uznemiravao u posjedu, jer jednokratno parkiranje, koje nije trajno trajalo, niti iz dokaznog postupka uopće proizlazi koliko je trajalo , ne predstavlja radnju uznemiravanja. Tužitelj u svojem iskazu navodi da se tuženik zadržao više od sat vremena, dok tuženik tvrdi da se zadržao 10-15 minuta. Saslušana svjedokinja RŽ o predmetom događaju niti nije imala posebnih saznanja. Stoga, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a kad se primjeni materijalno pravo, tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo odbiti.
14. Stoga tužitelj ne ostvaruje pravo na zaštitu prava suposjeda, jer je nesporno da tuženik nije tužitelja uznemiravao u posjedu, niti ga je tužitelju oduzeo.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a žalbu tuženika uvažiti i rješenje prvog stupnja preinačiti.
16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1 ZPP- a, a u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023) budući je prvostupanjsko rješenje preinačeno. Sud je tuženiku na ime troška parničnog postupka dosudio iznos od 625,00 eura, sukladno Tbr. 7. ( jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak u postupcima radi smetanja posjeda ), uvećano za PDV ( Tbr. 42. ) i sa zatraženom zakonskom kamatom na trošak parničnog postupka, sukladno čl. 151.st. 3. ZPP-a.
17. Sud je priznao tuženiku trošak žalbenog postupka, na temelju odredbe čl. 166.st. 2. ZPP-a, i to trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura Tbr. 10. uvećano za trošak PDV-a ( Tbr. 42. ) i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura. Dakle ukupno 276,54 eura.
U Gospiću, 21. srpnja 2026.
Sutkinja
Kristina Pavelić
