Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-539/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342 kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-328/2025-6 od 20. travnja 2026. u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-328/2025-6 od 20. travnja 2026. u dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, Višnje Atoš, poslovni broj: Ovrv-7456/2025 od 14.05.2025., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 6,62 eur od 25.12.2023. do 22.04.2025.

- na iznos od 49,30 eur od 13.11.2023. do 22.04.2025.,

koje teku do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate 22.4.2025. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“ II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Atoš, poslovni broj: Ovrv-7456/2025 od 14.05.2025., dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55,92 eur te u dijelu zakonske zatezne kamate

- na iznos od 6,62 eur za dan 24.12.2023.

- na iznos od 49,30 eur za dan 12.11.2023.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zakonske kamate tekuće

- na iznos od 6,62 eur od 23.4.2025. do 23.05.2025.

- na iznos od 49,30 eur od 23.4.2025. do 23.05.2025.,kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 150,77 eur sa zateznim kamatama tekućima od 20. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i IV. izreke u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da sud ukine prvostupanjsku presudu i oslobodi je plaćanja troškova postupka.

3. Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužene, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 75,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tužena, a ovo iz razloga jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za pruženu uslugu zdravstvenog pregleda.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je nesporno da je tužena na račun tužitelja uplatila dugovani iznos glavnice od 55,92 eura,

- da iz računa broj 20232484933 od 3. studenog 2023. proizlazi da se odnosi na usluge pružene 2. studenog 2023., te da tužena u troškovima zdravstvene zaštite mora sudjelovati u iznosu od 49,30 eura,

- da iz računa broj 20232879567 od 15. prosinca 2023. proizlazi da se odnosi na usluge pružene 8. studenog 2023. te da tužena u troškovima zdravstvene zaštite mora sudjelovati u iznosu od 6,62 eura,

- da iz potvrde o plaćanju odnosno opće uplatnice koju je tužena dostavila u prilogu prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je tužena predmetno dugovanje na iznos glavnice od 55, 92 eura uplatila dana 22. travnja 2025.,

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga, račun za obavljeni pregled br. 20232484933 od 3. studenoga 2023. i s tim u vezi medicinska dokumentacija, račun br. 20232879567 od 15. prosinca 2023. i s tim u vezi medicinska dokumentacija, opomenu upućenu tuženiku te dokaz o plaćanju iznosa glavnice od 55,92 eura.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužena nije podmirila tužitelju obvezu za pruženu uslugu zdravstvenog pregleda, što je bila u obvezi, pa je tužitelj ovlašten, temeljem članka 95. i 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) tražiti ispunjenje, slijedom čega je platni nalog kojim je naloženo tuženoj isplatiti upravo za taj iznos, održao na snazi.

12. Nije sporno da se predmetni postupak vodi kao postupak male vrijednosti, a što je prvostupanjski sud izrijekom naznačio već u rješenju poslovni broj povrv- 328/2025-3 od 14. siječnja 2026. kojim je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

13. Sukladno pravilima ZPP-a u sporovima male vrijednosti, presuda donesena u takvom postupku može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a iz čega proizlazi da žalba u ovom postupku ne može biti sredstvo ponovnog raspravljanja o činjeničnom stanju, niti se njome mogu uspješno isticati činjenični navodi koji su već bili izneseni i ocijenjeni u prvostupanjskom postupku.

14. Tužena u žalbi ne konkretizira niti jednu dopuštenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a niti obrazlaže u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava.

15. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužena u bitnom osporava obvezu plaćanja dosuđenog troška postupka, pozivajući se na okolnost da je glavnica plaćena, iako je upravo ta okolnost u pobijanoj presudi uzeta u obzir. Takvi navodi u svojoj biti predstavljaju ponavljanje činjeničnih tvrdnji koje su već bile predmet prvostupanjskog postupka i koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio na temelju isprava u spisu.

16. Tužena ne može u žalbenom stadiju postupka dovoditi u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, osobito kada su odlučne činjenice bile nesporne, tj. da je tužitelj pružio zdravstvene usluge, da su računi dospjeli, da tužena glavni dug nije podmirila po dospijeću, te da je glavnica plaćena tek 22. travnja 2025.

17. Nije sporno da tužena nakon dostave tužiteljeva podneska od 4. ožujka 2026. nije osporila navode tužitelja, niti zatraženi tijek zateznih kamata, a što je prvostupanjski sud također pravilno ocijenio pri donošenju pobijane presude.

18. Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi da je ispunjenje novčane obveze nastupilo nakon dospijeća predmetnih računa, tj. nakon što je tužitelj već bio ovlašten poduzeti radnje radi naplate svoje dospjele tražbine.

19. Odredbom članka 29. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glasnice i zatezne kamate. Slijedom toga, tužitelj je osnovano potraživao zatezne kamate za razdoblje od dospijeća pojedinih tražbina do dana plaćanja glavnice, odnosno 22. travnja 2025.

20. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio samo onaj dio zahtjeva koji se odnosio na kamate nakon plaćanja glavnice, čime je dodatno potvrđeno da je prvostupanjska presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje.

21. Ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da naknadno plaćanje glavnice ne otklanja obvezu plaćanja zateznih kamata za razbolje zakašnjenja. Naime, plaćanjem glavnice potvrđeno je postojanje obveze, dok pravo tužitelja na zatezne kamate proizlazi iz samog zakašnjenja tužene s ispunjenjem novčane obveze.

22. Prema tome, pobijana presuda u tom dijelu utemeljena je na pravilnoj primjeni materijalnog prava, a žalbeni navodi tužene nisu doveli u pitanje ni osnovu ni visinu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

23. Tužena u svojoj žalbi u bitnom pobija odluku o troškovima postupka, međutim pri tom zanemaruje odlučnu činjenicu da je upravo ona dala povod za pokretanje predmetnog postupka, budući svoju obvezu nije podmirila po dospijeću, a niti nakon opomene tužitelja zbog čega je tužitelj bio primoran pokrenuti ovršni postupak radi naplate dospjele tražbine na temelju vjerodostojne isprave.

24. Naknadno plaćanje glavnice ne može imati za posljedicu da tužitelj snosi troškove postupka koji su nastali isključivo zbog zakašnjenja tužene i njezinog neispunjenja obveze u roku.

25. U ovom postupku tužitelj je povukao tužbeni zahtjev samo u dijelu plaćene glavnice dok je ostao kod zahtjeva za zatezne kamate i troškove postupka, odnosno u dijelu u kojem obveza tužene nije prestala naknadnim plaćanjem duga. Takvo procesno postupanje je pravilno i u skladu sa stvarnim stanjem obveze nakon djelomičnog ispunjenja.

26. Troškovi dosuđeni tužitelju odnose na nužne i opravdane troškove nastale radi naplate dospjele tražbine, uključujući između ostalog i trošak zastupanja po punomoćniku, javnobilježnički trošak i sudsku pristojbu na presudu. Ti troškovi nisu nastali voljom tužitelja, već kao neposredna posljedica činjenice da tužena svoju dospjelu novčanu obvezu nije ispunila pravodobno.

27. Pri dosudi troškova tužitelju prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, tako da su tužitelju priznati troškovi u iznosu od 150,777 eura, dok mu sud nije priznao one troškove za koje je smatrao da nisu dokazani i osnovani.

28. Tužena u žalbi nije navela niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi pojedini troškovi bili nepotrebni neosnovani ili pogrešno odmjereni.

29. Stoga neosnovano tužena u žalbi zahtjeva da bude oslobođena plaćanja troškova postupka iz razloga što je podmirila glavnicu potraživanja. Točno je da je tužena podmirila glavnicu potraživanja, ali to je bilo nakon dospijeća i nakon što je tužitelj bio primoram pokrenuti ovaj postupak.

30. Prema tome, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu je pravila i zakonita, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju isprava u spisu, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo, kada je odlučio kao u pobijanom dijelu presude (točka I. i IV. izreke).

31. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

32. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 21. srpnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš