Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-125/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri iz Zagreba, protiv ovršenika HĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovrv- 98/2025-5 od 12. svibnja 2025., dana 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovrv-98/2025-5 od 12. svibnja 2025., te se vraća na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbacio prijedlog za ovrhu od 13. siječnja 2025., kao nedopušten.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovod itelj iz svih zakonskih žalbenog razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iako sadržajem žalbe upućuje i na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Ispitujući rješenje u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ)

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj 13. siječnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računima) javnom bilježniku Ivi Medić iz Kutine, koji je sukladno članku 281. stavak 5. OZ spis proslijedio sudu na daljnje postupanje sudu iz razloga što smatra da je prijedlog za ovrhu nedopušten,a što je i utvrdio prvostupanjski sud pobijanom odlukom. Prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelj zahtijeva isplatu redovnih kamata u iznosu od 39,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. siječnja 2025. do isplate, odnosno da ovrhovoditelj zahtijeva kamate na kamate na obračunate ugovorne kamate od podnošenja zahtjeva iako glavna tražbina nije podmirena jer na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, ali se takav zahtjev ne može s uspjehom postaviti dok postoji glavna tražbina.

6. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava se ne slaže ovaj drugostupanjski sud.

7. Kao sporno pitanje valjalo je utvrditi ostvaruje li ovrhovoditelj pravo na isplatu redovnih ugovorenih kamata u apsolutnom iznosu (temeljem Ugovora po tekućem računu) i na tako uglavničene redovne kamate isplatu zakonskih zateznih kamata, dok postoji glavna tražbina ovrhovoditelja koja nije u cijelosti isplaćena.

8. Osnovano žalitelj u žalbi tvrdi da ne postoji zakonsko ograničenje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) da uvjet da se zatezne kamate mogu zahtijevati na iznos ugovorenih kamata tek nakon podmirenja glavnice.

9. Naime, kako je člankom 31. stavak 2. ZOO izričito propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, to je ocjena ovog suda da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju ima pravo na iznos uglavničenih redovnih kamata po tekućem računu ovršenika, zatražiti i zakonske zatezne kamate na taj iznos, ali samo od dana kad je sudu podnio zahtjev za njihovu isplatu. Takvo stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2707/2016 od 18. rujna 2019. u kojoj se navodi: „Slijedom navedenog, dužnik može pasti u zakašnjenje s plaćanjem ugovorne kamate na jednak način na koji može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem glavnog potraživanja, pa nema zapreke da vjerovnik od dužnika, koji je pao u zakašnjenje, zahtijeva zatezne kamate i na iznos ugovornih kamata, neovisno o tome je li glavnica plaćena ili ne.“

10. Slijedom navedenog, cijeneći naprijed citiranu odredbu članka 31. stavak 2. ZOO i recentnu praksu Vrhovnog suda, osnovani su žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je pobijano rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu sadržajno žalitelj upire u žalbi, budući da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima pobijanog rješenja.

11. Stoga , ovaj sud je prihvatio žalbu ovrhovoditelja i primjenom članka 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio na ponovno odlučivanje te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će cijeniti povrede ukazane ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Karlovcu 21. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić