Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-172/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Emer, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Jadranskog osiguranja d.d., OIB 94472454976, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete , odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3719/2016-52 od 22. ožujka 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj P- 3197/2016-59 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Žalbe tužiteljice i tuženika u cijelosti se uvažavaju, a prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3719/2016-52 od 22. ožujka 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P- 3197/2016-59 od 14. studenog 2025. se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o žalbenom trošku tuženika ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem poslovni broj P- 3197/2016-59 od 14. studenog 2025., presuđeno je:

"I Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976 dužno je platiti tužiteljici UF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.133,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 12.07.2016. pa do isplate, računajući kamatu do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976 dužno je platiti tužiteljici UF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zateznu kamatu obračunatu na iznos od 3.318,07 eur tekuću od završetka liječenja 12.07.2016. do plateža 15.03.2021 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976 dužno je platiti tužiteljici UF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 3.821,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužiteljica sa ostakom zahtjeva za imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 30,90 EUR."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica se žali protiv presude u dijelu pod točkom III. izreke, odnosno protiv rješenja o troškovima postupka iz svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjski sud nije u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama glede onog dijela rješenja o troškovima postupka u kojem zahtjev za naknadu troškova tužiteljice nije prihvaćen. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa žalbom i to tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u skladu sa postavljenim zahtjevom, odnosno troškovnikom.

2.2. Tuženik pobija presudu preko iznosa od 2.318,09 eura (za iznos od 2.814,93 eura), te odluke o parničnom trošku u cijelosti. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu ili podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Ističe da je pobijana presuda prije svega sporna iz procesnih razloga budući iz iste ostaje nejasno iz kojeg razloga je sud raspravljao o tužbenim zahtjevu od 17. veljače 2023 god. (unatoč protivljenju tuženika), odnosno zašto o navedenoj preinaci, posebice imajući u vidu činjenicu da se tužbeni zahtjev mijenjao tijekom postupka više puta, sud nije donio nikakvu odluku. Budući iz pobijane presude nije razvidno da bi sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem istog (a čemu se tuženik protivio u podnesku u od 10. srpnja 2020.) kao niti da je odlučio o protivljenju tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva (podnesak tuženika od 2. ožujka 2023.) presuda se ne može ispitati, a čime je obuhvaćena bitnim povredama odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odluku o parničnim troškovima donijeti zabranom retroaktivne primjene provedbenog podzakonskog akta odnosno citiranih odredbi Tarife na način da se za radnje poduzete do dana stupanja na snagu Izmijene Tarife tužitelju parnični trošak utvrđuje (sudi) sukladno vrijednosti boda od 10,00 kn, a nakon stupanja na snagu citiranih Izmjena Tarife (1. studenog 2022.) primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn, te da drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 35. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, podnese Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno odredbe Tbr. 48. stavak 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 385,89 eura.

3. Na žalbe tužiteljice i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a , obzirom su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama u proturječju sa izrekom, uslijed čega se presuda ne može ispitati.

6. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je tužiteljici s osnove imovinske i neimovinske štete dosudio ukupan iznos od 5.518,28 eura od zatraženog iznosa od 5.549,18 eura, a odbio ju sa iznosom od 30,90 eura. Isto tako, polazeći od nesporne činjenice da je tuženik platio dio neimovinske štete u iznosu od 3.318,07 eura 15. ožujka 2021., tijekom postupka, sud je dosudio zateznu kamatu na taj iznos od dana završetka liječenja 12. srpnja 2016. do plaćanja 15. ožujka 2021..

7. Pravilno tuženik u žalbi ukazuje da izreka proturječi obrazloženju pobijane odluke. Naime, iz izreke pobijane odluke proizlazi da je sud tužiteljici s osnove imovinske i neimovinske štete dosudio ukupan iznos od 5 .518,28 eura, koji iznos proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Tako sud u dijelu obrazloženja utvrđuje da je tužiteljici dosudio iznos od 10.087,18 eura za neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu, dok obrazlažući taj iznos navodi da je s osnova pretrpljenih bolova tužiteljice smatrao primjerenom naknadom iznos od 1.726,06 eura; zbog pretrpljenog straha iznos od 1.300,00 eura; po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.600,00 eura; duševnih boli zbog naruženja 2.200,00 eura; te naknada za tuđu pomoć i njegu (25 kn za 1 sat) 2.787,18 eura, a što zbrojeno iznosi 9.613,24 eura. Kad se od tog iznosa odbije isplaćeni iznos od 5.454,91 eura, dobije se iznos od 4.158,33 eura, a ne iznos od 4.632,27 eura. Nakon što se tome doda daljnji iznos imovinske štete koju je sud dosudio, a radi se o iznosima od 23,69 eura, 500,00 eura, 266,77 eura, te 95,56 eura ispada da je sud tužiteljici s naslova neimovinske i imovinske štete trebao dosuditi ukupan iznos od 5.044,35 eura, a ne 5.518,33 eura.

8. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi ističe da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo da je sud cijenio činjenicu da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka ima značenje djelomičnog povlačenja tužbe iz članka 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari uvijek potreban pristanak tuženika. Budući da se u ovom slučaju tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe i o tome dijelu zahtjeva je trebalo odlučiti i troškove postupka odmjeriti prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora . Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije moguće utvrditi kako je sud utvrdio ukupnu vrijednost predmeta spora, obzirom na sniženje tužbenog zahtjeva.

9. Iz svega navedenoga jasno proizlazi kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva te proturječi sama sebi i razlozima presude te je valjalo prihvatiti žalbe tuženika i tužitelja kao osnovane i u skladu s odredbom članka 369. stavak 1. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu.

10. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud dati potpune i jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji odluku o visini neimovinske i imovinske štete, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima stranke pobijaju zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu, jasnu i na zakonu utemeljenu odluku.

11. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Gospiću, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš