REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1260/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Saša Pufler, odvjetnica iz Osijeka, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik AL, službena osoba, radi obnove postupka utvrđivanja zapovjedne dužnosti pri pričuvnom sastavu u Hrvatskoj vojsci, 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/45, URBROJ: 512M-02-03-25-4 od 10. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/45, URBROJ: 512M-02-03-25-4 od 10. studenog 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25- 01/45, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 4. ožujka 2025.

1.1. Tim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-034-05/24-01/16, URBROJ: 512M2-76- 25-8 od 10. siječnja 2025. kojim je potvrđeno da je tužitelj kao pripadnik VP 2128 Osijek (106. brigada HV) u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. siječnja 1993. obnašao dužnost načelnika graditeljske službe te kao pripadnik VP 3521 Osijek (302. logistička baza) u razdoblju od 1. veljače 1993. do 30. rujna 1993. obnašao dužnost zapovjednika građevinskog i u VP 3192 (Zapovjedništvo ZM Osijek) u razdoblju od 1. listopada do 26. ožujka 1994. obnašao dužnost referenta graditeljske struke.

2. Tužitelj osporava rješenje tuženika navodeći kako je uz svoj prijedlog za obnovu postupka dostavio dokumentaciju s kojom raspolaže, a za koju smatra kako nije uzeta u obzir prilikom donošenja pobijane odluke. Naime, tužitelj je dostavio isplatne liste iz kojih su vidljivo njegova primanja, između ostaloga i u periodu dok je bio zapovjednik građevinskog voda u 302. logističkoj bazi HV, gdje je zapovijedao vojnicima. Iz isplatnih lista vidljivo je da je tužitelj za čitavi period primao plaću u rangu bojnika, što potvrđuje njegov vojni, a ne civilni status. Navodi kako je upravno tijelo za svu pribavljenu dokumentaciju navelo točne oznake klase i urudžbenih brojeva, međutim za pribavljene isplatne liste nisu navedene nikakve oznake, niti vremenski period na koji se iste odnose. Tužitelj smatra kako je uslijed navedenoga opravdan njegov zahtjev za obnovom postupka, jer je stekao mogućnost da prvostupanjskom tijelu dostavi dokumentaciju s kojom prvostupanjsko tijelo nije raspolagalo u trenutku donošenja odluke. Nadalje, navodi da o statusu tužitelja kao zapovjednika građevinskog voda u 302. logističkoj bazi HV, u kojoj je imao zapovjednu odgovornost prema vojnicima osim isplatnih lista koje je tužitelj priložio, mogu posvjedočiti i svjedoci i to ŽL iz [adresa], PL, te NL svi iz III. gardijske brigade, koje predlaže saslušati kao i tužitelja. Tvrdi kako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, te predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Ističe da je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj u Domovinskom ratu evidentiran kao pripadnik VP 2128 Osijek, od 01. srpnja 1991. do 31. siječnja 1993., u VP 3251 Osijek od 01. veljače 1993. do 30. rujna 1993., te u VP 3192 Osijek od 01. listopada 1993. do 26. ožujka 1994. (neborbeni sektor). Nadalje, da mu je omogućeno sudjelovanje u postupku, te je izjavio kako zahtijeva da mu se utvrdi zapovjedna dužnost zapovjednika voda pri 302. LOB (VP 3521 Osijek) od 01. veljače 1993. do 30. rujna 1993. u kojem razdoblju je bio zaposlen u Vodovod Osijek, ali je primao plaću u postrojbi kao zapovjednik. Navodi kako je iz Uvjerenja Zbog područja VP 2128 Osijek, KLASA: INT 080-09-94-01/02, URBROJ: 2128-04-94- 2279, razvidno da je tužitelj bio načelnik građevinske službe od 01. srpnja 1991. do 31. siječnja 1993., a prema uvjerenju KLASA: 802-04/94-01101, URBROJ: 3251-

13/94-01-75/18 od 26. travnja 1994. bio je zapovjednik građevinskog voda od 01. veljače 1993. do 01. listopada 1993. u VP 3521/01. K tome, iz klasificiranog Uvjerenja VP 3192 Osijek od 09. ožujka 1994. proizlazi da je tužitelj od 01. listopada 1993. do 26. listopada 1994. obnašao dužnost referenta graditeljske službe. Tuženik se poziva i na očitovanje Operativne uprave, Glavnog stožera OS RH, KLASA: 561-01/24-02/1, URBROJ: 512-06J3-06-24-15 od 10. svibnja 2024. iz kojeg navodi da je razvidno da je tužitelj bio na dužnosti „referent graditeljske službe” u knjizi ustroja broj 3917046, Zapovjedništvo zbornog mjesta - Osijek, VP 3192, za koje je bila propisana „VSS” stručna osoba (civilna osoba) i za dužnost „Zapovjednik graditeljskog voda” u knjizi ustroja broj 4813064, 302. logistička baza - Osijek, VP 3251, za koje je bila zahtijevana „VSS” stručna sprema (civilna osoba). Tuženik navodi i da su pribavljene i isplatne liste iz kojih proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim naprijed navedenim dužnostima načelnika građevinske struke, zapovjednika građevinskog voda i referenta građevinske struke (i to naveden kao „go - građanska osoba”) primao plaću.

3.1. Tuženik zaključno navodi da u zahtjevu za obnovu postupka je tužitelj priložio isplatne liste koje su već bile razmatrane u postupku, te ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka iz članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) jer tužitelj nije predočio nove okolnosti, odnosno dokaze koji bi bili razlog za obnovu i doveli do drukčijeg rješenja u upravnom postupku niti je ukazao nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim subjektivnog stava da navedene dužnosti nije obavljao kao civilna osoba. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 29. lipnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS), na kojoj je opunomoćenica tužitelja ostala pri svim dotadašnjim navodima i dokaznim prijedlozima, a opunomoćenik tuženika se istima protivio te je predložio odbiti tužbeni zahtjev. Opunomoćenica tužitelja je predložila usvojiti isti uz naknadu troška spora pobliže određenog na raspravnom zapisniku (str. 43 spisa).

4.1. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja i predložene svjedoke budući da je predmet ovog postupka ispunjavanje uvjeta za obnovu pravomoćno okončanog postupka u kojem se utvrđivalo činjenično stanje, između ostaloga i saslušanjem tužitelja te je u tom postupku mogao predlagati saslušanje svjedoka što nije učinio, a takav prijedlog nije iznio niti tuženiku u zahtjevu za obnovu postupka. Od utjecaja je jedino je li tužitelj dostavljenim dokazima uz zahtjev za obnovu postupka učinio vjerojatnim postojanje razloga za obnovu istoga u smislu članka 126. ZUP-a.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 13. listopada 2025. za obnovu postupka utvrđivanja zapovjedne dužnosti pri pričuvnom sastavu u Hrvatskoj vojsci, okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/45, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 4. ožujka 2025.

6.1. Tim rješenjem je potvrđeno rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-034-05/24-01/16, URBROJ: 512M2-76-25-8 od 10. siječnja 2025. kojim je potvrđeno da je tužitelj kao pripadnik VP 2128 Osijek (106. brigada HV) u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 31. siječnja 1993. obnašao dužnost načelnika graditeljske službe te kao pripadnik VP 3521 Osijek (302. logistička baza) u razdoblju od 1. veljače 1993. do 30. rujna 1993. obnašao dužnost zapovjednika građevinskog i u VP 3192 (Zapovjedništvo ZM Osijek) u razdoblju od 1. listopada do 26. ožujka 1994. obnašao dužnost referenta graditeljske struke.

6.2. Dakle, u postupku koji je prethodio je utvrđeno kako djelatnosti tužitelja utvrđene citiranim rješenjem od 10. siječnja 2025., a koje je obavljao tijekom Domovinskog rata se ne mogu podvesti pod zapovjednu dužnost, dok iz isplatnih lista koje su razmatrane već u tom postupku, proizlazi da je tužitelj u skladu s dužnostima načelnika građevinske struke, zapovjednika građevinskog voda i referenta građevinske službe, kao „go“ tj. građanska osoba primao plaću.

6.3. U zahtjevu za obnovu postupka, tužitelj se kao na na novi dokaz u smislu članka 123. ZUP-a pozvao na isplatne liste, odnosno potvrde o isplatama iz Ministarstva obrane koje je pribavio 10. veljače 2025. i dostavio u prilogu, a za koje tvrdi kako dokazuju da je u razdoblju službe primao djelomično isplate od Ministarstva obrane, a djelomično putem Vodovoda Osijek, pa da to potvrđuje da je bio u statusu vojne osobe s odgovarajućim zapovjednim funkcijama, a ne civilni djelatnik.

7. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

7.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8. Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku (članak 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a).

8.1. U skladu s člankom 124. stavkom 2. ZUP-a, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

8.2. Prema članku 126. stavku 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Prema stavku 2. istog članka, ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

9. Tužitelj pod novim dokazima i okolnostima od utjecaja na obnovu postupka podrazumijeva dostavljene isplatne liste pribavljene od Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek od 10. veljače 2025. za razdoblje od rujna 1992. do ožujka 1994. iz kojih proizlazi da je tužitelju isplaćivana plaća kao načelniku građevinske struke, zapovjedniku građevinskog voda i kao „g.o.“ VŠŠ, dakle, građanskoj osobi, i to iznosi akontacije umanjeni za primljenu plaću u pravnoj osobi u kojoj je bio u radnom odnosu, Vodovodu Osijek.

9.1. Nesporno je da je tužitelj u postupku čiju obnovu traži pravomoćno odbijen sa zahtjevom da se djelatnosti koje je obavljao tijekom Domovinskog rata mogu podvesti pod zapovjednu dužnost, u kojem postupku su već razmatrane isplatne liste kao dokazi na koje tužitelj poziva u zahtjevu za obnovu. Iz istih proizlazi da je tužitelj u skladu s dužnostima načelnika građevinske struke, zapovjednika građevinskog voda i referenta građevinske službe, kao „go“ tj. građanska osoba primao plaću. Iz istoga ne proizlazi da je tužitelj bio u rangu bojnika, a kako to u tužbi tvrdi.

9.2. Stoga je tuženik opravdano zaključio kako su predmetne isplatne liste već bile razmatrane u postupku, te ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka iz članka 126. stavka 2. ZUP-a. To stoga što tužitelj nije predočio nove okolnosti, odnosno dokaze koji bi bili razlog za obnovu i koji bi doveli do drukčijeg rješenja u upravnom postupku niti je ukazao nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim subjektivnog stava da navedene dužnosti nije obavljao kao civilna osoba, a na što dokazi u spisu ne upućuju.

10. Stoga, imajući u vidu navedeno, nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka u smislu članka 126. ZUP-a te je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim i u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

11. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku