REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-286/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, 21000 Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.03.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.137,44 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

13,29 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

15,77 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

5,27 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

14,81 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

13,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

12,44 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

14,53 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

13,29 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

16,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

6,51 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

15,50 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

14,53 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

14,53 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

3,60 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

12,32 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

12,60 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

11,63 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

8,45 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

19,22 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

9,69 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

14,53 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

11,63 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

12,60 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

12,60 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

8,72 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

3,33 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

5,81 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

10,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

8,02 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

16,47 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

17,02 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

8,72 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

13,29 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

16,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

13,56 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

8,72 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

15,50 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

14,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

18,95 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

9,42 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

16,74 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

6,78 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

13,56 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

8,72 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

13,29 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

17,71 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

15,50 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

6,78 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

11,63 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

8,72 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

37,27 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

38,20 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

30,19 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

18,85 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

30,77 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

14,21 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

32,76 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

6,12 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

12,14 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

18,61 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

22,58 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

13,28 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

17,26 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

15,43 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

14,93 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

5,30 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

30,91 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

23,93 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

23,25 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

14,59 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

22,58 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

14,61 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

8,31 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

21,59 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

22,58 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

14,61 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

4,59 EUR koja teče od 15. listopad 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.993,75 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 29. ožujka 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu medicinske sestre/tehničara u JIL-u na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Tužiteljica da ima prebivalište na adresi [adresa], koje je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 16,65 km. Ističe se da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Navodi da je Odredbom čl. 66. st. 9.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), te čl.65.st.11.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) je propisano redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjivao od 01.12.2017.g. do 30.04.2022.g., da je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuje od 01.05.2022.g. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Obzirom na radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju tužiteljica navodi da organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega da tužiteljica ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice iz razloga što da tužiteljica kada radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Osim toga, tužiteljica napominje da je notorna činjenica kako u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19. Radi navedenog, tužiteljica je prisiljena koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla): za razdoblje od 01.03.2018.g. do 30.04.2022.g. u dnevnom iznosu od 4,42 EUR-a/ 33,30 kuna te za razdoblje od 01.05.2022.g. u dnevnom iznosu od 5,97 EUR-a/44,96 kuna. Odredbom čl.66.st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.21.TKU- a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru da se mogu manjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Međutim ističe da je tuženik protivno svim prethodno citiranim odredbama TKU-a, pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Radi navedenog, tužiteljica da ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 1. lipnja 2026. te postavila svoj glavni tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 1.374,44 EUR, a ukoliko se ne prihvati glavni tužbeni zahtjev eventualni (podredni) tužbeni zahtjev na iznos od 991,39 EUR, a na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. ožujka 2018. do 30. rujna 2024.godine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 14-16 spisa) istakao da u cijelosti osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja. Ističe da je tuženik tužitelju troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njim sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora. Tuženik da sukladno čl. 66. toč. 16 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama da ima pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na radno mjesto. Navodi da je upravo na tužitelju teret dokazivanja tvrdnji iz tužbe jer da se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku. Tužitelj da je taj koji treba dokazati kakvo mu je radno vrijeme bilo u utuženom razdoblju te da u tako dokazano radno vrijeme nije mogao stići javnim prijevozom. Podredno, opreza radi tuženik ukoliko bi sud zauzeo stav kako tuženik ne može radniku umanjivati troškove prijevoza za dane kada isti nije došao na posao, već mu može samo u onom mjesecu kada je koristio pretežni dio godišnjeg odmora ne isplatiti u cijelosti troškove prijevoza za taj mjesec, da ističe protutužbu zbog stjecanja bez osnove jer je tužiteljici neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Sud je na ročištu od 09.10.2024.godine odlučio da će odvojeno raspravljati o tužbi i protututužbi te je po protutužbi formiran poseban spis koji se vodio pod br. Pr-602/2024, te se odvojeno raspravljalo o tužbi i protutužbi, a navedeni predmet protutužbe je okončan pravomoćnim rješenjem o povlačenju protutužbe, a koje je rješenje postalo pravomoćno 09.05.2025.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvatka iz HAK-a (list 4 spisa); obračunske isprave za isplatu plaće-naknade za razdoblje rujan 2018. (list 6-7 spisa); Odluke tuženika o troškovima prijevoza od 18.08.2022. (list 13-14 spisa); Odluke tuženika od 24.05.2022. (list 15-16 spisa); Odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza za tužiteljicu od 1.08.2018. (list 17-18 spisa); izvatka iz HAK-a (list 19-20 spisa); Odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza od 03.09.2014. za tužiteljicu (list 21-22 spisa); dopisa od 28.03.2024. s povratnicom (list 25-26 spisa); e-mail korespondencije vezano za dostavu dokumentacije/podataka (list 27-36 spisa); dopisa od 27.03.2024. (list 43-46 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 53 spisa); Rasporeda svih linija [adresa] (list 54 spisa); Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Split (list 55 spisa), Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 56 spisa); obavijesti Prometa d.o.o. o cijenama pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene (list 57 spisa); Rasporeda svih linija [adresa] Prometa d.o.o. Split (list 58 spisa); dopisa Prometa d.o.o. Split uz kojeg su dostavljeni rasporedi linija javnog prijevoza i podaci o visini mjesečne karte (list 72-115 spisa); Odluke tuženika od 22.10.2024. (list 187 spisa) evidencija rada i platnih lista za tužiteljicu; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 116-117 spisa); pregledom nalaza i mišljenja Centra za vještačenja Split s prilozima (list 131-166 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra u jedinici intenzivne skrbi na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Također nije sporno ni da tužiteljica cijelo vrijeme ima prebivalište na adresi [adresa], a koja je adresa prebivališta od tužiteljičinog mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1 udaljeno 16,65 km, a koja činjenica proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 4 spisa), a sve navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. ožujka 2018. do 30.09.2024. i ukoliko pripada u kojem iznosu. Također je dvojbeno da li tužiteljicu u utuženom razdoblju pripada naknada troškova prijevoza po mjesečnoj karti ili po prijeđenom kilometru.

7. Iz pregledane potvrde HAK-a (list 4 spisa) proizlazi da je duljina puta od mjesta tužiteljičinog prebivališta [adresa] do Spinčićeve 1 u Splitu osobnim automobilom 21 minutu, te da je trajanje puta osobnim automobilom 21 minut. Iz pregledane potvrde HAK-a (list 19-20 spisa) proizlazi da je udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice u [adresa] do mjesta rada u Šoltanskoj ulici 1 u Splitu 15,98 km, te da je trajanje puta osobnim automobilom i na ovoj relaciji 21 minutu.

8. Iz pregledane obračunske isprave za isplatu plaće za rujan 2018. (list 6 spisa) proizlazi da je tužiteljici za taj mjesec isplaćena naknada troškova prijevoza u iznosu od 390,00 kuna.

9. Iz pregledane dvije odluke tuženika od 01.08.2018. (list 17-18 spisa) proizlazi da je ovom odlukom tuženik priznao tužiteljici troškove prijevoza od mjesta prebivališta, [adresa] u [adresa] do mjesta rada u Spinčićevoj 1, te do mjesta rada u Šoltanskoj 1, u Splitu u visini cijene pokazne karte za 3 zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o. i to prema broju dolazaka na posao. Ovim odlukama stavljene su van snage prijašnje odluke tuženika o troškovima prijevozima pa tako i odluka tuženika od 03.09.2014.godine (list 21-22 spisa) kojom je tužiteljici bio priznat trošak međumjesnog prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada po prijeđenom kilometru. Iz obrazloženja navedene odluke od 03.09.2014.godine proizlazi da se tužiteljica tada izjasnila da za dolazak na posao i odlazak s posla koristi osobni prijevoz. Iz pregledanih Tarifnih zona Prometa d.o.o. Split proizlazi da [adresa] spada u treću tarifnu zonu (list 53 spisa). Iz pregledanog rasporeda autobusne linije 68 [adresa] (list 54 spisa) proizlazi da radnim danom ta linija ujutro polazi u 5,45 prema Splitu, subotom također, a u popodnevnoj smjeni u 18,30, dok nedjeljom i praznikom ova linija ne prometuje. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava proizlazi da je mjesečna pokazna karta za treću zonu 460,00 Eur-a. (list 55-56 spisa). Iz pregledanog rasporeda vozne linije 68 na relaciji [adresa] proizlazi da tužiteljica navečer za povratak u [adresa] ima autobusnu liniju koja polazi u 20:25. Iz pregledanih voznih linija (list 94-115 spisa) proizlazi da ukoliko tužiteljica radi u jutarnjoj smjeni budući iz iskaza iste proizlazi da radi ujutro od 7:00 ista ima autobusnu liniju 29 od 5.45 ili 5:50, a za povratak iz smjene koja joj završava u 19:00 sati ima radnim danom autobusnu liniju u 20:30. Ukoliko radi u noćnoj smjeni od 19:00 navečer do 7,00 ujutro ista ima autobusnu liniju 29 za povratak kući iz Splita u 8,00 ujutro. Iz pregledanog voznog reda je razvidno da linija 69 uopće ne prometuje nedjeljom i praznicima kao ni subotom navečer, a iz pravca [adresa] prema Splitu, kao ni iz pravca Splita prema [adresa].

10. Iz iskaza tužiteljice na ročištu od 19. svibnja 2025. (list 116-117 spisa) proizlazi da ista radi kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Ista navodi da ima prebivalište na adresi [adresa]. Tužiteljica navodi da ona uistinu dolazi i odlazi organiziranim javnim prijevozom autobusom iz mjesta prebivališta u [adresa] i to kada radi u noćnoj smjeni da dolazi na autobus u 05:20, a radi u 07:00 sati ujutro, a kada joj je smjena do 19:00 sati da joj je autobus za povratak kući u 20:00 sati, a vikendom i praznikom u 20:30 sati. Tužiteljica navodi da ona nije sigurna što je tuženik uzeo kao način plaćanja troškova putnog prijevoza mjesečno te nije sigurna da li joj je plaćao prijevoz po cijeni mjesečne karte ili po kilometrima jer da ona nije nikada razumjela taj način obračuna po platnim listama. Nadalje ista navodi da vikendom mora za dnevnu smjenu doći na autobus u 05:00 sati. Vezano za upit koliko ona mora ranije ujutro krenuti od kuće i koliko kada dođe na odredište mora čekati do početka radnog vremena, tužiteljica navodi da kada ide u noćnu smjenu da čeka kada dođe na odrediše da joj počne radno vrijeme nekih sat vremena, a za dnevnu da je to malo više od 45 minuta. 13. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 131-141 spisa) proizlazi da je vještak sukladno nalogu ovog suda dao dvije varijante vještačenja i to prema varijantu I. prema prijeđenom kilometru i varijantu prema mjesečnoj karti. Vještak je pri tome pri izračunu prema mjesečnoj karti uzeo u obzir cijenu mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, te je uzeo u obzir da u razdoblju od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, a slijedom čega je uzeto da u tom razdoblju tužiteljicu pripada trošak prijevoza po prijeđenom kilometru. Vještak je utvrdio uvidom u dokumentaciju da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao tužiteljicu naknadu troškova prijevoza pod nazivom naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. U odnosu na I. varijantu izračuna naknade troškova prijevoza 3za utuženo razdoblju utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te izračunao potraživanje tužitelja za naknadu troškova prijevoza. Izračun je dan u Tabeli 1. Također je vještak da i drugu varijantu izračuna prema visini mjesečne karte prijevoznika Promet d.o.o. Split na način da je u Tabeli 1 dao pregled iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje te razlike koja bi pripadala tužiteljici. Vještak pri tome napominje kako je uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, a ne ulazeći u pravna pitanja. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.03.2018. do 30.09.2024.godine a pod pretpostavkom da ista ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022. te za razdoblje od 01.05.2022.godine u visini od 1,35 kn/0,18 Eur-a po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva da iznosi 1.137,44 Eur-a (Tabela 2. stupac 8.), dok da potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza za isto razdoblje a pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 01.03.2018. do 20.03.2020.godine i od 12.05.2020. do 30.09.2024. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru iznosi 991,39 Eur-a (Tabela 3. stupac 7.).

11. Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na nalogu ovog suda i dokumentaciji koju je u spis dostavio sam tuženik. Tužiteljica je podneskom od 01.06.2026.godine uredila tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom potražuje razliku manje isplaćenih troškova prijevoza po kilometru u ukupnom iznosu od 1.137,44 Eur-a, a ukoliko sud ne prihvati takav zahtjev ista je postavila podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje razliku manje isplaćenih troškova prijevoza po mjesečnoj karti u ukupnom iznosu od 991,39 Eur-a sve sa pripadjućim kamatama, te sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja. Tuženik je u podnesku od 01.06.2026.godine istakao opreza radi primjedbe na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja tražeći dopunu vještva u smislu izračuna negativnih razlika ističući da je iz redova 4. i 5. tablice broj 3. razvidno da je vještak utvrdio da je tuženik isplatio tužitelju iznose veće nego je izračunao vještak, te da te mjesece vještak nije uzeo u izračun već da je navodio nule, te je isti tek u ovom podnesku od 01.06.2026.godine istakao procesni prigovor prebijanja te traži da se tužiteljevim potraživanjima iz ove tužbe prebiju iznosi koje je tuženik preplatio tužiteljici na ime troškova prijevoza, te je istakao da će tek nakon takve dopune vještva specificirati svoje traženje. Također tuženik ističe da je vještvo izvršeno isključivo prema parametrima koje je postavio tužitelj. U pogledu istaknutog procesnog prigovora prebijanja te prijedloga tuženika za izračun negativne razlike ovaj sud ističe da je tuženik navedeni prigovor prebijanja trebao specificirati prije provođenja vještačenja u ovom postupku. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je dana 23.11.2023.godine postavio i protutužbeni zahtjev uz odgovor na tužbu ističući da je tužiteljici neosnovano u zadnjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza i za mjesece kad je koristila pretežiti dio godišnjeg odmora, ali isti u protutužbenom zahtjevu nije specificirao glavnicu potraživanja koju potražuje. Ovaj sud nije odlučivao o protutužbenom zahtjevu u ovom predmetu već je odlučeno da će se o tome odvojeno raspravljati na ročištu od 09.10.2024., a spis koji je formiran pod posebnim poslovnim brojem Pr-602/24 vezano za protutužbu je okončan pravomoćnim rješenjem o povlačenju protutužbenog zahtjeva. U navedenom smislu tuženik ničim u predmetnom postupku nije dokazao da je tužiteljici isplaćivao ikakve konkretne iznose na ime troškova prijevoza, a koji bi bili veći od iznosa koje je na ime duga prema tužiteljici s osnova troškova prijevoza izračunao Centar za vještačenja niti je ikakva tuženikova tražbina bila predmet ovog postupka. Ovo je posebno razvidno i iz činjenice što je utvrđeno da je tuženikova protutužba povučena u predmetu pod brojem Pr-602/24 koji se vodio po protutužbi pa u tom smislu tuženik nije dokazao postojanje nikakve tražbine prema tužiteljici. Tuženik nije precizirao ni dokazao postojanje iznosa za kojeg ističe procesni prigovor prijeboja budući nije konkretizirao o kojem se iznosu radi, a kojeg stavlja u prijeboj niti je predmet postupka bila tuženikova tražbina, već je predmet postupka isključivo bio utvrđivanje da li su tužiteljici na pravilan način od strane tuženika obračunavani i isplaćivani troškovi prijevoza pa vještak u tom smislu nije dužan utvrđivati dopunom vještva nespecificirane tražbine tuženika i utvrđivati u tom smislu negativne razlike, a njegov protutužbeni zahtjev je utvrđen povučen u predmetu koji se vodio pod brojem Pr-602/24. Što se tiče navoda tuženika da je vještvo u predmetnoj pravnoj stvari izrađeno prema parametrima koje je postavila u svom zahtjevu tužiteljica potrebno je istaći da je tuženik do zaključenja pripremnog postupka te sve do trenutka kad je sud odredio vještačenje mogao i sam davati prijedloge u pravcu provedbe vještačenja. Isti to nije uradio, a na pripremnom ročište je uredno pozvan te nije bio prisutan. U navedenom smislu svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka su neosnovani.

12. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnjeili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naposljetku, je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je odredbom članka 66.stavka 9. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/20) , te odredbom članka 65.stavka 11. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) propisano da redoviti dolazak na posao i odlazak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

13. Ovaj sud je mišljenja da iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik u utuženom razdoblju od 01.03.2018.godine do 30.rujna 2024. bio dužan tužiteljici isplaćivati troškove prijevoza prema prijeđenom kilometru, a ne prema cijeni mjesečne karte za treću zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, a kako je to isti radio. Naime, nije dvojbeno, a što proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 19.svibnja 2025.godine da je tužiteljica u utuženom razdoblju koristila isključivo organizirani javni prijevoz te da je dolazila na posao i odlazila sa posla organiziranim javnim prijevozom. Međutim, navedeni organizirani javni prijevoz prema mišljenju ovog suda nije bio adekvatan jer tužiteljici nije omogućavao adekvatan povratak sa radnog mjesta kući budući vrijeme tužiteljičinog čekanja do početka radnog vremena, te do polaska redovne autobusne linije prema prebivalištu iste je redovno prelazilo 45 minuta, a zbog čega se navedeni prijevoz tužiteljice prilikom povratka kući ne može smatrati adekvatnim. Naime, kad se tužiteljica vraća kući nakon odrađene smjene u 19:00 sati ista ima za povratak autobus broj 29 u 20,05 ili autobus broj 68 s polaskom u 20,25 iz Splita, a što znači da ista čeka na autobus za polazak kući duže od 45 minuta. Također kad tužiteljica ima radno vrijeme u 19:00 do 7:00 ista pri povratku kući ima autobusnu liniju u 8,00 ujutro a što također znači da do polaska autobusa čeka duže od 60 minuta. Tužiteljica nema ni adekvatan prijevoz kad radi ujutro budući iz njenog iskaza proizlazi da kad ista radi ujutro u 7,00 , a iz [adresa] da na autobus dolazi prerano u 5,20 autobusom pa obzirom da iz potvrde HAK-a proizlazi da je istoj trajanje puta oko 21 minutu, a autobusom sigurno nešto više, a istoj je radno vrijeme je u 7,00 ista i tada čeka duže od 45 minuta na početak radnog vremena. Iz pregledanih voznih linija 68 i 29 je razvidno da iste nisu redovite subotom i nedjeljom, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da vikendom mora za dnevnu smjenu doći na autobus u 5:00 sati, te da kad ona ide raditi u noćnu smjenu da čeka kad dođe na odredište da joj počne radno vrijeme nekih sat vremena, a u dnevnoj smjeni da je to nešto više od 45 minuta. Upravo je iz svega navedenog razvidno da premda na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta do njenog mjesta rada postoji organizirani autobusni prijevoz navedenim autobusnim linijama i da tužiteljica koristi javni prijevoz za dolazak na radno mjesto, taj prijevoz se ne može smatrati adekvatnim, a sukladno onome što je propisano navedenim odredbama članka 66.st. 9 TKU-a (''NN'' 128/17,47/2018,123/2019, te 66/2020) i članka 65.stavka 11. TKU-a (''NN'' 56/22,127/22) budući tužiteljica navedenim prijevozom mora čekati duže od 45 minuta do početka radnog vremena, te duže od 45 minuta za povratak kući, a uz to ista nema ni adekvatan i redovan prijevoz vikendima i praznicima u smislu odgovarajućih autobusnih linija. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici trebao plaćati naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru budući tužiteljici javni prijevoz ne omogućuje redovan dolazak na posao i odlazak sa posla kući bez vremena čekanja dužeg od 45 minuta.

14. Tužiteljicu prema izračunu Centra za vještačenja (Ines Lozić) iz njegovog nalaza i mišljenja prema odgovarajućoj prvoj izračunatoj varijanti prijevoza budući tužiteljicu pripada trošak prijevoza po prijeđenom kilometru pripada na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.03. 2018.godine do 30.09.2024.godine pripada ukupan iznos od 1.137,44 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 1.137,44 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

15. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Budući je sud prihvatio kao osnovan glavni tužbeni zahtjev o podrednom zahtjevu nije ni odlučivao.

16. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 01.06.2026.godine.U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 16.07.2024. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 09.10.2024. u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 10.10.2024. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 10.02.2025. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 19.05.2025. u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 22.05.2026. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 10.06.2026. u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 637,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.275,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 318,75 Eur-a ukupno iznosi 1.593,75 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 1.993,75 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. Tužiteljica je na ročištu od 19.svibnja 2025.godine potvrdila da je ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da može zatražiti isplatu parničnog troška putem njenog računa. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice pa se može smatrati da je istoj izdala u tom pravcu specijalnu punomoć. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 20. srpnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis