Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-239/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. VC iz [adresa], Novi Sad, Sonje Marinković 10, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, Bartola Kašića 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. i nakon objave 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuje se da su tužitelji i to 1.-3. tužitelji svaki u 3/12 dijela, a 4.-6. tužitelji svaki u 1/12 dijela vlasnici kčbr. [katastarska čestica] podkućnica oranica površine 19062 m² upisane u Izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] podkućnica oranica površine 7761 m² upisane u Izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] nadkućnica oranica površine 4890 m², dijela kčbr. [katastarska čestica] nadkućnica oranica površine 9184 m² i to površine od 2088 m² definirano poligonom A-B-C-D-A prema skici lica mjesta GEO HORIZONT d.o.o. od 21. travnja 2026., kčbr. [katastarska čestica] podkućnica oranica površine 14876 m² i kčbr. [katastarska čestica] podkućnica oranica površine 1291 m² sve upisane u Izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što im je tuženica dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist 1-6 tužitelja i to 1-3 tužitelja svaki u 3/12 dijela te 4-6 tužitelja svaki u 1/12 dijela, temeljem ove presude, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici da 1-6 tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.673,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe .

Obrazloženje

1. U tužbi od 9. rujna 2025. tužitelji su naveli da se tuženica u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu vodi kao formalna vlasnica nekretnina opisanih u izreci presude. Ističu da su suvlasnici susjednih nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] sve upisane u k. o. [katastarska općina] koje s predmetnim nekretninama čine jedinstvenu cjelinu. Tvrde da su pravo vlasništva navedenih nekretnina stekli dosjelošću od svojih prednika, pradjeda 1-3 tužitelja LC, djeda IC i bake GC te oca LC i majke BC odnosno od HC (prednika 4-6 tužitelja). Radi se o livadama i oranicama, na nekima je samonikla rijetka šuma, trn i agacija, a ranije su bile oranice, a dijelom kamenjar. Na nekim parcelama se sada napasaju krave te su iste ograđene pastirima i to kčbr. [katastarska čestica] i te parcele se "nastavljaju" na kčbr. [katastarska čestica] koja je vlasništvo i posjed tužitelja te se u naravi radi o jedinstvenoj cjelini. Kčbr. [katastarska čestica] međi s kčbr. [katastarska čestica] vlasništvo i posjed tužitelja i obje parcele predstavljaju jedinstvenu cjelinu. Parcele su u formalnom vlasništvu i posjedu Republike Hrvatske, ali su ih cijelog svog života uživali, obrađivali i održavali tužitelji kao sto su to činili i njihovi prednici i svim mještanima je poznato da se radi o nekretninama koje su vlasništvo i posjed obitelji HC. Nitko ih nikada nije smetao u posjedu i vlasništvu. Tužitelji su prije podnošenja tužbe podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora na koji se Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću nije očitovalo. U međuvremenu je došlo do usklađivanja katastarskog stanja sa stanjem u zemljišnim knjigama na način da je kčbr. [katastarska čestica] sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je ranije u katastru bila upisana na PIK SLJEME R.J. Ličko Petrovo Selo, Gornji Vaganac, a sada je usklađena sa stanjem u zemljišnim knjigama; kčbr. [katastarska čestica] je cijepana na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojem je i dalje upisana tuženica kao vlasnica i kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj su upisani tužitelji kao vlasnici; kčbr. [katastarska čestica] ostala je iste površine i sada je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kčbr. [katastarska čestica] promijenila je površinu na 1291 m² te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Budući da je u međuvremenu cijepana i kčbr. [katastarska čestica] tužitelji zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica]. Uz tužbu tužitelji su dostavili izvatke iz zemljišne knjige, izvode iz katastarskog plana i izvod iz posjedovnog lista, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korenici poslovni broj O-173/04-4 od 12. listopada 2004. iza pok. LC, sina IC, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O-930/2013 od 11. rujna 2013. iza pok. BC poslovni broj O-930/2013 od 11. rujna 2013. i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O-614/2021 od 11. kolovoza 2021. iza pok. HC sina LC.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da iz tužbe ne proizlazi da su tužitelji posjednici predmetnih nekretnina te da ne raspolažu dokazima na koje se u tužbi pozivaju, a odnose se na utužene nekretnine, posebice da su nekretnine bile u posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika. Tvrdi da dokazi ne ukazuju na osnovanost njihovih navoda i da tužitelji nisu dostavili dokaze niti isprave iz kojih proizlazi sljedništvo u odnosu na prednike na koje se pozivaju (pradjeda, djeda, baku) niti dokaze da su predmetne nekretnine bile u posjedu njihovih prednika. Stoga, tužen ica ističe nedostatak aktivne legitimacije tužitelja. U odnosu na navode tužitelja da su vlasnici susjednih nekretnina s kojima predmetne nekretnine predstavljaju jedinstvenu cjelinu tuženica ističe da iz navedenog ne proizlazi da bi time bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetnih nekretnina. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Ispostava za katastar nekretnina Korenica od 13. svibnja 2025. proizlazi da nisu niti bili upisani kao posjednici na predmetnim nekretninama. Da su tužiteljevi prednici doista bili u posjedu predmetnih nekretnina bili bi upisani kao posjednici kao što je slučaj za kčbr. [katastarska čestica] koje su, ranije prednici a sad tužitelji bili upisani kao posjednici s obzirom na to da su se prilikom osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata 1954. uzimali u obzir podaci s terena. Kako tužitelji nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članaka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015., 94/2017., 152/2014. i 81/2015. - dalje u tekstu: ZVDSP) tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Uz odgovor na tužbu tuženica je dostavila povijest promjena na katastarskim česticama.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je proveden očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina od strane geodetskog vještaka, dokaz saslušanjem svjedoka KC, ĐC i EC te dokaz saslušanjem 1. tužiteljice. Izveden je dokaz čitanjem i pregledavanjem materijalne dokumentacije u spisu.

4. Sud je, cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke, iskaze saslušanih svjedoka te iskaz prvo tužiteljice, a sve pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke sud je utvrdio da su predmet ovog postupka katastarske čestice [katastarska čestica] sve upisane u k. o. [katastarska općina]. Vještak je na licu mjesta izvršio identifikaciju predmetnih nekretnina te je na temelju podataka iz katastarskih planova, skice s Geoportala, opažanja na terenu i kontrole GPS uređajem utvrdio njihov položaj, međusobni odnos i granice posjeda koje je pokazala 1. tužiteljica. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, jasan, logičan i utemeljen na pravilima geodetske struke osobito imajući u vidu da su utvrđenja vještaka rezultat neposrednog opažanja na terenu te usporedbe s katastarskom dokumentacijom. Iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je 1. tužiteljica sa sigurnošću pokazala predmetne čestice kao i susjedne nekretnine koje su u vlasništvu njezine obitelji odnosno tzv. „mjerne čestice“ pri čemu su njezini navodi potvrđeni GPS provjerom koju je proveo vještak. Vještak je utvrdio da se jedan dio prijepora odnosi na dio kčbr. [katastarska čestica] koji se nalazi s lijeve strane asfaltnog puta kroz selo, a koji je tužiteljica pokazala kao dio posjeda svoje obitelji. Pritom je precizno označila granice tog dijela nekretnine koji prema izračunu vještaka obuhvaća površinu od približno 2100 m². Nadalje je utvrđeno da se drugi dio prijepora odnosi na katastarske čestice [katastarska čestica] koje se nalaze s druge strane asfaltnog puta te koje se prostorno i funkcionalno nadovezuju na nekretnine koje su nesporno u posjedu i vlasništvu obitelji tužitelja. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] vještak je utvrdio postojanje dobro vidljive međe sa zapadne strane što dodatno potvrđuje dugotrajno i jasno razgraničeno korištenje predmetnog zemljišta. Sud je posebno cijenio i činjenicu da je vještak priložio skicu premjeravanja iz 1950-ih godina iz koje proizlazi da je česticu1228/1 kupio LC, otac 1. tužiteljice od ZC. Iako se tuženica protivila korištenju navedene isprave smatrajući da njezino pribavljanje nije bilo u okviru zadatka vještaka, sud nalazi da ista predstavlja pomoćnu dokumentaciju koja dodatno potvrđuje kontinuitet povezanosti obitelji tužitelja s predmetnim nekretninama te ju je cijenio u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

6. Iz iskaza svjedoka KC, starog 92 godine, sud je utvrdio da isti cijeli život živi u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina te da ima neposredna saznanja o načinu njihova korištenja i posjedovanja. Svjedok je detaljno iskazivao o obiteljskim prilikama prednika tužitelja navodeći da su još baka GC i njezin suprug P, a potom njihov sin LC, otac 1. tužiteljice, kontinuirano obrađivali predmetne nekretnine. Prema iskazu svjedoka, predmetne nekretnine korištene su za poljoprivrednu proizvodnju odnosno za sjetvu žita, krumpira i kukuruza te za košnju i ispašu stoke pri čemu je i on sam pomagao obitelji tužitelja u obavljanju poljoprivrednih radova. Sud je iz navedenog iskaza utvrdio da je posjed obitelji tužitelja bio dugotrajan, kontinuiran, miran i nesmetan budući da svjedok izričito navodi kako nitko, pa ni država, općina ili šumarija nikada nisu polagali pravo na predmetne nekretnine niti su osporavali njihov posjed. Svjedok je također potvrdio da je 1. tužiteljica tijekom očevida pokazala upravo one nekretnine koje su njezini prednici oduvijek koristili.

7. Iskaz svjedoka ĐC sud je također ocijenio vjerodostojnim budući da je u bitnome potvrdio navode svjedoka KC. Svjedok je iskazao da često prolazi pored predmetnih nekretnina te da iz vlastitih opažanja zna da su iste desetljećima posjedovali i koristili prednici tužitelja, prvenstveno GC i LC, kao i njihovi pravni sljednici. Posebno je istaknuo da nikada nije čuo da bi država, općina ili bilo koja druga osoba polagala pravo na predmetne nekretnine.

8. Nadalje, iz iskaza svjedokinje EC sud je utvrdio da ista, iako danas živi u [adresa], potječe iz sela [adresa] te dobro poznaje obitelj tužitelja i način korištenja predmetnih nekretnina. Svjedokinja je potvrdila da su predmetne nekretnine korištene upravo u opsegu i na način kako je to tijekom očevida pokazala 1. tužiteljica. Također je navela da tužitelji i njihovi prednici nikada nisu bili smetani u posjedu te da, prema njezinim saznanjima, država u neposrednoj blizini nije imala svojih nekretnina.

9. Sud iskaze navedenih svjedoka prihvaća kao vjerodostojne budući da se radi o osobama starije životne dobi koje imaju neposredna i dugogodišnja saznanja o predmetnim nekretninama i njihovim posjednicima. Njihovi iskazi međusobno su podudarni, logični i uvjerljivi te su u bitnim dijelovima potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, kao i iskazom 1. tužiteljice.

10. Naime, iz iskaza 1. tužiteljice PC sud je utvrdio da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu njezine obitelji najmanje posljednjih 150 godina odnosno da su ih koristili još njezin pradjed i djed, a potom otac LC. Tužiteljica je detaljno iskazivala o obiteljskim odnosima i nasljeđivanju unutar obitelji LC navodeći da su ostala djeca njezinog djeda IC napustila mjesto stanovanja te da je jedino njezin otac LC ostao živjeti u [adresa] i nastavio koristiti predmetne nekretnine. Sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da su predmetne nekretnine tijekom cijelog razdoblja bile u isključivom faktičnom posjedu njezina oca, a nakon njegove smrti i njegovih nasljednika odnosno tužitelja. Tužiteljica je uvjerljivo i okolnosno opisala način korištenja nekretnina te istaknula da ni njezinom ocu niti ostalim članovima obitelji nitko nikada nije osporavao posjed niti tražio predaju nekretnina. Posebno je naglasila da je tek po odlasku u mirovinu saznala kako predmetne nekretnine nisu evidentirane na njezinu ocu, nakon čega je pokrenu la ovaj postupak. Sud je prihvatio iskaz 1. tužiteljice kao vjerodostojan jer je isti životan, detaljan i u suglasju s ostalim provedenim dokazima. Njezini navodi o dugotrajnom i nesmetanom posjedovanju predmetnih nekretnina potvrđeni su iskazima svih saslušanih svjedoka, kao i utvrđenjima sudskog vještaka.

11. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i 1. tužiteljice sud je utvrdio da su prednici tužitelja, a potom i sami tužitelji, predmetne nekretnine posjedovali kontinuirano kroz više generacija, javno, mirno, pošteno i nesmetano, koristeći ih kao svoje vlastite nekretnine pri čemu tijekom cijelog tog razdoblja nitko pa ni tuženica Republika Hrvatska, općina, šumarija ili treće osobe, nije osporavao njihov posjed niti poduzimao radnje kojima bi ih isključio iz posjeda ili na drugi način manifestirao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korenici poslovni broj O-173/04-4 od 12. listopada 2004. utvrđeno je da je iza pok. LC, sina IC, rođenog 1928. i umrlog 2004., utvrđena njegova ostavinska imovina koja se sastoji od nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. 208k, 209k, 210k, d215k, 1212, 1213, 1214, 1215, s1227, d1228, 1246/2, d1251, 1317/2 i d1386/1 kojih je ostavitelj bio suvlasnik u 5/8 dijela te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] kojih je ostavitelj bio suvlasnik u 5/32 dijela. Njegovom nasljednicom u cijelosti je proglašena supruga BC.

13. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O - 930/2013 od11. rujna 2013. utvrđeno je da su iza pok. BC, rođene KC, rođene 1934. i umrle 2013., njezinim nasljednicima proglašeni kćerka PC, kćerka NC, sin ŠC i sin MC, svaki u ¼ dijela.

14. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću poslovni broj O - 614/2021 od 11. kolovoza 2021. proizlazi da su iza pok. HC, sina LC, rođenog 1956. i umrlog 2020., njegovim nasljednicima proglašeni supruga OC, sin VC i kćerka ČC, svaki u 1/3 dijela.

15. Iz Povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostave za katastar nekretnina Korenica od 13. svibnja 2025. proizlazi da nije evidentiran upis tužitelja i njihovih pravnih prednika u katastarskom operatu na predmetnim nekretninama osim na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Podneskom od 12. svibnja 2026. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev nakon što je sudski vještak dostavio skicu lica mjesta na kojoj je prikazao površinu kčbr. [katastarska čestica] u posjedu tužitelja.

17. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica], dijelu kčbr. [katastarska čestica] površine 2088 m² definiranom poligonom A-B-C-D-A prema skici lica mjesta GEO HORIZONT d.o.o. od 21. travnja 2026., kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva Republike Hrvatske i upis prava vlasništva u korist tužitelja u suvlasničkim omjerima navedenim u izreci presude, a po osnovi stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

18. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, da su tužitelji vlasnici i posjednici susjednih nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tijekom postupka došlo do usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja te cijepanja pojedinih čestica, kao ni da su tužitelji pravni sljednici pok. LC, pok. BC i pok. HC.

19. Nadalje, nesporno je utvrđeno da je pok. LC, sin IC, umro 2004., da je njegovom jedinom nasljednicom proglašena supruga BC, da su iza pok. BC njezinim nasljednicima proglašeni PC, NC, ŠC i MC, svaki u ¼ dijela, dok su iza pok. HC njegovim nasljednicima proglašeni supruga OC te djeca VC i ČC, svaki u 1/3 dijela.

20. Odlučne činjenice za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva bile su jesu li tužitelji i njihovi pravni prednici bili u samostalnom, mirnom, kontinuiranom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme, postoji li kontinuitet toga posjeda kroz više generacija te jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Između stranaka je bilo sporno jesu li tužitelji dokazali kontinuitet posjeda i aktivnu legitimaciju odnosno jesu li dokazali da su upravo njihovi pravni prednici bili stvarni posjednici predmetnih nekretnina te jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

22. Ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelji dokazali kako su oni i njihovi pravni prednici predmetne nekretnine posjedovali kroz iznimno dugo vremensko razdoblje koje prema provedenim dokazima prelazi 150 godina.

23. Iz iskaza saslušanih svjedoka, osobito svjedoka KC, starog 92 godine, proizlazi da su predmetne nekretnine još u vrijeme njegovog djetinjstva koristili prednici tužitelja, i to najprije LC, potom njegov sin IC, zatim LC, a nakon njegove smrti njegovi nasljednici. Svjedok je izričito naveo da su predmetne nekretnine obrađivane, na njima su se sijali kukuruz, žito i krumpir te su služile za košnju i ispašu stoke, a da nitko nikada nije osporavao posjed obitelji LC.

24. Iskazi svjedoka ĐC i EC u cijelosti potvrđuju navedeno te proizlazi da je u selu [adresa] bilo općepoznato da su predmetne nekretnine oduvijek pripadale obitelji LC i da ih je ta obitelj neprekidno koristila kao svoje.

25. Tužiteljica PC je detaljno, životno i uvjerljivo opisala kontinuitet korištenja predmetnih nekretnina kroz više generacija obitelji. Njezini navodi u cijelosti su potvrđeni iskazima svjedoka i nalazom sudskog vještaka.

26. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da predmetne nekretnine predstavljaju prirodnu i funkcionalnu cjelinu sa susjednim nekretninama koje su nesporno u vlasništvu tužitelja. Vještak je utvrdio jasne granice posjeda, postojanje dugotrajno formiranih međa te je potvrdio da je 1. tužiteljica sa sigurnošću identificirala predmetne nekretnine kao zemljište koje njezina obitelj koristi generacijama.

27. Sud je posebno cijenio činjenicu da skica premjeravanja iz 1950 -ih godina potvrđuje da je česticu 1228 kupio LC od ZC. Iako navedena isprava sama po sebi ne predstavlja tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, ona nesporno potvrđuje dugotrajnu povezanost obitelji LC s predmetnim nekretninama.

28. Analizom priloženih rješenja o nasljeđivanju utvrđen je potpuni kontinuitet pravnog sljedništva. Iza pok. LC nasljednicom je proglašena supruga BC, iza koje su nasljednicima proglašeni PC, NC, ŠC i MC, dok su iza pok. HC nasljednicima proglašeni OC, VC i ČC. Navedena rješenja predstavljaju vjerodostojan dokaz kontinuiteta prijenosa posjeda i prava među članovima obitelji.

29. Sud stoga nalazi potpuno dokazanim kontinuitet posjeda od pradjeda LC, zatim njegova sina IC, potom LC, nakon njegove smrti BC te konačno sadašnjih tužitelja kao njihovih univerzalnih pravnih sljednika.

30. Sud nije prihvatio prigovor tuženice da povijest promjena na katastarskim česticama predstavlja dokaz nepostojanja posjeda tužitelja. Naime, i iz same navedene isprave proizlazi da ista predstavlja isključivo evidenciju katastarskih promjena te ne predstavlja dokaz vlasništva niti nužno odražava stvarno stanje posjeda na terenu.

31. Činjenica da je određena osoba upisana ili nije upisana u katastarskom operatu nema konstitutivni učinak za stjecanje prava vlasništva niti sam za sebe dokazuje postojanje ili nepostojanje posjeda. Katastarske evidencije imaju prvenstveno fiskalnu i tehničku svrhu te često ne odražavaju stvarno stanje, osobito na područjima koja su tijekom povijesti bila zahvaćena migracijama stanovništva, ratnim okolnostima i dugotrajnim neusklađenostima zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja.

32. Nasuprot tome, neposredni dokazi izvedeni tijekom postupka odnosno iskazi svjedoka, iskaz 1. tužiteljice, nalaz i mišljenje sudskog vještaka te materijalna dokumentacija dostavljena u spis nedvojbeno potvrđuju da su upravo tužitelji i njihovi pravni prednici bili stvarni, faktični i isključivi posjednici predmetnih nekretnina.

33. Na konkretni slučaj primjenjuju se pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ) sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i članku 388. stavku 2. ZVDSP-a.

34. Prema paragrafu 1477. OGZ-a pravo vlasništva na državnim nekretninama moglo se steći dosjelošću protekom roka od četrdeset godina ako je posjed bio samostalan, istinit i pošten.

35. Prema paragrafu 326. OGZ-a pošten je onaj posjednik koji iz opravdanih razloga smatra da mu pripada pravo na posjed, dok se prema paragrafu 345. OGZ-a posjed smatra istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom.

36. U skladu s pravilima OGZ-a poštenje i istinitost posjeda se presumira dok se ne dokaže suprotno. Teret dokazivanja nepoštenja posjeda bio je na tuženici.

37. U ovom postupku tuženica nije dokazala niti jednu okolnost koja bi upućivala da su tužitelji ili njihovi prednici posjed stekli silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja niti je dokazala da su znali ili morali znati da im pravo na posjed ne pripada.

38. Naprotiv, iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji i njihovi prednici predmetne nekretnine koristili neprekidno, nesmetano i u uvjerenju da su njihove.

39. Sud posebno ističe da tijekom postupka nije bilo sporno da tuženica Republika Hrvatska nikada nije bila u faktičnom posjedu predmetnih nekretnina, nikada nije zahtijevala njihovu predaju u posjed niti poduzimala radnje radi zaštite navodnog vlasništva niti su na bilo koji način osporavali posjed tužitelja i njihovih prednika.

40. Po ocjeni suda pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su ispunjene još za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a odnosno znatno prije 6. travnja 1941.

41. Tužitelji bi pravo vlasništva mogli steći i primjenom kasnijih propisa, odnosno odredbi Zakona o osnovnim vlasničkom pravnim odnosima (ZOVO) i ZVDSP-a pri čemu se, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-291/14 i Rev-1480/16 te pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i Radomilja i dr. protiv Hrvatske, u rok dosjelosti računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

42. Okolnost da je odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP -a naknadno ukinuta kao neustavna ne može ići na štetu osoba koje su se razumno oslonile na tada važeće zakonodavstvo, osobito u situaciji kada time nisu povrijeđena prava trećih osoba.

43. U konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje bilo kakvih suprotstavljenih privatnih prava niti je Republika Hrvatska dokazala da je ikada izvršavala vlasnička ovlaštenja na predmetnim nekretninama.

44. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka i 1. tužiteljice jer su njihovi iskazi međusobno podudarni, logični, životni i uvjerljivi, a potvrđeni su i nalazom sudskog vještaka te materijalnom dokumentacijom u spisu.

45. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da su tužitelji i njihovi pravni prednici kroz više od 150 godina bili mirni, kontinuirani, samostalni i pošteni posjednici predmetnih nekretnina, da Republika Hrvatska nikada nije izvršavala posjed niti osporavala njihov posjed te da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile ispunjene još za vrijeme važenja Austrijskog općeg građanskog zakonika.

46. Stoga je valjalo utvrditi da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

47. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154 i 155 ZPP-a.

48. Odredbom članka 154 stavka 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

49. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

50. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

51. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužiteljima priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% (Tbr. 40 toč. 1 Tarife) za zastupanje 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% za zastupanje 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR, trošak sastava podneska od 11. veljače 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% za zastupanje 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 11. ožujka 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% za zastupanje 6 stranaka što iznosi 187,50 EUR, trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 99,48 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom na licu mjesta 21. travnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% za zastupanje 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak sastava podneska od 12. svibnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% za zastupanje 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 8. srpnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) uz povišenje tarifnih stavki za 50% za zastupanje 6 stranaka što iznosi 375,00 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 110,00 EUR. Dakle, tužiteljima je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.673,53 EUR.

52. Tužiteljima nije priznat trošak izbivanja punomoćnice iz pisarnice ni trošak upotrebe osobnog automobila punomoćnice na relaciji Otočac - Vaganac - Otočac. Naime, nije svrsishodno da druga stranka plaća povećane troškove dolaska odvjetnika koji nema sjedište ureda u mjestu sjedišta suda. Pravo je svake stranke da bira svog punomoćnika, ali u tom slučaju putni troškovi punomoćnika i izostanak iz kancelarije nisu svrsishodni troškovi koje bi morala platiti druga stranka ako izgubi spor (trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parn ica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika u mjestu parničnog suda - odluke Vrhovnog suda RH broj Rev 61/94 od 19. travnja 1994. i broj Gzz 2/94 od 23. veljače 1994.).

53. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Gospiću 20. srpnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu, Bartola Kašića 4

2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću