REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-544/2026-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari ZAGREPČANKA- POSLOVNI OBJEKTI d.d. Zagreb, Savska 41/IX OIB: 38911589285, kojeg zastupa punomoćnik Marija Erdelez, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika GRADITELJ SVRATIŠTA d.o.o. Zagreb, Ivana Česmičkog 16, OIB: 52044657571, kojeg zastupa punomoćnik Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRADITELJ SVRATIŠTA d.o.o. Zagreb, Ivana Česmičkog 16, OIB: 52044657571 isplatiti tužitelju ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d. Zagreb, Savska 41/IX OIB: 38911589285, kao upravitelju Poslovnog tornja Zagrepčanka, Zagreb, Savska cesta 41, na račun sredstava zajedničke pričuve Poslovnog tornja Zagrepčanka, Zagreb, Savska cesta 41, iznos od 171,81 EUR (1.294,47 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 94,29 EUR (710,43 kn) od 28. rujna 2018. do isplate

- na iznos od 77,52 EUR (584,04 kn) od 28. rujna 2018. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku GRADITELJ SVRATIŠTA d.o.o. Zagreb, Ivana Česmičkog 16, OIB: 52044657571 isplatiti tužitelju ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d. Zagreb, Savska 41/IX OIB: 38911589285, kao upravitelju Poslovnog tornja Zagrepčanka, Zagreb, Savska cesta 41, na račun sredstava zajedničke pričuve Poslovnog tornja Zagrepčanka, Zagreb, Savska cesta 41, zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 13. studenog 2017. do 15. prosinca 2017.

- na iznos od 4.353,84 EUR (32.804,04 kn) od 11. svibnja 2018. do 28. svibnja 2019.

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 11. lipnja 2018. do 28. svibnja 2019.

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 19. lipnja 2018. do 28. svibnja 2019.,

po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.189,79 EUR (137.051,01 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 12. prosinca 2017. do isplate

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 13. siječnja 2018. do isplate

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 12. veljače 2018. do isplate

- na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 11. travnja 2018. do isplate

- na iznos od 154,87 EUR (1.166,97 kn) od 11. svibnja 2018. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, prijedlog tuženika za obustavu postupka osiguranja prethodnom mjerom koja je određena rješenjem suda pod brojem Povrv- 3771/2018 od 23. prosinca 2025.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 16.173,55 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 16.774,36 EUR.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 19.339,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 28. rujna 2018. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je javni bilježnik Pero Džankić iz Zagreba 9. listopada 2018. donio rješenje o ovrsi kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 306.138,86 kn (40.631,61 EUR) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od pada tuženika u zakašnjenje do isplate te da mu nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.551,74 kn (1.400,46 EUR) i predvidive troškove u iznosu od 3.475,00 kn (461,21 EUR).

2. Nakon što je tuženik podnio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi kojim je u cijelosti osporio utuženu tražbinu, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv-3771/2018 od 26. studenog 2018. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je, nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) navodi da prema tuženiku ima dospjelo novčano potraživanje temeljem izdanih računa i obračuna kamata koje je priložio uz tužbu (izvadak otvorenih stavaka – list 9. spisa, izvadak računa – list 10. spisa, računi za studeni i prosinac 2017. – list 11.-12. spisa, obračun kamata – list 13.-14. spisa, računi za siječanj, veljaču i ožujak 2018. – list 15.-17. spisa, obračun kamata – list 19.-20. spisa, računi za travanj, svibanj i lipanj 2018. – list 20.- 21., 23. spisa i odobrenje – list 22. spisa).

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) osporava potraživanje tužitelja i po osnovi i po visini. Prije svega navodi da se sporna tražbina odnosi na dospjele, a nepodmirene troškove zajedničke pričuve pa s tim u vezi osporava tužitelju ovlaštenje zahtijevati da se zajednička pričuva plati njemu. Nadalje ističe da je tužitelj na iznose zajedničke pričuve obračunao PDV što nema pravo niti obračunati niti potraživati od tuženika, pri čemu se poziva na mišljenja Porezne uprave od 10. svibnja 2002. i 13. listopada 2017. (dok prilaže mišljenja Porezne uprave od 8. veljače 2018. – list 34.-35. spisa i od 12. lipnja 2018. – list 36.- 39. spisa). Dalje navodi da je tužitelj u posljednjem računu razdvojio troškove na manji iznos koji je neoporeziv i trošak održavanja na koji je obračunao PDV, čime je tužitelj priznao neosnovanost naplate PDV-a na iznose zajedničke pričuve. Budući da tuženik nije zaprimio uredne račune, smatra kako sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 144/12., 81/13., 112/13., 71/15., 78/15.), u vezi odredbi Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 78/15., 134/15., 120/16.) nije niti počeo teći rok za ispunjenje novčane obveze. Pored navedenog, tuženik navodi da tužitelj, zahtijevanjem plaćanja zateznih kamata na iznose od 710,43 kn i 584,04 od 28. rujna 2018. zapravo zahtijeva kamate na kamatu, što je protivno čl. 31. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO).

5. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je pojasnio da je tuženik vlasnik poslovnih prostora u poslovnom tornju Zagrepčanka i da je stoga po zakonu obvezan plaćati zajedničku pričuvu sukladno odredbi čl. 89. i čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje: ZV). Navodi da je iz računa za troškove zajedničke pričuve razvidno da je u njima naveden poseban broj računa otvoren isključivo za uplatu sredstava na ime zajedničke pričuve, a tim računima upravlja tužitelj kao upravitelj navedene poslovne zgrade. U odnosu na prigovor koji tuženik ističe u pogledu obračuna PDV-a navodi kako se radi o pravnom pitanju. S tim u vezi dostavlja mišljenja Porezne uprave od 10. svibnja 2002. (list 96. spisa), od 9. svibnja 2017. (list 95. spisa) i od 13. listopada 2017. (list 97. -98. spisa). Pojasnio je da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj poslovnoj zgradi gdje su svakodnevno potrebne intervencije radi održavanja, a tužitelj kao upravitelj temeljem Ugovora o upravljanju cijenu zajedničke pričuve po m2 formira Planom radova za tekuću godinu odmah na početku godine, a iz sredstava zajedničke pričuve odmah se podmiruju svi potrebni računi dobavljača za obavljene radove održavanja nekretnine (nabava roba i usluga za održavanje), a takvo plaćanje tužitelj vrši na način uvećan za PDV. Svaki suvlasnik PDV može odbiti kao pretporez po računima za izvedene radove koje im je upravitelj zaračunao, a i naknada za usluge upravitelja podliježe plaćanju PDV -a ako je upravitelj obveznik PDV-a. Vezano za potraživanje po osnovi zateznih kamata navodi da je tuženik pričuvu plaćao sa zakašnjenjem, a tužitelj na obračunate kamate tužbenim zahtjevom potražuje procesne kamate u skladu s čl. 31. st. 2. ZOO.

6. Tužbenim zahtjevom sadržanim u podnesku od 22. rujna 2019. predlaže da se djelomično održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika na način da se utuženi iznos isplati na račun sredstava zajedničke pričuve poslovnog tornja Zagrepčanka. Naknadno je, podneskom od 2. lipnja 2021., nakon primitka dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 20. travnja 2021. odredio tužbeni zahtjev na način da potražuje da se naloži tuženiku da isplati tužitelju, kao upravitelju Poslovnog tornja Zagrepčanka, na račun sredstava zajedničke pričuve, iznos od 138.345,48 kn (18.361,60 EUR) sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose računa (list 966. spisa) i isplatu zateznih kamata na iznose koji su plaćeni nakon utuženja (100.746,06 kn) – računi br. 50254/18, 50368/18 i dio računa 50197,18.

7. Tuženik se protivio preinaci tužbe sukladno podnesku tužitelja od 22. rujna 2019., ustrajao je kod prigovora na pravilnost obračuna PDV-a na troškove zajedničke pričuve te je izjavio prigovor prijeboja za iznos od 137.051,01 kn (18.189,79 EUR) navodeći da se njegova protutražbina odnosi na zahtjev za povrat iznosa PDV -a koje je platio po računima koje je podmirio za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 30. svibnja 2017. (podnesak tuženika od 1. travnja 2019.). Navodi da je tužitelju 14. prosinca 2018. dostavio Izjavu o prijeboju (list 117. -118. spisa) svoje tražbine po osnovi povrata stečenog bez osnove s dijelom tražbine po osnovi zajedničke pričuve koja je predmet ovog spora. Pojasnio je (podnesak tuženika od 23. prosinca 2020.) da je prijebojem naplatio od suvlasnika troškove održavanja koja je prethodno podmirio plaćanjem uvećanog iznosa zajedničke pričuve, a takva je naplata izrijekom dopuštena čl. 90. st. 4. ZPP. Dodao je da plaćanjem PDV-a po navedenim računima nije znao da plaća nedug.

8. Tužitelj je osporio istaknuti prigovor prijeboja pozivajući se na odredbu čl. 1112. ZOO. Naveo je da iznosi koje je tuženik platio po osnovi PDV-a ne predstavljaju imovinu suvlasnika nego sredstva državnog proračuna, a osim toga, u smislu čl. 200. ZOO, u vezi čl. 90. st. 4. ZV, prijeboj je isključen. Podneskom od 30. listopada 2020. istaknuo je prigovor zastare u odnosu navedeni prigovor.

9. Podneskom od 17. listopada 2025. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu od 137.051,01 kn (18.189,79 EUR) prema specifikaciji na listu 1135. spisa, kojem se prigovoru tužitelj usprotivio podneskom od 30. listopada 2025. kojim je ujedno odredio tužbeni zahtjev na način da je predložio donošenje presude kojom će se održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi za iznos od 138.345,48 kn (18.361,60 EUR) i za iznos zateznih kamata (list 1149.-1150. spisa).

10. Sud je pravomoćnim rješenjem pod brojem Povrv-3771/2018 od 23. prosinca 2025. u točki I. izreke, primjenom odredbe čl. 452. ZPP, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Ujedno je pod točkom II. izreke navedenog rješenja (u kojem je dijelu rješenje također pravomoćno) utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 22.270,01 EUR (167.793,38 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. Presudom donesenom pod brojem Povrv-3771/2018 od 23. prosinca 2025. održan je na snazi platni nalog za iznos od 18.361,60 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i za iznos (neuglavničenih) zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose računa koji su plaćeni sa zakašnjenjem. Sud je u toj presudi izrazio pravno shvaćanje da istaknuti prigovor prijeboja nije osnovan iz razloga što nema uzajamnosti i što je prijeboj isključen, a osim toga na strani tužitelja nije došlo do stjecanja neosnovano obračunatog PDV-a, međutim prema pravnom stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju pod brojem Pž-826/226 od 12. ožujka 2026., kojim je predmetna presuda ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, ovakvo je stajalište prvostupanjskog suda pogrešno jer postoji uzajamnost, prijeboj nije isključen, a iznos PDV-a je nominalno uplaćen na račun zajedničke pričuve. Drugostupanjski je sud u toj odluci uputio ovaj sud da prilikom ponovnog odlučivanja ocijeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na tuženikovu izjavu o prijeboju, a koji dio nalaza sud ranije nije cijenio jer je isto, uz izražena pravna shvaćanja, smatrao nepotrebnim za donošenje odluke.

12. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije u spisu te financijskim vještačenjem po po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković, dipl. oec. (list 126. -136., 159.-167., 870.-877., 974.-984., 158., 1107.-1108. spisa). Ostale predložene, a neizvedene dokaze sud je odbio kao nesvrsishodne jer je ocijenio da bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio isti.

13. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP), jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev na način kako je isti konačno određen u podnesku tužitelja od 30. listopada 2025. djelomično osnovan. Istovremeno je sud tuženikov prigovor prijeboja ocijenio osnovanim, a istaknuti prigovor radi prebijanja nepravovremenim pa samim time i nedopuštenim.

14. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao upravitelja poslovnog tornja Zagrepčanka za isplatu iznosa od 18.361,60 EUR (138.345,48 kn) i zateznih kamata na iznose računa koje je tuženik platio sa zakašnjenjem.

15. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik prostora u poslovnom tornju Zagrepčanka upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (list 54. -61. spisa). Nije sporno da račune na osnovu kojih je tužitelj pokrenuo ovaj spor nije podmirio u roku određenom za ispunjenje obveze, kao i da račune na koji se odnose utuženi obračuni kamata nije platio pravovremeno. Nije sporna činjenica da je tuženik tijekom ovog postupka podmirio dio utuženog potraživanja u odnosu na koje je tužitelj povukao tužbu. Nije sporno niti da je tuženik tužitelju platio račune za zajedničku pričuvu koji su specificirani u tuženikovoj Izjavi o prijeboju od 14. prosinca 2018.

16. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tuženikove tvrdnje da tužitelj nije ovlašten pokretati postupke i naplaćivati zajedničku pričuvu u svoje osobno ime, potom jer tražbina tužitelja nije dospjela budući da sporni računi nisu sukladni zakonu jer je na njima neosnovano obračunat PDV i konačno iz razloga što je tražbina tužitelja prestala u iznosu od 18.189,79 EUR (137.051,01 kn) prijebojem koji je tuženik izjavio 14. prosinca 2018. (kad je tužitelju uručena Izjava o prijeboju od istog dana – list 117. spisa). Sporna je osnovanost prigovora prijeboja i zastara protutražbine tuženika koja je predmetom prijeboja sa tražbinom tužitelja.

17. Nepravodoban je, kada se ima u vidu odredba čl. 288.a st. 6. ZPP, tuženikov procesnopravni prigovor radi prijeboja, međutim materijalnopravni prigovor prijeboja je pravovremeno istaknut (podnesak tuženika od 1. travnja 2019.) prije zaključenja prethodnog postupka (prethodni je postupak zaključen 3. travnja 2019.) (list 120. spisa) te je tuženik, radi opravdanja tog prigovora, pravovremeno predložio izvođenje dokaza. Time je sud dužan ispitati je li vjerovnikovo (tužiteljevo) potraživanje doista prestalo prijebojem, a teret dokaza da je došlo do građanskopravnog prijeboja je na dužniku koji mora dokazati sve zakonske pretpostavke za prijeboj uključujući i to da je vjerovniku dao izjavu o prijeboju.

18. Naime, građanskopravno prebijanje (tzv. civilna kompenzacija) uređeno je odredbama članka 195.-196. ZOO. Kad dva pravna subjekta steknu jedan prema drugome istovrsna i dospjela potraživanja, to dovodi do ukidanja uzajamnih ovlaštenja i obveza (prijeboja) do visine do koje su uzajamna potraživanja po iznosu jednaka. Sam susret potraživanja nema konstitutivan značaj, već je potrebno da jedan od sudionika izjavom danom onom drugom proizvede konstitutivni učinak, te tada prestanak uzajamnih potraživanja nastaje u trenutku kad su se potraživanja realno susrela. Ako je izjava o prijeboju dana, a jedan od sudionika ipak u parnici zatraži ispunjenje obveze, tuženik koji se poziva na prebijanje može se braniti prigovorom da je tužiteljevo potraživanje nastalo i postojalo, ali da je naknadno prestalo zbog nastanka tuženikova potraživanja prema tužitelju i izjave o prijeboju.

19. Prema tome, tuženik je izjavljivanjem prijeboja u odnosu na dio potraživanja po računima i u iznosima koje je specificirao u Izjavi o prijeboju od 14. prosinca 2018. priznao dug u smislu čl. 240., u svezi čl. 195. ZOO u dijelu u odnosu na koji je izjavio prijeboj pa stoga ne može s uspjehom osporavati postojanje dugovanja po tim računima, ali može dokazivati da je ono prestalo. U odnosu na navedeno tuženik tvrdi da ima potraživanje prema tužitelju po osnovi neosnovano plaćenih iznosa PDV-a koji je obračunat na računima za zajedničku pričuvu u periodu od 1. ožujka 2016. do 30. svibnja 2017.

20. S obzirom da je prijeboj izjavljen 14. prosinca 2018., neosnovan je tužiteljev prigovor zastare jer je tuženikova tražbina po osnovi povrata stečenog bez osnove (koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina – čl. 225. ZOO) nastala u trenutku plaćanja svakog pojedinog iznosa PDV-a po računima izdanim tuženiku za period ožujak 2016.-svibanj 2017. Prema tome, tražbina tuženika nije bila zastarjela u trenutku kad je tuženik istu prebio sa dugom prema tužitelju (čl. 198. ZOO).

21. Obveza plaćanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve zakonska je obveza svih suvlasnika nekretnine (čl. 89. st. 1. i 2. ZV), a iz spisu priloženih mišljenja Porezne uprave je razvidno da se na iznos sredstava zajedničke pričuve ne obračunava PDV. Radi se konkretno o računima koji se izdaju od strane upravitelja zgrade radi plaćanja, na zaseban račun otvoren upravo u tu svrhu (čl. 380. st. 1. ZV), sredstava koja služe za podmirenje troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 1. i 2. ZV), a ne o računima koji se odnose na isporuku dobara i obavljenih usluga u smislu čl. 4. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18.). Dakle, zakonska je obveza svakog suvlasnika temeljem zakona plaćati doprinose za sredstva zajedničke pričuve, a ne iz razloga jer im je pružena neka usluga ili isporučeno neko dobro (roba) pa je jasno da ti doprinosi ne podliježu obvezi plaćanja PDV-a. Navedeni je stav u skladu i sa ranijom sudskom praksom (tako primjerice i VTSRH u odlukama Pž-2795/2024-2 od 12. prosinca 2024. i Pž-1390/2019-7 od 30. kolovoza 2021.). Stoga je neupitno da je tužitelj neosnovano (nezakonito) na doprinose za sredstva zajedničke pričuve obračunavao PDV.

22. Ovaj je sud u ranijoj (ukinutoj) presudi izrazio pravno shvaćanje da plaćanjem PDV-a temeljem računa za zajedničku pričuvu iz razdoblja 2016.-2017. izdanih tuženiku po osnovi sudjelovanja u doprinosima za zajedničku pričuvu nije došlo do povećanja imovine tužitelja, jer su ta sredstva uplaćivana na račun koji je otvoren upravo za namjenu prikupljanja sredstava zajedničke pričuve pa nije došlo do povećanja imovine na strani tužitelja (koji ima imovinu zasebnu od imovine suvlasnika), a niti na strani suvlasnika zgrade jer su iznosi primljeni s osnove PDV-a prihod državnog proračuna (čl. 1. st. 2. Zakona o PDV-u), čime nisu ispunjene pretpostavke za vraćanje po osnovi stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. i čl. 1112. ZOO. Ovaj je sud ujedno naveo da bi se u konkretnom slučaju eventualno mogla razmatrati osnovanost zahtjeva tuženika prema tužitelju kao upravitelju po osnovi naknade štete nastale tuženiku nepravilnim obračunom iznosa zajedničke pričuve na način da je ista uvećana za iznose PDV-a iako je tužitelj znao ili morao znati da se na iznose pričuve ne obračunava PDV, a ako su suvlasnici inzistirali na obračunu PDV-a, trebao se poslužiti ovlaštenjem iz odredbe čl. 765. st. 2. ZOO i od suvlasnika kao nalogodavaca tražiti novu uputu. Opisano postupanja tužitelja neupitno je uzrokovalo umanjenje tuženikove imovine do kojeg je došlo plaćanjem obračunatog PDV-a, dok se visina nastale štete sastoji upravo u iznosima koji su plaćeni po osnovi PDV -a. Međutim, unatoč navedenom utvrđenju pretpostavki odgovornosti za štetu, u konkretnom slučaju potraživanje tuženika po toj osnovi nije moglo prestati Izjavom o prijeboju od 14. prosinca 2018. s obzirom da je prijeboj izjavljen u odnosu na potraživanje koje suvlasnici imaju prema tuženiku, a ne sam tužitelj (štetnik) pa je jasno da nema uzajamnosti. Ovaj je sud također naveo da se potraživanje tužitelja kao ex lege zastupnika suvlasnika odnosi na tražbinu suvlasnika po osnovi doprinosa za zajedničku pričuvu, na kojoj je ovrhu dopušteno provoditi samo radi podmirenja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetoga za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 4. ZV), o čemu nije riječ u konkretnom slučaju pa je time prijeboj isključen u smislu odredbe čl. 200. toč. 1. ZOO jer prijebojem ne može prestati tražbina koja se ne može zaplijeniti.

23. Međutim, suprotno shvaćanju ovog suda, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u rješenju pod brojem Pž-826/226 od 12. ožujka 2026. naveo da su navedene tražbine kompenzibilne jer bi tražbinu s osnove zajedničke pričuve i inače bilo moguće zaplijeniti (makar radi naplate troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine odnosno zajma za pokriće tih troškova) pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 200. toč. 1. ZOO. Navedeno je da je tužitelj tijekom postupka navodio da ukupni iznos uprihodovanih sredstava na ime zajedničke pričuve, a koji iznos je u ovdje sporno vrijeme uključivao i stavku nazvanu PDV, koristio isključivo za podmirenje troškova održavanja i poboljšavanja PT Zagrepčanka i za otplatu zajmova uzetih za pokriće tih troškova. Nadalje je navedeno da je ono što je tuženik u zajedničku pričuvu uplatio nominalno kao PDV predstavljalo uvećani iznos tuženikovog doprinosa zajedničkoj pričuvi koji je iskorišten za održavanje nekretnine te da iz Izjave o prijeboju od 14. prosinca 2018. proizlazi da je tuženik u prijeboj s tražbinom suvlasnika stavio upravo takvu tražbinu koja je izrijekom dopuštena odredbom čl. 90. st. 4. ZV. I konačno je navedeno da je pogrešan zaključak ovog suda o nepostojanju uzajamnosti jer bi suvlasnici, koje zastupa tužitelj kao upravitelj, sve do tuženikove Izjave o prijeboju od 14. prosinca 2018. prema njemu imali tražbinu s osnove zajedničke pričuve za razdoblje 12/2017 - 4(dio) 2018., a tuženik bi prema njima imao protutražbinu po osnovi preplaćenog PDV-a za ranije razdoblje. Stoga je ovom sudu dana uputa da uzme u obzir dio nalaza vještaka koji se odnosi na prijeboj i da time utvrdi odlučnu činjenicu – postojanje i visinu tuženikove protutražbine.

24. Sud je rješenjem od 8. svibnja 2019. odredio provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković, dipl. oec. (list 121. spisa) koji je 24. siječnja 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 126.-136. spisa) iz kojeg proizlazi da tuženik nije platio utužene račune, u kojima, prema mišljenju Porezne uprave, nije trebalo obračunati PDV. U odnosu na obračun kamata vještak je utvrdio da su kamate pravilno obračunate. Prema izračunu vještaka, potraživanje tužitelja po osnovi utuženih računa, bez uračunatog PDV -a, iznosi 235.512,78 kn (31.257,92 EUR) prema specifikaciji koja je sastavni dio mišljenja (list 136. spisa).

25. Vještaku je raspravnim rješenjem od 17. rujna 2020. (list 158. spisa) naloženo da dopuni nalaz i mišljenje vezano za prigovore stranaka u sporu, odnosno primjedbu tuženika da nisu uzete u obzir isprave kojima tuženik raspolaže osim u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja. Vještak je dostavio dopunu nalaza i mišljenja 14. listopada 2020. (list 159.-167. spisa) navodeći u bitnom da tužitelj neosnovano potražuje isplatu iznosa od 8.492,75 kn (1.127,18 EUR) jer se taj iznos odnosi na PDV. Vještak je utvrdio da tuženik nije platio iznos od 138.346,48 kn (18.361,73 EUR) prema specifikaciji iz dopune mišljenja (list 167. spisa). Ujedno je utvrdio da je tuženik dug po računima za razdoblje od prosinca 2017. do ožujka 2018. i za jedan dio računa iz travn ja 208. (1.294,47 kn – 171,81 EUR) zatvorio potraživanjem s osnove plaćenog PDV-a u iznosu od 137.181,51 kn (18.207,12 EUR), dok je pravno pitanje zatvaranja dospjelog dugovanja s osnove prijeboja. Ako bi tužitelj bio suglasan sa prijebojem u tom iznosu, tada potraživanje tužitelja iznosi 1.294,47 kn (171,81 EUR) prema specifikaciji sadržanoj u nalazu i mišljenju na listu 167. spisa.

26. Rješenjem od 21. siječnja 2021. (list 857. spisa) naloženo je sudskom vještaku dopuniti nalaz i mišljenje vezano uz uplatu PDV-a odnosno prijenos PDV-a od strane tužitelja. Vještak je dopunski nalaz i mišljenje dostavio 20. travnja 2021. (list 870. -877. spisa) u kojem je utvrdio da je tužitelj sve račune koji su iskazani u Izjavi o prijeboju na listu 118. spisa evidentirao u knjizi izlaznih računa te je po istima obračunao i platio PDV. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je izračunao potraživanje tužitelja po utuženim računima u iznosu od 138.345,48 kn (18.361,60 EUR) od čega se iznos od 67.047,33 kn (8.898,71 EUR) odnosi na PDV, dok je s PDV-om ukupno neplaćeno 205.392,81 kn (27.260,31 EUR). Ukoliko bi se uzela u obzir Izjava o prijeboju, tada bi potraživanje tužitelja iznosilo 1.294,47 kn (171,81 EUR) po osnovi obračunatih kamata (710,43 kn + 584,04 kn).

27. Dana 30. lipnja 2021. sudski je vještak dostavio ispravak nalaza i mišljenja (list 974.-984. spisa) u kojem je, između ostalog, naveo da tužitelj odvojeno tretira sredstva zajedničke pričuve, a odvojeno svoje poslovanje i svoju imovinu. Ponovio je da je tužitelj po svim računima koji su iskazani u Izjavi o prijeboju obračunao i platio PDV. U tablici br. 3. (list 984. spisa) sadržan je ispravak u odnosu na neplaćene račune koji se u odnosu na zbroj ne razlikuje od tablice iz dopune nalaza i mišljenja od 20. travnja 2021., već se ispravci odnose na ispravke brojeva računa i dospijeća plaćanja.

28. Dodano je vještak podneskom od 8. ožujka 2022. (list 1015. -1016. spisa) ispravio pogreške u pisanju ispravka nalaza od 30. lipnja 2021.

29. Sudski je vještak usmeno dao nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. studenog 2022. (list 1107.-1108. spisa) (čl. 260. st. 1. ZPP) navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te svih njegovih dopuna i ispravaka. Vještak je ponovio da tužitelj odvojeno vodi knjigu izlaznih računa za zgradu, a odvojeno za tvrtku. Naveo je da je temeljem knjige izlaznih računa za mjesece na koje se odnose ovdje sporni računi utvrdio da je tužitelj obračunao i platio PDV. Vještak je naveo da je provjerio sve knjige izlaznih računa u odnosu na koje je utvrdio da ih je tužitelj uredno vodio te je obračunati PDV uplatio u državni proračun (pri čemu je vještak pojasnio da se ne radi o plaćanju preko uplatnice nego preko prijave poreza na način da se PDV prebije kao odbitna stavka).

30. Nakon usmenog davanja nalaza i mišljenja tuženik je ustrajao kod ranije istaknutog prijedloga da se provede financijsko vještačenje po drugom vještaku navodeći da su svi odgovori vještaka paušalni i da niti na jedno pitanje nije dao konkretan odgovor.

31. Međutim, sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio kao matematički točan i objektivno provjerljiv, isti je obrazložen te sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine, a tuženik svojim primjedbama i prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja pa ga je stoga sud u cijelosti prihvatio. Napominje se kako sud nije prihvatio tuženikov prijedlog da vještak dostavi pročišćeni tekst nalaza i mišljenja budući da je iz osnovnog nalaza i mišljenja te njegovih dopuna i ispravka moguće na jasan i nedvojben način utvrditi odlučne činjenice odnosno visinu utuženog potraživanja.

32. Neovisno o tome što je sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja izašao izvan okvira zadatka vještačenja uzevši u obzir i varijantu dugovanja tuženika u slučaju da je osnovan prigovor prijeboja, navedeno ne čini njegov nalaz i mišljenje nezakonitim osobito u okolnostima konkretnog slučaja kad bi sud, postupajući po pravnim stajalištima neposredno višeg suda, u ponovljenom postupku svakako morao provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja tih spornih činjenica jer ne raspolaže stručnim znanjem da bi bez pomoći financijskog vještaka navedeno mogao utvrditi (čl. 250. ZPP). Kod vještačenja je odlučno da se po njegovom provođenju odgovori na sva sporna stručna pitanja koja su ključna za donošenje odluke te da je nalaz i mišljenje sačinjen od strane osobe koja je stručnjak iz određenog područja i koja sa svojim stručnim znanjem i iskustvom služi kao pomoć sudu za utvrđenje relevantnih činjenica.

33. Kako je već ranije istaknuto, tuženik je Izjavom o prijeboju priznao osnovu i visinu potraživanja tužitelja u iznosu od 137.051,01 kn (18.189,79 EUR) koje je stavio u prijeboj sa svojom protutražbinom u tom iznosu. Nije sporno da je tuženik platio račune koji su specificiran u Izjavi o prijeboju i da je po tim računima platio PDV u visini koju stavlja u prijeboj sa tražbinom tužitelja. Na temelju rezultata provedenog postupka, sud je zaključio da je postojala tužiteljeva tražbina prema tuženiku s osnove obveze sudjelovanja u doprinosima za zajedničku pričuvu po spornim računima, jer je nesporno u utuženom razdoblju bio suvlasnik i nije podmirio obvezu uplate doprinosa za zajedničku pričuvu (čl. 89. st. 1. i 2., čl. 90. st. 1. i 2. ZV, u vezi odredbi Međuvlasničkog ugovora od 18. prosinca 1997. – list 63.-67. spisa i Ugovora o upravljanju). Navedeno se potraživanje tužitelja odnosilo na iznos od 18.189,79 EUR (137.051,01 kn) po računima za prosinac 2017. te siječanj, veljaču i ožujak 2018., kao i po dijelu računa za travanj 2018. (iznose tih računa umanjene za PDV), a kako je to detaljno prikazao sudski vještak u ispravljenoj tablici br. 3. (ispravak nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2021. – list 984. spisa). Pored toga, utvrđeno je na temelju rezultata provedenog postupka postojanje tuženikove obveze za isplatu po obračunima kamata od 31. prosinca 2017. i od 31. ožujka 2018. (list 11.-20. spisa) iznosa od 171,81 EUR, kao i postojanje tuženikove obveze za isplatu zateznih kamata na iznose računa za studeni 2017., svibanj i lipanj 2018. te dio računa za travanj 2018. koje je platio sa zakašnjenjem.

34. Naime, tužitelj je tuženiku izdao (i na osnovu njih pokrenuo ovaj postupak) slijedeće račune:

- za studeni 2017. u iznosu od 42.463,76 kn (odnosno 33.971,01 kn bez PDV- a) od čega je utužio iznos od 8.492,75 kn (jer je tužitelj iznos tog računa bez PDV-a platio 15. prosinca 2017.) – list 9.-11. spisa;

- za prosinac 2017. u iznosu od 42.463,76 kn (odnosno 33.971,01 kn bez PDV- a) – list 12. spisa;

- za siječanj 2018. u iznosu od 42.463,76 kn (odnosno 33.971,01 kn bez PDV- a) – list 15. spisa;

- za veljaču 2018. u iznosu od 42.463,76 kn (odnosno 33.971,01 kn bez PDV - a) – list 16. spisa;

- za ožujak 2018. u iznosu od 44.022,51 kn (odnosno 35.218,01 kn bez PDV-a)

– list 17. spisa;

- za travanj 2018. u iznosu od 55.021,83 kn (odnosno 44.017,46 kn bez PDV-a)

– list 20. spisa;

- za svibanj 2018. u iznosu od 11.734,28 kn (odnosno 35.787,42 kn bez PDV- a) – list 21. spisa

/s time da je tuženiku za razdoblje od ožujka do svibnja 2018. izdano odobrenje za iznos od 16.387,34 kn (odnosno 13.109,87 bez PDV-a) (list 22. spisa)/;

- za lipanj 2018 u iznosu od 33.971,01 kn od čega je iznos od 3.578,75 kn neoporeziv, a iznos od 30.392,26 kn oporeziv i na taj je iznos obračunat PDV tako da je račun izdan na ukupan iznos od 41.569,08 kn – list 23. spisa.

35. Tužitelj nije osporio da je tuženik nakon utuženja vršio plaćanje po računima br. 50197/18 (račun za travanj 2018.), 50254/18 (račun za svibanj 2018.) i 50368/18 (račun za lipanj 2018.), kako to proizlazi i iz kartice tuženika od 22. srpnja 2019. priložene osnovnom nalazu i mišljenju. I sam tuženik potvrđuje da je 28. svibnja 2019. uplatio iznos od 32.804,04 kn (4.353,84 EUR) čime je podmirio dio obveze po računu 50197/18 (travanj 2018.), iznos od 33.971,01 kn (4.508,73 EUR) čime je podmirio obvezu po računu broj 50254/18 (svibanj 2018.) i iznos od 33.971,01 (4.508,73 EUR) čime je podmirio obvezu po računu broj 50368/18 (lipanj 2018.).

36. Upravo je u skladu s tom specifikacijom tužitelj konačno odredio tužbeni zahtjev (podnesak tužitelja od 30. listopada 2025. – list 1149.-1151. spisa) na način da potražuje isplatu iznosa doprinosa za zajedničku pričuvu za razdoblje od prosinca 2017. do ožujka 2018. u iznosima od po 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) po pojedinom računu i za razdoblje travnja 2018. u neplaćenom iznosu od 154,88 EUR (1.166,97 kn); potom isplatu iznosa obračunatih kamata u iznosima od 94,30 EUR (710,43 kn) i 77,52 EUR (584,04 kn), kao i zatezne kamate na račune koje je tuženik platio sa zakašnjenjem (račun za studeni 2017., dio računa za travanj 2018. te računi za svibanj i lipanj 2018.– iznosi računa bez PDV-a).

37. Dakle, tuženik je bio dužan tužitelju, po osnovi zakonske obveze sudjelovanja u doprinosima za sredstva zajedničke pričuve, plaćati mjesečne iznose od 4.508,73 EUR te je tužitelj tijekom postupka, očigledno svjestan nepravilnosti postupanja prilikom izdavanja utuženih računa sa iskazanim PDV-om, u tom dijelu povukao tužbu, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem pod brojem Povrv-3771/2018 od 23. prosinca 2025.

38. Tužitelj je, s druge strane, bio dužan vratiti, po osnovi stečenog bez valjane osnove (čl. 1111. ZOO), tuženiku iznos od 137.051,01 kn (18.189,79 EUR). Naime, tuženik je u odnosu na tražbinu tužitelja po računima za prosinac 2017. – travnja 2018. izjavio prijeboj sa protupotraživanjem koje prema tužitelju ima temeljem PDV -a koji je platio po računima specificiranima u Specifikaciji Izjave o prijeboju (list 118. spisa).

39. Kako je ranije obrazloženo, sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, radi se o uzajamnim, kompenzabilnim tražbinama u odnosu na koje prijeboj nije isključen, zbog čega je tražbina tužitelja do iznosa od 137.051,01 kn (18.189,79 EUR) prestala prijebojem 14. prosinca 2018. kad je tužitelj primio tuženikovu Izjavu o prijeboju od istog dana i stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

40. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.294,47 kn (171,81 EUR) koliko, prema izračunu sudskog vještaka, preostaje nakon što se iznos duga tuženika oduzme od iznosa tuženikove protutražbine.

41. Naime, tužitelj je tuženiku izdao kamatne račune (list 13. -14. i 18.-19. spisa) koji se odnose na obračune zateznih kamata na račune koje je tuženik platio sa zakašnjenjem. U odnosu na ove račune sudski je vještak potvrdio pravilnost izvršenog obračuna kamata pa kako tuženik račune koji su specificirani u obračunima na listu 14. i 19. spisa nije platio u roku određenom za ispunjenje (čl. 183. st. 1. ZOO), dužan je tužitelju isplatiti obračunate (uglavničene) zakonske zatezne kamate na iznose tih računa od pada u zakašnjenje po svakom pojedinom računu pa do izvršenog plaćanja, a sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO. Na obračunate kamate tužitelj osnovano potražuje procesne kamate u skladu s čl. 31. st. 2. ZOO od podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu (28. rujna 2018.) do isplate

42. Osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata (koje tužitelj nije uglavničio) na one iznose koje je tuženik platio tijekom postupka od pada u zakašnjenje tuženika po svakom pojedinom računu do dana izvršenog plaćanja (čl. 29. st. 1. ZOO).

43. Obzirom na izloženo, odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke presude.

44. Posebno se naglašava da prihvaćanjem izraženog stajališta Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prilikom ponovnog odlučivanja sud ne čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka niti povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih ljudskih prava (za koja prava tužitelj određeno niti ne navodi u čemu bi se točno sastojala povreda). Predmet spora je činjenično raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke, sud je tijekom postupka utvrdio odlučne činjenice te je primjenom relevantnih normi i sukladno pravnim shvaćanjima neposredno višeg suda odlučio kao u izreci, a odluka sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku, čime je ista podložna preispitivanju od strane viših sudova.

45. U odnosu na tuženikov prijedlog za ukidanje prethodne mjere koja je određena pravomoćnim rješenjem pod brojem Povrv-3771/2018 od 23. prosinca 2025. treba navesti kako isti nije osnova budući da je prethodna mjera, koja je određena u skladu s odredbom čl. 501.a ZPP, određena do isteka 15 (petnaest) dana od nastupanja uvjeta za ovrhu, koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu nastupili. Stoga je riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

46. Tužitelj je sa konačno određenim tužbenim zahtjevom u sporu uspio u omjeru od 0,93%, dok je tuženikov uspjeh 99,07%. Zahtjev za isplatu neuglavničenih zateznih kamata nema vrijednost predmeta spora, već se smatra sporednim potraživanjem (čl. 35. st. 2. ZPP). Prema tome, tuženik nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu radi kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu je stoga tužitelj, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka, dok tužitelju ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova postupka.

47. Sud je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje. Od pokretanja postupka do djelomičnog povlačenja (1. lipnja 2021.) vrijednost predmeta spora je 40.631,61 EUR (306.138,86 kn), a od 2. lipnja 2021. do zaključenja glavne rasprave 138.345,48 kn (18.361,60 EUR). Tuženiku ne pripada pravo na naknadu za povučeni dio tužbe (onaj dio koji je povučen iz razloga koji se ne mogu pripisati tuženiku) jer navedeni zahtjev nije podnio u roku iz čl. 164. st. 8. ZPP.

48. Tuženiku su priznati slijedeći troškovi:

- sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 EUR prema Tbr. 11. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) i čl. 2. st. 1. ZPP (list 38. spisa)

- sastav podnesaka od 1. travnja 2019., 23. prosinca 2020. i 31. svibnja 2021. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife

- sastav podneska od 20. travnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife

- sastav žalbe protiv presude u iznosu od 625,00 EUR prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife

- zastupanje na ročištima 3. travnja 2019., 17. rujna 2020. i 21. siječnja 2021. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife

- zastupanje na ročištima 24. studenog 2022., 24. svibnja 2023., 28. studenog 2025. i 10. lipnja 2025. u iznosima od po 500,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu 15. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife

- PDV po stopi od 25% na navedene radnje

- sudska pristojba za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 457,72 EUR

- sudska pristojba za žalbu protiv presude u iznosu od 230,07 EUR, što ukupno iznosi 16.173,55 EUR.

49. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 21. studenog 2018. kojim je u spis dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe i podnesaka od 23. listopada 2020., 29. siječnja 2021. i 9. srpnja 2021. kojima je u spis dostavio dokaze o uplati predujma za vještačenje jer je navedeno mogao dostaviti i bez sastavljanja popratnih podnesaka. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 17. ožujka 2020. jer navedeni podnesak ne prileži spisu pa stoga ne proizlazi da se radi o izdatku koji je tuženiku nastao u ovom sporu. Isto se odnosi i na troškove sastavljanja podneska od 2. prosinca 2022. kojim je u spis dostavljena punomoć za zastupanje tuženika (koja je trebala biti predana već na ročištu održanom 24. studenog 2022.).

50. Podnesak od 12. travnja 2021., kojim je tuženik u bitnom ponovio ranije isticane navode i pravna shvaćanja, sud ne smatra potrebnim za vođenje spora pa se time niti trošak sastavljanja navedenog podneska ne može priznati kao potreban trošak (čl. 155. ZPP). Tuženiku nisu priznati niti troškovi sastavljanja podneska od 16. ožujka 2023. i 17. listopada 2025. kojima je molio odgodu ročišta odnosno obavijestio sud o promjeni punomoćnika i molio odgodu ročišta jer se ne radi o troškovima na naknadu kojih tuženik ima pravo od protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP). Nadalje mu nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 21. studenog 2025. i 24. studenog 2025. jer sud iste nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja (list 1291. spisa) budući da nisu dostavljeni najmanje osam dana prije održavanja ročišta 28. studenog 2025. na kojem je tuženik imao mogućnost (koju je i iskoristio) istaknuti sve navode i prijedloge iz tih podnesaka. Nisu mu priznati niti troškovi sastava podnesaka od 1. lipnja 2026. i 9. lipnja 2026. budući da niti ti podnesci, prema ocjeni suda, nisu bili potrebni za vođenje spora u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

51. Za zastupanje na ročištu 15. lipnja 2021. tuženik neosnovano potražuje naknadu troškova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife kada se ima u vidu da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, nego je ročište odgođeno prije početka raspravljanja. I konačno, neosnovano tuženik sve troškove postupka u troškovniku na listu 1299. spisa temelji na iznosima od po 1.000,00 EUR po pojedinoj radnji s obzirom na vrijednost predmeta spora koja je mjerodavna za odlučivanje o troškovima, a kako je ista obrazložena pod točkom 46. obrazloženja ove presude.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. , III. i IV. izreke ovog rješenja.

53. Napominje se da je paricijski rok određen u skladu s čl. 500. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH – dalje: ZPP/14.), u vezi čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19. – dalje: ZID ZPP/19.).

U Zagrebu 20. srpnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana (čl. 500. toč. 2. ZPP/14., u vezi čl. 117. ZID ZPP/19.) od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) , tj. od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).