REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1083/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja VD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Kovačeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maria Kovačevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ĆD, Su-198/2023, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 20. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju VD OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.302,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 70,50 eura od 1.8. 2019.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.9. 2019.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.10. 2019.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.11. 2019.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.12. 2019.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.1.2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.2. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.3. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.4. 2020.,

- na iznos od 13,45 eura od 1.5. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.6. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.7. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.8. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.9. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.10. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.11. 2020.,

- na iznos od 70,50 eura od 1.12. 2020.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.1. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.2. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.3. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.4. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.5. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.6. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.7. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.8. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.9. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.10. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.11. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.12. 2021.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.1. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.2. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.3. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.4. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.5. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.6. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.7. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.8. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.9. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.10. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.11. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.12. 2022.,

- na iznos od 88,87 eura od 1.1. 2023.,

- na iznos od 134,10 eura od 1.2. 2023.,

- na iznos od 134,10 eura od 1.3. 2023.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.3. 2023.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.4. 2023.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.5. 2023.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.6. 2023.,

- na iznos od 105,80 eura od 11.7. 2023.,

- na iznos od 67,62 eura od 11.8. 2023.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.9. 2023.,

- na iznos od 30,30 eura od 11.10. 2023.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.11. 2023.,

- na iznos od 95,22 eura od 11.12. 2023.,

- na iznos od 101,43 eura od 11.1. 2024.,

- na iznos od 58,19 eura od 11.2. 2024.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.3. 2024.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.4. 2024.,

- na iznos od 101,43 eura od 11.5. 2024.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.6.2024.,

- na iznos od 111,09 eura od 11.7.2024. sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VD u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju VD OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 591,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 148,03 eura od 1.5. 2020.,

- na iznos od 10,77 eura od 11.7. 2023.,

- na iznos od 88,50 eura od 11.8. 2023.,

- na iznos od 164,48 eura od 11.10. 2023.,

- na iznos od 32,31 eura od 11.12. 2023.,

- na iznos od 19,67 eura od 11.1. 2024.,

- na iznos od 107,70 eura od 11.2. 2024.,

- na iznos od 19,67 eura od 11.5. 2024., sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena ."

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj VD (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 31. srpnja 2024. navodi da je zaposlen kod tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu vozača autobusa, Promet autobusa Dubrava. U odredbi čl. 8. Ugovora o radu utvrđena je primjena odredaba Kolektivnog ugovora na plaću i druga primanja tužitelja. Prema Kolektivnom ugovoru iz 2002. godine za radnike zaposlene kod tuženika propisano je da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim i mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni pojedinačne, mjesečne, odnosno godišnje prijevozne karte. Prema Kolektivnom ugovoru iz 2019. u čl. 89. utvrđeno je pravo radnika na naknadu troškova međumjesnog javnog prijevoza od adrese stanovanja do prve stanice prometne mreže ZET-a u visini 80% iznosa stvarnih troškova međumjesnog javnog prijevoza prema cijeni mjesečne karte međumjesnog javnog prijevoza. Prema Kolektivom ugovoru iz 2023. utvrđeno je pravo na naknadu troškova međumjesnog javnog prijevoza od adrese stanovanja do prve stanice ZET-a isplatom 100% iznosa stvarnih troškova. Tužitelj navodi da živi u mjestu [adresa], te mu tuženik isplaćuje iznos za mjesečnu kartu međumjesnog javnog prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa], za koju je tuženik procijenio da je prva stanica prometne mreže ZET-a, te da polazak od iste predstavlja jednostavniji i racionalniji dolazak na posao. Tužitelj u stvarnosti putuje na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], što predstavlja 54 kilometra u jednom smjeru, a najbliža prva stanica prometne mreže ZET-a je Belovar koja je od njegovog doma udaljena 39 kilometra, dok je prijevoz kojeg je predvidio tuženik duži i iznosi ukupno 106 kilometra, a stanica Kupljenovo udaljena je čak 68 kilometra od tužiteljevog doma, znači 29 kilometra dalje od stanice Kupljenovo. Tužitelj ne osporava činjenicu da tuženik ima pravo naknaditi trošak prijevoza koji je za njega povoljniji, međutim može birati vrstu prijevoza do najbliže stanice ZET-a koja je prikladna za radnika, a ne plaćati jeftiniji prijevoz koji bi tužitelju nametao obvezu da iz svog doma mora dvostruko duže putovati do stanice ZET-a koja se nalazi na drugoj strani grada u odnosu na onu gdje se nalazi njegovo radno mjesto (Črnomerec – Dubrava). Na taj način tužitelj mora tramvajem prelaziti cijeli grad u vrijeme prometnih gužvi, što iziskuje dvostruko dulje vremena. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 26. svibnja 2025. tužitelj potražuje isplatu ukupnog neto iznosa od 5.893,42 eura na ime razlike naknade troška prijevoza za period od 1. kolovoza 2019. pa do 11. srpnja 2024., sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je tužitelj zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu vozača autobusa u organizacijskoj jedinici Autobusni promet Dubrava. Tuženik ističe da je tužitelj podnio pisani zahtjev za izračun vanjskog prijevoza uz koji je priložio kopiju osobne iskaznice i potvrdu o cijeni koštanja mjesečne karte. Služba ljudskih resursa je obradila zahtjev tužitelja zajedno sa djelatnicima poslovnog područja Promet, koji su dostavili izračun visine naknade troška prijevoza. Temeljem analize tuženika utvrđeno je da je najpovoljniji trošak prijevoza mjesečna cijena pokaza HŽ Putnički prijevoz d.o.o. na relaciji [adresa] – [adresa]. Tužitelj je u odnosu na utvrđenu visinu naknade troškova međumjesnog prometa ulagao prigovore i tražio reviziju istog, međutim tuženik je ostao kod ranije zauzetog stava da je za njega najpovoljniji trošak prijevoza koji je isplaćivan tužitelju. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u izvadak iz Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2002. (str. 7-10 spisa), u izvadak iz Kolektivnog ugovora iz prosinca 2019. (str. 11-58 spisa), u Kolektivni ugovor iz veljače 2023. (str. 59-99 spisa), u potvrdu o visini cijene mjesečne karte (str. 100 spisa), u izvod iz prometa po računu (str. 101-122 spisa), u isplatne liste (str. 123-136 spisa), u ugovor o radu (str. 142-144 spisa), u izvadak iz Google maps (str. 148-149 spisa), u izvadak iz linije ZET-a (str. 152 spisa), u odluku o organizaciji rada za vrijeme epidemije Covid 19 (str. 177-178 spisa), u obavijest o isplati naknade za prijevoz (str. 179 spisa), u evidenciju radnog vremena (str. 180-181 spisa), saslušan je tužitelj kao parnična stranka (str. 153-154 spisa), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 160-165 spisa), te pisano očitovanje vještaka (str. 194-195 spisa).

4. Sud je na temelju izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa u Autobusnom prometu Dubrava.

6. Nadalje, nije sporno, a ujedno proizlazi iz Ugovora o radu i isplatnih lista da je tužiteljevo prebivalište na adresi [adresa].

7. Sukladno odredbi čl. 89. st. 1 Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019. (dalje u tekstu: KU/19) je propisano da radnik ima pravo na naknadu troška prijevoza na posao i s posla javnim mjesnim i međumjesnim prijevozom, koji je najpovoljniji za poslodavca. Prema čl. 89. st. 3 KU/19 naknada troška međumjesnog javnog prijevoza radnicima koji se njime koriste osigurava se od adrese stanovanja do prve stanice prometne mreže ZET -a isplatom 80% iznosa stvarnih troškova međumjesnog javnog prijevoza prema cijeni mjesečne karte međumjesnog javnog prijevoza. Prema odredbi čl. 89. st. 4 KU/19 visina troškova prijevoza dokazuje se potvrdom o cijeni koštanja međumjesne karte prijevoza, a ako postoji više mogućnosti prijevoza o povoljnosti odlučuje poslodavac uzimajući u obzir racionalnost udaljenosti i troškova (čl. 89. st. 5 KU/19).

8. Navedena odredba izmijenjena je u Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023. (dalje u tekstu: KU/23) na način da je sada prema čl. 89. st. 3 propisano pravo na naknadu troškova međumjesnog javnog prijevoza isplatom 100 % iznosa stvarnih troškova međumjesnog javnog prijevoza prema cijeni mjesečne karte međumjesnog javnog prijevoza. Isto tako prema čl. 89. st. 3 KU/23 je propisano da se visina troškova prijevoza dokazuje potvrdom o cijeni koštanja međumjesne karte prijevoza na način jednostavnijeg i racionalnijeg dolaska na posao, po odluci Povjerenstva za tumačenje odredaba KU. Prema istom članku je i dalje propisano da o povoljnosti troškova prijevoza odlučuje poslodavac uzimajući u obzir racionalnost udaljenosti i troškova. Nadalje, prema odredbi čl. 89. st. 7 KU/23 je propisano da se naknada prijevoza isplaćuje samo za redovne sate radnika provedene na radu, a isplata se vrši zajedno s isplatom plaće.

9. Među strankama nije sporan iznos naknade troškova prijevoza koji je tužitelju isplaćen u utuženom razdoblju, a isti ujedno proizlazi iz izvatka o prometu po računu i isplatnim listama koje prileže spisu.

10. Tužitelj u tijeku postupka navodi da je za njega racionalniji i jednostavniji put na posao sa istočne strane grada, na koji način dolazi u Zagreb na lokaciju Dubec, koja je u blizini lokacije na kojoj se nalazi njegovo radno mjesto (Autobusni promet Dubrava), pri čemu koristi liniju 273 Dubec – Sesvete – Lužan, na kojoj liniji se nalazi stanica Belovar, do koje tužitelj ima mogućnost korištenja međumjesnog javnog prijevoznika Autobusni prijevoz d.o.o. iz Varaždina. Tužitelj ističe da je dvostruko brže i jednostavnije za njega koristiti ovu liniju prijevoza preko Zeline prema Dubravi jer ista iznosi 54 kilometra, uz odnosu na liniju koju priznaje tuženik, a koja iznosi 106 kilometra, a koja uključuje dolazak u područje Grada Zagreba na okretište Črnomerec, te iziskuje da se osoba tramvajem vozi preko cijelog grada sa okretišta Črnomerec na terminal Dubrava.

11. Tužitelj je u spis dostavio potvrdu Autobusnog prijevoza d.o.o. iz Varaždina, iz kojeg proizlazi da mjesečna karta na relaciji [adresa] – [adresa] košta 226,16 eura.

12. U odnosu na način na koji tužitelj dolazi na radno mjesto i koji prijevoz koristi izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da tužitelj stanuje u [adresa], a putuje na posao u Dubravu u Zagreb. Poslodavac priznaje trošak vlaka na relaciji [adresa] – [adresa], potom korištenje autobusa ZET-a, na relaciji Kupljenovo – Črnomerc, te još tramvaja na relaciji Črnomerec – Dubrava. Tužitelj navodi da taj prijevoz nije niti koristio jer je on dvostruko duži od prijevoza koji koristi, a ujedno su polasci vlakova iz [adresa] za Kupljenovo puno rjeđi u odnosu na autobus kojeg tužitelj koristi. Tužitelj koristi autobus prijevoznika AP Varaždin na relaciji [adresa] – [adresa], gdje presjeda na ZET-ov autobus na liniji Lužan – Dubec, koji vozi češće i kraće, a od Dubca je tužitelju potrebno svega 5 do 10 minuta tramvajem do okretišta Dubrava. Na taj način tužiteljevo putovanje traje oko sat vremena, a putovanje koje je predvidio tuženik trajalo bi preko dva sata. Tužitelj ističe da je njemu bliže doći sa istočne strane u Grad Zagreb jer radi u Dubravi, A dolazak na okretište Črnomerec nije praktičan jer je potrebno preko čitavog grada proći tramvajem. Tužitelj traži naknadu troška prijevoza za međumjesnog prijevoznika AP Varaždin na relaciji [adresa] – [adresa], nakon čega se tužitelj vozi besplatno u zoni ZET-ovih autobusa i tramvaja. Tužitelj još ističe da radi u tri smjene, vozi i noćne linije, upitno je postoje li linije vlaka u vrijeme kada tužitelj treba otići na posao.

13. Sud je u cijelosti ocijenio iskaz tužitelja istinitim, budući da je tužitelj iskazivao životno i logično, tužitelj je konkretno iznosio navode vezane uz prijevoz kojeg koristi do posla, te je iz tužiteljevog iskaza utvrdio da tužitelj u stvarnosti koristi međumjesni prijevoz prijevoznika AP Varaždin na relaciji [adresa] – [adresa], što je puno brži i jednostavniji način prijevoza u odnosu na onaj koji predviđa tuženik, s obzirom da tužitelj na ovaj način pristupa u Grad Zagreb sa istočne strane, gdje se i nalazi okretište Dubrava, a ne sa zapadne strane na okretište Črnomerec, u kojem slučaju bi tužitelj trebao prelaziti tramvajem čitav grad od zapada do istoka.

14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da razlika na ime troška prijevoza koji je tužitelju isplaćivan u utuženom razdoblju i stvarnih troškova prema cijeni karte prijevoznika Autobusni prijevoz d.o.o. iz Varaždina iznosi ukupno 5.893,42 eura, pri čemu je sudski vještak za period važenja KU/19 razliku utvrdio u visini 80% troška mjesečne karte, a od 1. siječnja 2023. za vri jeme važenja KU/23 u visini 100% cijene karte međumjesnog prijevoza.

15. Izračunu sudskog vještaka nisu prigovorile stranke u matematičkom smislu, jedino tuženik ističe prigovor navodeći da počevši od 1. siječnja 2023. tužitelj ima pravo na naknadu prijevoza samo za redovne sate radnika provedene na radu, kako je to navedeno čl. 89. KU/23. Isto tako tuženik prigovara izračunu koji se odnosi na travanj 2020., s obzirom da je tog mjeseca tužitelj proveo na radu svega 32 sata, jer se radilo o epidemiji Covid 19 u kojem razdoblju većina radnika tuženika nije radila, a prema odluci tuženika o izvanrednoj organizaciji rada.

16. Sukladno prigovoru tuženika sudski vještak je sačinio dodatni izračun potraživanja tužitelja na način da je visinu naknade za prijevoz nakon 1. siječnja 2023. utvrdio prema stvarno odrađenim satima rada, te je ujedno za travanj 2020. visinu utvrdio prema satima rada koje je tužitelj proveo na radnom mjestu, a koji proizlaze iz evidencije radnog vremena koja prileži spisu. Iz dodatnog izračuna sudskog vještaka proizlazi ukupna visina potraživanja tužitelja u iznosu od 5.302,29 eura.

17. Tužitelj je svojim podneskom od 26. svibnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 5.893,42 eura, kod kojeg zahtjeva je ostao i nakon dodatnog izračuna sudskog vještaka navodeći da potražuje stvaran trošak prijevoza neovisno o odredbi čl. 89. st. 7 KU/23, jer smatra da ima pravo na razliku stvarnih troškova i troškova koje je isplaćivao tuženik.

18. Budući da je prema odredbi čl. 89. st. 7 KU/23 propisano pravo tužitelja na naknadu troška prijevoza samo za redovne sate radnika provedenih na radu, te ujedno s obzirom da tužitelj nije dostavio u spis dokaz o tome da je snosio trošak kupnje mjesečne karte za utuženo razdoblje, sud je tužitelju za period nakon 1. siječnja 2023. dosudio razliku naknade troška prijevoza razmjerno redovnim satima provedenim na radu u ukupnom iznosu od 5.302,29 eura. Naime, prema jasnoj odredbi Kolektivnog ugovora KU/23 kojeg su potpisali tuženik kako poslodavac te predstavnici radnika u vidu sindikata, tužitelj ima pravo na naknadu troška prijevoza razmjerno redovnim satima provedenim na radu. Tužitelj nije dokazao u kojem iznosu je snosio trošak prijevoza u onim mjesecima kada je djelomično bio odsutan s radnog mjesta, tako da je sud, u odsutnosti ikakvog dokaza o stvarno učinjenim troškovima prijevoza, tužitelju dosudio razliku naknade troška prijevoza samo za sate provedene na radu, odnosno prema dodatnom izračunu sudskog vještaka. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz čl. 179. KU/23, da navedeni Kolektivni ugovor stupa na snagu 1. siječnja 2023.

19. Nadalje, tuženik je u spis dostavio odluku o izvanrednoj organizaciji rada za vrijeme trajanja epidemije bolesti Covid 19 od 1. travnja 2020., iz koje proizlazi da je obustavljen javni promet tuženika na području Grada Zagreba i okolnih gradova , te da će se radnici uputiti na ostanak kod kuće, u kojem slučaju će se u evidenciji radnog vremena evidentirati prekid rada, a što se odnosi na sve radnike osim onih koji obavljaju nužne poslove u svojoj organizacijskoj jedinici. Tuženik je ujedno dostav io evidenciju o radnom vremenu za travanj 2020. iz koje je razvidno da je tužitelj sve do 26. travnja 2020. bio u prekidu rada. Stoga je sud i za navedeni period tužitelju dosudio razliku troška prijevoza prema stvarno odrađenim satima rada, jer nema dokaza u kojem iznosu je tužitelj snosio trošak prijevoza za taj mjesec, a sve s obzirom na izvanredne okolnosti koje su postojale posebno u pogledu korištenja javnog prijevoza. Naime, tužitelj za vrijeme prekida rada nije imao trošak prijevoza, a nema dokaza o tome da je koristio javni prijevoz za period od 27. do 30. travnja 2020.

20. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 5.302,29 eura, dok je u preostalom dijelu valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

21. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknaditi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u većem dijelu uspio u postupku, a sudski vještak nije zatražio naknadu troška za dodatni izračun prema kojem je sud utvrdio visinu potraživanja tužitelja, te je stoga sud odredio da je tuženik u obvezi nadoknaditi cjelokupan trošak tužitelju. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 1.600,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 300,00 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što sveukupno iznosi 1.900,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

24. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 20. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku