REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1118/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika LAGOSTA d.o.o., Žabica, Žabica 19, OIB: 53183690466, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku iz Rijeke, Ivana Grohovca 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Antoniu Šćulacu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.216,02 eura, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-536/2023-47 od 23. siječnja 2026., 20. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-536/2023-47 od 23. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 1.216,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.542,72 eura.
2. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu koja mu je nastala jer je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti iznos od 1.216,02 eura za popravak vozila. U tužbi se navodi da je šteta na vozilu nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. lipnja 2021. na način da je na prednji dio vozila naletjela divljač (srna). Predmetni štetni događaj dogodio se na području ceste koja prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik. Tuženikova odgovornost proizlazi iz odredaba čl. 1063., 1064., 1066. te 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) u vezi s čl. 76. st. 2. i čl. 80. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje u tekstu: ZL) koji izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Prvostupanjski sud je prihvatio sudjelovanje umješača na strani tuženika jer je umješač dokazao da je imao sklopljen ugovor o osiguranju s Ministarstvom poljoprivrede temeljem kojeg za sve štete nastale od divljači odgovara umješač.
3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
4. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika.
5. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka kada je svoju ocjenu o postojanju tuženikove odgovornosti temeljio na pogrešnoj pretpostavci da tužiteljev osiguranik nije doprinio nastanku prometne nezgode, sve iz razloga jer je vještačenjem utvrđeno da je vozio brzinom većom od dopuštene. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je na tuženika prebacio odgovornost dokazivanja činjenice da divljač nije uzrok prometne nezgode. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Umješač na strani tuženika je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je ključna činjenica, koja isključuje tuženikovu odgovornost, ta da se na području državne ceste ne može ustanoviti lovište, što znači da za nadzor i brigu o divljači na tom području nikako ne može biti odgovoran tuženik. Navodi kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja područjem na kojem se dogodio štetni događaj, u pogledu zaštite i lova divljači, gospodarila pravna osoba koja upravlja cestama, pa je tako postojala i njezina faktična obveza sprječavanja nastanka šteta od takve divljači. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.
8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu koja mu je nastala jer je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti iznos od 1.216,02 eura za popravak vozila.
10. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti jer se radi o sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).
11. Iako se u žalbi poziva na sve žalbene razloge, tuženik u žalbi u cijelosti iznosi nedopuštene žalbene razloge – bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik u žalbi navodi da je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza trebalo utvrditi da postoji tužiteljev doprinos nastanku prometne nezgode zbog prekoračenja brzine. Međutim, ti žalbeni navodi ne ukazuju ni na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je taj sud logično i detaljno obrazložio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je za vozača pojava divljači na cesti predstavljala iznenadnu opasnost, koju nije mogao izbjeći ni na koji način, jer da neovisno je li se radilo o brzini kretanja od 77 km/h, 70 km/h ili dopuštenih 60 km/h, vozač nije imao dovoljan zaustavni put za zaustavljanje svog vozila do mjesta naleta.
12. U odnosu na žalbeni navod umješača na strani tuženika u kojoj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika na mjestu gdje se nalazi državna cesta, ovaj sud ga ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (poslovni broj: Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev 166/2024 od 24. rujna 2024.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.
13. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (kao vlasnik životinje) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZOL-a.
14. Zato je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 20. srpnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
