REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1128/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženog Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1571/2024-11 od 2. siječnja 2026., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-1571/2024-15 od 29. siječnja 2026., 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužiteljice te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1571/2024-11 od 2. siječnja 2026. preinačava u točki III. izreke i odbijajućem dijelu točke IV. izreke, tako da ista u tim dijelovima sada glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 142,01 eur sa zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2012. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici pored troška parničnog postupka u iznosu od 298,66 eur, naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 300,88 eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2026. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 78,12 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno zatraženog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Utvrđuje se da su ništetne slijedeće odredbe Ugovora o kreditu broj 063/05, kreditna partija 7103007689 kojeg su 1. veljače 2006. zaključili tužiteljica ĐŠ OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, kao kreditor, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Igora Martinovića, Zagreb, Petrinjska 14, pod brojem OU-39/06 dana 7. veljače 2006.

- odredba članka 2. / Kamate i naknade/, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora;

- odredba članka 23.C /ostale odredbe/ prema kojoj korisnik reedita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene Otplate.

II. Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d. OIB 92963223473, da tužiteljici ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 473,46 eur sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2006. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se ostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 142,01 eur.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB 92963223473, da tužiteljici ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 298,66 eur sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2026. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točki III. i odbijajućem dijelu točke IV. izreke, pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te povrede materijalnog prava. Ističe da je sud pogrešno postupio kada je odbio njen zahtjev za isplatom iznosa od 142,01 eur koji je potraživala s osnova plaćene naknade za uvećanu otplatu kredita. Navodi da ugovor o kreditu koji je s tuženikom sklopila ne sadrži posebnu odredbu o plaćanju naknade za uvećanu otplatu kredita, pa nije niti mogla, niti trebala, posebno tražiti utvrđenje ništetnosti takve odredbe ugovora. Radi se o odredbi koja ulazi u okvir svih naknada i troškova iz članka 2. Ugovora o kreditu, koju odredbu je prvostupanjski sud u točki I. izreke presude proglasio ništetnom, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ista nije bila predmet raspravljanja u ovom postupku. Ne čini spornim da je predmetni kredit još uvijek u otplati, pa tvrdi da upravo stoga i ima pravni interes da se utvrdi ništetnom i odredba članka 23.C Ugovora, pri čemu ukazuje da nije tvrdila da joj je iznos od 142,01 eur naplaćen kao naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Obzirom da je njen zahtjev u cijelosti osnovan, osporava i odluku o troškovima postupka u odbijajućem dijelu.

Obzirom na navedeno, predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na način da se prihvati njen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 142,01 eur, te da se naloži tuženiku plaćanje parničnih troškova u cijelosti prema priloženom troškovniku . Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Presudom suda prvoga stupnja sada već pravomoćno je utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 063/05, kreditna partija 7103007689 kojeg su 1. veljače 2006. zaključili tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, a koji je potvrđen kod Igora Martinovića, javnog bilježnika u Zagrebu, pod brojem OU-39/06 dana 7. veljače 2006., i to odredba članka 2. / Kamate i naknade/, u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, te odredba članka 23.C /Ostale odredbe/ prema kojoj korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno Općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

5.1. Obzirom je sud utvrdio da se radi o ništetnim odredbama - jer je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupio suprotno odredbama članka 59., članka 81., članka 84. i članka 85. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 46/2007. - dalje: ZZP/03), a koje nisu niti u skladu s odredbama članka od 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), sud je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos 473,46 eur na ime nepripadno plaćene ulazne naknade sve to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2006., pri čemu je svoju odluku u tom dijelu sud utemeljio na odredbama članka 1111. i članka 1115. ZOO.

5.2. Pritom, sud je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 142,01 eur koji je potraživala s osnova plaćene naknade za uvećanu otplatu kredita, koji iznos je nesporno platila 22. veljače 2012., uz obrazloženje u osnovnom da je kredit još uvijek u otplati, da nije prijevremeno isplaćen, pa da tužiteljica neosnovano potražuje isplatu tog novčanog iznosa koji nije plaćen po osnovu ništetne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi, već po osnovu naknade za uvećanu otplatu kredita koja nije bila predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice.

6. Upravo taj odbijajući dio zahtjeva tužiteljice, predmet je ovog žalbenog postupka.

7. Odluka suda prvoga stupnja u spornom dijelu nije pravilna i zakonita, jer je rezultat pogrešne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje.

7.1. Pritom, sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda u pobijanom dijelu razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

8. U situaciji kao što je predmetna, kada je tužiteljica nesporno tijekom otplate kredita izvršila njegovu djelomičnu otplatu, kom prilikom joj je tuženik naplatio tzv. naknadu za uvećanu otplatu kredita u nespornom iznosu od 142,01 eur, kada je sud utvrdio ništetnom ugovornu odredbu članka 2. ugovora o kreditu, koja odredba kako to osnovano ističe tužiteljica, obuhvaća sve naknade i troškove vezane za sklopljeni ugovor o kreditu, ali i ugovornu odredbu članka 23.C koja se odnosi kako to i sam tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi na prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada), ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da sporna ugovorna odredba nije bila predmet raspravljanja u ovom predmetu, pa da stoga tužiteljica ne može s uspjehom potraživati spornu naknadu, kao niti zaključak suda da je krediti još u otplati pa da plaćanjem predmetne naknade nije platila tzv. izlaznu naknadu.

8.1. Utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu kojim se tužiteljica obvezala platiti sve naknade i troškove vezane za kredit koji joj je stavljen na raspolaganje, pa tako i one koje je obvezna platiti na ime prijevremene otplate kredita - a u predmetnom slučaju radilo se o djelomičnoj prijevremenoj oplati kredita kojom isplatom je tužiteljica platila uvećanu ratu kredita odnosno ratu koja je veća od one koja je predviđena otplatnim planom, pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje, valjalo je naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 142,01 eur na koji zakonska zatezna kamata ima teći od 22. veljače 2012. pa do isplate. Slijedom navedenoga, žalbu tužiteljice u tom dijelu valjalo je prihvatiti te presudu preinačiti sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP.

9. Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka koju pobija samo tužiteljica i to u odbijajućem dijelu njena zahtjeva, dakle preko onog iznosa koji joj je priznat u iznosu od 298,66 eur do konačno zatraženog prema priležećem troškovniku u visini od 599,54 eur – str. 174 spisa.

9.1. Naime, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, pa je stoga, tuženik tužiteljici pored troška u iznosu od 298,66 eur dužan naknaditi daljnji trošak postupka u iznosu od 300,88 eur, a koji trošak predstavlja razliku između onoga iznosa koji tužiteljici pripada temeljem radnji koje su joj prvostupanjskom presudom u nepobijanom dijelu priznate i onoga iznosa koji je konačno potraživala svojim troškovnikom. Na priznati trošak postupka tužiteljici pripada zatezna kamata tekuća od dana 2. siječnja 2026. (dan donošenja prvostupanjske presude) pa do isplate.

10. Tužiteljici pripada trošak sastava žalbe (prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev) u iznosu od 78,12 eur, dok se zahtjev tužiteljice preko tog iznosa do konačno zatraženog (365,58 eur) odbija kao neosnovan. Ovdje valja istaknuti, da tužiteljica nije platila sudsku pristojbu na žalbu, a niti ju je sud pozvao na platež iste. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 20. srpnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić