REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1132/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice-protutužiteljice PG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica ugostiteljskog obrta kampa „Vrbovica“, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić‐Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, po tužbi radi isplate i protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-344/2024 od 10. listopada 2025., 20. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-344/2024 od 10. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:
„Odbija se preinaka tužbe iz podneska punomoćnika tužitelja-protutuženog od 23. rujna 2024., na način da se pored već istaknutih tužbenih zahtjeva ističe novi tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju u suposjed čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].“.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj- protutuženik (dalje: tužitelj) iz svih žalbenih razloga. Ističe da je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito jer je donijeto pogrešnom ocjenom suda da je on svoju preinaku zahtjeva učinio na ročištu za glavnu raspravu a ne na ročištu prethodnog postupka odnosno na pripremnom ročištu. U tom pravcu ukazuje da mu je sud za ročište koje je u predmetu zakazano za dan 23. rujna 2024., uputio poziv s izričitom oznakom da se ročište održava u svrhu prethodnog postupka (pripremnog ročišta), s upozorenjima iz odredbe članka 284. stavka 4. Zakona o parničnom postupku, pri čemu niti jedna od stranaka nije osporila pravnu kvalifikaciju ročišta, niti je predložila promjenu procesnog okvira, pa je stoga on usmeno i pismeno na tom ročištu istaknuo preinaku tužbenog zahtjeva, kojom je, uz već postojeći zahtjev za naknadu koristi, dodan i zahtjev za predaju u suposjed istih nekretnina. Iz sačinjenog zapisnika na tom ročištu da proizlazi da je njegov podnesak uručen tuženiku na samom ročištu, čime je osigurano pravo obrane i kontradiktornost, da su nije donio rješenje o zaključenju prethodnog postupka prije isticanja preinake, niti je utvrdio da je ročište formalno prešlo u glavnu raspravu, pa da je jasno da je preinaku izvršio u trenutku faze prethodnog postupka, da se preinaka odnosi na iste stranke i isti činjenični supstrat , te da je njen cilj svrhovito i potpuno rješenje odnosa između stranaka.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži te pobijano rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odbijena je preinaka tužbe tužitelja koja je izvršena podneskom zaprimljenim na ročištu za glavnu raspravu, koje je kod suda prvoga stupnja održano 23. rujna 2024., sve to uz obrazloženje u osnovnom da je tužitelj svoju tužbu preinačio - na način da je pored već istaknutih tužbenih zahtjeva istaknuo i novi tužbeni zahtjev kojim se od tuženice - protutužiteljice (dalje: tuženice) zahtjeva da mu u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda u suposjed nekretnine koje su predmetom tužbe, nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je svoju tužbu na taj način mogao preinačiti i do zaključenja prethodnog postupka, pa kako se tuženica protivila preinačenju tužbe, koju preinaku sud nije smatrao svrsishodnom u fazi postupka u kojoj je izvršena - do zaključenja glavne rasprave, sud je odlučio takvu preinaku ne dopustiti, sve to pozivom na odredbu članka 190. stavka 3. ZPP.
6. Takva odluka suda prvoga stupnja u bitnom pravilna je i zakonita, jer je sud pravilno postupio kada je na temelju odlučnog činjeničnog stanja odbio zatraženu preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja.
7. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. iznimno od odredbe stavka 1., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
7.1. Prema odredbi članka 191. stavka 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
8. U predmetnom slučaju tužitelj je izvršio preinaku svog tužbenog zahtjeva na način da je uz već postojeći zahtjev na isplatu, istako novi zahtjev i to na predaju u suposjed nekretnina koje su predmet i tužbenog i protutužbenog zahtjeva ovdje parničnih stranaka, pa se stoga može prihvatit kao osnovan žalbeni navod tužitelja da se predmetna preinaka odnosi na iste stranke i isti činjenični supstrat.
9. Međutim, ta okolnost tužitelja ne može dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju u odnosu na dopuštenost izvršene preinaku, jer je on istu učinio na ročištu za glavnu raspravu koja je kod suda prvoga stupnja održana 23. rujna 2024., pritom ne navodeći niti tvrdeći da tu i takvu preinaku nije mogao učiniti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka, a niti je te razloge naveo i obrazlagao u podnesku kojim je izvršio preinaku odnosno koji je predao sudu na održanom ročištu za glavu raspravu. Upravo su to razlozi (članak 190. stavak 1. i 2. ZPP) kojima se sud prvoga stupnja morao rukovoditi, a što je konačno i učinio, prilikom donošenja predmetnog rješenja.
9.1. Pritom, u odnosu na žalbene navode tužitelja valja navesti, da se ročište koje je kod suda prvoga stupnja održano 23. rujna 2024. ne može smatrati pripremnom ročištem na kojem još uvijek nije bio zaključen prethodni postupak, već upravo suprotno, ročištem za glavnu raspravu u kom pravcu je i sastavljen raspravni zapisnik. Točno je da su parnične stranke na to ročište pozvane pozivom za pripremno ročište (isto proizlazi uvidom u eSpis), međutim ta okolnost ne opravdava tužiteljevu tvrdnju da je taj poziv odredio procesni karakter održanog ročišta – pripremo ročište, jer na to ne upućuje sadržaj raspravnog zapisnika, pa se stoge ne može prihvatiti njegova tvrdnja da je on rukovodeći se sudskim pozivom iskoristio svoje pravo na preinaku, koja je stoga pravovremeno izvršena i dopuštena.
9.2. Da je sud očito omaškom parnične stranke na raspravu koju je odredio za dan 23. rujna 2024. pozvao pozivom za pripremno ročište a ne ispravno pozivom za glavnu raspravu, proizlazi iz činjenice da je rješenjem Županijskog sudu u Osijeku poslovni broj Gž-1906/2022-5 od 11. ožujka 2024. prihvaćena žalba tužitelja, ukinuta je presuda suda prvoga stupnja poslovni broj P-81/2017 od 5. listopada 2022. te je predmet vraćen sudu prvoga stupnja, sve iz žalbenih razloga opisanih člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP (apsolutno bitna povreda postupka) te je predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje uz uputu na otklanjane razloga počinjene bitne povrede postupka. Iz izreke te odluke ali i njena obrazloženja, ne proizlazi da je predmet „vraćen“ u fazu novog prethodnog postupka.
9.3. Naime, odredbom članka 377. stavak 1. ZPP propisano je dan nakon ukidne odluke, prvostupanjski sud je dužan provesti glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. Dakle, kako u predmetnom slučaju nisu egzistirali razlozi za zakazivanjem novog pripremnog ročište odnosno provođenja novog prethodnog postupka, nisu postojali nikakvi opravdani razlozi za pozivanje parničnih stranaka na određenu raspravu pozivom za pripremno ročište, a obzirom je isto učinjeno, taj propust sud je otklonio održavanjem ročišta za glavnu raspravu, na kom ročištu nisu bile ispunjene pretpostavke za izvršenjem preinake tužbe tužitelja kako je on to učinio podneskom predanim na tom ročištu odnosno i pismeno i usmeno, jer tužitelj nije dokazao ispunjene pretpostavki za isto, i to onih iz članka 191. stavka 2. ZPP.
9.4. Ostali žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.
10. Obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli-Pola 20. srpnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
