REPUBLIKA HRVATSKA
Posl.br. Psp-8/2025
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐEP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj] , [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave održane dana 8. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice ad 2, tuženika i punomoćnika stranaka, dana 20. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tuženik ŠE OIB [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelje ĐE OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐEP OIB: [osobni identifikacijski broj] i EE OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu kuće upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Dubrovniku, zk odjel Blato na Korčuli kčbr. [katastarska čestica], KUĆA Đ, neutvrđenog dana u razdoblju od 03.06.2024. do 16.01.2025. što su tužitelji saznali 22.01.2025. tako što je osobno ili po njegovom nalogu nepoznata treća osoba, skinuo/la postojeći lokot s ključem na vratima kuće te zamijenio/la drugim lokotom, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljevih posjeda navedene kuće za ubuduće, pod prijetnjom izricanja novčane kazne.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 € u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su tužitelji putem svog prednika pok. ČE suposjednici nekretnine pobliže označene u izreci, a da je tuženik smetao njihov mirni posjed promijenivši lokot na vratima kuće te postavljanjem novog lokota. Za ovakav su čin tuženika, tvrde dalje tužitelji, oni saznali dana 22. siječnja 2025. kada je njihova punomoćnica primila obavijest od tuženikova odvjetnika. Time je, tvrde tužitelji, počinjeno smetanje posjeda s time što su koristeći pravo na samopomoć oni naknadno skinuli lokot kojega je tuženik postavio te vratili ranije posjedovno stanje. Stoga su tužbom od 3. ožujka 2025. zatražili posjedovnu zaštitu, a svoj su tužbeni zahtjev precizirali podneskom od 29. listopada 2025. (list spisa br. 25 i 26) te zahtijevaju da se utvrdi čin smetanja i da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje ubuduće.
2. Tuženik se usprotivio tužbi osporavajući tužiteljima pravo na posjedovnu zaštitu. U odgovoru na tužbu (list spisa br. 17) ističe da je stekavši pravo suvlasništva utužene nekretnine o tome obavijestio tužitelje, da je neposredno nakon toga tužiteljica ĐEP promijenila bravu na ulaznim vratima bez da mu je uručila primjerak ključa te je zbog toga on postavio novi lokot s time što je primjerak ključa odmah poslao tužiteljima preporučenom pošiljkom. Tuženik osporava da je time smetao bilo čiji posjed te je predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, saslušanjem svjedoka ĆE i ME te saslušanjem parničnih stranaka.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Provedenim je dokazima u postupku utvrđeno:
- da je predmetom zahtjeva za posjedovnu zaštitu kućica u predjelu zvanom Duboka, bilježena kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 5)
- da su tužitelji temeljem nasljeđivanja stekli suposjed opisane nekretnine temeljem čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje ZV) i po poslije smrti oca ČE
- da je riječ o staroj kamenoj kući na kojoj su trošna vrata i koju nitko stalno ne koristi, a tužitelji su u istoj kućici bili tijekom 2015. kada su skinuli kvaku sa vrata a na prozore zakucali letve
- da je tuženik suvlasništvo prijeporne kućice stekao temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim sa sad pok. KE, da je o tome obavijestio tužitelje putem njihove punomoćnice odvjetnice Jasminke Biloš, da je zahtijevao ulazak u suposjed o čemu su stranke komunicirale i preko svojih odvjetnika (list spisa 10 i 11)
- da je tuženik u siječnju 2025. izmijenio lokot na vratima opisane kućice, o tome obavijestio tužitelje te preporučenom pošiljkom dana 16. siječnja 2025. poslao tužiteljima primjerak ključa (list spisa br. 8 i 9)
- da su tužitelji ovu pošiljku primili 22. siječnja 2025. i tad saznali za ovakav tuženikov postupak
- da su nakon toga tužitelji koristeći se pravom na samopomoć skinuli lokot koji je postavio tuženik i postavili svoj te na taj način uspostavili ranije posjedovno stanje
6. Sve ovo u postupku i nije sporno, a o tome su iskazivale stranke u svojim iskazima kao i saslušani svjedoci pri čemu svjedok FE potvrđuje da je riječ o vrlo staroj kućici u kojoj on osobno nije nikada vidio dok svjedok VE navodi da je polovinom veljače 2025. zajedno sa majkom tj. tužiteljicom ad 2 došao u [adresa] kada su lokot kojega je postavio tuženi zamijenili novim pri čemu tuženiku nisu predali ključ od tog novog lokota.
7. Postupak sudske zaštite posjeda uređen je čl. 22-26 ZV-a pri čemu je posjednik kojemu je posjed samovlasno ometan ovlašten štititi svoj posjed putem suda i zahtijevati da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
8. Pretpostavke za primjenu dopuštene samopomoći propisane su čl. 27. istog Zakona prema kojem onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije ga zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ZV-a silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga uznemirava u posjedovanju, ukoliko je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ukoliko za zaštitu svog posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego je primjerena okolnostima.
9. U nazočnom slučaju nije sporno da su tužitelji svoj posjed prije podnošenja tužbe zaštitili dopuštenom samopomoć jer su na učinkovit način tj. promjenom lokota uspostavili ranije posjedovno stanje. Upravo stoga oni s tužbom i ne zahtijevaju uspostavu ranijeg posjedovnog stanja već samo izricanje zabrane daljnjeg smetanja.
9. 1. Posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne uključuje u sebi zabranu daljnjeg smetanja pa je u ovoj parnici valjalo utvrditi da li tuženikov čin iz siječnja 2025. predstavlja smetanje posjeda i jesu li ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a.
9. 2. Ocjenom svih provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da tužiteljima u nazočnom slučaju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.
9. 3. Tuženik ne osporava da je u siječnju 2025., a smatrajući da mu kao suvlasniku pripada pravo na suposjed, postavio lokot na vrata opisane kućice no time nije tužiteljima oduzeo dotadašnji posjed. Ovo stoga jer ih je o svom postupku odmah obavijestio i preporučen im pošiljkom dostavio ključ od novog lokota. Samim time tuženik nije isključio tužitelje iz dosadašnjeg načina posjedovanja opisane nekretnine niti je na bilo koji drugi način izmijenio faktično stanje. Ovo tim više jer se radi o derutnoj i napuštenoj kućici u kojoj godinama nitko ne stanuje te na koju sam tuženik polaže pravo suvlasništva i pravo suposjeda o čemu je on pravovremeno putem odvjetnika obavijestio tužitelje. Zbog toga činjenica da je u siječnju 2025. na trošna vrata postavio lokot predavši tužiteljima ključ od istog lokota ne predstavlja smetanje posjeda niti u tuženikovom postupanju ima elemenata zabranjene samovlasti u smislu čl. 20. ZV-a.
10. Utvrdivši tako u postupku da su tužitelji uspostavu ranijeg posjedovnog stanja ostvarili putem dopuštene samopomoći a da im ne pripada pravo tražiti da se tuženiku naloži zabrana daljnjeg smetanja, sud je ovakav tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
11. O parničnim je troškovima je odlučeno prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) pa su tužitelji dužni naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak odmjeren u skladu s propisanom odvjetničkom tarifom tj. jednokratnu nagradu u iznosu od 500 €.
U Korčuli, 20. srpnja 2026.
S u d a c :
Marija Skokandić
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.
