REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-237/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje studenta Andriane Zubčić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika AN zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/2015., 61/15., 101/17., 118/18.; dalje: Kazneni zakon) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 20. ožujka 2017. godine, broj KMP-DO- 484/2016, sa izmjenom od 8. prosinca 2022. nakon javne rasprave 20. srpnja 2026. održane u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Petre Stipančević, optuženika AN i branitelja optuženika odvjetnika Hrvoje Korša, 20. srpnja 2026. donio je te u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika Hrvoje Korše objavio i

presudio je

I optuženik AN, OIB [osobni identifikacijski broj], zvani " A", sin ŽN i MN rođene Ž, rođen **.**.1968. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom prometnom školom 4 godine, zaposlen Grace Stella, sjedište [adresa] i podružnicom u [adresa] , sa plaćom od oko 1.060,00 eura, bez imovine, oženjen, supruga M, zaposlena, sa plaćom od oko 1.500 eura, otac petero djece, bez čina, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je

iako mu je na temelju presude Općinskog suda Skopje II broj III.P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996., koja je postala pravomoćna 27. lipnja 1996., a ovršna 15. srpnja 1996., i koja je priznata rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: 7 R1-1872/10-2 od 06. prosinca 2010., pravomoćnim i ovršnim 22. listopada 2013., ispravljenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: 42 R1 - 1872/10 od 11. travnja 2012., pravomoćnim i ovršnim 12. rujna 2012., naloženo da na ime uzdržavanja svojeg maloljetnog djeteta UN, rođene **.**.1994., koja je sada punoljetna i studira na Pravnom fakultetu, doprinosi mjesečno iznos od pet tisuća makedonskih denara što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 79,63 eura, iako je bio svjestan ove svoje obveze i kao zdrava i radno sposobna osoba koja je većinu inkriminiranog perioda bila zaposlena u mogućnosti istoj udovoljavati, pristajući da djetetu ne plati dužno uzdržavanje, ništa nije platio osim iznosa od 100,00 eur ukupno, na koji način je u razdoblju od 13. prosinca 2012. do 01. kolovoza 2016., uskratio dužno uzdržavanje UN u iznosu od 25.646,55 kuna/3.403,88 eura.

- dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

II - čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: Kazneni zakon).

III Na temelju članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona optuženi AN

o s u đ u j e  se

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

IV Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona prema optuženom AN izriče se

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi AN u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 nalaže se optuženom AN POSEBNA OBVEZA da ispunjava obvezu uzdržavanja na način da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci isplati dospjele, a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete UN u iznosu od 3.403,88 eura na račun UN.

Na temelju članka 58. stavka 5. Kaznenog zakona određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. Kaznenog zakona ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

VI Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) oštećenica UN imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

VII Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi AN djelomično se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a na ime putnih troškova svjedoka dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime nagrade i nužnih izdataka tumača u iznosu koji će su sud odrediti naknadnim rješenjem, troškova iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 1.800,00 eur i troškova iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a na ime zastupanja oštećenice po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.OPTUŽBA

1.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 20. ožujka 2017. godine, Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu optužnicu broj broj KMP-DO- 484/2016, protiv optuženika AN zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona.

1.2. Dana 15. siječnja 2020. donesena je oslobađajuća presuda broj Kzd-138/2017.

1.3. Povodom žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu Županijski sud u Slavonskom Brodu je 16. rujna 2020. rješenjem broj Kžzd-4/2020 ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje s obrazloženjem da se presuda ukida iz procesnih razloga jer se nije moglo kratko obrazloženje unositi u zapisnik s obzirom na nepristupanje stranaka, a osim toga sud nije proveo predložene, a prethodno prihvaćene dokazne prijedloge optužbe i obrane i time je izveo pogrešan zaključak da su ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje oslobađajuće presude.

1.4. Na raspravi 8. prosinca 2022. savjetnica Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu djelomično je izmijenila činjenični opis kaznenog d jela i prijedlog kazne.

1.5. Dana 13. prosinca 2022. u ponovljenom postupku donesena je osuđujuća presuda broj Kzd-245-2020-191.

1.6. Povodom žalbe branitelja okrivljenika Županijski sud u Slavonskom Brodu je 6. prosinca 2023. rješenjem broj Kžzd-41/2023-5 prihvatio žalbu, ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje s obrazloženjem da se presuda temelji na nezakonitom dokazu jer svjedokinja UN nije upozorena na blagodat nesvjedočenja.

2. OČITOVANJE OPTUŽENIKA O OPTUŽBI

2.1. Optuženik AN, očitujući se o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je prvotnom i izmjenjenom optužnicom stavljeno na teret.

3. PROVEDENI DOKAZI

3.1. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika AN te pregledao zapisnike o njegovom ranijem ispitivanju.

3.2. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP-a, a uz suglasnost obrane pregledani su dokazi optužbe: prijedlog za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 24. prosinca 2015. uz rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-12709/15 od 28. lipnja 2016. godine (list 4-6 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž - 6339/13-2 od 22. listopada 2013. godine (list 9-10 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br: R1-1872/10 od 11. travnja 2012. godine, sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 11 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br: R1-1872/10 od 06. prosinca 2010. godine, sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 12-14 spisa), presuda Općinskog suda Skopje II - Skopje, poslovni broj III.P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996. godine, sa klauzulama pravomoćnosti i ovršnosti, prevedena na hrvatski jezik (list 15-22, 74-77 spisa), članak portala grada Šibenika od 03. ožujka 2014. godine (list 23-24 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka UN pred Općinskim državnim odvjetništvom u Skopju od 28. listopada 2016. godine broj 72/16 (list 67-68 spisa) te od 2. svibnja 2022. (list 742-743 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenog ŽN pred Općinskim državnom odvjetništvom u Skopju od 28. listopada 2016. godine broj 72/16 (list 69-70 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka GN pred Općinskim državnom odvjetništvom u Skopju od 28. listopada 2016. godine broj 72/16 (list 71 -73 spisa) te od 2. svibnja 2022. (list 743-745 spisa), potvrda Pravnog fakulteta "Justinijan Prvi" u Skopju broj 03-992/04 od 12. listopada 2016. godine o redovnom studiranju UN (list 78 spisa), izvadci iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za Eko plamen energetika d.o.o., Kor-Lid gradnja d.o.o, Leno i Lolita d.o.o. i Grace Stella d.o.o. (list 112-129 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 01. ožujka 2017. godine, klasa: 102-01/17-01/39 i ur. broj: 251-02/2-17-2 (list 130-131 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 01. ožujka 2017. godine uz ispis prijava na osiguranje (list 132-133 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Trnje, o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama AN od 09. ožujka 2017. godine (list 134-135 spisa) i iskaz svjedoka VN od 15. srpnja 2019. godine (list 421-423 spisa), dokumentacija o zaposlenjima UN (list 756–762 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinja GN i UN od 9. lipnja 2025.

3.3. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP-a po službenoj dužnosti su pregledani: dokumentacija iz Republike Makedonije (list 79-104 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje od 20. srpnja 2017. godine (list 159- 160 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 12. veljače 2018. godine (list 183 spisa), dokumentacija optuženika (list 279-283 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. ožujka 2019. godine (list 316 -317 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Šibenik od 08. travnja 2019. godine (list 328-330 spisa), dopis Stopanske banke od 20. ožujka 2019. godine (list 333 spisa), potvrde o visini dohotka za optuženika od 23. travnja 2019. godine (list 350 -359 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 366-367, 379-382 spisa), dopis Butel od 09. travnja 2019. godine (list 375-376 spisa), odgovor na međunarodnu zamolnicu (list 404-414 spisa), dokumentacija optuženika priložena na raspravi 15.01.2020. (list 469-498 spisa), dopis HZMO od 28.12.2020. (list 579-606 spisa), odgovor na međunarodnu zamolnicu od 03.03.2021. (list 609-617, 619-636, 644-661 spisa), dopis HZMO priloženo na raspravi dana 2. svibnja 2022. (list 747-752 spisa), dokumentacija oštećenice o radnom stažu (list 756-762 spisa), putovnica oštećenice (list 762 spisa), dopis vještaka od 29.06.2022. o nemogućnosti vještačenja (list 765 spisa), izvod iz prekršajne evidencije optuženika od 28.10.2022. (list 770 spisa) i izvod iz kaznene evidencije optuženika od 28.10.2022. (list 771 spisa).

3.4 Na raspravi 9. lipnja 2025. u ponovljenom postupku sud je neposredno ispitao svjedokinje UN i GN u nazočnosti svih stranaka i uz sudskog tumača Spomenke Demniev i s propisno danim upozorenjima čime je otklonjen procesni nedostatak koji je bio razlogom ukidanja prvostupanjske presude iz 2022.

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

4.1. Optuženik AN u svojoj obrani porekao je počinjenje kaznenog djela ističući kako je on plaćao uzdržavanje u dogovoru sa svojom pokojnom majkom koja je živjela u [adresa] , a kao dokaz za to priložio je pisanu izjavu prema kojoj je ona djeci dala po 10.000,00 eura svakom na ime uzdržavanja u njegovo ime . Dodao je da možda nije poštivao rokove i možda je nešto ostao dužan, ali to je iz razloga što njegova kćer nije bila zadovoljna sa određenom alimentacijom od 60,00 do 70,00 eur mjesečno, imala je prevelike zahtjeve te je inzistirala na većim iznosima od 500,00 eur.

4.2. U nastavku obrane optuženik je iskazao kako je njegova pokojna majka primala hrvatsku mirovinu u iznosu misli između 600,00 i 800,00 eura, imala otvorena tri računa i njegova bivša supruga GN je bila jedini opunomoćenik na tim računima i mogla je sa tim novcem raspolagati. Njegova majka je preminula **.**.2017. i na ostavinskoj raspravi na sva tri računa je bio samo 1,00 eur što znači da je mirovina nestala sa računa.

4.3. I na kraju obrane optuženik je iskazao kako prije nego što je majka preminula, ona je kupila grobno mjesto i isto je prenijeto na GN što mogu potvrditi svjedoci i pogrebno poduzeće Butel. On je htio da se njegova majka sahrani u Zagrebu i platio je transfer i sve troškove u Zagrebu. Onda je tražio od tog pogrebnog poduzeća Butel da ono što je majka platila da se to uračuna u transfer. Oni su to prihvatili ali to nije prihvatila GN. On je njoj rekao da ako misli da je još dužan novaca da si uzmu to grobno mjesto, prodaju ga i namire se a to je vrijednost između 1.500,00 do 2.000,00 Eura. Dodao je da je s tim iznosom on i preplatio iznos za koji ga se tereti, da je on platio taj transfer i pogreb majke u Zagrebu, a GN si je zadržala grobno mjesto.

5. NESPORNE ČINJENICE

5.1. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik LN na temelju presude Općinskog suda Skopje II broj III.P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996., koja je postala pravomoćna 27. lipnja 1996., a ovršna 15. srpnja 1996., i koja je priznata rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: 7 R1-1872/10-2 od 06. prosinca 2010., pravomoćnim i ovršnim 22. listopada 2013., ispravljenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: 42 R1-1872/10 od 11. travnja 2012., pravomoćnim i ovršnim 12. rujna 2012., bio dužan na ime uzdržavanja svojeg maloljetnog djeteta UN, rođene **.**.1994., zatim da je znao za tu sudsku odluku i svoju obvezu te bio zdrav i radno sposoban te da je da je oštećenica UN u inkriminiranom razdoblju bila student Pravnog fakulteta "Justinijan prvi" u [adresa].

6. SPORNE ČINJENICE

6.1. U ovom postupku sporno je je li optuženik AN tijekom inkriminiranog razdoblja od 13. prosinca 2012. do 1. kolovoza 2016. ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja prema kćeri UN ili joj je uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 3.403,88 eur (25.646,55 kuna). U tom je smislu bilo sporno je li optuženik uzdržavanje podmirivao putem svoje pokojne majke MN, kako je tvrdio pozivajući se na njezinu pisanu izjavu, je li punica optuženika oštećenici i njezinoj obitelji predavala novac ostvaren od najamnine stana u [adresa], predstavlja li prijenos grobnog mjesta koje je pripadalo njegovoj majci ispunjenje obveze uzdržavanja te je li oštećenica tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja imala status redovite studentice, odnosno je li njezino povremeno zaposlenje utjecalo na postojanje ili opseg optuženikove obveze uzdržavanja.

7. SADRŽAJ IZVEDENIH DOKAZA

7.1. Presuda Općinskog suda Skopje II, rješenja o priznavanju strane sudske odluke i rješenje o ovrsi

Iz presude Općinskog suda Skopje II broj III P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996., rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu o priznavanju strane sudske odluke te rješenja o ovrsi broj Ovr-12709/15 proizlazi da je optuženik bio obvezan na ime uzdržavanja svoje kćeri UN plaćati mjesečni iznos od 5.000 makedonskih denara, odnosno 79,63 eura (600,00 kuna). Iz drugostupanjskog rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6339/13-2 proizlazi da je optuženik u ovršnom postupku osporavao priznanje strane sudske odluke.

7.2. Potvrda Pravnog fakulteta „Justinijan Prvi“ u Skopju

Potvrdom Pravnog fakulteta „Justinijan Prvi“ u Skopju od 12. listopada 2016. potvrđeno je da je UN redovita studentica tog fakulteta te da je studij upisala u akademskoj godini 2013./2014.

7.3. Iskazi UN

U iskazima danim pred Općinskim državnim odvjetništvom u Skopju te na raspravi UN navela je da optuženik nije plaćao uzdržavanje. Iskazala je da joj je u nekoliko navrata putem Western Uniona uplatio manje novčane iznose koje nije smatrala uzdržavanjem nego poklonima. Navela je da je tijekom inkriminiranog razdoblja bila redovita studentica, uz povremene kratkotrajne poslove, od kojih se nije mogla samostalno uzdržavati. Također je iskazala da joj je baka MN povremeno davala manje novčane iznose iz vlastitih sredstava te da nije točna tvrdnja da je u ime optuženika djeci predala po 10.000 eura.

7.4. Iskaz ŽN

ŽN je u iskazu danom pred Općinskim državnim odvjetništvom u Skopju naveo da optuženik nije plaćao uzdržavanje UN.

7.5. Iskazi GN

GN je u iskazima danim pred Općinskim državnim odvjetništvom u Skopju i na raspravi navela da optuženik nije izvršavao obvezu uzdržavanja. Iskazala je da joj nikada nije predano 20.000 eura na ime uzdržavanja, da ne zna je li optuženik podmirio dug prema HZMO-u te da su zaposlenja UN bila kratkotrajna.

7.6. Iskaz ON

VN iskazala je da joj je MN govorila kako pomaže unucima te da je sadašnja punica optuženika više puta nosila novac djeci optuženika od najamnine stana u [adresa].

7.7. Pisana izjava MN

U spis je priložena preslika neovjerene pisane izjave za koju se navodi da ju je potpisala MN, u kojoj je navedeno da je tijekom deset godina svakom od unučadi dala po 10.000 eura na ime uzdržavanja u ime optuženika.

7.8. Podaci Stopanske banke

Stopanska banka dostavila je podatke o prometu na trima računima pokojne MN za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 13. srpnja 2017.

7.9. Dokumentacija o radnom statusu oštećenice

Iz dokumentacije o radnom stažu UN proizlazi da je tijekom inkriminiranog razdoblja bila povremeno zaposlena u više navrata, i to u kraćim vremenskim razdobljima kod različitih poslodavaca, uz evidentiran ukupni radni staž.

7.10. Dopis grafološkog vještaka

Iz dopisa grafološkog vještaka proizlazi da na temelju dostavljene dokumentacije nije bilo moguće provesti grafološko vještačenje.

7.11. Dokumentacija o zaposlenju, prihodima i poslovnoj aktivnosti optuženika

Iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi razdoblje zaposlenja i prijava optuženika na obvezno osiguranje. Iz izvadaka iz sudskog registra proizlazi da je bio osnivač i direktor više trgovačkih društava, dok potvrde o visini dohotka sadržavaju podatke o njegovim prihodima.

7.12. Izvješća centara za socijalnu skrb

Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Zagreb i Centra za socijalnu skrb Šibenik proizlaze podaci o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama optuženika.

7.13. Ostala dokumentacija

Sud je pregledao i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uključujući dokumentaciju pribavljenu iz Republike Sjeverne Makedonije, dopise Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, rješenje o nasljeđivanju, odgovore na međunarodne zamolnice, dokumentaciju koju je dostavio optuženik te izvatke iz kaznene i prekršajne evidencije.

8. RAŠČLAMBA IZVEDENIH DOKAZA I OCJENA NJIHOVE VJERODOSTOJNOSTI

Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno te svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 450. stavku 2. ZKP/08, utvrdio da je optužba dokazana izvan razumne sumnje.

Nije bilo razloga sumnjati u vjerodostojnost materijalne dokumentacije koja se odnosi na postojanje i sadržaj obveze uzdržavanja. Iz presude Općinskog suda Skopje II broj III.P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996., rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu o priznanju strane sudske odluke te rješenja o ovrsi nedvojbeno proizlazi da je optuženik bio obvezan doprinositi za uzdržavanje svoje kćeri UN plaćanjem mjesečnog iznosa od 5.000 makedonskih denara, odnosno 600,00 kuna (79,63 eura). Navedene isprave tijekom postupka nisu osporene niti ih je optuženik dovodio u pitanje.

Sud je imao na umu i drugostupanjsko rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 6339/13-2 od 22. listopada 2013., iz kojeg proizlazi da je optuženik u postupku priznanja strane sudske odluke osporavao isključivo pretpostavke za njezino priznanje, dok nije tvrdio da je obvezu uzdržavanja ispunio. Tu okolnost sud je cijenio u vezi s njegovom kasnije iznesenom obranom da je uzdržavanje podmirivao posredno, preko svoje majke.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice UN kao istinit i vjerodostojan. Njezin iskaz bio je jasan, logičan i dosljedan tijekom cijelog postupka, a u odlučnim činjenicama podudara se s materijalnom dokumentacijom i ostalim izvedenim dokazima. Oštećenica je od početka postupka tvrdila da optuženik nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja, pri čemu nije prešućivala okolnosti koje su mu mogle ići u prilog. Tako je otvoreno navela da joj je optuženik u nekoliko navrata putem Western Uniona uplatio manje novčane iznose, ali je pritom pojasnila da ih nije smatrala uzdržavanjem nego povremenim poklonima. Takav način iskazivanja sud je ocijenio dodatnom potvrdom njezine vjerodostojnosti.

Jednako tako, oštećenica nije osporavala da joj je baka MN povremeno davala novac iz vlastitih sredstava, ali je odlučno porekla da je taj novac predstavljao ispunjenje obveze uzdržavanja od strane optuženika ili da joj je baka predala ukupno 20.000,00 eura u njegovo ime. Njezin iskaz u tom dijelu potvrđuje i iskaz svjedokinje GN.

Sud je vjerodostojnim ocijenio i iskaz GN. U bitnim činjenicama njezin iskaz potpuno je suglasan iskazu oštećenice, a tijekom postupka nije utvrđena nijedna okolnost koja bi upućivala na to da bi neistinito teretila optuženika isključivo zbog njihova ranijeg bračnog odnosa. Naprotiv, njezin iskaz potvrđen je materijalnom dokumentacijom i drugim izvedenim dokazima.

Sud je imao na umu i ranije iskaze UN, GN i ŽN dane pred nadležnim državnim odvjetništvom u [adresa]. Ti su iskazi u bitnome podudarni s iskazima danima na raspravi, zbog čega predstavljaju dodatnu potvrdu pravilnosti činjeničnih utvrđenja.

Nasuprot tome, sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem tvrdi da je uzdržavanje izvršavao preko svoje majke MN te da je ona djeci predala ukupno 20.000,00 eura. Takvu obranu ne potvrđuje nijedan objektivan dokaz. Naprotiv, podaci Stopanske banke pokazuju da tijekom promatranog razdoblja nema uplata optuženika na račune njegove majke koje bi upućivale na zaključak da joj je dostavljao sredstva radi daljnje predaje djeci. Osim toga, navode obrane izričito su osporile i UN i GN.

Iz istih razloga sud nije prihvatio ni presliku neovjerene izjave MN. Osim što njezinu autentičnost nije bilo moguće provjeriti grafološkim vještačenjem zbog nedostatka usporednog materijala, sadržaj izjave nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom. Čak i kada bi bilo utvrđeno da je predmetnu izjavu doista potpisala MN, sama ta okolnost ne bi predstavljala dokaz da je optuženik uredno izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja.

Sud nije prihvatio ni iskaz svjedokinje ON u dijelu u kojem navodi da je sadašnja punica optuženika djeci nosila novac od najamnine stana u [adresa]. Svjedokinja nije mogla navesti kada su se navodne predaje novca događale, u kojim iznosima, koliko dugo su trajale niti kojem je djetetu novac predan, pa njezin iskaz nije sadržavao dovoljno konkretnih činjenica koje bi ga činile uvjerljivim. Osim toga, taj iskaz nije potvrđen nijednim drugim dokazom izvedenim tijekom postupka.

Sud je posebnu pozornost posvetio dokumentaciji koja se odnosi na zaposlenje i poslovnu aktivnost optuženika. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te izvadaka iz sudskog registra proizlazi da je optuženik tijekom većeg dijela inkriminiranog razdoblja bio zaposlen, radno sposoban te istodobno osnivač i direktor više trgovačkih društava. Navedene okolnosti potvrđuju da je objektivno bio u mogućnosti izvršavati svoju obvezu uzdržavanja, a tijekom postupka nije utvrđen nijedan opravdan razlog koji bi ga u tome sprječavao.

Slijedom svega navedenog, sud je vjerodostojnima prihvatio iskaze oštećenice UN i svjedokinje GN, kao i materijalnu dokumentaciju koja ih potvrđuje, dok obranu optuženika, presliku izjave MN i iskaz ON u odlučnim dijelovima nije prihvatio jer su ostali nepotvrđeni objektivnim dokazima te su u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

8.1. Ocjena kratkotrajnih zaposlenja oštećenice i njihova utjecaja na pravo na uzdržavanje

Branitelj je osporavao postojanje obveze uzdržavanja u dijelu inkriminiranog razdoblja, tvrdeći, s jedne strane, da je oštećenica zasnivanjem radnog odnosa prestala imati pravo na uzdržavanje, a s druge strane da nije redovito i uredno ispunjavala svoje studentske obveze jer nije polagala ispite. Sud nije prihvatio ni jedan od navedenih prigovora.

Prema odredbi članka 290. stavka 1. Obiteljskog zakona, roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima i redovito te uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života. Stavkom 6. istog članka propisano je da se smatra kako dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kada ih zbog opravdanih razloga, poput bolesti, trudnoće ili drugih sličnih okolnosti, nije uspjelo ispuniti u tekućoj akademskoj godini.

Nadalje, iz odredbe članka 429. stavka 1. Obiteljskog zakona proizlazi da obveznik uzdržavanja, kada je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, može tužbom zahtijevati utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja nakon prestanka zakonskih pretpostavki za uzdržavanje. Prema tome, sam obveznik ne može jednostrano odlučiti da je njegova obveza prestala, nego se prestanak ili izmjena obveze utvrđene ovršnom ispravom ostvaruje u za to predviđenom sudskom postupku.

Oštećenica UN na raspravi održanoj 9. lipnja 2025. iskazala je da nije položila ispit, ali da je položila kolokvij te da nije primala stipendiju. Navela je i da je pohađala predavanja na prvoj godini studija, premda zbog proteka vremena nije bila sigurna koliko je dugo redovito pohađala nastavu.

Pojasnila je da je tijekom studiranja došlo do prekida u pohađanju nastave jer nije mogla platiti studijsku godinu, ali da je i u tom razdoblju ostala upisana kao redovita studentica. Navela je da nije odustala od studija niti se s njega ispisala, nego zbog financijskih prilika određeno vrijeme nije pohađala nastavu i podmirivala troškove studiranja.

Sud je navedeni iskaz ocijenio u vezi s potvrdom Pravnog fakulteta „Justinijan Prvi“ u Skopju broj 03-992/04 od 12. listopada 2016., iz koje proizlazi da je oštećenica imala status redovite studentice i da je fakultet upisala u akademskoj godini 2013./2014. U spisu ne postoji dokaz da je tijekom inkriminiranog razdoblja bila ispisana s fakulteta ili da joj je formalno prestao status redovite studentice.

Međutim, sud pravo na uzdržavanje nije temeljio isključivo na formalnom studentskom statusu. Imao je na umu da zakonska pretpostavka obuhvaća i redovito te uredno ispunjavanje studentskih obveza. Ipak, sama činjenica da oštećenica u određenom razdoblju nije položila ispit ne znači nužno da je trajno napustila studij ili da je prestala ispunjavati pretpostavke za uzdržavanje. Takav zaključak mora proizlaziti iz cjelokupnih okolnosti konkretnog slučaja, a ne samo iz broja položenih ispita.

Iz iskaza oštećenice proizlazi da je položila kolokvij i da je barem određeno vrijeme sudjelovala u nastavnom procesu, dok je prekid u pohađanju studija povezala s nemogućnošću plaćanja studijske godine. Navedeno upućuje na privremene financijske teškoće, a ne na nedvojbenu i trajnu odluku o napuštanju studija. Braniteljeva općenita tvrdnja da osoba može godinama imati studentski status bez polaganja ispita sama po sebi ne dokazuje da je upravo oštećenica tijekom inkriminiranog razdoblja fiktivno održavala studentski status niti da je stvarno napustila studij.

Sud je imao na umu i da bi bilo protivno svrsi obveze uzdržavanja zaključiti da neplaćanje uzdržavanja može ići u korist obvezniku ako je upravo nedostatak financijskih sredstava onemogućio djetetu redovito pohađanje studija. Ipak, odlučujući nije samo navod oštećenice o razlozima prekida, nego cjelina izvedenih dokaza, iz koje ne proizlazi da je ona tijekom inkriminiranog razdoblja izgubila studentski status, trajno napustila studij ili stekla uvjete za samostalno uzdržavanje.

U konačnici, kazneni sud nije ovlašten sam utvrđivati prestanak obveze uzdržavanja mimo pravomoćne ovršne isprave te da, dok takva odluka nije izmijenjena ili ukinuta u odgovarajućem građanskom postupku, obveznik ne može samostalno odlučiti da više nije dužan plaćati uzdržavanje.

Sud nije prihvatio ni braniteljevu tvrdnju da je pravo oštećenice na uzdržavanje prestalo zbog njezinih povremenih zaposlenja. Iz dokumentacije o radnom stažu oštećenice proizlazi da je bila zaposlena od 21. do 22. srpnja 2014., od 17. rujna do 6. listopada 2015. u društvu IP Prosveta Beograd – predstavništvo u [adresa], od 23. do 30. lipnja 2016. u društvu TD Dividem d.o.o. te od 26. do 28. srpnja 2016. u društvu Sport Vision d.o.o.

Radi se, dakle, o međusobno odvojenim i izrazito kratkotrajnim zaposlenjima, od kojih su pojedina trajala svega jedan ili nekoliko dana, a najdulje približno dvadeset dana. Takva zaposlenja svojim trajanjem i naravi ne upućuju na trajno zasnivanje radnog odnosa niti na stjecanje redovitih prihoda iz kojih bi se oštećenica mogla samostalno uzdržavati.

Oštećenica je iskazala da se od prihoda ostvarenih povremenim radom, uključujući rad u ugostiteljstvu, nije mogla uzdržavati. Iako se pojedinih prijava evidentiranih u dokumentaciji zbog proteka vremena nije mogla precizno prisjetiti, njezin iskaz o kratkotrajnosti i povremenosti rada sukladan je objektivnim podacima o trajanju pojedinih zaposlenja. Stoga nepreciznost njezina sjećanja o pojedinim poslodavcima i datumima ne dovodi u pitanje odlučnu činjenicu da se nije radilo o trajnom zaposlenju koje bi joj omogućavalo samostalno podmirivanje životnih potreba.

Sposobnost za samostalno uzdržavanje ne može se poistovjetiti sa svakim, pa i jednodnevnim ili povremenim, ostvarivanjem prihoda. Za prestanak potrebe za uzdržavanjem bilo bi potrebno utvrditi da dijete raspolaže dovoljno stalnim i redovitim prihodima iz kojih može trajno podmirivati svoje osnovne životne i obrazovne potrebe. Takva okolnost u konkretnom slučaju nije utvrđena.

Sud je pritom imao na umu da optuženik nije pokrenuo postupak radi prestanka ili izmjene obveze uzdržavanja, premda je smatrao da su za to nastupile zakonske pretpostavke. Ta okolnost sama za sebe ne dokazuje njegovu kaznenu odgovornost niti oslobađa sud obveze da u kaznenom postupku utvrdi sve odlučne činjenice. Međutim, potvrđuje da je pravomoćna i ovršna odluka kojom je određena obveza uzdržavanja ostala na snazi tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja te da optuženik nije ishodio odluku nadležnog suda kojom bi ta obveza bila ukinuta ili izmijenjena.

Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da oštećenica tijekom inkriminiranog razdoblja nije trajno napustila studij niti je povremenim i kratkotrajnim zaposlenjima stekla mogućnost samostalnog uzdržavanja. Njezina zaposlenja od jednog dana do najviše nekoliko tjedana nisu predstavljala trajnu promjenu okolnosti koja bi sama po sebi dovela do prestanka potrebe za uzdržavanjem. Stoga prigovori obrane vezani uz nepolaganje ispita i povremena zaposlenja nisu doveli u sumnju postojanje obveze optuženika da tijekom inkriminiranog razdoblja uzdržava oštećenicu.

Ocjenjujući sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je iskaze UN i GN prihvatio kao vjerodostojne jer su u odlučnim činjenicama dosljedni, međusobno suglasni i potvrđeni objektivnom dokumentacijom. Njihove navode dodatno potvrđuju raniji iskazi dani pred Općinskim državnim odvjetništvom u Skopju, podaci Stopanske banke, ovršna dokumentacija i dokumentacija o poslovnoj i radnoj aktivnosti optuženika.

S druge strane, obrana optuženika prema kojoj je uzdržavanje podmirivao preko svoje majke nije potvrđena vjerodostojnim dokazima. Neovjerena preslika izjave MN nije mogla biti provjerena grafološkim vještačenjem, njezin sadržaj osporile su UN i GN, a bankovni podaci ne potvrđuju da je optuženik majci slao novac radi djece. Iskaz ON ostao je neodređen i bez konkretnih podataka, dok prijenos grobnog mjesta i povrat preplaćene mirovine HZMO-u nisu povezani s ispunjenjem predmetne obveze uzdržavanja.

Slijedom navedenog, sud obranu optuženika nije prihvatio kao vjerodostojnu, već kao obranu usmjerenu na otklanjanje kaznene odgovornosti. Na temelju iskaza oštećenice i svjedoka kojima je povjerovao, kao i vjerodostojne dokumentacije, sud je izvan razumne sumnje utvrdio da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja nije uredno plaćao uzdržavanje za kćer UN, osim pojedinačnih uplata u ukupnom iznosu od 100,00 eura, koje nisu predstavljale potpuno niti redovito ispunjenje njegove obveze.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je optuženi AN, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda Skopje II broj III P.br. 3596/95 od 30. siječnja 1996., priznate u Republici Hrvatskoj, bio obvezan na ime uzdržavanja svoje kćeri UN plaćati mjesečni iznos od 5.000 makedonskih denara, odnosno 600,00 kuna ili 79,63 eura.

Sud je nadalje utvrdio da je optuženik znao za postojanje navedene sudske odluke i obveze koja iz nje proizlazi, da je tijekom inkriminiranog razdoblja bio zdrav i radno sposoban te da je, s obzirom na svoje radne, imovinske i poslovne prilike, bio u mogućnosti barem djelomično, a prema utvrđenim okolnostima i u cijelosti, podmirivati dospjele mjesečne obroke uzdržavanja.

Unatoč tome, optuženik u razdoblju od 13. prosinca 2012. do 1. kolovoza 2016. nije uredno ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja. Tijekom navedenog razdoblja nije plaćao mjesečne iznose određene ovršnom ispravom, osim što je putem svog odvjetnika u tri navrata uplatio oštećenici ukupno 100,00 eura, i to nakon pokretanja kaznenog postupka.

Polazeći od mjesečne obveze u iznosu od 600,00 kn i trajanja inkriminiranog razdoblja od 44 mjeseca, ukupno dospjela obveza iznosila je 26.400,00 kuna. Nakon uračunavanja uplaćenih 100,00 eura, odnosno njihove protuvrijednosti od 753,45 kuna prema tečaju od 7,5345 kuna za jedan euro, nepodmireni iznos uzdržavanja iznosio je 25.646,55 kuna, odnosno 3.403,88 eura.

Sud je stoga utvrdio da optuženik nije bio objektivno spriječen ispunjavati svoju obvezu, nego je, znajući za njezino postojanje i dospijeće, svjesno i namjerno nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja, premda je znao da je na to obvezan pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom te da je bio u mogućnosti ispunjavati svoju obvezu

Slijedom navedenoga, sud je zaključio da je optuženik postupao s izravnom namjerom, jer je bio svjestan postojanja i visine svoje zakonske obveze uzdržavanja, svojih financijskih mogućnosti za njezino ispunjenje te činjenice da obvezu ne izvršava, pri čemu je takvo postupanje svjesno i htio, odnosno bio je svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje.

10. OBRAZLOŽENJE IZMJENE ČINJENIČNOG OPISA OPTUŽNICE

Tijekom rasprave održane 8. prosinca 2022. državna odvjetnica izmijenila je činjenični opis optužnice na način da je skratila inkriminirano razdoblje, promijenivši početni datum s 17. ožujka 2007. na 8. prosinca 2012. U ponovljenom postupku optužba je ostala u tako izmijenjenom obliku, a sud je, vodeći računa o pravilima o zastari kaznenog progona, kao početak inkriminiranog razdoblja u izreci ove presude utvrdio 13. prosinca 2012., budući da taj datum odgovara desetogodišnjem zastarnom roku računajući unatrag od 13. prosinca 2022., kada je donesena prvostupanjska presuda u prvom ponovljenom postupku.

Razlog navedene izmjene optužnice bila je primjena odredaba Kaznenog zakona o zastari kaznenog progona. Naime, kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona kažnjivo je kaznom zatvora do tri godine, zbog čega, sukladno članku 81. stavku 1. Kaznenog zakona, zastara kaznenog progona nastupa protekom deset godina od počinjenja kaznenog djela.

Budući da je prvostupanjska presuda donesena 13. prosinca 2022., kazneni progon više nije bio moguć za radnje počinjene prije 13. prosinca 2012., slijedom čega je optužba pravilno ograničena na razdoblje za koje zastara nije nastupila.

Sud je pritom imao u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. Kaznenog zakona, prema kojoj se, ako je prije isteka zastarnog roka donesena prvostupanjska presuda, rok zastare produljuje za dvije godine. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda u prvom ponovljenom postupku donesena 13. prosinca 2022., zastara kaznenog progona za radnje obuhvaćene ovim činjeničnim opisom nije nastupila do donošenja ove presude.

Slijedom navedenog, sud je prihvatio izmijenjeni činjenični opis optužnice, ocjenjujući da je njime izostavljen dio radnji za koje je nastupila zastara kaznenog progona, dok je u odnosu na preostalo inkriminirano razdoblje kazneni progon bio dopušten. U ovom ponovljenom postupku, koji se vodi pod poslovnim brojem Kzd-237/2023, rasprava je provedena upravo na temelju tako izmijenjene optužnice.

11. RAZLOZI ODBIJANJA DOKAZNIH PRIJEDLOGA OBRANE

11.1. Prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja

Branitelj je tijekom ponovljenog postupka predložio provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđivanja autentičnosti potpisa na pisanoj izjavi pokojne MN, u kojoj se navodi da je djeci optuženika predala ukupno 20.000,00 eura na ime uzdržavanja.

Sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio.

Naime, u spisu se već nalazi dopis grafološkog vještaka od 29. lipnja 2022., iz kojeg proizlazi da zbog nedostatka odgovarajućih uzoraka nespornog rukopisa nije moguće provesti grafološko vještačenje. Budući da se od tada nisu pojavile nove okolnosti niti novi usporedni materijal koji bi omogućio provođenje takvog vještačenja, sud nije imao osnove ponovno određivati dokaz za koji je već utvrđeno da ga nije moguće provesti.

Osim toga, čak i kada bi se utvrdilo da potpis na predmetnoj izjavi potječe od MN, takva okolnost sama po sebi ne bi predstavljala dokaz da je optuženik izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja. Predmetna izjava predstavlja privatnu ispravu treće osobe, a njezin sadržaj nije potvrđen drugim izvedenim dokazima. Oštećenica i svjedokinja GN izričito su osporile navode da je novac predan u ime optuženika, dok podaci Stopanske banke ne potvrđuju da je optuženik svojoj majci dostavljao sredstva radi njihova prosljeđivanja djeci.

Slijedom navedenoga, sud je ocijenio da provođenje predloženog dokaza ne bi moglo utjecati na drugačije utvrđenje odlučnih činjenica, a imajući u vidu i da je predmet u tom dijelu već dostatno razjašnjen izvedenim dokazima, prijedlog obrane odbio je kao odugovlačeći u smislu članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP-a.

11.2. Prijedlog za pribavljanje podataka od Pravnog fakulteta „Justinijan Prvi“ u Skopju

Branitelj je također predložio da se od Pravnog fakulteta „Justinijan Prvi“ u Skopju pribave podaci o tome kada je UN upisala studij, koliko je ispita položila te je li tijekom inkriminiranog razdoblja imala status redovite studentice.

Ni taj dokazni prijedlog sud nije prihvatio.

U spisu se već nalazi potvrda navedenog fakulteta broj 03 -992/04 od 12. listopada 2016., iz koje proizlazi da je UN redovita studentica toga fakulteta od akademske godine 2013./2014. Osim toga, isti dokazni prijedlog bio je prihvaćen tijekom ranijeg tijeka postupka te je putem međunarodne pravne pomoći upućena zamolnica nadležnim tijelima Republike Sjeverne Makedonije, koja nije rezultirala dostavom traženih podataka.

Sud je pritom imao u vidu da broj položenih ispita sam po sebi nije odlučna činjenica za postojanje prava na uzdržavanje. O odlučnim okolnostima sud je zaključivao na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, uključujući potvrdu fakulteta, iskaz oštećenice i ostale izvedene dokaze, iz kojih nije proizašlo da je oštećenica tijekom inkriminiranog razdoblja izgubila status redovite studentice ili stekla mogućnost samostalnog uzdržavanja.

Kako je već jednom bezuspješno pokušano pribavljanje iste dokumentacije međunarodnim putem, a predmetne činjenice bile su dostatno razjašnjene drugim izvedenim dokazima, sud je i ovaj dokazni prijedlog odbio kao odugovlačeći u smislu članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP-a.

12. PRAVNA UTVRĐENJA

Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona čini onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom, pri čemu je stavkom 2. propisan teži oblik djela kada se obveza odnosi na uzdržavanje djeteta.

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi da su u konkretnom slučaju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela.

Naime, nije sporno da je optuženi AN na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda Skopje II broj III P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996., priznate u Republici Hrvatskoj, bio dužan uzdržavati svoju kćer UN plaćanjem mjesečnog iznosa od 5.000 makedonskih denara, odnosno 79,63 eura (600,00 kuna). Riječ je o obvezi utvrđenoj ovršnom ispravom, koja je tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja bila na snazi.

Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da optuženik u razdoblju od 13. prosinca 2012. do 1. kolovoza 2016. nije uredno ispunjavao navedenu obvezu. Tijekom navedenog razdoblja nije podmirivao dospjele mjesečne obroke uzdržavanja, osim što je nakon pokretanja kaznenog postupka putem svog odvjetnika u tri navrata uplatio oštećenici ukupno 100,00 eura. Takve pojedinačne i simbolične uplate ne predstavljaju uredno izvršavanje obveze određene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom niti dovode u pitanje zaključak da optuženik svoju zakonsku obvezu nije ispunjavao.

Također nije sporno da se predmetna obveza odnosila na uzdržavanje njegova djeteta, čime su ostvarena obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona.

Sud nalazi da su ostvarena i subjektivna obilježja kaznenog djela. Optuženik je bio svjestan postojanja svoje obveze uzdržavanja, što proizlazi iz činjenice da nije osporavao postojanje pravomoćne sudske odluke kojom je ona utvrđena, kao ni iz njegova sudjelovanja u ovršnom postupku. Nadalje, bio je svjestan da dospjele obroke uzdržavanja ne podmiruje, premda je tijekom većeg dijela inkriminiranog razdoblja bio zdrav, radno sposoban i u mogućnosti ostvarivati prihode.

Unatoč tome, optuženik je tijekom četrdeset i četiri mjeseca propustio izvršavati svoju zakonsku obvezu, pri čemu nije dokazano postojanje objektivnih okolnosti koje bi ga u tome sprječavale.

Sud nalazi da je optuženik postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan postojanja svoje zakonske i sudskom odlukom utvrđene obveze uzdržavanja te je unatoč tome svjesno i namjerno nije izvršavao tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja.

Stoga je sud utvrdio da su u ponašanju optuženika ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona.

13. RAZLOZI O KRIVNJI

Sud nalazi da je optuženik kazneno odgovoran za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

Tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi dovodila u pitanje njegovu ubrojivost. Naprotiv, iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv te da je mogao shvatiti značenje svojega postupanja i upravljati svojom voljom.

Sud je također utvrdio da je optuženik bio svjestan protupravnosti svojega ponašanja. Naime, bio je upoznat s pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom kojom mu je određena obveza uzdržavanja, sudjelovao je u postupcima koji su se vodili radi prisilne naplate te obveze, a tijekom postupka nije niti osporavao da je znao za postojanje i sadržaj navedene odluke. Uz to, riječ je o osobi koja je tijekom inkriminiranog razdoblja obavljala poduzetničku djelatnost, bila osnivač i direktor više trgovačkih društava te je imala iskustva u sudskim i drugim pravnim postupcima. Slijedom navedenoga, nema nikakve dvojbe da je bio svjestan značenja i pravnih posljedica neispunjavanja obveze uzdržavanja.

Nadalje, tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi isključivala njegovu krivnju, kao ni postojanje opravdanih razloga zbog kojih objektivno ne bi bio u mogućnosti izvršavati svoju obvezu uzdržavanja u smislu članka 172. stavka 3. Kaznenog zakona. Naprotiv, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tijekom većeg dijela inkriminiranog razdoblja bio zaposlen, radno sposoban, ostvarivao prihode te obavljao dužnost direktora i osnivača više trgovačkih društava. Imajući na umu njegove radne i imovinske prilike, sud nalazi da je bio u mogućnosti podmirivati mjesečnu obvezu uzdržavanja u iznosu od 600,00 kuna, odnosno 79,63 eura.

Kako je optuženik, unatoč tome što je bio svjestan svoje zakonske i sudskom odlukom utvrđene obveze te objektivno imao mogućnost njezina izvršavanja, tijekom inkriminiranog razdoblja nije ispunjavao, sud je zaključio da je postupao s izravnom namjerom, svjestan da će takvim postupanjem uskratiti uzdržavanje svojoj kćeri. Slijedom svega navedenoga, sud nalazi da je krivnja optuženika za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja dokazana izvan razumne sumnje.

14. ZAKLJUČAK O OSTVARENJU OBILJEŽJA KAZNENOG DJELA

Slijedom svih utvrđenih činjenica i provedene ocjene dokaza, sud nalazi dokazanim da je optuženik AN počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, na način opisan u izreci ove presude.

Naime, tijekom razdoblja od 13. prosinca 2012. do 1. kolovoza 2016., premda je bio svjestan svoje zakonske i pravomoćnom te ovršnom sudskom odlukom utvrđene obveze uzdržavanja kćeri UN, optuženik tu obvezu nije izvršavao, osim što je nakon pokretanja kaznenog postupka u tri navrata uplatio ukupno 100,00 eura. Time je oštećenici uskratio uzdržavanje u ukupnom iznosu od 25.646,55 kuna, odnosno 3.403,88 eura, pri čemu je postupao svjesno i s izravnom namjerom, slijedom čega je njegova kći ostala bez sredstava koja su joj pripadala na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke.

14.1. O prigovoru zastare

U završnom govoru branitelj je istaknuo da je pravo oštećenice na uzdržavanje prestalo njezinim zaposlenjem od 21. srpnja 2014., zbog čega smatra da je od toga trenutka počeo teći zastarni rok kaznenog progona.

Sud takav prigovor nije prihvatio.

Prije svega, navedeni prigovor polazi od pogrešne pretpostavke da je povremenim zaposlenjem oštećenice prestala obveza optuženika na uzdržavanje. Međutim, kako je već obrazloženo, tijekom postupka nije utvrđeno da je oštećenica izgubila status redovite studentice niti da je kratkotrajnim i povremenim zaposlenjima stekla mogućnost samostalnog uzdržavanja. Slijedom toga, nisu nastupile okolnosti koje bi dovele do prestanka obveze uzdržavanja, pa nije osnovana ni tvrdnja da je kazneno djelo prestalo 21. srpnja 2014.

Nadalje, primijenjena je odredba članka 81. stavka 1. Kaznenog zakona, prema kojoj za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona zastara kaznenog progona nastupa protekom deset godina. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 13. prosinca 2022., optužba je ograničena na razdoblje počevši od 13. prosinca 2012.

Sud je imao na umu i odredbu članka 81. stavka 3. Kaznenog zakona, prema kojoj se, ako je prije isteka zastarnog roka donesena prvostupanjska presuda, rok zastare produljuje za dvije godine. Slijedom toga, do donošenja ove presude nije nastupila zastara kaznenog progona za radnje obuhvaćene izmijenjenom optužnicom.

Stoga sud nalazi da je kazneni progon u odnosu na radnje opisane u izreci ove presude dopušten te da nisu ostvarene pretpostavke za primjenu instituta zastare na koje se poziva obrana.

15. KAZNENOPRAVNA SANKCIJA

15.1. Odluka o kazni

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je, u smislu članka 47. Kaznenog zakona, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža.

Kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da optuženik ima ostvaren radni staž od 17 godina, da je zasnovao novu obitelj o kojoj skrbi te da je u vrijeme donošenja presude zaposlen i ostvaruje redovita primanja u trgovačkom društvu Grace Stella.

S druge strane, kao otegotne okolnosti sud je cijenio duljinu inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg optuženik nije izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, pri čemu je riječ o razdoblju od gotovo četiri godine. Nadalje, sud je otegotnim ocijenio izražen negativan odnos optuženika prema obvezi uzdržavanja, koji proizlazi iz njegova cjelokupnog ponašanja tijekom postupka. Naime, optuženik tijekom cijelog kaznenog postupka nije pokazao spremnost da dobrovoljno ispuni svoju zakonsku obvezu niti je poduzeo ozbiljne radnje radi podmirenja dospjelog duga. Sud je također imao u vidu da optuženik nije skrbio ni o drugom djetetu iz ranijeg braka, kao ni činjenicu da je tek nakon pokretanja kaznenog postupka u tri navrata uplatio ukupno 100,00 eura, što ni približno ne odgovara iznosu dospjelog uzdržavanja.

Otegotnom okolnošću sud je cijenio i raniju osuđivanost optuženika zbog kaznenog djela prijevare, kao i njegovu prekršajnu kažnjavanost, budući da navedene okolnosti upućuju na nedovoljnu spremnost poštivanja pravnog poretka.

Polazeći od svih navedenih okolnosti, sud je ocijenio da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju optuženikove krivnje te svrsi kažnjavanja propisanoj člankom 41. Kaznenog zakona.

15.2. Primjena uvjetne osude

Iako okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju izricanje strože kaznene sankcije, sud je ocijenio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i primjenom uvjetne osude.

Stoga je, na temelju članka 56. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona, optuženiku izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

Sud ocjenjuje da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju uspješnije ostvariti primjenom uvjetne osude uz određivanje posebne obveze naknade dospjelog uzdržavanja.

15.3. Posebna obveza

Sud smatra da upravo određivanje posebne obveze ispunjenja dospjelog uzdržavanja predstavlja najprimjereniji način ostvarivanja svrhe kažnjavanja jer se njome neposredno štite interesi oštećenice, potiče optuženika na izvršenje njegove zakonske obveze te se povećava vjerojatnost da ubuduće neće činiti ista ili slična kaznena djela.

Sud je pritom izmijenio način određivanja primatelja u odnosu na raniju ukinutu presudu. Naime, dok je prethodnom presudom bilo određeno da se isplata izvrši na račun majke oštećenice GN, sud je u ovom postupku utvrdio da je UN punoljetna, poslovno sposobna osoba te nositeljica predmetne tražbine. Slijedom toga, opravdano je i zakonito da se isplata izvrši neposredno njoj.

Nadalje, posebna je obveza određena u valuti euro, budući da je euro od 1. siječnja 2023. službena valuta Republike Hrvatske, pa je radi pravne sigurnosti i lakšeg izvršenja presude dospjeli iznos iskazan i u eurima.

16. OSTALE ODLUKE IZ IZREKE

16.1. Upozorenje o opozivu uvjetne osude

Na temelju članka 58. stavka 5. Kaznenog zakona sud je optuženika upozorio da može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako u ostavljenom roku ne izvrši u cijelosti ili u pretežitom dijelu posebnu obvezu određenu ovom presudom ili je bude teško i ustrajno kršio.

Istodobno je optuženik upozoren da sud, ako utvrdi da posebnu obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, može rok za njezino izvršenje produljiti, posebnu obvezu zamijeniti drugom odgovarajućom obvezom, odrediti zaštitni nadzor ili ga osloboditi izvršenja posebne obveze, sve pod uvjetima propisanim člankom 58. stavkom 5. Kaznenog zakona.

16.2. Imovinskopravni zahtjev

Oštećenica UN tijekom postupka postavila je imovinskopravni zahtjev radi naknade dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja u iznosu od 3.403,88 eura, koji je njezin punomoćnik precizirao na posljednjoj raspravi.

Odlučujući o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, sud je imao na umz odredbe članaka 153. i 158. Zakona o kaznenom postupku. Sukladno članku 153. ZKP -a, o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje se u kaznenom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio postupak, dok članak 158. ZKP-a daje mogućnost da sud zahtjev dosudi u cijelosti ili djelomično, odnosno da oštećenika s njegovim zahtjevom uputi u parnicu.

U konkretnom slučaju sud je oštećenicu s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

Naime, obveza optuženika na uzdržavanje oštećenice već je pravomoćno utvrđena presudom Općinskog suda Skopje II broj III P.br.3596/95 od 30. siječnja 1996., koja je pravomoćno priznata i proglašena ovršnom u Republici Hrvatskoj rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Upravo ta pravomoćna i ovršna odluka predstavlja pravni temelj na kojem se zasniva i ovaj kazneni postupak.

Dospjeli obroci uzdržavanja koji su predmet ove optužnice predstavljaju tražbinu koja proizlazi iz navedene ovršne isprave. Kada bi sud u ovom kaznenom postupku oštećenici dosudio isti iznos na ime imovinskopravnog zahtjeva, nastala bi nova ovršna isprava za tražbinu o kojoj je već pravomoćno odlučeno. Time bi oštećenica raspolagala s dvije ovršne isprave za istu novčanu tražbinu, što bi otvorilo mogućnost dvostruke prisilne naplate istog potraživanja.

Dakle, nije dopušteno ponovno odlučivati o tražbini koja je već utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, budući da bi se time povrijedilo načelo pravomoćnosti te stvorila mogućnost dvostrukog ostvarenja iste tražbine.

Sud je pritom imao na umu da je optuženiku ovom presudom, kao posebna obveza uz uvjetnu osudu, naloženo da u određenom roku podmiri dospjele obveze uzdržavanja prema oštećenici. Međutim, posebna obveza iz članka 62. Kaznenog zakona predstavlja kaznenopravnu mjeru usmjerenu na ostvarenje svrhe kažnjavanja i uspješnosti uvjetne osude te sama po sebi ne predstavlja odluku o građanskopravnom zahtjevu oštećenice. Upravo zbog toga nije bilo osnove da sud uz izricanje posebne obveze istodobno ponovno odlučuje i o istom građanskopravnom zahtjevu.

Slijedom navedenoga, sud je, na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku, oštećenicu UN s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu. Time nije dovedena u pitanje mogućnost ostvarivanja njezine tražbine na temelju postojeće ovršne isprave, koja podliježe pravilima zastare propisanim člankom 233. Zakona o obveznim odnosima.

16.3. Troškovi kaznenog postupka

Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je imao na umu imovinske i osobne prilike optuženika te okolnosti konkretnog slučaja.

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku optuženik je djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, i to troškova iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a koji se odnose na putne troškove svjedoka.

Istodobno je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke sudskog tumača, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, paušalni iznos iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u visini od 1.800,00 eura, kao i troškove zastupanja oštećenice po opunomoćeniku iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a, također u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem. Navedene troškove optuženik je dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

Prilikom određivanja paušalne svote sud je uzeo u obzir trajanje i složenost ovog kaznenog postupka, velik broj održanih rasprava, opsežan dokazni postupak, provedenu međunarodnu pravnu pomoć te činjenicu da je predmet u više navrata bio predmet odlučivanja drugostupanjskog suda. Imajući na umu sve navedene okolnosti, sud je ocijenio da paušalna svota od 1.800,00 eura predstavlja primjerenu naknadu troškova kaznenog postupka.

U Zagrebu 20. srpnja 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Slavonskom Brodu.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagreb na broj: KMP-DO-484/2016

2. Optuženik AN

3. punomoćnik oštećenice CN

4. branitelj optuženika odvjetnik Hrvoje Korša

5. Probacijski ured Zadar – po pravomoćnosti