Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-1272/2014-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Ernele Dilber, u kaznenom postupku po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: K-DO-568/2013. od 21. kolovoza 2014., protiv okrivljenog PHG, zbog kaznenog djela iz članka 293. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu KZ/97.), nakon javne rasprave održane 17. srpnja 20256., u nazočnosti okrivljenog i njegovog branitelja odvjetnika Pere Tolića i PH - zamjenice ODO Split, a presude javno objavljene u izočnosti stranaka 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.)

Okrivljeni MHG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i PH rođene M, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], liječnik, neoženjen bez djece, pismen, sa završenom visokom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, zaposlen, bez imovine, bez čina, neodlikovan, osuđivan, brani se sa slobode,

oslobađa se optužbe

II. da bi u razdoblju od kraja 2009. do 21. svibnja 2010. u Splitu, kao direktor trgovačkog društva MONT. M. d.o.o. Lovreć, u nakani da navedenom trgovačkom društvu pribavi neosnovanu imovinsku korist u znatnom iznosu, od MH direktora trgovačkog društva ELEKTRA d.o.o. Split, zatražio da ovo društvo isporuči veću količinu raznog elektro materijala društvu MONT. M d.o.o., neistinito mu prikazavši da će materijal po dospijeću platiti, a unaprijed odlučivši tako ne postupiti, te kao osiguranje plaćanja 1. veljače 2010. izdao bjanko zadužnicu, iako je znao da na račun društva MONT. M. d.o.o. nema dovoljno sredstva i bio svjestan lošeg financijskog stanja MONT. M d.o.o., pa kad mu je MH povjerovao naložio je zaposlenicima društva ELEKTRIČAR d.o.o. da isporuče robu društvu MONT. M. d.o.o. te su oni u razdoblju od 5. veljače 2010. do 21. svibnja 2010. isporučili djelatnicima MONT. M. d.o.o. različitog elektromaterijala u ukupnoj vrijednosti od 387.393,27 kuna, a okrivljenik preuzeti elektromaterijal po proteku roka dospijeća od 60 dana nije platio, te kako bi MH uvjerio da će dug podmiriti 4. kolovoza 2010. kao sredstvo osiguranja plaćanja izdao i mjenicu, koja mjenica, kao ni bjanko zadužnica se nisu mogle naplatiti jer je žiro-račun društva MONT. M. d.o.o. od 22. ožujka 2010. u neprekidnoj blokadi, nakon čega je krajem 2010. kompenzacijom platio dio duga u iznosu od 177.134,76 kuna, a ostatak preuzetog materijala do danas nije platio, na koji način je oštetio trgovačko društvo ELEKTRIČAR d.o.o. za iznos od 210.258,51 kuna, u kojem iznosu je pribavio neosnovanu imovinsku korist trgovačkom društvu MONT. M. d.o.o.

III. dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu na drugi način lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu tuže imovine što učini ili ne učini,

čime da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja- prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po čl. 293. st. 2. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11).

IV. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećenik Električar d.o.o. sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

V. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je protiv okrivljenog PHG, optužnicu broj K-DO-568/13 od 21. kolovoza 2014. od 21. kolovoza 2014., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97., čiji je činjenični opis zastupnica optužbe izmijenila na raspravi 17. srpnja 2026. (na način pobliže naveden u zapisniku s rasprave).

2. Na temelju odredbe članka 19.b st. 3. ZKP/08. raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. Okrivljeni PHG nije se smatrao krivim za terećeno kazneno djelo, pa imajući u vidu takav njegov stav o optužbi izvodili su se dokazi.

4. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-08/2565-6 od 30. listopada 2008. (list 6 spisa), podatci za upis u Glavnu knjigu sudskog registra (list 7-8 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD "MONT.M" d.o.o. (list 9-10 spisa), izvadak iz sudskog registra za TD "ELEKTRIČAR" d.o.o. Split (list 12-14 spisa), računi i otpremnice TD "ELEKTRIČAR" d.o.o. (listovi 16-21, 23-26, 29-30, 32-33, 35-36, 38-39 spisa), narudžbe TD "MONT.M" d.o.o. (listovi 22, 27 i 31 spisa), dostavnice TD "TRAST" d.d. (listovi 28, 34 i 40 spisa), ponuda TD "ELEKTRIČAR" d.o.o. (list 37 spisa), bjanko zadužnica (list 42-43 spisa), dopis TD "ELEKTRIČAR" d.o.o. (list 44 spisa), dopis Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 45 spisa), mjenica TD "MONT.M" d.o.o. od 13. svibnja 2010. (list 47 spisa), očevidnici o redoslijedu plaćanja FINA-e Sektora poslovne mreže za TD "MONT. M" d.o.o. [adresa] (list 49-59 i 61-72 spisa), otvorene stavke u periodu od 30. lipnja 2010. i do 13. svibnja 2013. (list 74 i 77 spisa), kartice komitenta (list 76 spisa), potvrda FINA-e, Sektora poslovne mreže Split od 14. veljače 2013. o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (list 79 spisa), izvješća Hypo Group Alpe Adria Bank od 20. studenog 2009. (list 82 spisa), opomena pred ovrhu od 14. travnja 2011. (list 88-89 spisa), podnesak Fine s prilozima (list 212-214, 238-239 spisa), podnesak Addiko bank d.d. prijedlozi za ovrhu voditelja "MONT.M" d.o.o. protiv ovršenika Katić Bau d.o.o., isprave – konto kartice i računi (u spisu list 249-291, 294-297). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08. u dokazne svrhe čita se knjigovodstveno financijsko vještačenje Matije Trogrlić (list 126-132 spisa) s prilozima (133-145) te dopunjeno vještačenje vještaka Matije Trogrlić (list 187-191 spisa te list 298-301 spisa). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje LH sa rasprave od 26. veljače 2019. (list 203-204 spisa), zapisnik o ispitivanju z. z. oštećenog svjedoka MH od 16. ožujka 2023. (u spisu list 332-334) i zapisnik o ispitivanju svjedoka SH sa rasprave od 24. listopada 2024. (u spisu list 353-354). Pročitane su i pregledani potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenog od 17. srpnja 2026. (u spisu list 374-376) i uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenog od 17. srpnja 2026. (u spisu list 377), a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik.

5. U obrani pred sudom na raspravi 17. srpnja 2026. okrivljeni PHG u bitnome nije osporio objektivne okolnosti poslovnog odnosa između društava Mont M d.o.o. i Električar d.o.o., odnosno da je kao direktor društva Mont M d.o.o. s MH, odgovornom osobom društva Električar d.o.o., dogovorio poslovnu suradnju radi nabave elektromaterijala, da je društvo Električar d.o.o. u utuženom razdoblju isporučilo robu u ukupnoj vrijednosti od 387.393,27 kuna, kao ni da ta roba u cijelosti nije plaćena. Međutim, odlučno je osporio da bi već u vrijeme naručivanja i preuzimanja robe imao namjeru da društvu Električar d.o.o. robu ne plati, odnosno da bi MH lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo ili održavao u zabludi. Okrivljeni je naveo da je poslovna suradnja između društava postojala i prije predmetnih isporuka, da je MH prilikom uspostavljanja poslovne suradnje predao BON-2 društva Mont M d.o.o. te da je MH bio upoznat s poslovanjem tog društva. Naveo je da je u vrijeme gospodarske recesije poslovanje društva postajalo sve teže, ali da je društvo nastavilo poslovati, podmirivalo druge obveze, isplaćivalo plaće, podmirivalo tekuće troškove i PDV te da je postojala realna namjera i očekivanje da će se obveza prema društvu Električar d.o.o. podmiriti. Okrivljeni je nadalje naveo da je robu naručio u većoj količini jer je MH inzistirao na većoj narudžbi, dok je on namjeravao robu dalje prodavati kroz maloprodaju i poslovne projekte. Nije osporio da roba nije plaćena u ugovorenom roku od 60 dana, ali je naveo da je nakon nastanka poteškoća tražio različite načine podmirenja duga. Tako je krajem 2010. izvršena kompenzacija u iznosu od 177.134,76 kuna, a s MH je razgovarao i o drugim oblicima kompenzacije, među ostalim građevinskim radovima. U odnosu na mjenicu od 4. kolovoza 2010., okrivljeni je naveo da ju je izdao na traženje MH, premda je u tom trenutku račun društva Mont M d.o.o. već bio blokiran, a MH je, prema njegovoj obrani, za takvo financijsko stanje znao. Okrivljeni je ustrajao da nije bježao od duga, niti ga osporavao, ali da neplaćanje duga predstavlja posljedicu poslovnih poteškoća i građanskopravni odnos, a ne ostvarenje unaprijed stvorene prijevarne namjere.

5. 1. Nakon ispitivanja okrivljenog sud je pregledao pročitao pregledao zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika PHG te je reproducirao pripadajuću audio-video snimku.

5. 2. Tada je okrivljeni PHG negirao počinjenje kaznenog djela, navodeći da nije imao namjeru prevariti MH. Isticao je da je MH znao da je račun društva Mont M d.o.o. blokiran te da su, nakon što je nastao dug prema društvu Električar d.o.o., razgovarali o njegovu podmirenju kompenzacijom, odnosno izvođenjem građevinskih radova na objektu koji je gradio MH. Do realizacije takvog načina podmirenja duga nije došlo jer, prema obrani okrivljenika, MH nije pristao plaćati izvedene radove prema pojedinačnim računima, uz prijeboj pripadajućeg dijela duga, već je tražio da društvo Mont M d.o.o. najprije izvede radove u cijelosti, nakon čega bi se njihova ukupna vrijednost prebila s dugovanjem, što okrivljenik, s obzirom na vrijednost radova od približno 1.200.000,00 kuna, nije mogao financirati. U odnosu na mjenicu okrivljenik je naveo da ju je izdao na traženje MH, koji je u vrijeme njezina izdavanja znao da je žiro-račun društva Mont M d.o.o. u blokadi.

6. U odnosu na činjenične navode nije sporno da je između društava Mont M d.o.o., čiji je direktor bio okrivljeni, i Električar d.o.o. čiji je direktor MH postojala poslovna suradnja, da je društvo Električar d.o.o. u razdoblju od 5. veljače do 21. svibnja 2010. društvu Mont M d.o.o. isporučilo elektromaterijal ukupne vrijednosti 387.393,27 kuna, da roba u ugovorenom roku po dospijeću od 60 dana nije plaćena, da je dio obveze naknadno krajem 2010. podmiren kompenzacijom u iznosu od 177.134,76 kuna te da je ostao nepodmiren iznos od 210.258,51 kuna. Nesporno je i da je račun društva Mont M d.o.o. od 22. ožujka 2010. bio u neprekidnoj blokadi. Nije sporno ni da je 1. veljače 2010. kao osiguranje plaćanja izdao bjanko zadužnicu i 4. kolovoza 2010. izdao i mjenicu. Navedeno okrivljeni ne osporava, a to proizlazi iz ostalih, izvedenih dokaza.

6. 1. Kao sporno, trebalo je utvrditi je li okrivljeni PHG već prilikom naručivanja i preuzimanja robe postupao s prijevarnom namjerom, odnosno je li MH neistinito uvjeravao da će roba po dospijeću biti plaćena premda je unaprijed odlučio tako ne postupiti, ili je do neplaćanja došlo naknadno zbog pogoršanja poslovanja i nelikvidnosti društva Mont M d.o.o.

7. Svjedok MH je tijekom postupka (prethodnog i na raspravi pred sudom) ispitan tri puta, pri čemu je sud njegove iskaze cijenio pojedinačno, ali i međusobno uspoređujući njihove dijelove koji se odnose na početak poslovne suradnje, financijsko stanje društva Mont M d.o.o., izdavanje instrumenata osiguranja te pokušaje podmirenja duga.

7. 1. U svom iskazu pred ODO-om u Splitu, svjedok MH je naveo da je bio direktor društva Električar d.o.o., da okrivljenika poznaje još iz srednje škole te da su tijekom 2009. dogovorili poslovnu suradnju. Okrivljeni mu je kazao da ima trgovinu u [adresa] u kojoj želi prodavati i elektroinstalacijski materijal koji bi nabavljao od društva Električar d.o.o.. Svjedok MH je izričito naveo da su prije početka isporuka razmijenili poslovnu dokumentaciju te da je od okrivljenika tražio karton potpisa, kao i BON-2 društva Mont M d.o.o. Naveo je da mu je okrivljeni BON-2 dostavio dva puta te da je iz tih podataka bilo vidljivo da je društvo tijekom 2009. bilo jednom u blokadi svega tri do četiri dana, nakon čega više nije bilo blokirano. Nadalje je naveo da mu je okrivljeni dao zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna, nakon čega je društvo Električar d.o.o. započelo s isporukom elektromaterijala. Roba je isporučivana u više navrata, u relativno kratkom razdoblju, a kada je vrijednost isporuka postala visoka, MH je okrivljeniku rekao da prestane preuzimati daljnju robu dok se ne vidi kako će platiti već preuzetu. MH je opisao da su potom nastupili problemi s plaćanjem. Okrivljeni mu je govorio da će dug platiti te mu je nudio armaturu, građevinsko željezo, pločice i vrata, a MH je bio spreman prihvatiti i takav oblik podmirenja obveze. Naveo je i da je od okrivljenika tražio mjenicu radi osiguranja plaćanja te da ju je okrivljeni izdao kada je društvo već bilo u blokadi, zbog čega naplata preko mjenice nije uspjela. MH je potvrdio i da je dio duga ipak podmiren. Društvo Mont M d.o.o. predalo je društvu Električar d.o.o. električne kabele u vrijednosti oko 177.000,00 kuna, čime je izvršena kompenzacija dijela obveze. Prema njegovu sjećanju, radilo se o razdoblju krajem 2010. Također je naveo da mu je okrivljeni nudio podmirenje duga izvođenjem građevinskih radova. Konkretno je opisao mogućnost izvođenja iskopa na građevinskoj parceli u blizini Omiša, navodeći da je s okrivljenikom više puta razgovarao o dolasku na lokaciju, ali da do realizacije tih radova nije došlo. MH je istodobno naglasio da mu je bilo važno da se dug na bilo koji način zatvori te je postavio imovinskopravni zahtjev za preostali iznos.

7. 2. U iskazu pred sudom na raspravi od 16. listopada 2017. svjedok MH u bitnome je ostao kod iskaza koji je prethodno dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, uz određene dopune. U odnosu na bjanko zadužnicu (predočenu iz spisa) smatra da je bila dana na naplatu, ali naplata nije realizirana jer je, prema njegovu sjećanju, račun društva Mont M d.o.o. bio blokiran. Zbog proteka vremena nije se mogao sjetiti točnog datuma kada je zadužnica dana na naplatu, niti detalja vezanih uz njezinu naplatu, ali je naveo da je, prema njegovim saznanjima, u vrijeme kada je dana na naplatu račun društva Mont M d.o.o. bio blokiran. U odnosu na mjenicu od 4. kolovoza 2010. naveo je da smatra da se radi o mjenici koju je društvo Mont M d.o.o., odnosno okrivljeni, predalo za postojeći dug prema društvu Električar d.o.o. Međutim, u ovom iskazu izričito je naveo da ne zna zašto je mjenica izdana upravo 4. kolovoza niti na čije je traženje izdana, budući da je račun društva Mont M d.o.o. već nekoliko mjeseci ranije bio blokiran. MH je nadalje naveo da se sjeća kako je krajem 2010., u zimskom razdoblju, okrivljeni dovezao kabele u skladište društva Električar d.o.o., o čemu je već ranije govorio kao o kompenzaciji dijela duga. Naveo je da je odgovarajući račun za materijal kojim je izvršena kompenzacija dostavljen tek približno šest mjeseci kasnije, prema njegovu sjećanju u lipnju 2011. Također je naveo da je društvo Električar d.o.o. pokušalo naplatiti svoje potraživanje i u ovršnom postupku, ali bez uspjeha, tako da ni tim putem nije naplaćena niti jedna kuna predmetnog duga. Nije se mogao točno sjetiti kada je ovršni postupak pokrenut, niti preko koga, navodeći da je, prema njegovu sjećanju, naplata pokušavana preko javnog bilježnika. Na pitanje zbog čega je račun za robu kojom je izvršena kompenzacija izdan naknadno, MH je naveo da je okrivljeni njemu osobno, na njegovo inzistiranje, poslao mjenice, te da smatra da je upravo zbog toga izdavanje računa za robu primljenu u kompenzaciju kasnilo približno šest mjeseci.

7. 3. Ispitan na raspravi 16. ožujka 2023. svjedok MH je ponovno govorio o poslovnom odnosu društava Mont M d.o.o. i Električar d.o.o. te okolnostima nastanka i pokušaja naplate predmetnog dugovanja. U ovom iskazu MH je, za razliku od prethodnog iskaza u kojem se nije mogao sjetiti na čije je traženje mjenica izdana, opisao okolnosti njezina izdavanja, navodeći da je, nakon što su već nastupili problemi s plaćanjem i dug nije bio podmiren, kontaktirao okrivljenika i od njega tražio da mu izda mjenicu kao dodatno sredstvo osiguranja postojećeg dugovanja. MH je i u ovom iskazu govorio o nepodmirenom dugu društva Mont M d.o.o. te pokušajima njegove naplate i podmirenja, uključujući kompenzaciju dijela duga. Potvrdio je da je dio obveze podmiren predajom kabela odnosno robe društvu Električar d.o.o., dok je ostatak potraživanja ostao nepodmiren.

8. Svjedokinja LH iskazala je da je u razdoblju od 2005. do kraja 2011. bila zaposlenica društva Mont M d.o.o. u [adresa], gdje je, uz okrivljenika kao direktora, bila jedina zaposlenica društva. Bila je zadužena za poslove prodaje, evidentiranja robe, narudžbi i druge slične poslove. Navela je da je tijekom 2009. godine započela poslovna suradnja između društava Mont M d.o.o. i Električar d.o.o., pri čemu se u početku radilo o naručivanju robe u manjim količinama i vrijednostima od nekoliko tisuća kuna. Najprije se roba naručivala avansno u manjim novčanim iznosima, a potom je društvo Električar d.o.o. ponudilo okrivljeniku da u svojim prodajnim prostorima na policama izloži i prodaje njihovu robu. Svjedokinja nije znala detalje poslovnog dogovora između okrivljenika i MH. Navela je da je potom Mont M d.o.o. preuzeo robu društva Električar d.o.o. u vrijednosti od približno 300.000,00 kuna, pri čemu nije mogla sa sigurnošću kazati je li ta roba naručena odjednom ili u više navrata. Kao sredstvo osiguranja plaćanja, prilikom uspostavljanja poslovne suradnje, okrivljenik je dao zadužnicu. Prema njezinim saznanjima, u vrijeme uspostavljanja te poslovne suradnje društvo Mont M d.o.o. dobro je poslovalo, dok se njegovo poslovanje pogoršalo sredinom odnosno krajem 2010. te tijekom 2011.. U odnosu na razloge nastalih financijskih poteškoća svjedokinja je pojasnila da su društvu Mont M d.o.o. ostala nenaplaćena potraživanja, uglavnom prema Općini Lovreć, Podbablju i Lokvičićima te prema nekoliko većih građevinskih društava. Budući da ta potraživanja od sredine 2010. godine nadalje nisu bila podmirivana, društvo Mont M d.o.o. nije moglo uredno podmirivati vlastite obveze, što je u konačnici rezultiralo blokadom njegova računa. Svjedokinja je nadalje iskazala da joj je poznato da je okrivljenik društvu Električar d.o.o. izdao i mjenicu kao sredstvo osiguranja naplate već preuzete robe. O okolnostima izdavanja mjenice imala je neposredna saznanja jer je, kako navodi, osobno svjedočila jednom telefonskom razgovoru između okrivljenika i MH. U tom je razgovoru okrivljenik MH kazao da nema smisla da mu izdaje mjenicu jer mu je račun blokiran te se takva mjenica neće moći naplatiti. Prema njezinu iskazu, okrivljenik je u početku odbijao izdati mjenicu i govorio da će dug podmiriti kompenzacijom, na način da za društvo Električar d.o.o. izvede određene građevinske radove te da vrati preostalu neprodanu robu, na što MH nije pristajao. Svjedokinja je izričita da je na inzistiranje MH okrivljenik ipak izdao mjenicu. Prema njezinu sjećanju, to se dogodilo u srpnju ili kolovozu 2011. Također je navela da je prije izdavanja mjenice okrivljenik dio dugovanja podmirio kompenzacijom, prema njezinu sjećanju približno polovicu duga, premda o pojedinostima te kompenzacije nije mogla preciznije iskazivati. Svjedokinja je navela i da je MH osobno upoznala početkom 2010., kada je došao okrivljeniku ponuditi poslovnu suradnju u smislu da društvo Mont M d.o.o. izlaže i prodaje robu društva Električar d.o.o.

9. Svjedok SH, član uprave društva Električar d.o.o., naveo je da mu je okrivljeni poznat iz poslovnog odnosa društva Električar d.o.o. s društvom Mont M d.o.o., koji je uspostavljen preko njegova kolege MH. Potvrdio je da je društvo Mont M d.o.o. u više navrata naručivalo robu koju po dospijeću nije u cijelosti platilo te da je naknadno dio duga podmiren kompenzacijom, predajom kabela u vrijednosti između 170.000,00 i 180.000,00 kuna. SH je posebno potvrdio da su MH i okrivljeni više puta razgovarali o mogućnosti podmirenja ostatka duga kompenzacijom u građevinskom materijalu i radovima. Osobno je nazočio nekim takvim razgovorima te se sjeća razgovora o izvođenju građevinskih radova na kući odnosno objektu, pri čemu do konačne realizacije nije došlo. Kada su već nastupili problemi u plaćanju i dug nekoliko mjeseci nije bio podmiren, MH od okrivljenika zatražio izdavanje mjenice kao sredstva osiguranja, što je okrivljeni i učinio.

10. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije Matije Trogrlić proizlazi da je poslovna suradnja između društava Električar d.o.o. i Mont-M d.o.o. započela 5. veljače 2010. godine i trajala do 21. svibnja 2010. godine. U tom razdoblju Električar d.o.o. ispostavio je Mont-M d.o.o. ukupno 17 računa za isporučenu robu u ukupnoj vrijednosti od 387.393,27 kn. Od navedenog iznosa deset računa u ukupnom iznosu od 300.837,42 kn izdano je u razdoblju od 23. ožujka do 21. svibnja 2010. godine, dakle nakon nastupanja neprekidne blokade računa Mont-M d.o.o.

10. 1. U odnosu na solventnost društva Mont-M d.o.o. vještakinja je na temelju izvješća banke, podataka FINA-e i izvoda po računu utvrdila da je račun društva bio u blokadi od 7. do 11. listopada 2009., da od 12. listopada 2009. do 31. siječnja 2010. nije bio u blokadi, dok za razdoblje od 1. do 16. veljače 2010. nije bilo podataka. Prema dostavljenim izvodima račun nije bio u blokadi niti od 17. veljače do 16. ožujka 2010., dok je od 22. ožujka 2010. godine bio u neprekidnoj blokadi.

10. 2. Vještakinja je utvrdila da je 26. lipnja 2011. provedena kompenzacija u iznosu od 177.134,76 kn, nakon čega je nepodmireno dugovanje Mont-M d.o.o. prema Električaru d.o.o. iznosilo 210.258,51 kn.

10. 3. U osnovnom nalazu vještakinja zbog nedostavljene potpune poslovne dokumentacije Mont-M d.o.o. nije mogla dokumentacijom utvrditi je li i u kojem iznosu roba preuzeta od Električara d.o.o. prodana ili iskorištena za druge poslovne potrebe. Također je utvrdila da je Mont-M d.o.o. prema dostavljenoj konto kartici imao potraživanje prema društvu Impetro d.o.o., koje je na dan 16. prosinca 2010. iznosilo 852.615,16 kn, dok zbog nedostatka potpune dokumentacije nije mogla utvrditi sva ostala nenaplaćena potraživanja društva.

10. 4. U prvoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je, analizirajući dodatno pribavljenu dokumentaciju i bruto bilance Mont-M d.o.o., utvrdila da je društvo poslovanje započelo tijekom 2009. godine te da prije 2010. godine nije postojala evidentirana poslovna suradnja između Mont-M d.o.o. i Električara d.o.o. Analizom ukupnih potraživanja, zaliha, sredstava na računu i u blagajni, s jedne strane, te ukupnih obveza društva, s druge strane, utvrđeno je da je Mont-M d.o.o. na dan 31. prosinca 2009. imao 794.222,65 kn potraživanja, zaliha i sredstava na računu i u blagajni, dok su njegove obveze iznosile 938.601,64 kn, odnosno obveze su bile veće za 144.379,99 kn. Na dan 31. prosinca 2010. potraživanja, zalihe te sredstva na računu i u blagajni iznosila su 3.894.539,45 kn, dok su ukupne obveze iznosile 3.920.586,27 kn, pa su obveze premašivale navedenu imovinu za 26.046,82 kn. Vještakinja je stoga zaključila da su i na dan 31. prosinca 2009. i na dan 31. prosinca 2010. ukupne obveze Mont-M d.o.o. bile veće od ukupnih potraživanja, uvećanih za zalihe materijala i robe te sredstva na računu i u blagajni.

10. 5. U drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je analizirala naknadno dostavljenu poslovnu dokumentaciju Mont-M d.o.o. te utvrdila da je društvo nastavilo poslovati i nakon nastupanja blokade računa. Tako je tijekom 2011. godine izdalo pet računa društvima Osijek-Koteks d.d., Lasselsberger-Knauf d.o.o., Impetro d.o.o. i Željezo d.o.o. za isporučenu robu i obavljene usluge u ukupnom iznosu od 1.023.749,85 kn. Kako su potraživanja od kupaca prema bruto bilanci na dan 31. prosinca 2010. iznosila 1.795.712,05 kn, pribrajanjem potraživanja po navedenih pet računa iz 2011. godine vještakinja je utvrdila potraživanja od kupaca u ukupnom iznosu od 2.819.461,90 kn. Nadalje je utvrdila da bi imovina iskazana na dan 31. prosinca 2010., koja je obuhvaćala potraživanja, zalihe te sredstva na računu i u blagajni u iznosu od 3.894.539,45 kn, uvećana za navedena potraživanja iz 2011. godine iznosila 4.918.289,30 kn. Međutim, zbog nepotpunosti dokumentacije vještakinja nije mogla utvrditi kolika je bila ukupna imovina, niti kolike su bile ukupne obveze Mont-M d.o.o. na dan 31. prosinca 2011., pa je u konačnom mišljenju navela da iz raspoložive dokumentacije nije moguće utvrditi ukupna potraživanja i dugovanja društva nakon 31. prosinca 2010. godine. Istodobno je ostala kod zaključka da je račun Mont-M d.o.o. od 22. ožujka 2010. bio u neprekidnoj blokadi, ali i da je društvo tijekom takve blokade nastavilo poslovati te je u 2011. godini izdalo račune za prodanu robu i obavljene usluge u ukupnom iznosu od 1.023.749,85 kn.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Matije Trogrlić, zajedno s njegovim dopunama, kao stručan, objektivan i vjerodostojan dokaz u pogledu svih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju raspoložive knjigovodstvene i financijske dokumentacije. Nalaz i njegove dopune izrađeni su na temelju poslovne dokumentacije obaju društava, podataka FINA-e, bankovne dokumentacije, bruto bilanci, konto kartica, računa i druge dokumentacije pribavljene tijekom postupka, pri čemu je vještakinja jasno navela iz kojih dokumenata izvodi pojedina utvrđenja te je svoja utvrđenja brojčano obrazložila. Naknadno pribavljena dokumentacija nije dovela u pitanje ranija utvrđenja vještakinje, već ih je dopunila i omogućila potpuniji uvid u poslovanje Mont-M d.o.o. Vještačenje je izrađeno na temelju raspoložive poslovne dokumentacije, a zaključci su obrazloženi i povezani s dokumentacijom na kojoj se temelje. Uz navedeno, ni stranke nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje ni njegove dopune, što sud dodatno cijeni pri prihvaćanju ovog dokaza. Slijedom navedenog, sud je nalaz i mišljenje vještakinje, zajedno s njegovim dopunama, u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i pouzdan dokaz.

12. Ocjenjujući iskaze svjedoka MH, SH i LH, sud je iskaze SH i LH ocijenio vjerodostojnima, dok je iskaz MH prihvatio u dijelovima u kojima je potvrđen ostalim provedenim dokazima.

12. 1. Iskaz MH sud prihvaća u dijelu u kojem opisuje uspostavljanje i tijek poslovne suradnje između Električara d.o.o. i Mont-M d.o.o., preuzimanje robe, nastanak dugovanja, djelomično podmirenje duga kompenzacijom te okolnosti izdavanja sredstava osiguranja plaćanja, budući da su ti dijelovi njegova iskaza u bitnome potvrđeni materijalnom dokumentacijom, nalazom i mišljenjem financijsko- knjigovodstvene vještakinje te iskazima ostalih svjedoka. Međutim, sud njegov iskaz ne prihvaća nekritički u svim pojedinostima, imajući u vidu da tijekom postupka o pojedinim okolnostima nije iskazivao potpuno jednako. To se osobito odnosi na izdavanje mjenice, za koju je u ranijem iskazu naveo da ne zna na čije je traženje izdana, dok je kasnije naveo da ju je upravo on zatražio od okrivljenika, što je potvrdio i svjedok SH. Stoga navedena odstupanja ne dovode u pitanje njegov iskaz u cijelosti, ali nalažu da se on prihvati u onim dijelovima koji imaju potvrdu u drugim dokazima.

12. 2. Iskaz SH sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je jasan, logičan i dosljedan te se u bitnim okolnostima podudara s ostalim provedenim dokazima. Svjedok je iskazivao o činjenicama koje su mu bile poznate iz poslovnog odnosa stranaka, a sud u njegovu iskazu nije utvrdio bitne proturječnosti, niti druge okolnosti koje bi dovele u pitanje njegovu vjerodostojnost.

12. 3. Jednako tako, sud vjerodostojnim ocjenjuje iskaz LH, koja je kao zaposlenica Mont-M d.o.o. imala neposredna saznanja o njegovu poslovanju i poslovnoj suradnji s Električarom d.o.o. Njezin je iskaz sadržajan, logičan i u bitnim dijelovima podudaran s materijalnom dokumentacijom i rezultatima financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Pritom je svjedokinja jasno razgraničila okolnosti kojih se sjeća od onih koje joj nisu poznate ili kojih se zbog proteka vremena ne može precizno sjetiti, što sud dodatno cijeni kao pokazatelj vjerodostojnosti njezina iskaza. Sud nije zanemario da je svjedokinja izdavanje mjenice vremenski smjestila u srpanj odnosno kolovoz 2011., dok iz same mjenice i ostalih dokaza proizlazi da je izdana 4. kolovoza 2010.. Međutim, imajući u vidu znatan protek vremena te činjenicu da je svjedokinja navela da se točnog datuma ne sjeća, sud navedeno odstupanje cijeni posljedicom pogreške u vremenskom smještanju događaja, koja ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza u ostalim bitnim okolnostima.

12. 4. Slijedom navedenog, sud iskaze SH i LH prihvaća kao vjerodostojne, dok iskaz MH prihvaća u dijelovima u kojima je dosljedan i nalazi potvrdu u ostalim personalnim i materijalnim dokazima.

13. Što se tiče dokaza ispravom sud je izvršio uvid i pročitao materijalnu dokumentaciju pobliže navedenu u dokaznom postupku, koja se odnosi na poslovni odnos društava Mont-M d.o.o. i Električar d.o.o., isporuku i vrijednost robe, stanje međusobnih potraživanja i obveza, sredstva osiguranja plaćanja, stanje i blokadu računa društva Mont-M d.o.o. te njegovu ostalu financijsku i knjigovodstvenu dokumentaciju. Navedene isprave sud nije posebno pojedinačno analizirao i obrazlagao, budući da su u pretežitom dijelu upravo one predstavljale dokumentacijsku podlogu na temelju koje je stalna sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić izradila nalaz i mišljenje te njegove dopune, a njihovi relevantni podaci obuhvaćeni su i analizirani u okviru tog vještačenja. Sud nije utvrdio okolnosti koje bi dovele u pitanje vjerodostojnost ili autentičnost navedene dokumentacije, niti su stranke u tom pravcu iznosile primjedbe.

14. Analizirajući obranu okrivljenika u vezi s iskazima svjedoka, nalazom i mišljenjem knjigovodstveno-financijske vještakinje Matije Trogrlić i njegovim dopunama te materijalnom dokumentacijom, sud nalazi da su određene objektivne okolnosti poslovnog odnosa nesporne, ali da iz njih ne proizlazi s izvjesnošću potrebnom za donošenje osuđujuće presude da je okrivljenik već u vrijeme naručivanja i preuzimanja robe postupao s prijevarnom namjerom.

14. 1. Nesporno je da je društvo Električar d.o.o. u razdoblju od 5. veljače do 21. svibnja 2010. društvu Mont-M d.o.o. isporučilo robu u ukupnoj vrijednosti od 387.393,27 kuna, da je račun društva Mont-M d.o.o. od 22. ožujka 2010. bio u neprekidnoj blokadi te da je znatan dio robe, prema nalazu vještakinje u vrijednosti 300.837,42 kuna, isporučen nakon nastupanja te blokade. Nesporno je i da cjelokupna obveza nije podmirena, već je dio duga podmiren kompenzacijom u iznosu od 177.134,76 kuna, nakon čega je ostalo nepodmireno potraživanje Električara d.o.o. u iznosu od 210.258,51 kuna.

14. 2. Međutim, financijsko stanje Mont-M d.o.o. u relevantnom razdoblju, prema ocjeni suda, ne može se sagledavati isključivo kroz činjenicu blokade njegova računa. Iz nalaza i mišljenja vještakinje i njegovih dopuna proizlazi da je Mont-M d.o.o. na dan 31. prosinca 2009. imao potraživanja, zalihe te sredstva na računu i u blagajni u ukupnom iznosu od 794.222,65 kuna, dok su ukupne obveze iznosile 938.601,64 kuna, odnosno bile su veće za 144.379,99 kuna. Na dan 31. prosinca 2010. vrijednost potraživanja, zaliha te sredstava na računu i u blagajni iznosila je 3.894.539,45 kuna, dok su ukupne obveze iznosile 3.920.586,27 kuna, pa su obveze navedenu imovinu premašivale za 26.046,82 kune. Dakle, iako navedeni podaci potvrđuju da je društvo poslovalo u otežanim financijskim uvjetima te da su njegove obveze premašivale potraživanja, zalihe i raspoloživa sredstva, istodobno proizlazi da nije riječ o društvu bez stvarne poslovne aktivnosti, potraživanja i zaliha. Naprotiv, na kraju 2010. evidentirane su višemilijunske vrijednosti potraživanja i zaliha, dok je razlika između ukupnih obveza i tako iskazane imovine iznosila 26.046,82 kune. Osobito je značajno što su samo potraživanja Mont-M d.o.o. od kupaca prema bruto bilanci na dan 31. prosinca 2010. iznosila 1.795.712,05 kuna, dok iz osnovnog nalaza proizlazi i konkretno potraživanje prema društvu Impetro d.o.o., koje je 16. prosinca 2010. iznosilo 852.615,16 kuna. Ni neprekidna blokada računa nije dovela do prestanka poslovne aktivnosti društva. Naime, iz druge dopune vještačenja proizlazi da je Mont- M d.o.o. tijekom 2011., dakle u vrijeme dok mu je račun i dalje bio blokiran, izdao pet računa za prodanu robu i obavljene usluge u ukupnom iznosu od 1.023.749,85 kuna. Kada se taj iznos pribroji potraživanjima od kupaca evidentiranima na dan 31. prosinca 2010., vještakinja je utvrdila potraživanja od kupaca u ukupnom iznosu 2.819.461,90 kuna. Nadalje, vrijednost potraživanja, zaliha i sredstava iskazana na dan 31. prosinca 2010., uvećana za navedena potraživanja iz 2011. godine, iznosila bi 4.918.289,30 kuna. Vještakinja zbog nepotpunosti dokumentacije nije mogla utvrditi ukupnu imovinu i ukupne obveze društva na dan 31. prosinca 2011., što je sud također imao u vidu te iz navedenih podataka nije izvodio zaključke izvan onoga što raspoloživa dokumentacija omogućuje.

14. 3. Navedeni podaci ne znače da je Mont-M d.o.o. bio likvidan, niti da je mogao uredno podmirivati sve svoje dospjele obveze. Neprekidna blokada računa od 22. ožujka 2010. nedvojbeno pokazuje ozbiljne poteškoće s likvidnošću. Međutim, cjelokupno vještačenje pokazuje i da je društvo imalo stvarnu gospodarsku aktivnost, znatna potraživanja i zalihe te da je poslovnu aktivnost nastavilo i tijekom blokade. Stoga obrana okrivljenika da je računao na nastavak poslovanja, naplatu vlastitih potraživanja i podmirivanje obveza iz daljnjeg poslovanja nije ostala bez objektivnog uporišta u provedenim dokazima. Njegove navode o postojanju nenaplaćenih potraživanja potvrđuje financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a o teškoćama u naplati potraživanja društva iskazivala je i svjedokinja LH. Takvu obranu potrebno je sagledati i u kontekstu samog početka poslovne suradnje s Električarom d.o.o. Naime, poslovna suradnja nije uspostavljena u vrijeme kada je račun Mont-M d.o.o. već bio u neprekidnoj blokadi. Iz iskaza MH proizlazi da je prije početka poslovne suradnje od okrivljenika zatražio podatke o poslovanju društva, među ostalim BON-2 (u dva navrata) koje mu je okrivljenik i dostavio. MH je naveo da je iz tih podataka proizlazilo da je društvo tijekom 2009. godine bilo samo kratkotrajno blokirano, nakon čega više nije bilo u blokadi. Takav njegov iskaz suglasan je i dopisu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 20. studenoga 2009., prema kojem je račun društva bio blokiran od 7. do 11. listopada 2009., dok od 12. listopada 2009. do sastavljanja tog dopisa nije bio u blokadi niti predmet ovrhe. Navedeno ne upućuje na to da bi okrivljenik već pri uspostavljanju poslovne suradnje MH prikrivao stvarno poslovanje društva. Naprotiv, na njegov zahtjev predao mu je dokumentaciju na temelju koje je MH mogao procijeniti poslovanje Mont-M d.o.o., nakon čega je pristao na poslovnu suradnju. Sud nije zanemario da je neprekidna blokada računa nastupila 22. ožujka 2010., nakon čega je Mont-M d.o.o. nastavio preuzimati robu te je upravo nakon tog datuma isporučena roba u vrijednosti od 300.837,42 kune. To je svakako značajna okolnost pri ocjeni postupanja okrivljenika. Međutim, sama činjenica da je okrivljeniku bilo poznato da je račun društva blokiran nije dostatna za zaključak da je već tada imao odluku preuzetu robu ne platiti. Takav zaključak potrebno je ocijeniti i u vezi s daljnjim ponašanjem okrivljenika i društva Mont-M d.o.o.. Okrivljenik nije osporavao postojanje duga prema Električaru d.o.o., a dio obveze stvarno je podmiren kompenzacijom u iznosu 177.134,76 kuna. Činjenicu stvarnog podmirenja tog dijela obveze ne potvrđuje samo obrana okrivljenika, već i MH i SH, poslovna dokumentacija te nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvene vještakinje. Sud je imao u vidu i vremenski odmak između stvarnog izvršenja kompenzacije i njezina knjigovodstvenog evidentiranja. Okrivljenik je naveo da je kompenzacija izvršena krajem 2010., dok je računovodstveno prikazana 26. lipnja 2011., objašnjavajući to načinom poslovanja u razdoblju otežane likvidnosti, kada je prioritet davao podmirenju hitnih obveza, PDV-a i plaća radnika, zbog čega su pojedini poslovni događaji knjigovodstveno evidentirani naknadno. U bitnom taj navod potvrđuje i MH, koji je iskazao da su kabeli kojima je izvršena kompenzacija stvarno predani krajem 2010. godine, dok je odgovarajući račun dostavljen naknadno. Stoga činjenica kasnijeg knjigovodstvenog evidentiranja ne dovodi u pitanje činjenicu da je kompenzacija stvarno izvršena. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da se nakon nastanka duga razgovaralo i o drugim načinima njegova podmirenja. Okrivljenik je navodio mogućnost kompenzacije drugom robom i izvođenjem građevinskih radova, a postojanje takvih razgovora potvrđuju i MH i SH. SH je osobno nazočio pojedinim razgovorima o mogućnosti kompenzacije građevinskim materijalom odnosno izvođenjem radova, iako do njihove konačne realizacije nije došlo. Sud ima u vidu i da naknadni pokušaji podmirenja obveze sami po sebi ne isključuju mogućnost postojanja prijevarne namjere u ranijem trenutku. Međutim, kada se povežu sa stvarno izvršenom kompenzacijom gotovo polovice dijela duga, podacima o značajnim vlastitim potraživanjima Mont-M d.o.o. i nastavkom njegove poslovne aktivnosti, predstavljaju okolnosti koje se moraju uzeti u obzir pri zaključivanju o tome s kakvom je namjerom okrivljenik prethodno preuzimao robu. Posebno je sud cijenio okolnosti izdavanja mjenice od 4. kolovoza 2010. Iz međusobne ocjene iskaza MH, SH i LH proizlazi da je mjenica izdana nakon što je dug već postojao i nakon što su nastupili problemi s njegovim podmirenjem. MH je u kasnijem iskazu naveo da je upravo on kontaktirao okrivljenika i od njega tražio izdavanje mjenice, a takav njegov navod potvrđuje SH, koji je naveo da je MH zatražio mjenicu kada dug već nekoliko mjeseci nije bio podmiren. LH opisala je telefonski razgovor kojem je osobno nazočila, tijekom kojeg je okrivljenik MH govorio da nema smisla izdavati mjenicu jer je račun društva blokiran i ona se neće moći naplatiti, nakon čega je na Puljizovo inzistiranje mjenica ipak izdana. Stoga sud nalazi pouzdano utvrđenim da mjenica nije bila instrument kojim je okrivljenik MH naveo na predmetne isporuke robe. Ona je izdana naknadno, radi dodatnog osiguranja već postojećeg potraživanja, u vrijeme kada su problemi s plaćanjem već postojali i kada je MH bilo poznato da je račun Mont-M d.o.o. u blokadi. Zbog toga se iz same činjenice da se predmetna mjenica nije mogla naplatiti ne može izvesti zaključak da je okrivljenik već prilikom prethodnog preuzimanja robe imao prijevarnu namjeru. Pri tome treba razlikovati navedenu mjenicu od zadužnice koja je izdana ranije, u okviru uspostavljanja poslovne suradnje. Njihovo vremensko i poslovno značenje nije jednako, pa se okolnosti naknadnog izdavanja mjenice ne mogu pripisivati razdoblju u kojem je tek dogovorena i započeta isporuka robe. Sud je, dakle, imao u vidu sve okolnosti koje okrivljenika terete, prije svega neprekidnu blokadu računa od 22. ožujka 2010., činjenicu da je nakon nastupanja blokade nastavljeno preuzimanje robe u znatnoj vrijednosti te da preostali dug od 210.258,51 kuna nije podmiren. Međutim, nasuprot tim okolnostima stoji niz drugih činjenica utvrđenih provedenim dokazima: poslovna suradnja započela je prije nastupanja neprekidne blokade, MH je prije njezina uspostavljanja provjeravao poslovanje Mont-M d.o.o. i od okrivljenika dobio traženu poslovnu dokumentaciju, društvo je imalo značajna vlastita potraživanja i zalihe, nastavilo je stvarnu poslovnu aktivnost i za vrijeme blokade, dio predmetnog duga u znatnom iznosu stvarno je podmiren kompenzacijom, razgovaralo se i o drugim načinima njegova podmirenja, dok je mjenica izdana tek naknadno, na zahtjev oštećenika koji je tada već znao za probleme s plaćanjem. Sve navedeno daje objektivno uporište obrani okrivljenika da prilikom preuzimanja robe nije postupao s unaprijed formiranom odlukom da je neće platiti, već je računao na nastavak poslovanja društva, naplatu njegovih potraživanja, prodaju robe i podmirenje obveza iz daljnjeg poslovanja odnosno drugim oblicima kompenzacije.

14. 4. Provedeni dokazi, ni pojedinačno ni u svojoj ukupnosti, stoga ne daju dostatnu osnovu za nedvojben zaključak da je okrivljenik već u vrijeme naručivanja i preuzimanja robe imao namjeru istu ne platiti, odnosno da je MH doveo ili održavao u zabludi glede namjere i mogućnosti plaćanja. Konačno, sud je pri donošenju odluke imao u vidu načelo in dubio pro reo, prema kojem se dvojba glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela rješava na način povoljniji za okrivljenika. U konkretnom slučaju provedeni dokazi dopuštaju i razumno zaključivanje da je okrivljenik robu preuzimao računajući na nastavak poslovanja Mont-M d.o.o., naplatu njegovih znatnih potraživanja i podmirenje obveza iz daljnjeg poslovanja, a da je do nemogućnosti urednog podmirenja predmetne obveze došlo uslijed problema s likvidnošću i nemogućnosti pravodobne naplate vlastitih potraživanja. Takva mogućnost nije ostala samo na razini obrane okrivljenika, već nalazi uporište u financijsko-knjigovodstvenom vještačenju i njegovim dopunama, materijalnoj dokumentaciji te iskazima ispitanih svjedoka. Sud pritom nije bio dužan utvrditi da je obrana okrivljenika u svakom svom dijelu nedvojbeno istinita. Za donošenje osuđujuće presude bilo je potrebno da postojanje prijevarne namjere bude utvrđeno s potrebnim stupnjem izvjesnosti. Budući da takav zaključak iz provedenih dokaza nije bilo moguće izvesti, dvojbu o postojanju te odlučne činjenice sud je, primjenjujući načelo in dubio pro reo, riješio u korist okrivljenika. Stoga činjenica da je Električaru d.o.o. ostao nepodmiren dio potraživanja u iznosu 210.258,51 kuna potvrđuje postojanje neispunjene obveze iz poslovnog odnosa, ali u okolnostima konkretnog slučaja nije dostatna za zaključak da je okrivljenik ostvario sva obilježja terećenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. Stoga sud je zaključio da nije dokazano da je okrivljenik u poslovnom odnosu s oštećenim postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom i stoga nije dokazano je počinio kazneno djelo za koje se optužuje te ga je na temelju odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08. trebalo osloboditi od optužbe.

15. Od počinjenja djela, koje je okrivljenomu PHG stavljeno na teret pa do presuđenja je izmijenjen Kazneni zakon. Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje u tekstu KZ/11.) na snazi je od 1. siječnja 2013., a u vrijeme počinjena kaznenog djela na snazi je bio KZ/97., zbog čega je trebalo utvrditi postojanje pravnog kontinuiteta. Pravni kontinuitet kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. postoji u odredbi čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

16. S obzirom da je zakonski zastupnik i direktor oštećenog trgovačkog društva Električar d.o.o. u ovom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev za naknadu štete, uvažavajući da je sud donio presudu kojom je okrivljeni oslobođen od optužbe, na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećeni je upućen u parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

17. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda, s obzirom da je sud donio presudu kojom se okrivljeni oslobađa optužbe.

U Splitu 20. srpnja 2026.

S U D A C

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA!

ODO Split

branitelju okrivljenog odvjetniku Peri Toliću

oštećeniku Električar d.o.o.

spis