Poslovni broj Povrv.41/2024-22
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, Trg sv. Marka 2, Zagreb, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, protiv tuženika RM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 20. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice zakonskog zastupnika tužitelja državnoodvjetničke savjetnice ŠM, tužene osobno i punomoćnice tužene, 20. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stipe Mustapića iz Stona kao povjerenika ovog suda, poslovni broj Ovrv-3764/2023 od 4. kolovoza 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od ukupno 24.652,63 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 11.944,17 EUR teku od dana 24. svibnja 2023., a na iznos od 12.708,46 EUR od 4. kolovoza 2023. do isplate, prema stopi koja je do 29. prosinca 2023.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023.g. nadalje po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine., te se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, preinačen na pripremnom ročištu dana 4. veljače 2026. na način da se zahtjeva isplata iznosa od 26.561,87 EUR od čega 11.814,07 EUR na ime glavnice potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. prosinca 2025. i 14.747,80 EUR na ime dospjelih kamata sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stipe Mustapića iz Stona kao povjerenika ovog suda, poslovni broj Ovrv-3764/2023 od 4. kolovoza 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama.
III. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.417,98 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se sa ostatkom zatraženog iznosa od 607,02 EUR zahtjev tužene za naknadom troška odbija.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je 13. srpnja 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 24.652,63 EUR i troškova ovršnog postupka, sve sa zateznim kamatama.
2. Javni bilježnik Stipe Mustapić iz Stona, donio je 4. kolovoza 2023. kao povjerenik ovog suda, rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3764/20kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos od 24.652,63 EUR i troškove ovršnog postupka, sve sa zateznim kamatama.
3. Protiv rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člancima 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv.41/2024-2 od 5. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredbom članka 451. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP).
4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena navodi da prigovara navedenom rješenju u cijelosti. Uz rješenje joj je dostavljen Izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 23. svibnja 2023., a koji ne odgovara stvarnom stanju duga, niti je usklađen sa stvarnim uplatama tužene.
5. U podnesku od dana 21. svibnja 2024. tužiteljica navodi da su navodi iz prigovora tužene neosnovani i netočni, jer je provjerom u Privrednoj banci Zagreb d.d. utvrđeno da su sve uplate tužene evidentirane i da je izvadak iz poslovnih knjiga pravovaljan i odgovara stvarnom stanju, a da je tužena u međuvremenu izvršila uplate u iznosu od 593,10 EUR.
Na pripremnom ročištu održanom dana 4. veljače 2026. tužiteljica uređuje, odnosno preinačava tužbeni zahtjev, na način da se zahtjeva isplata iznosa od 26.561,87 EUR od čega 11.814,07 EUR na ime glavnice potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. prosinca 2025. i 14.747,80 EUR na ime dospjelih kamata sa zakonskim zateznim kamatama. Tužena se usprotivila preinačenom tužbenom zahtjevu navodeći da ne osporava da bi bila dužna tužiteljici iznose u dijelu a koji se odnose na glavnicu, dok one sa osnova kamata u cijelosti osporava, smatrajući da u tom dijelu tužena nije preuzela nikakvu obvezu od svog pravnog prednika. S obzirom da je tužbeni zahtjev preinačen na pripremnom ročištu , radi se o povećanju tužbenog zahtjeva koje proizlazi iz iste činjenične i prave osnove, a tužena se upustila u raspravljanje po preinačenom zahtjevu, takva preinaka je sukladno čl. 450. st.1. ZPP-a pravovremena i dopuštena, te je sud odlučio o tako postavljenom zahtjevu.
6. Tijekom postupka pregledani su izvadak iz poslovnih knjiga od 23. svibnja 2023. (stranica 7 spisa), potvrde o plaćanju (stranica 43-55 spisa), dopis MUP, Uprave za materijalno-financijske poslove, Sektora za upravljanje nekretninama (stranica 61 spisa), potvrdu o izvršenim uplatama rata po ugovoru br. 051108534498 od 21. travnja 1999. (stranica 62 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga PBZ d.d. Operativnih poslova za poslovne subjekte (stranica 63 spisa), kamatni list (stranica 64-65 spisa), evidencija uplata na ime RM (stranica 66-82), Ugovor o obavljanju bankarskih poslova i usluga u vezi sa prodajom stanova na kojima postoji stanarsko pravo sklopljen između Republike Hrvatske i Privredne banke Zagreb (stranica 83-86 spisa), dopis MUP, Uprave za materijalno-financijske poslove, Sektora za upravljanje nekretninama, Službe za investicije i nekretnine Klasa:371-03/21-02/68, Urbroj: 511-01/171-22-9 od 28. rujna 2022 i Urbroj: 511-01-171-22-8 od 2. lipnja 2022., upućen tuženoj (stranica 87 i 88 spisa), zamolbu za obročno plaćanje dospjelog duga tužene tužiteljici od 6. travnja 2022. (stranica 89-90 spisa), Ugovor o prodaji stana datog u najam br. 511-01- 86-85344/1-98 od 21. travnja 1999. (stranica 91-94 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 16. prosinca 2004. (stranica 95-97 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su saslušani svjedoci OM (iskaz stranica 107 spisa), KM (stranica 107-108 spisa) i tužena RM (stranica 106-107 spisa).
7.1. Pregledom dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno je slijedeće:
- da su Ugovor o prodaji stana datog u najam br. 511-01-86-85344/1-98 od 21. travnja 1999. sklopili tužiteljica kao prodavatelj i KM kao kupac, a njime je isti stekao vlasništvo stana br.31 u zgr. 100 k. o. [katastarska općina], koji još nije upisan u zemljišnu knjigu) površine 78,44 m2, cijena je iznosila 113.755,31 kunu s time da je rok otplate kredita 30 godina i da će ukupan iznos svih obročnih otplata iznosi 131.178,66 kuna, s time što prvi obrok iznosi 3.412,66 kuna, a preostalih 360 (koji se plaćaju do 15og u mjesecu za svaki mjesec, počevši od 1. lipnja 1999.) iznosi 354,91 kunu; temeljem navedenog ugovora na predmetnom stanu upisuje se založno pravo na korist prodavatelja
- da su Ugovor kupoprodaje od dana 16. prosinca 2004. sklopili KM kao prodavatelj i CM kao kupac, da je predmet kupoprodaje ranije opisani stan, a ugovorena kupoprodajna cijena 80.000,00 EUR; da su stranke u čl. 3 ugovora navele da na stanu postoji upisano pravo zaloga na iznos od 127.766,00 kuna na korist tužiteljice, a da utvrđuju dinamiku isplate kupoprodajne cijene na način da će kupac cijenu isplatiti na račun prodavatelja nakon realizacije kredita u banci, a ako ne ostvari kod banke kredit u iznosu potrebnom za potpunu isplatu obvezuje se razliku do ukupne cijene platiti prodavatelju prilikom preuzimanja stana, da sve troškove koji terete stan sa osnova korištenja do trenutka predaje snosi prodavatelj, a od trenutka predaje, koji ima biti najkasnije 28. veljače 2005. kupac, te da se kupac ovlašćuje izvršiti upis vlasništva i hipoteke radi realizacije kredita za isplatu kupoprodajne cijene
- da je RM upisana kao vlasnica nekretnine – 33 etaže tj. stana br. 27 na 4 katu površine 78,44m2 u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojem je upisano založno pravo na korist tužiteljice pod posl.br.Z-426/2000
- da tužiteljica sa PBZ d.d. ima sklopljen ugovor kojim je ta banka ovlaštena obavljati bankarske poslove u svezi sa prodajom stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- da je tužena dana 6. travnja 2022. tužiteljici uputila zamolbu za obročno plaćanje dospjelog duga, u kojoj navodi da je 2005. stekla stan od KM, koji je taj stan kupio od tužiteljice, te da je preuzela obvezu da će otplatiti iznos za stan do 2029. ali da nije znala da treba dostaviti ugovor o kupoprodaji Ministarstvu pa to nije napravila, pojašnjava svoju trenutnu financijsku situaciju i moli da joj se omogući otplata u što većem broju rata
- da je dopisom od dana 2. lipnja 2022. MUP Služba za investicije i nekretnine, odgovorila tuženoj da dospjeli dug prema potvrdi PBZ-a iznosi 180.623,12 kuna, te da su suglasni da taj dug podmiri u roku od 24 mjeseca (po 7.525,97 kuna) i dostavi potvrde o uplati, kao i da je dužna plaćati mjesečne rate za stan; ujedno je pozivaju da im dostavi presliku ugovora o kupoprodaji na temelju kojeg je stekla stan
- da dopisom od dana 28. rujna 2022. ista služba ponovno pokušava dostaviti gornji odgovor na zamolbu tuženoj, navodeći da dostava više puta nije uspjela, a za navedeni ni prethodni dopis nema dokaza o izvršenoj dostavi
- da se dopisom od 14. siječnja 2026. MUP, Sektor za upravljanje nekretninama obavijestilo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel da dospjeli dug tužene na dan 3. prosinca 2025. prema analitičkoj kartici i kamatnom listu iznosi 26.561,87 EUR, da je ugovor aktivan do lipnja 2029. i da mjesečna rata iznosi 47,10 EUR
7.2. U svojem iskazu tužena RM navodi da su ona i suprug od njenog djevera otkupili stan, koji je ovaj kupio po povlaštenim uvjetima, a u trenutku kada ga je njima prodao stan još nije bio otplaćen do kraja odnosno postojao je dio cijene koju je još trebalo otplatiti. On je njima objasnio da mjesečne obveze nije nužno plaćati svaku mjesec, da je bitno da se stan otplati do kraja ugovorenog razdoblja, da se može na kraju otplatiti i sve odjedanput. Namjera nje i supruga nikada nije bila da tu obvezu ne podmire, ali kako je kredit koji su uzeli da bi isplatili kupoprodajnu cijenu za stan bio u CHF-u, imali su problema vezano za otplatu tog kredita, te su zbog nezavidne financijske situacije prestali plaćati rate tužiteljici, smatrajući da je to nešto što mogu riješiti i kasnije. Kada je dobila rješenje od javnog bilježnika šokirala se jer nije mislila da bi do toga moglo doći. Ne spori da je preuzela obvezu otplaćivanja preostalih rata, ali smatra da iznosi koji su navedeni, pogotovo dio koji se odnosi na kamate, predstavlja previsok iznos i pitanje je da li je ona uopće dužna to platiti. Nakon što su riješili problem sa kreditom u CHF-u nastavili su otplaćivati rate tužiteljici, za što je dostavila i dokaz u spis. Nikada nije vidjela ugovor kojim je KM stekao stan od tužiteljice.
7.3. Svjedoci KM i OM u svojim iskazima potvrđuju iskaz tužene. Svjedok KM navodi da je on kao bivši pripadnik specijalne jedinice Grof stan otkupio od tužiteljice po povlaštenim uvjetima, mjesečna rata je bila vrlo povoljna, oko 300,00 kuna, a nije bilo nužno otplaćivati ratu svaki mjesec, moguće je bilo i sve odjednom platiti 2029. na kraju otplatnog razdoblja. Stan je prodao bratu i njegovoj supruzi, za 80 tisuća eura, te su se dogovorili da se iznos koji mu je isplaćen bude umanjen za nekih 10 tisuća eura, koliko je iznosila preostala obveza prema tužiteljici. Koliko se sjeća ova opcija plaćanja odjednom bila je navedena u ugovoru, a on je to tako prezentirao bratu i tuženoj, ne sjeća se da li je ugovorom bila određena i kamata. Detalji o otplati poslije otuđenja stana nisu mu poznati, od brata je saznao za prob leme kada je došlo do ovršnog postupka. Svjedok OM identično iskazuje o visini mjesečne rate, dogovoru sa bratom i načinima otplate rata tužiteljici, te o okolnostima da su prestali sa plaćanjem rata tužiteljici u vrijeme kada su imali problema sa financijama radi kredita u CHF-u. Navodi da nije vidio nikakvog razloga za brigu jer su računali s time da rate tužiteljici ne moraju nužno plaćati mjesečno i da je bitno da 2029. sve bude podmireno. Nikada nije vidio ugovor koji je njegov brat sklopio sa tužiteljicom, a nije mu poznat sadržaj niti je vidio dopis MUP-a njegovoj supruzi koji mu je prezentiran (onaj od 2. lipnja 2022.).
8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 315. st. 3. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
9. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od ukupno 26.561,87 EUR koji prema tužiteljici, a temeljeno na Izvatku iz poslovnih knjiga PBZ d.d., predstavlja ukupan dug (glavnicu i dospjele kamate) tužene na ime otplate rata za otkup stana na u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa].
10. Među strankama nije sporno da je KM od tužiteljice otkupio stan u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po povlaštenim uvjetima, da je taj stan 2005. od njega kupila ovdje tužena RM. Nije sporno da u trenutku kupoprodaje između KM i RM stan nije bio u cijelosti otplaćen, kao ni da su oni postigli dogovor o daljnjim otplatama rata. Nije sporno ni da tužena nije redovito podmirivala mjesečne obveze kako se to KM obvezao tužiteljici činiti.
11. Sporno jest na koje je točno obveze i na koji način tužena preuzela od KM, te da li je dužna tužiteljici isplatiti iznose isplatu kojih ona tužbom traži.
12. Sukladno odredbi članka 7 i čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
13.1. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
13.2. Ugovor o preuzimanju duga reguliran je odredbom čl. 96. ZOO. Stavkom 1. tog članka propisano je da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. O sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga (stavak 2.). Smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime (stavak 3.). Ugovaratelji, a i svaki od njih napose, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje, pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak (stavak 4.). Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ili odbije dati pristanak. Preuzimatelj duga, sklapanjem ugovora o preuzimanju duga i pristankom vjerovnika na preuzimanje duga, stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze. Dakle, prema čl. 96. st. 1. ZOO vjerovnik mora dati pristanak na preuzimanje duga između dužnika i preuzimatelja, što znači da je pristanak vjerovnika bitni element ugovora o preuzimanju duga. Za vrijeme dok se vjerovnik nije izjasnio o preuzimanju duga odnosno sve dok vjerovnik ne odbije dati svoj pristanak, sukladno čl. 96. st. 5. ZOO ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja iz čl. 103. ZOO.
13.2. Prema odredbi čl. 103. ZOO preuzimanje ispunjenja vrši se ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obvezuje prema dužniku da ispuni njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku (st. 1). On odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika (st. 2.) Ali on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikako pravo prema njemu (st. 3.). Dakle, preuzimanje ispunjenja jest ugovor kojim se treća osoba obvezuje dužniku da će ispuniti dužnikovu obvezu prema vjerovniku. Preuzimatelj ispunjenja ne postaje dužnik vjerovnika, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu, već samo preuzima obvezu prema dužniku da će ispuniti njegovu obvezu, pa vjerovnik prema njemu nema nikakvog prava (čl. 103. st. 3. ZOO). Tako vjerovnik prema trećem ne može postaviti zahtjev za ispunjenje dužnikove obveze, niti može od dužnika zahtijevati da treći ispuni obvezu, jer je dužnik i nadalje u obvezi prema vjerovniku.
14.1. Nesporno je tijekom cijelog postupka da se iznosi koje tužiteljica potražuje od tužene odnose na iznose neplaćenih rata za otplatu stana, koji je najprije od tužiteljice otkupio KM, a potom od njega stekla tužena. Originalni obveznopravni odnos nastao je dakle između tužiteljice kao vjerovnika i KM kao dužnika. Da bi RM, tužena, preuzela na sebe obvezu otplaćivanja rata za stan (što je bila obveza KM) bilo je potrebno da nastane neki od odnosa koji su regulirani gornjim zakonskim odredbama, a da bi tužiteljica od nje valjano mogla tražiti ispunjenje, moralo se raditi o preuzimanju duga. Kako je gore navedeno, preuzimanje duga je trostrani pravni posao, u kojem je potrebno da se raniji dužnik i novi dužnik sporazume o tome da novi dužnik stupa na mjesto ranijeg, pri čemu raniji dužnik izlazi iz tog odnosa, a osim navedenog bitan element tog odnosa je pristanak vjerovnika na tu izmjenu.
14.2. Proučavajući sadržaj ugovora koji su sklopili KM i tužena, on ni po čemu nema značaj ugovora o preuzimanju duga. On sadrži odredbe o kupoprodajnoj cijeni, isplati iste, kao što se njime i utvrđuje da na nekretnini postoji upisano založno pravo na korist tužiteljice. Međutim, nigdje u ugovoru se ne navodi da bi tužena preuzimala obveze prema tužiteljici koje do tog dana još nisu dospjele, odnosno daljnju otplatu po ugovoru koji su sklopili tužiteljica i KM. Iz iskaza tužene, njenog supruga i KM proizlazi da su oni postigli dogovor o umanjenju cijene koja je navedena u ugovoru, i to za iznos koji bi tužena dalje trebala platiti tužiteljici, ali nikakav uglavak o tome u ugovoru ne postoji. Riječ je o isključivo usmenom dogovoru, kojeg oni potvrđuju, međutim uvjeti otplate o kojima oni govore ne proizlaze iz osnovnog ugovora (mogućnost da se jednokratno sve otplati 2029. ne u ratama). Iz tog ugovora ne proizlazi ni da bi bila ugovorena kamata, već ukupni iznos koji treba biti plaćen do 2029. (koji je veći od kupoprodajne cijene) i eventualna revalorizacija. Tužena i njen suprug navode da ugovor koji je KM sklopio sa tužiteljicom nikada nisu vidjeli. Stoga je jasno da ugovor o preuzimanju duga ne postoji. Činjenica da je tužena nekretninu stekla opterećenu založnim pravom u korist tužiteljice nikako automatski ne znači da je preuzela dug prema tužiteljici, samo da je naplata iznos duga osigurana tom nekretninom.
14.3. Nejasno je na koji način je tužiteljica evidentirala tuženu kao dužnika, odnosno tužiteljica nije dokazala temeljem čega je prijenos napravljen, pogotovo jer je iz prepiske tužene sa MUP-om (kao jedinicom u ustrojstvu tužiteljice) jasno vidljivo da ista ugovor koji je sklopila sa KM nikada nije dostavila tužiteljici, što potvrđuje i tužiteljica sama dopisom od 2. lipnja 2022. gdje traži da joj se navedeni ugovor dostavi. Sukladno pravilima o teretu dokazivanja, na tužiteljici je bilo da dokaže da postoji valjana osnova temeljem koje ima pravo tražiti da joj tužena isplati iznose iz tužbe, no ovdje na temelju prezentiranih dokaza sud ne može izvesti zaključak da bi tužiteljica takvu osnovu dokazala, i imala.
14.4. Točno jest, i iz iskaza tužene i svjedoka proizlazi, da oni ne spore da bi dogovor tužene i KM obuhvaćao umanjenje kupoprodajne cijene i nastavak otplate duga po njegovom ugovoru sa tužiteljicom od strane tužene, ali taj, usmeni, dogovor, može imati samo učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. No kod ugovora o preuzimanju ispunjenja preuzimatelj ne stupa u odnos sa vjerovnikom, i vjerovnik nema pravo ispunjenje tražiti izravno od njega, već se odgovornost preuzimatelja ograničava samo na onu koju ima prema osobi s kojom je ugovorio da će obvezu ispuniti.
14.5. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje kako ne postoji osnova na kojoj bi tužiteljica temeljila svoje potraživanje (a bez ulaženja u pitanje visine zahtjeva u situaciji u kojoj je osnova otpala).
15.1. U odnosu na troškove postupka, kako ovršnog tako i parničnog, odluka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP -a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 26.561,87 EUR , te je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 dalje u tekstu: Tarifa).
15.2. Tuženoj je priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 250 bodova zatražen u skladu s odredbama Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife . Kao potreban parnični trošak tužitelja, sukladno članku 155. ZPP-a, sud je na temelju Tbr. 9. t .1. priznao trošak pristupa na ročišta od 4. veljače 2026. i 20. svibnja 2026. u iznosu od po 250 bodova te na temelju Tbr. 9. toč. 5. Tarife priznao trošak zastupanja na ročištima od 3. lipnja 2026. i 22. listopada 2026. u iznosu od po 50 bodova, dakle sveukupno 850 bodova. Uzevši u obzir vrijednost boda kako je propisano Tbr. 54 tarife i trošak PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 2.125,00 EUR. Tužitelju nije priznata razlika troška za pristup na ročište dana 3. lipnja 2025. sa pripadajućim PDV- om. Osim navedenog tuženoj je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 292,98 EUR, dok je ista sa ostatkom zahtjeva do zatraženih 400,00 EUR odbijena.
15.3. Stoga je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP -a i članka 155. ZPP-a, naloženo tužiteljici, u roku propisanom člankom 328. stavak 2. ZPP-a, platiti tuženoj troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.417,98 EUR, sa zateznim kamatama određenim u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP -a, valjalo je ukinuti platni nalog na snazi u dijelu koji se odnosi na glavnicu s pripadajućim zateznim kamatama i odbiti tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude), zatim ukinuti platni nalog u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka (točka II. izreke presude) te o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku (točka III. izreke presude).
U Dubrovniku 20. srpnja 2026.
Sutkinja
Ana Poljanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. z.z. tužiteljice
2. punomoćnica tužene
