Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1149/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice FGR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2525/2020-32 od 20. siječnja 2026., 20. srpnja 2026,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2525/2020-32 od 20. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev.
II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2525/2020-32 od 20. siječnja 2026., tako da sada glasi:
"Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 1.643,23 eura u roku 15 dana, a zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos od 375,00 eura s osnove troškova postupka odbija se kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženice traži isplatu 1.116,95 eura sa zateznim kamatama na iznose koji su pobliže naznačeni u izraci presude od dospijeća do isplate (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 2.018,23 eura, u roku 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se postupi shodno žalbenim navodima.
2.1. Odgovoru na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade u iznosu od 1.116,95 eura, i to za korištenje 1/18 stana na adresi [adresa], od strane tuženice, u visini 1/18 dijela mjesečne najamnine, odnosno u iznosu koji je tužiteljica mogla ostvariti da je nekretnina u razdoblju od 13. ožujka 2019. do 20. travnja 2021. bila dana u najam.
5. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.116,95 eura, radi se o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
5.1. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je utvrđenja ovaj drugostupanjski sud dužan respektirati jer se radi o sporu male vrijednosti proizlazi sljedeće:
- da su stranke kroz utuženo razdoblje bile suvlasnici predmetne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU [adresa] i to tužiteljica u 1/18 dijela, a tuženica u 14/18 dijela,
- da je tužiteljica suvlasništvo navedene nekretnine stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-1352/2019 od 13. ožujka 2019., doneseno nakon smrti njezinog oca, a brata tuženice,
- da se tužiteljica ne nalazi u suposjedu predmetne nekretnine,
- da je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom koji se postupak vodio pod brojem R1-512/2020 razvrgnuta suvlasnička zajednica, tako da je tuženici pripao u vlasništvo cijeli stan, i to nakon što je ostalim suvlasnicima, pa tako i tužiteljici, isplatila određeni iznos na ime njihovog suvlasničkog dijela,
- da je dopisom od 25. veljače 2020. koji je tuženica zaprimila 27. veljače 2020. tužiteljica (zajedno s ostalim suvlasnicima) predložila tuženici da im isplaćuje najamninu za njihove suvlasničke dijelove odnosno da se razvrgne suvlasnička zajednica na način da tuženica njima isplati vrijednost njihovih suvlasničkuih dijelova nekretnine,
- da je u iskazu tužiteljica navela kako je nakon smrti svog oca tuženici rekla da želi da joj ista omogući korištenje nekretnine ili da joj isplati njen suvlasnički dio,
- da je u iskazu tuženice navela kako tužiteljica nikada nije tražila da joj tuženica preda posjed predmetne nekretnine.
6.1. Prvostupanjski je sud donoseći pobijanu odluku prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojemu je iskazala da ju tužiteljica ni na koji način nije pozivala na predaju suposjeda predmetne nekretnine, pri čemu je naveo da iz dopisa od 25. veljače 2020. proizlazi utvrđenje suda da su tužiteljica i njezin brat EG tim istim dopisom tražili da im tuženica isplati naknadu za korištenje predmetne nekretnine u iznosu 333,33 kn mjesečno i to od dana donošenja rješenja o nasljeđivanju, odnosno od 13. ožujka 2019. pa sve dokle tuženica koristi nekretninu. Također je taj sud na temelju tog dopisa utvrdio i da su tužiteljica i njen brat tuženici ponudili mogućnost da im ista isplati njihove suvlasničke dijelove i postane vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti.
6.2. Pritom je prvostupanjski sud naveo, da iako je u dopisu navedeno da su tužiteljica i njezin brat od tuženice prethodno tražili predaju suposjeda nekretnine, da to ne znači da je tome doista tako, jer iz samog dopisa proizlazi da je TG od tuženice izričito zatražio predaju u suposjed čime je izrazio svoju volju za posjedovanjem predmetne nekretnine, a s druge strane tužiteljica i njen brat EG da to nisu učinili već su samo zatražili naknadu za korištenje, odnosno isplatu njihovih suvlasničkih udjela, iz čega je zaključio da tužiteljica nije htjela izvršavati pravo na suposjed predmetne nekretnine koji bi odgovarao njezinom suvlasničkom omjeru od 1/18 dijela nekretnine, pa je primijenivši odredbe članka 38. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – u daljnjem tekstu: ZV) u vezi odredbe članka 42. stavka 1., članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. istog Zakona, ocijenio da tuženica nije onemogućila tužiteljicu u izvršavanju njezinih suvlasničkih prava na suposjed predmetne nekretnine i da posjed tuženice nije nepošten, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. U žalbi tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije nepošteni posjednik tvrdeći u bitnom da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da je tužiteljica zatražila predaju predmetne nekretnine u suposjed, zbog čega tvrdi da joj je trebala biti priznata i tražena naknada od dana kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. NG na temelju kojeg je naslijedila 1/18 predmetne nekretnine odnosno od dopisa tužiteljice od 25. veljače 2020. upućenog tuženici. Stoga, tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je izreka presude kontradiktorna činjeničnom stanju utvrđenom u predmetu.
8. Ponovno se ističe, da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti i da se u takvim postupcima presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu iz razloga nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koji žalbeni razlog žalba tužiteljice uglavnom sadržajno upućuje.
10. U konkretnom slučaju nesporno je da je tuženica bila vlasnica predmetnog stana u 14/18 dijela (do razvrgnuća suvlasničke zajednice) te da je ista posjedovala stan u cijelosti što je u skladu s odredbama članka 38. stavkom. 1. ZV-a kojim je propisano da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika odnosno sukladno odredbi članka 42. stavku 1. ZV-a kojim je određeno da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
10.1. Isto tako, nesporno je da su preostali suvlasnici bili tužiteljica koja je bila suvlasnik u 1/18 dijela predmetne nekretnine i njezin brat koji je bio suvlasnik u 1/18 dijela, i to oboje na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-1352/2019-10 od 13. ožujka 2019., kao i TG koji je suvlasnik u 2/18 dijela stana na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-4599/07 od 12. veljače 2008. Navedeni suvlasnici očito do dopisa upućenog tuženici 25. veljače 2020. nisu osporavali samoposjed tuženice niti su predlagali način izvršavanja posjeda predmetnog stana.
11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VSRH) zauzetog na sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021. u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i članka 165. ZV-a time da u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju odredbi iz tih članka, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.
12. Budući da u konkretnom slučaju nije dokazano da je tužiteljica na odgovarajući način pozvala tuženicu na predaju stana niti je podnijela tužbu radi predaje u (su)posjed, to je prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na utvrđene okolnosti kao i pravno stajalište VSRH odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice.
13. Međutim, osnovano tužiteljica žalbom osporava dosuđenu visinu troškova postupka tuženici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika, iz razloga što joj na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, pripada pravo na troška za sastavljanje odgovora na tužbu 75 bodova prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), za zastupanje na pet ročišta (13. siječnja 2021., 8. travnja 2021., 11. studenog 2021., 4. lipnja 2024. i 9. prosinca 2025) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 75 bodova, za zastupanje na tri ročišta (4. srpnja 2022., 20. siječnja 2025. i 27. svibnja 2025.) na kojima se odlučivalo o procesnim pitanjima prema Tbr. 9. točki 2. Tarife po 37,5 bodova i za sastavljanje obrazloženog podneska od 21. siječnja 2022. prema Tbr. 8. točki 1. Tarife 75 bodova, ukupno 637,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife i pripadajući PDV-e, čini iznos od 1.593,75 eura, kojem iznosu treba dodati iznos od 49,48 eura plaćen za izlazak suda, tako da joj pripada trošak u iznosu od 1.643,23 eura, koji joj je iznos u obvezi naknaditi tužiteljica, dok joj više zatraženi trošak u iznosu od 375,00 eura ne pripada jer nije bio potreban za parnicu.
13.1. Odluka o trošku žalbenog postupka je izostala jer tužiteljica nije specificirano zatražila trošak žalbenog postupka.
14. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbama iz članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a i članka 381. stavkom 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu 20. srpnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šimičić
