REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Poslovni broj: 82 K-105/2026-18
Zadar, Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Mitri Meštrović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tihane Petković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KI zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru br. KO-DO-706/2025 zaprimljene kod ovoga suda 10. studenog 2025., nakon rasprave održane 16. srpnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe, branitelja okrivljenika i okrivljenika, 20. srpnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i L djev. H, rođen **.**.1993. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, nezaposlen, neoženjen, bez djece, osuđivan presudama Županijskog suda u Zadru broj K-12/12 od 24. svibnja 2012., pravomoćne 24. travnja 2014., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 na maloljetnički zatvor u trajanju od 1 godine, te presudama Općinskog suda u Zadru i to broj Kmp- 11/13 od 22. travnja 2013., pravomoćne 14. svibnja 2013. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ/97 u svezi čl. 216. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci uvjetno na 2 godine, broj Kv-355/20 od 7. prosinca 2020, pravomoćne 29. prosinca 2020. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 4 mjeseca, kojom su objedinjene presude broj K-600/19 od 18. studenog 2019, pravomoćne 12. veljače 2020. i K-320/15 od 25. studenog 2019., pravomoćne 9. lipnja 2020., broj K-52/17 od 14. ožujka 2017., pravomoćne 29. ožujka 2017. zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci uvjetno na 4 godine, broj K-600/19 od 18. studenog 2019., pravomoćne 12. veljače 2020. zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, broj K-320/15 od 25. studenog 2019., pravomoćne 9. lipnja 2020. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, broj Kmp-44/13 od 6. prosinca 2013., pravomoćne 20. prosinca 20133. zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana uvjetno na 3 godine, presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-320/15 od 26. siječnja 2018., pravomoćne 18. lipnja 2018. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, presudom Općinskog suda u Zadru broj K-437/2023 od 23. studenog 2023., pravomoćne 19. prosinca 2023. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 na djelomičnu uvjetnu osudu i to bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci zatvora, a preostalih 1 godinu i 2 mjeseca zatvora uvjetno na 5 godina,
k r i v j e
što je dana 27. studenog 2024. u Zadru, iz Zatvora u Zadru putem pošte poslao Državnom odvjetništvu u Zadru kaznenu prijavu u kojoj je svjesno neistinito naveo kako mu je HI u telefonskom razgovoru od 26. studenog 2024. izrekla riječi prijetnje upućene sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić, iako je znao da mu ista navedene riječi nije rekla,
dakle, prijavio neku osobu da je počinila kazneno djelo, iako je znao da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi,
čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – lažnim prijavljivanjem kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11,
II. Okrivljenik LI se za kazneno djelo iz čl. 304. st. 1. KZ/11
osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
III. Temeljem čl. 68. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku LI se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se uz kaznu zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
IV. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je ovom Sudu 10. studenog 2025. optužnicu poslovnog broja KO-DO-706/2025, protiv okrivljenika KI zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – lažnim prijavljivanjem kaznenog djela, iz čl. 304. st. 1. KZ/11.
2. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.
3. Okrivljenik ispitan na raspravi je ostao kod svoje obrane koju je dao prilikom prvog ispitivanja, kada je naveo da je lijekom listopada i studenog HI putem telefonskog razgovora iz zatvora kada ju je zvao prijetila ubojstvom njemu, te sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić
4. U dokaznom postupku ispitani su kao svjedoci oštećenica HI, ZI i JI, te je čitano i razgledavano nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure od 15. listopada 2025. (l.s. 26-36), preslik prijave okrivljenika od 27. studenog 2024. (l.s. 20), te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.
5. Svjedokinja oštećenica HI ispitana na raspravi ostala je kod svog iskaza iz prethodnog postupka koji je, uz suglasnost stranka, pročitan, a u kojem je navela da je negdje u ljeto 2018. upoznala KI na otoku [adresa] budući da tamo ima kuži i tijekom cijelog ljeta tamo boravi, da su se počeli družiti što je nakon nekog vremena preraslo u ljubavnu vezu, s tim da su tijekom ljubavne veze živjeli odvojeno odnosno on da je živio kod svojih roditelja u [adresa], ona da je tijekom ljeta boravila na [adresa], a kada je počela škola da je boravila u obiteljskoj kući u [adresa]. Njihovi susreti tijekom ljubavne veze da su se održali u [adresa] i na [adresa], znači da niti jednog trenutka nisu živjeli zajedno. U početku njihove ljubavne veze da nije znala apsolutno ništa o njegovoj prošlosti da bi joj nakon kratkog vremena LI počeo pričati o svojoj prošlosti, kako je dilao drogu te da to kontinuirano radi, da nekad zapali "travu", da je napravio razbojništvo, da se bavio krađama, tučnjavama i dr. Budući da se zaljubila u njega, a i on u nju, da nije htjela prekinuti njihovu vezu nego u na neki način pomoći da se ostavi svega toga odnosno kriminala i lošeg društva i da počne normalno živjeti kao svi normalni ljudi, da poštenim radom zarađuje za život. Čak da ga je jednom prilikom na njegovu zamolbu osobno stavila u automobil i odveza u bolnicu u [adresa], na Odjel psihijatrije gdje joj je liječnik s tog odjela rekao da LI boluje od šizofrenije, da bi LI trebao koristiti lijekove za šizofreniju međutim isti da se nikad nije javio kod svoje obiteljske liječnice da podigne propisanu terapiju. Budući da je uvidjela da LI ni na koji način ne želi započeti normalan život da je pokušala prekinuti njihovu vezu međutim da nije uspjela jer joj se prijetilo nasiljem, da ima svoje ljude koji će na njezinoj kući u [adresa] napraviti štetu, da će doći u [adresa] i njezinom ocu reći za njihovu vezu i dr. Negdje krajem 2023. pa do travnja 2024. LI da se nalazio u Zatvoru u Zagrebu zbog obiteljskog nasilja koje je počinio prema svojoj majci, a kada je izašao iz zatvora da su nastavili vezu jer da je još uvijek vjerovala da mu može pomoći i konačno ga izvesti na pravi put. Dana **.**.2024. LI da je došao kod nje u kuću na otoku [adresa] odnosno u dvorište te od nje iznudio gotovo 2.000,00 eura za što da se trenutno vodi sudski postupak. Koliko se sjeća, dana 30. studenog 2024. kod nje da su u obiteljsku kuću došli policajci iz [adresa] kako bi s njom obavili razgovor jer ju je LI prijavio da je tijekom njihovih kontakata dok se nalazio u zatvoru prijetila sutkinji Ivani Parać Krišto te sutkinji Grancarić. Vezan za sutkinju Ivanu Parać Krišto da istu uopće ne poznaje niti je ikad imala bilo kakav kontakt s njom kao i da sutkinjom Grancarić, jedino da joj je LI jednom, prilikom njihovog razgovora, naveo da je u jednom ili više postupaka protiv njega na sudu, odnosno na raspravi bila sutkinja Ivana Parać Krišto. Još jednom je navela da naveden sutkinje nikad nije susrela niti s njima kontaktirala kao i da prema njima nije nikad izgovorila nikakve riječi prijetnje, te da je mišljenja da joj se LI na neki način želi osvetiti zbog toga što s njim ne želi više imati nikakve veze kao i zbog toga što je podnijela kaznenu prijavu protiv njega zbog iznude te da nije htjela povući podnesenu kaznenu prijavu.
5.1. Svjedokinja oštećenica HI na upite je odgovorila da da su joj osobe ZI i JI poznate, odnosno ZI da je jednom prigodom dok je još bila s okrivljenikom upoznala u [adresa], upoznao ih je okrivljenik, to mu je jako dobar prijatelj, dok JI nikad nije osobno upoznala, već joj ga je jednom okrivljenik dao na mobitel dok je s njim pričala, kad ga je upoznala i jedini put s njim pričala i to kratko. Također, doista ne zna da li je ZI u kritično vrijeme bio s okrivljenikom u Zatvoru u Zadru, ali da je sigurna da je s njim bio JI.
6. Svjedok ZI ispitan na raspravi u svom iskazu je naveo da je u Zatvoru u Zadru završio 6. travnja 2025., okrivljenika poznaje još iz djetinjstva, da su prijatelji, a poznaje i HI, to da je bivša Ginova djevojka, upoznao ju je 2022. Što se tiče nekakvog telefonskog razgovora između KI i njegove bivše djevojke ĆI da o tome nema nikakva ni posredna ni neposredna saznanja.
6.1. Na upite je svjedok ZI odgovorio da je odnos između KI i ĆI dok su bili zajedno bio dobar, s njenim djetetom da je imao očinski odnos, a kada mu se sudilo za nasilje u obitelji, to da je sudila sutkinja Parać Krišto, htjela je da se LI odredi liječenje i to psihijatrijsko, a ne zatvor, pa kada je dobio zatvorsku kaznu ona je bila nezadovoljna. Kada je tog 1. na 2. kolovoza policija došla ispred njegove kuće tražiti KI, da je nazvao ĆI i ona mu je rekla da preda KI, ili da će ih oboje polomiti, da ne zna s kim imaju posla, i onda je rekla da je za sve kriva Ivana Parać Krišto što ga ranije nije zatvorila na psihijatriju. LI da je kasnije rekao za taj razgovor koji je imao s ĆI, sjeća se da mu rekao da je rekla da će ih polomiti, ali tih prijetnji se nije bojao i sjeća se da mu je rekao da se preda policiji. Trenutno da se ne može sjetiti da li je ĆI išta više govorila vezano za ovu sutkinju, njihov razgovor da je trajao 7-8 sati, ali da je siguran da je rekla da je kriva što nije KI ranije smjestila na psihijatriju. Njemu da nije jasno zašto je ĆI od njega tražila da ja KI preda na Ugljan jer zna da ja to nije ovlašten, ne zna zašto je to rekla, ali da je nazvao na kraju KI i rekao da se preda, što je on na kraju i učinio.
7. Svjedok JI u svom iskazu na raspravi je naveo da je sa okrivljenikom dijelio sobu u Zatvoru u Zadru od 30. srpnja 2024. pa na dalje, nekih par mjeseci, sigurno je tamo bio u studenom 2024., kasnije da je bio prebačen na drugi odjel, jer mu je tamo bio jedan prijatelj pa je htio biti tamo, uglavnom da je u tom periodu upoznao HI i to na način da su nekoliko puta pričali preko telefona i to uglavnom o okrivljeniku, potrebi da se liječi, na što da je on i pristao, da joj je ispričao kako je LI bio spasio život jer je imao nekakav napad zbog tlaka i jedva je ostao živ, međutim da s ĆI nije nikada pričao o nikakvoj sutkinji sa zadarskog suda, a niti mu je okrivljenik ikada pričao da bi u razgovoru s ĆI pričala o nekakvoj sutkinji, a niti da je bio prisutan bilo kakvom telefonskom razgovoru između okrivljenika i ĆI gdje bi se pričalo o nekakvoj sutkinji.
7.1. Na upite je svjedok JI odgovorio da se sjeća da je njemu više puta na šetnji i kada su bili u sobi okrivljenik rekao da je njemu ĆI prijetila, ne sjeća se još s čime, da on nikada neće izaći iz zatvora, a on da ih je oboje pokušavao smiriti kao roditelj, da se pomire, da se vole, a na što je ĆI i pristajala. Iz razgovora s ĆI da se sjeća da je mu je ista govorila vezano za njihov odnos da ne može okrivljeniku preći preko nekih stvari koje je učinio. Što se tiče tih razgovora između ĆI i okrivljenika da je često bio prisutan, okrivljenik da je tada bio relativno smiren, pa bi onda njemu dao telefon da priča s ĆI, jer da su se i LI i ĆI htjeli pomiriti. On da zna ništa o tome da bi ĆI u razgovoru s okrivljenikom prijetila nekakvoj sutkinji.
8. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika od 19. kolovoza 2025. po stalnom sudskom vještaku dr. Denisu Sabljaru, proizlazi da je okrivljenik ima bazičnu strukturu osobnosti koja je Granična – emocionalno nestabilna ličnost F60.3 koja se može dekompenzirati u više smjerova pa i do pojave same psihotičnosti i suicidalnosti, uz to da pokazuje i osobne nezrele ličnosti i ovisničkog tipa ličnosti. Vodi da i pod dijagnozom F19.2 Politoxicomania više psihoaktivnih tvari, a konzumacija psihoaktivnih tvari značajno pogoršava prognozu njegovih psihičkih smetnji Kazneno djelo da je počinio u stanju pojačanog stresa u dekompenzaciji svoje bazične strukture osobnosti, uz nemogućnost samokontrole ispada u ponašanju, koja stanje da je moglo potencirati agresivno ponašanje kod okrivljenika. Tempore criminis da je bio, uzevši sve u obzir, smanjeno ubrojiv, i to bitno, te bi njegovo psihičko stanje poticajno djelovati na počinjenje nekog težeg kaznenog djela u budućnosti. Preporuča se provesti psihijatrijsko liječenje na slobodi i to ambulantno liječenje u Zavodu za javno zdravstvo. Okrivljenik je raspravno sposoban.
9. Iz preslike prijave okrivljenika od 27. studenog 2024. proizlazi da je okrivljenik prijavio državnom odvjetništvu HI da mu je prilikom telefonskog razgovora, dok je bio u zatvora, na dan 26. studenog 2024. oko 17,00 sati izrekla prijetnju smrću sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić, te da mu je rekla da sada ide do kraja, te je tražio da preslušaju taj telefonski razgovor i da je te prijetnje shvatio ozbiljno jer je ta žena spremna na sve.
10. Slijedom izloženog, a nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te dovodeći ih u vezu sa obranom okrivljenika, ovaj je Sud utvrdio da je okrivljenik kritične prigode svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv pravosuđa – lažnim prijavljivanjem kaznenog djela, iz čl. 304. st. 1. KZ/11.
11. U postupku nije sporno da je okrivljenik 27. studenog 2024. iz Zatvora u Zadru podnio državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv HI budući okrivljenik navedenu činjenicu nije osporavao, a ona nedvojbeno proizlazi iz vlastoručno sastavljene kaznene prijave od 27. studenog 2024. čiji sadrža među strankama nije bio sporan. Stoga je ovom postupku nije bilo prijepora oko činjenice da je upravo okrivljenik podnio predmetu kaznenu prijavu, već je odlučna sporna činjenica da li su navodi sadržani u toj prijavi bili istiniti odnosno da li je okrivljenik, podnoseći prijavu, znao da oštećenica tijekom njihovog telefonskog razgovara od 26. studenog 2024. nije izrekla riječi prijetnje upućenje sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić.
12. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj je tijekom postupka ustrajao kod navoda da je sadržaj njegove kaznene prijave istinit odnosno da je oštećenica HI tijekom navedenog telefonskog razgovora doista izrekla riječi prijetnje upućene sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić. Takvu obranu okrivljenika sud je cijenio neuvjerljivom, nelogičnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti budući da nije potvrđena niti jednim provedenim dokazom, već je u cijelosti opovrgnuta iskazima oštećenice HI, te svjedoka ZI i JI, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne.
13. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice HI cijeneći ga životnim, logičnim, uvjerljivim i dosljednim. Oštećenica je iscrpno opisala svoj višegodišnji odnos s okrivljenikom, njegovu ovisnost o drogama, ranije nasilno ponašanje, vlastite pokušaje da mu pomogne te okolnosti zbog kojih je njihova veza konačno prekinuta. Nije pokušala pokazati njihov odnos boljim nego što je bio niti je prešućivala činjenice koje za nju nisu bile povoljne, već je otvoreno govorila o svim događajima, uključujući činjenicu da je protiv okrivljenika podnijela kaznenu prijavu zbog iznude. Upravo takav način iskazivanja Sud je ocijenio uvjerljivim jer nije bio usmjeren na jednostrano terećenje okrivljenika, nego dan objektivan prikaz njihovog međusobnog odnosa.
13.1. U odnosnu na odlučnu činjenicu ovog postupka oštećenica je bila izričita i dosljedna navodeći da nikad nije prijetila sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić, s tim da je za sutkinju Dijanu Grancarić navela da je uopće ne poznaje niti je s njom ikad bila u kontaktu, dok je za sutkinju Ivanu Parać Krišto znala jedino zato što joj je okrivljenik govorio da mu je sudila u jednom od ranijih postupaka. Izričito je navela kako prema navedenim sutkinjama nikad nije izgovorila nikakve riječi prijetnje, smatrajući da je okrivljenik predmetu prijavio podnio iz osvete zbog njihovog narušenog odnosa i zato što je protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog iznude. Sud nije pronašao niti jednu okolnosti koja bi dovela u sumnju vjerodostojnost takvog iskaza.
14. Osim toga, vjerodostojnost iskaza svjedokinja oštećenice potvrđena je iskazima svjedoka ZI i JI.
15. Svjedok ZI je naveo kako nema neposrednih saznanja o telefonskom razgovoru koji je predmet ovog postupka te da nije bio prisutan kada se isti vodio. Iskazivao je o onome što mu je okrivljenik naknadno govorio, te se prisjetio da mu je okrivljenik rekao kako je ĆI prijetila da će njih "polomiti" međutim nije se mogao sjetiti da bi mu okrivljenik ikad rekao da je ĆI prijetila sutkinjama niti da bi tijekom razgovora spominjala bilo kakve prijetnje upućene sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić. Jedino čega se mogao prisjetiti bilo je da je ĆI govorila kako smatra da je sutkinja Ivana Parać Krišto odgovorna što okrivljenik ranije nije bio smještan na psihijatrijsko liječenje, a takav navod ni sadržajno ni po svom značenju ne predstavlja prijetnju, a još manje potvrđuje istinitost sadržaja kaznene prijave koju je podnio okrivljenik.
16. Posebno značajnim sudi je cijenio iskaz svjedoka JI koji je s okrivljenik u relevantno vrijeme dijelio zatvorsku sobu te je zbog toga imao neposredna saznanja o njegovim telefonskim razgovorima sa HI. Svjedok je opisao da je više puta bio prisutan tijekom njihovih razgovora, da mu je okrivljenik znao dati telefon kako bi i sam razgovarao sa ĆI, te da su oboje pokušavali pomoći da se njihov međusobni odnos smiri. Međutim, izričito je naveo kako nikad nije čuo da bi ĆI tijekom razgovora prijetila bilo kojoj sutkinji, niti mu je okrivljenik ikad rekao da je tijekom razgovora izgovorila takve prijetnje. Prisjetio se jedino da mu je okrivljenik govorio kako mu ĆI prijeti da neće izaći iz zatvora te da između njih postoje ozbiljni međusobni sukobi, ali niti jednom riječju nije potvrdio odlučnu činjenicu sadržanu u kazneno prijavio odnosno da su prijetnje bile upućene sutkinjama. Budući da je upravo ovaj svjedok bio osoba koja je u relevantno vrijeme najčešće boravila uz okrivljenika i bila prisutna tijekom njegovih telefonskih razgovora sa HI. Sud je iskaz ovog svjedoka uvažio zbog njegove logičnosti, uvjerljivosti i životnosti.
17. Slijedom navedenog, iz međusobno usporedbe iskaza oštećenice te svjedoka ZI i JI proizlazi jedinstven i logičan zaključka da je između okrivljenika i oštećenica postajao izrazito narušen odnos obilježen međusobnim optužbama i prijeporima, ali niti jedan izvedeni dokaz nije potvrdio navode okrivljenika da je oštećenica tijekom telefonskog razgovora izrekla riječi prijetnje upućenje sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić. Naprotiv, svi provedeni dokazi upućuju na suprotan zaključak.
19. Sud je imao u vidu i nalaz i mišljenje provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da okrivljenik boluje od graničnog poremećaja osobnosti, uz politoksikomaniju te da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv i da zbog svega navedenog postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela.
20. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u međusobno povezanosti, te dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenika, Sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik znao da oštećenica HI tijekom telefonskog razgovora nije izrekla riječi prijetnje upućene sutkinjama Ivani Parać Krišto i Dijani Grancarić, ali unatoč tome protiv nje podnio kaznenu prijavu navodeći suprotno, želeći da nadležna tijela protiv oštećenice poduzmu kazneni progon. Time je postupao s izravnom namjerom budući da je znao da sadržaja njegove prijave nije isitnit, ali je ipak htio da se na temelju takvih neistinitih navoda protiv oštećenice pokrene kazneni postupak, čime je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela lažnog prijavljivanja iz čl. 304. st. 1. KZ/11
21. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da okrivljenik do sada više puta pravomoćno kazneno osuđivan.
22. Prilikom odmjeravanja i individualizacije kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je kritične prigode bio bitno smanjeno ubrojiv, dok mu je otegotno cijenio dosadašnju višestruku kaznenu osuđenosti, kako uvjetnim tako i bezuvjetnim kaznama zatvora, što očito nije utjecalo na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi sa važećim zakonskim propisima kao i društvenim normama. Sud je imao u vidu da je okrivljenik i u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osoba s izraženim kriminalnim kontinuitetom te da je predmetno djelo usmjereno protiv pravilnog funkcioniranja pravosuđa i predstavlja zlouporabu instituta kaznene prijave, čime se nepotrebno angažiraju tijeka kaznenog progona i dovodi u pitanje zaštita osoba protiv kojih se neosnovano pokreću postupci. Stoga je Sud ocijenio da se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju ne može ostvariti uvjetnom osudom niti nekom blažom kaznenopravnom sankcijom već jedino izricanjem bezuvjetne kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, te svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.
23. Temeljem provedenog psihijatarskog vještačenje okrivljenik je izrečena i sigurnosna mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11, koja će se uz kaznu zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a sve kako je okrivljenik upozoren u izreci presude.
24. Kako okrivljenik nije zaposlen, i nema kakvih drugih primanja, evidentno je da bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, to se isti oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
25. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 20. srpnja 2026.
Sutkinja
Mitra Meštrović
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.
DNA:
1. ODO Zadar na broj KO-DO-706/2025
2. Okrivljenik LI
3. Branitelj okrivljenika Igor Rujak-Marčić, odvjetnik u Zadru
4. Oštećenica HI
5. U spis
