REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-43/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Dubrava, Zagreb, Dubrava 49, protiv I. protustranke KM iz [adresa], ranije na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Uni Zečević Šeparović, odvjetnici iz OD Zečević i dr. iz Zagreba, II. protustranke KMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. protustranke mlt. RMF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici RM, djelatnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi I. protustranke KM, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 22. travnja 2026., poslovni broj: R1 Ob-633/2025-15, 20. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba I. protustranke KM, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 22. travnja 2026., poslovni broj: R1 Ob-633/2025-15.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„KM, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1992. s prebivalištem u [adresa], i KMF OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1984. s prebivalištem u [adresa], lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. RMF, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2021..“

2. Protiv navedenog rješenja, I. protustranka pravovremeno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), jer da u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi odluke da su nejasni i proturječni, kao i zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer da joj nije dana mogućnost raspravljanja odnosno da nije saslušana pred sudom, pri čemu navodi i da su joj povrijeđena ustavna i konvencijska prava na zaštitu obiteljskog života.

2.1. U žalbi navodi da prijedlog predlagatelja nema uporišta u članku 171. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje: ObZ), da nisu navedeni jasni razlozi za donošenje tako rigorozne odluke, da nije sačinjeno završno izvješće, da je sud imao mogućnost izreći blažu mjeru, da nikada nije prijavljena niti pravomoćno osuđena za počinjenje kaznenog djela ili prekršaja na štetu mlt. RMF, niti da ju je zapostavljala, da u postupku nije provedeno predloženo kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, da ima volju i mogućnosti skrbiti se o djetetu, da apstinira od ovisnosti. Ukazuje i na članak 5. ObZ-a, te članak 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta, jer smatra da se sud nije vodio načelom prvenstvene zaštite djeteta, kao i da je propustio odlučiti temeljem savjesne i brižljive ocjene dokaza, čime uglavnom ponavlja navode već iznesene tijekom postupka.

2.2. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog predlagatelja, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj se protivi svim žalbenim navodima kao neosnovanim, smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te donio odluku koja je u najboljem interesu djeteta, opisuje kronologiju postupanja navodeći da se obitelj nalazi u tretmanu Područnog ureda od 2019., a od 2021. da su u obitelji kontinuirano izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te ih konkretno i navodi, a koje da nisu dale pozitivne rezultate u pogledu majke KM, te ukazuje na prethodno donesena sudska rješenja, kao i činjenicu da je majka više puta prekršajno osuđena zbog nasilja u obitelji.

3.1. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obzirom da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, rješenje sadrži jasne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, I. protustranci nije onemogućeno raspravljanje, kako to netočno navodi u žalbi, te je ista saslušana u svrhu dokazivanja na ročištu od 12. lipnja 2025., a nije joj povrijeđeno niti pravo na zaštitu obiteljskog života propisano Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14; - dalje: Ustav RH), te (Europskom) Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06, 2/10, 13/17; - dalje: Konvencija).

5.1. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a, primjenom članka 346. ObZ-a. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio sukladno članku 8. ZPP-a, kao niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a i prema shvaćanju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u predmetnom slučaju zbog zloupotrebljavanja i grubog kršenja roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava ispunjene pretpostavke da se I. i II. protustranke liše prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. RMF.

5.2. Prema odredbi članka 220. stavka 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke , te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je u predmetnom slučaju upravo na taj način i postupio, izveo je sve dokaze bitne za odluku u predmetu, dao je ocjenu izvedenih dokaza, a nezadovoljstvo I. protustranke činjenicom da sud nije prihvatio sve njezine dokazne prijedloge, ne čini pobijano rješenje nepravilnim i nezakonitim, jer je sud očito pravilno ocijenio da valjanu odluku može donijeti temeljem provedenih dokaza. Naime, sud je autonoman u izboru predloženih dokaza radi utvrđivanja važnih činjenica, pa korištenjem toga ovlaštenja nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka. Radi se o diskrecijskom pravu suda kojim se prvostupanjski sud pravilno poslužio kada je u konkretnom slučaju zaključio da nije potrebno provesti dokaz psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem na okolnost njezinih roditeljskih kompetencija, to stoga što neprovođenje tog dokaza nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer prema ocjeni ovog suda niti provođenjem tog dokaza ne bi mogla biti dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke da se I. i II. protustranke liše prava na roditeljsku skrb.

6. Predmet ovog postupka je lišenje prava na roditeljsku skrb I. i II. protustranke u odnosu na mlt. dijete RMF.

7. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da su I. i II. protustranke roditelji mlt. RMF, rođene **.**.2021.,

- da I. protustranka iz braka sa bivšim suprugom JM, ima troje mlt. djece koja stanuju s ocem i isti ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb,

- da II. protustranka iz prethodne izvanbračne zajednice, ima jedno mlt. dijete za koje je lišen prava na roditeljsku skrb,

- da se obitelj I. protustranke nalazi u tretmanu HZSR-a Područnog ureda Dubrava od 2019., a od 2021. da su u obitelji kontinuirano izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite iz nadležnosti HZSR-a, konkretno mjere upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, te mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, koje nisu dale pozitivne rezultate u pogledu I. protustranke,

- da je mlt. RMF, rješenjem HZSR-a Područnog ureda Dubrava, KLASA: UP/I-552-06/23-02/4, URBROJ: 139-116-10/27-23-6, od 25. kolovoza 2023. žurno izdvojena iz obitelji te smještena u Dječjem domu Zagreb, Nazorova 49,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. listopada 2023., poslovni broj: R1 Ob-2174/2023, I. i II. protustrankama oduzeto pravo na stanovanje s mlt. RMF koja je povjerena na svakodnevnu skrb Dječjem domu Zagreb, Nazorova 49, a ta mjera je bila izrečena na razdoblje od godinu dana,

- da se dijete u razdoblju od 7. prosinca 2023. do 1. lipnja 2024. nalazilo na smještaju u udomiteljskoj obitelji JMF,

- da su za vrijeme dok se dijete nalazilo na smještaju u udomiteljskoj obitelji , majka KM i očuh JM opstruirali smještaj djevojčice zbog čega je udomiteljica odustala od pružanja usluge , te je dijete odlukom suda ponovno od 1. lipnja 2024. povjereno Centru za djecu Zagreb, Nazorova 49,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 4. listopada 2024., poslovni broj: R1 Ob-2173/2024, produljena mjera određena rješenjem istog suda od 20. listopada 2023., izmijenjena rješenjem od 5. prosinca 2023., te rješenjem od 28. svibnja 2024., poslovni broj: R1 Ob-1288/2024,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 4. travnja 2025., poslovni broj: R1 Ob-582/2025, izmijenjeno rješenje od 4. listopada 2024., na način da se mlt. dijete povjerava na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji UMF,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 16. listopada 2025., poslovni broj: R1 Ob-2333/2025, I. i II. protustrankama ponovno izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje sa mlt. djetetom, a svakodnevna skrb ponovno povjerena udomiteljskoj obitelji UMF, gdje se dijete i sada nalazi na smještaju,

- da je iz sveobuhvatnog obiteljskog procjenjivanja, izvješća i dopunskog izvješća HZSR-a razvidno da je praćenjem obitelji utvrđeno da postoji visoka razina rizika za dijete, odnosno da bi isto u obitelji bilo izrazito ugroženo u psihofizičkom i socijalnom razvoju, da se majka, I. protustranka nije u potpunosti pridržavala sudskih odluka u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, dakle nije redovito ostvarivala osobne odnose, niti se o djetetu raspitivala (tijekom 2025. samo je tri puta posjetila dijete), a otac, II. protustranka koji se nalazi u inozemstvu, nije ostvario niti jedan susret, niti je kontaktirao ustanovu odnosno udomitelje, da je majka samo verbalno pokazivala interes za dijete, dok je stvarni angažman izostao, da nema uvid u pogrešnost svojih odluka, ne preuzima odgovornost za roditeljstvo, ne posjeduje dostatne kompetencije za preuzimanje svakodnevne skrbi o djetetu, da je bila obnovila vezu sa bivšim suprugom iako joj je izrečene mjera zabrane približavanja istom, da nije osigurala stambeno pitanje (čak ne želi otkriti sadašnju adresu boravišta), sklona je promjenama zaposlenja, ne uvažava savjete stručnjaka, tek dvije godine nakon izrečene mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom uključila se u program liječenja ovisnosti od alkohola, što je bilo kratkoročnog karaktera te i dalje ima problema sa alkoholom, od 2020. do donošenja pobijane odluke u više navrata prekršajno je sankcionirana zbog počinjenja nasilja u obitelji, pa je tako i pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-99/2026 od 6. siječnja 2026. proglašena krivom zbog počinjenja psihičkog i tjelesnog nasilja u obitelji na štetu bivšeg supruga UM, u prisutnosti njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta, pri čemu je bila u vidno alkoholiziranom stanju, te da je sklona agresivnom načinu komunikacije prema članovima obitelji i svima koji su uključeni u skrb djeteta,

- da je zaključnom procjenom ukupne razine razvojnog rizika djeteta utvrđena visoka razina rizika, te da je dijete izrazito razvojno ugroženo, jer da postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg i visokog intenziteta kod roditelja i obitelji koje ugrožavaju djetetov psihofizički i socijalni razvoj, a listom za procjenu sigurnosti djeteta utvrđeno je da dijete i nadalje nije sigurno u obitelji roditelja zato što postoje prijetnje sigurnosti i zaštitne sposobnosti primarnih skrbnika nisu dovoljne ili su neprikladne da zaštite dijete od prijetnji sigurnosti i to u pogledu izlaganja djeteta alkoholu, upotrebe alkohola, psihičke nestabilnosti i ponašanja koja odstupaju od društveno prihvatljivih koje ugrožavaju djetetovu sigurnost i ozbiljno narušavaju sposobnost roditelja da nadziru, štite i brinu za dijete, slijedom čega je mišljenje Zavoda da je u najboljem djetetovom interesu da se roditelji liše prava na roditeljsku skrb, da je djetetu potrebno osigurati odrastanje u sigurnom i stabilnom okruženju u kojem će razvijati svoj puni potencijal, a obiteljsko okruženje majke da to ne omogućava niti će ikada omogućiti budući se unazad sedam godina od kada je obitelj u tretmanu potrebne promjene nisu dogodile, te je u kontinuitetu prisutna visoka razina rizika za pravilan psihofizički i socijalni razvoj djeteta.

8. Odredbom članka 170. ObZ-a propisano je da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.

8.1. Odredbom članka 171. točke 4. ObZ-a propisano je da osim u slučaju iz članka 170. toga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb ako na temelju izvješća i procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno prvostupanjski sud zaključuje da roditelji (I. i II. protustranke) tijekom trajanja mjera kojima im je oduzeto pravo na stanovanje sa mlt. djetetom nisu stekli niti osigurali uvjete za povratak djeteta u obitelj jednog ili drugog roditelja, da su grubo zanemarili skrb o djetetu, da majka pokazuje samo verbalnu zainteresiranost za dijete dok istu ne konkretizira obzirom da nije redovito održavala osobne susrete sa djetetom, da je zbog obiteljskog nasilja više puta prekršajno i kazneno osuđivana, da nije u stanju osigurati stabilnu i sigurnu sredinu za njegov život i razvoj, ne poduzima radnje u smislu trajnog uključivanja u tretman liječenja od alkohola, odbija stručne savjete, te u njezinom ponašanju nema pozitivnog pomaka, dok otac unazad dvije godine uopće nije pokazivao interes za dijete niti izvršavao ni jedan sadržaj roditeljske skrbi, dakle da stil života roditelja ne pruža djetetu sigurnost i stabilnost, te je pravilnom primjenom članka 170. i 170. točke 4. ObZ-a donio pobijano rješenje.

10. Vezano uz žalbene navode valja istaći da neosnovano žaliteljica u žalbi ukazuje da je sud imao mogućnost izreći blažu mjeru, to iz razloga što bi to bilo protivno članku 158. stavka 2. ObZ-a, a neosnovano navodi i da nikada nije prijavljena niti pravomoćno osuđena za počinjenje kaznenog djela ili prekršaja na štetu mlt. RMF, jer isto nije od značaja obzirom na odredbu članka 171. točke 2. ObZ -a, te da dijete nije zapostavljala i da ima volju i mogućnosti skrbiti se o djetetu, kao i da apstinira od ovisnosti, obzirom da protivno proizlazi iz opširno obrazloženih izvješća HZSR-a, kao i odluka prekršajnog suda.

11. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da roditelji ne mogu preuzeti adekvatnu skrb o mlt. djetetu, da postoji visoka razina rizika za dijete odnosno za njezin psihofizički i socijalni razvoj ukoliko bi odrastala sa roditeljima ili jednim od njih, obzirom da se u razdoblju od oduzimanja prava na stanovanje sa djetetom nisu značajno promijenile njihove životne okolnosti i stil života, da roditelji, odnosno majka koja se žali na donesenu odluku nije u mogućnosti dugoročno pružiti djetetu uvjete koji bi rezultirali njezinim pravilnim razvojem i odgojem, jer nema kapacitete za pružanje adekvatne skrbi o djetetu, da žalbeni navodi ne dokazuju postojanje njezinih trajnih i stabilnih roditeljskih kapaciteta, niti garantiraju sigurnost i dobrobit djeteta, te da je stoga u potpunosti pravilan zaključak stručnog tima predlagatelja i prvostupanjskog suda da su oba roditelja bez roditeljske odgovornosti i da grubo zanemaruju ostvarivanje skrbi o zajedničkom djetetu, pa bi eventualni povratak djeteta u obitelj majke ili oca predstavljao ozbiljnu opasnost za njezino zdravlje, razvoj i život, te napose da mjera lišenja roditeljske skrbi nije prestroga mjera, jer ranije izrečene mjere nisu dale pozitivne pomake, već je izrečena mjera rezultat iscrpljenih zakonskih mogućnosti za povratak djeteta roditeljima ili jednom od njih, kako je to propisano člankom 158. stavka 2. ObZ-a.

12. Naime, sudovi se pri ocjeni opravdanosti izricanja svake pojedine mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta rukovode načelom razmjernosti i utvrđuju činjenice koje se odnose na svaki pojedini slučaj, a u konkretnom slučaju trenutno je najbolji interes djeteta ostanak na skrbi kod udomitelja, tako da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za lišenje roditelja prava na roditeljsku skrb.

13. Pri tome ovaj drugostupanjski sud ističe i da je načelo prvenstvene zaštite prava i dobrobiti djeteta ne samo konvencijsko pravo utemeljeno na članku 1. stavka 3. Konvencije o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/10), već je to i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljsko pravne zaštite u domaćem pravnom sustavu u skladu s člankom 5. ObZ -a. Isto tako valja navesti kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, da najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u članku 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97) te istovjetna odredba članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010.), SL EU C83. Također je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. („Narodne novine“, broj 108/14), broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. („Narodne novine“ broj 34/14), zauzeo shvaćanje: "... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta ."

13.1. Nadalje, kada je riječ o primjeni (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, ali to do stupnja koji će omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pri tome je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja.

14. Kako žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu žaliteljice na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a, odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje, te riješiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec