REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-44/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PEĆ iz [adresa], Dinka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mislavu Bistrović, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Umjetničke akademije u Splitu, Zagrebačka 3, Split, OIB: 38960125358, zastupan po punomoćnicama iz ZOU Kuljiš-Bajić i Blaslov-Pavasović, odvjetnicama u Splitu, radi prevođenja radnog mjesta, rješavajući žalbu tužiteljice, protiv rješenja (pogrešno nazvano presuda) Općinskog suda u Splitu, od 30. siječnja 2026., poslovni broj: Pr-715/2025-8, 20. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice PEĆ se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika Umjetnička akademije u Splitu djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog suda u Splitu, od 30. siječnja 2026., poslovni broj: Pr-715/2025-8:

- potvrđuje u dijelu kojim je tužba odbačena (točka I izreke),

- preinačuje u točki II izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka i rješava:

Nalaže se tužiteljici da naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 12,50 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja (pogrešno nazvano presudom), odlučeno je:

"I/ Odbacuje se tužba u predmetnoj pravnoj stvari kao nepravovremena, a koja glasi: ''1.Utvrđuje se da tužiteljica, PEĆ, [adresa], Dinka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija Split, Zagrebačka 3, OIB: 38960125358, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75.

2.Utvrđuje se da tužiteljica, PEĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija, Split, Zagrebačka 3, OIB: 38960125358, obavlja poslove radnog mjesta Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75.

3. Nalaže se tuženiku, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija, Split, Zagrebačka 3, OIB: 38960125358, da tužiteljici, PEĆ, [adresa], Dinka [adresa] ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom od 2,75, u roku od 15 dana. ''

II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupan iznos od 625,00 Eur-a."

2. Protiv rješenja žalbe su pravovremeno podnijeli tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica pobija rješenje zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke

1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP). Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

2.2. Tuženik pobija rješenje u točki II izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi, da od 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik, sukladno članku 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/2023) dosadašnji naziv njenog radnog mjesta: voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica – voditelj knjižnice, prevede u radno mjesto: voditelj ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75; da od 2. ožujka 2024. kod tuženika obavlja poslove voditelja ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom 2,75, te da se tuženiku naloži da joj ponudi izmjenu Ugovora o radu kojim će se njezino radno mjesto prevesti u radno mjesto: voditelj ustrojstvene jedinice 2 sa koeficijentom od 2,75.

8. Prvostupanjski sud je pogrešno presudom, umjesto pravilno rješenjem, kako se osnovano iznosi u žalbi tužiteljice, odbacio tužbu temeljem slijedećih utvrđenja:

- da je tuženik ponudio tužiteljici u ožujku 2024. zaključenje Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2001., radi usklađivanja s odredbama Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i prevođenje koeficijenata u skladu s Uredbama o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaća u javnim službama (Narodne novine broj 22/24), kojim je postojeće radno mjesto tužiteljice voditeljica knjižnice s koeficijentom sa 1,6 prevedeno u radno mjesto viši knjižničar s koeficijentom 2,40,

- da tužiteljica nije prihvatila ponuđeni Anex, te je 27. ožujka 2024. podnijela tuženiku zahtjev za ispravak, u kojem je tražila da se naziv njezinog radnog mjesta prevede u voditelj ustrojstvene jedinice 2, s koeficijentom 2,75,

- da je tuženik Odlukom od 2. travnja 2024., taj zahtjev tužiteljice za ispravak odbio,

- da je tužiteljica navedenu Odluku tuženika primila 8. travnja 2024., a 22. travnja 2024. podnijela je zahtjev za zaštitu prava putem Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koji je tuženik zaprimio neposredno putem protokola 23. travnja 2024.,

- da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 29. svibnja 2025.

9. Ocjenjujući navedene činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da zahtjev za ispravak iz članka 36. stavak 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine broj 155/2023), nema značaj zahtjeva za zaštitu prava iz članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022 dalje: ZR), da je pravo tužiteljice povrijeđeno Odlukom tuženika od 2. travnja 2024., koju je tužiteljica zaprimila 8. travnja 2024., odbijanjem njezinog zahtjeva za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenata složenosti poslova od 27. ožujka 2024., pa je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava u roku iz članka 133. stavak 1. ZR od 15 dana, koji je počeo teći od 9. travnja 2024. i nije istekao 23. travnja 2024., kada ga je predala tuženiku međutim, da je tužbu podnijela izvan roka iz članka 133. stavak 2. ZR, koji je istekao 23. svibnja 2024., jer tuženik nije odgovorio na njezin zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku od 15 dana od primitka zahtjeva, koji rok je istekao 8. svibnja 2024., te rok za podnošenje tužbe od 15 dana, iz članka 133. stavak 2. ZR, teče od 9. svibnja 2024. i istekao je 23. svibnja 2024., pa je tužba koja je podnesena 29. svibnja 2024., podnesena izvan prekluzivnog roka iz članka 133. stavak 2. ZR, koji je istekao 23. travnja 2024.

10. Tužiteljica navodi u žalbi da je u spis priložila dokaz da je zahtjev za zaštitu prava od 22. travnja 2024. tuženik zaprimio putem pošte, 29. travnja 2024., pa je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio neposredno putem svog protokola 23. travnja 2024., zbog čega nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja, obzirom da rok iz članka 133. stavak 2. ZR za podnošenje tužbe teče od 29. travnja 2024. i nije istekao do 29. svibnja 2024., kada je tužba podnesena, pa je tužba pravovremena.

11. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je:

- da je tužiteljica uz tužbu priložila izvadak Hrvatske Pošte od 10. svibnja 2024., naslovljen "evidentirano kretanje poštanske pošiljke" iz kojeg proizlazi da je 23. travnja 2024. u pošti zaprimljena pošiljka koja je 26. travnja 2024. pripremljena za isporuku, a 29. travnja 2024. uručena s povratnicom,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je zahtjev za zaštitu prava tuženiku predan 23. travnja 2024., uz taj odgovor priložio je presliku zahtjeva za zaštitu prava datiranog 22. travnja 2024. na kojem je žig s datumom 23. travnja 2024., te je istaknuo prigovor nepravovremenosti tužbe, jer je podnesena izvan prekluzivnog roka iz članka 133. stavak 2. ZR, i predložio da se tužba odbaci, a prigovor nepravovremenosti tužbe iznio je i kasnije tijekom prvostupanjskog postupka, na podnesku od 31. siječnja 2025.,

- da je tužiteljica na ročištu 3. prosinca 2025. ostala kod tvrdnje da je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio 29. travnja 2024.,

- da je tužiteljica uz žalbu priložila presliku povratnice iz koje proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava poslan tuženiku od strane tužiteljice, te da je pošiljka uručena primatelju 29. travnja 2024.

12. Obzirom na navedeno stanje prvostupanjskog spisa, iz kojeg proizlazi da na izvatku Hrvatske Pošte o evidentiranom kretanju poštanske pošiljke, na koji se tužiteljica poziva tijekom prvostupanjskog postupka kao dokaz da je zahtjev za zaštitu prava tuženiku uručen 29. svibnja 2024., nisu navedeni nikakvi drugi podaci o pošiljci, osim da se radi o preporučenoj pošiljci koja je predana 23. travnja 2024. i otpremljena 29. travnja 2024., a ne i podaci o tome tko su pošiljatelj i primatelj, niti o oznaci pošiljke, odnosno da se radi o zahtjevu za zaštitu prava, da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor nepravovremenosti tužbe s tvrdnjom da je zahtjev za zaštitu prava primio 23. travnja 2024., te je u spis priložio presliku zahtjeva s žigom na kojem je otisnut datum 23. travnja 2024., te da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka, obzirom na te tvrdnje tuženika, nije dostavila u spis nikakav drugi dokaz o uručenju tuženiku zahtjeva za zaštitu prava s datumom 29. travnja 2024., nego je tek uz žalbu priložila presliku povratnice iz koje proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava uručen tuženiku 29. travnja 2024., ne mogu se prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio 23. travnja 2024.

13. Naime, prema članku 352. stavak 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi pa, sukladno toj zakonskoj odredbi, ovaj sud nije ocjenjivao žalbene navode da je zahtjev za zaštitu prava uručen tuženiku 29. travnja 2025., obzirom da dokaz o tome tužiteljica nije priložila u spis tijekom prvostupanjskog postupka, nego tek uz žalbu.

14. Kako tužiteljica nije dokazala tijekom prvostupanjskog postupka da je tužbu podnijela u roku iz članka 133. stavak 2. ZPR, prvostupanjski sud je pravilno tužbu odbacio kao nepravovremenu.

15. Stoga je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

16. Pobijanim rješenjem tuženiku je priznat trošak postupka u visini jednokratne nagrade odnosno 250 bodova + PDV što iznosi 625,00 EUR.

17. Tuženik iznosi u žalbi da mu, obzirom da je prvostupanjska presuda jednom ukinuta, prema Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) pripada trošak u visini dvije jednokratne nagrade, odnosno u iznosu od 1.250,00 EUR.

18. Tbr. 7. stavkom 2. Tarife propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja nagrada obuhvaća najviše do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak, između ostalog i u radnom sporu, s tim da za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

19. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH (poslovni broj: Rev 1030/2022 od 11. listopada 2022.), u situaciji kada je nakon ukidne odluke u predmetu smetanja posjeda došlo do vraćanja predmeta na ponovni postupak, strankama se može priznati samo jedna jednokratna nagrada.

20. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je nakon ukidne odluke, u ponovljenom postupku, tuženik imao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 3. prosinca 2025., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, uz jednokratnu nagradu u visini od 625,00 EUR, tuženiku trebalo priznati i trošak zastupanja na ročištu 3. prosinca 2025. u visini od 50 bodova, odnosno daljnji trošak u iznosu od 125,00 EUR s PDV, ili sveukupno trošak u iznosu od 750,00 EUR.

21. Stoga je žalba tuženika djelomično prihvaćena i rješenje o troškovima postupka preinačeno, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je riješeno kao u izreci.

22. Tuženik je uspio sa žalbom, pa mu prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (625,00 EUR) pripada trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točka 4. Tarife u visini od 25 bodova + PDV, ukupno 31,25 boda odnosno 62,50 EUR, od čega mu prema uspjehu žalbe od 20% pripada trošak u iznosu od 12,50 EUR, koji mu je dužan platiti tužiteljica, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a.

23. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

24. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Šimić