REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-164/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici u Zagrebu, radi iseljenja, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2023., poslovni broj: Ps-85/2022-44, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužiteljice Republike Hrvatske i žalba tuženice NG kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2023., poslovni broj: Ps-85/2022-44.
II. Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženici NG platiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 7.784,46 eur/ 58.652,01 kn1 sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:
- 596,23 kn od 1. travnja 2014. do isplate,
- 668,45 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2014. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2014. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2014. do isplate,
- 745,29 kn od 1. prosinca 2014. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. veljače 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. ožujka 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. travnja 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. svibnja 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. lipnja 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. srpnja 2015.do isplate
- 745,29 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. prosinca 2015. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. veljače 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. ožujka 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. travnja 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. svibnja 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. lipnja 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. srpnja 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. prosinca 2016. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. veljače 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. ožujka 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. travnja 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. svibnja 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. lipnja 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. srpnja 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. prosinca 2017. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. veljače 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. ožujka 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. travnja 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. svibnja 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. lipnja 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. srpnja 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. veljače 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. ožujka 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. travnja 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. svibnja 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. lipnja 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. srpnja 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. kolovoza 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. prosinca 2019. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. veljače 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. ožujka 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. travnja 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. svibnja 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. lipnja 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. srpnja 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. kolovoza 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. rujna 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. listopada 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. studenoga 2020. do isplate
- 745,29 kn od 1. prosinca 2020. do isplate,
- 745,29 kn od 1. siječnja 2021. do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.557,23 eur/11.732,92 kn sa zateznim kamatama kako slijedi:
- 119,27 kn od 1. travnja 2014. do isplate,
- 133,72 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2014. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2014. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2014. do isplate,
- 149,09 kn od 1. prosinca 2014. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. veljače 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. ožujka 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. travnja 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. svibnja 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. lipnja 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. srpnja 2015.do isplate
- 149,09 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. prosinca 2015. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. veljače 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. ožujka 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. travnja 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. svibnja 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. lipnja 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. srpnja 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. kolovoza 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. prosinca 2016. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. veljače 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. ožujka 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. travnja 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. svibnja 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. lipnja 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. srpnja 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. prosinca 2017. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. veljače 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. ožujka 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. travnja 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. svibnja 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. lipnja 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. srpnja 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. veljače 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. ožujka 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. travnja 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. svibnja 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. lipnja 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. srpnja 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. kolovoza 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. prosinca 2019. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. veljače 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. ožujka 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. travnja 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. svibnja 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. lipnja 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. srpnja 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. kolovoza 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. rujna 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. listopada 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. studenoga 2020. do isplate
- 149,09 kn od 1. prosinca 2020. do isplate,
- 149,09 kn od 1. siječnja 2021. do isplate.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15,32 eur/115,40 kn.
IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 744,15 eur/5.606,80 kn, u roku 15 dana."
2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijele tužiteljica i tuženica.
2.1. Tužiteljica je žalbu podnijela zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
2.2. U žalbi navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da to što tužiteljica nije izašla na lice mjesta od 2015. do 2019. nije krivnja tuženice koja navedeni prostor ne koristi od 2014. Tek kada su izašli na lice mjesta utvrdili su da je tuženica odselila i da na unutarnjem dijelu staklenih vrata stoji obavijest o telefonu za stranke, podredno i za tužitelja, pa su na taj način i došli u kontakt sa tuženom. Ako su uspjeli doći do tužene 2019. isto su tako mogli doći i 2015. ili 2017.
2.3. U žalbi navodi da je ključeve vratila suvlasnici poslovnog prostora jer od tužitelja nikada i nije zaprimila ključeve već sklapanjem Ugovora o najmu sa Gradom Zagrebom koji su, kada ih je obavijestila da je odselila 2015. izjavili su da nisu vlasnici i da ključeve preda drugom suvlasniku, što je i učinila.
2.4. Ističe kako je višekratno zvala Državne nekretnine, a čak je i predsjednik invalida pisao Cerpu i Državnim nekretninama, jer je tužena 100% invalid u kolicima i nije mogla sama obavljati odlazak u iste, ali joj se nitko nije javljao.
2.5. Što se tiče stvari koje su ostale u salonu ističe da se radi o stvarima za frizerski salon koje su i prije nego je tuženica zaključila ugovor sa Gradom Zagrebom bile u poslovnom prostoru, jer je u tom prostoru više od 50 godina bio frizerski salon. Upravo zbog toga ih nije odselila.
2.6. Ističe kako nije znala da je najamninu plaćala tužitelju, jer je dobivala uplatnice i mislila je da istu plaća Gradu Zagrebu.
2.7. Tuženica ustraje i u prigovoru zastare i to za period od travnja 2014. do travnja 2017. Nadalje s obzirom da tužitelj navodi da je očevid izvršen 17. srpnja 2019. kada su i promijenjeni ključevi od strane tužitelja postavlja se pitanje kako se traži isplata do 1. siječnja 2021.
2.8. Predlaže da se žalba uvaži i da se prvostupanjska presuda ukine. Iz žalbe nije vidljivo da tuženica traži trošak žalbe, jer se na dijelu teksta žalbe nalazi elektronički potpis punomoćnika tuženice.
2.9. Tužiteljica je žalbu podnijela protiv točke II. i III. izreke. Navodi kako je sud iznos mjesečne naknade od 894,38 kuna umanjio na 10/12 tog iznosa smatrajući da tužiteljica ima pravo samo na naknadu za svoj suvlasnički dio, pri tom previđajući bitnu činjenicu da je iznos mjesečne naknade koja je ispostavljena tuženici već bio umanjen sukladno suvlasničkom dijelu tužiteljice, dakle već je uračunat u taj iznos. Dodatno ističe kako niti tužena u svom iskazu uopće ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.
2.10. Predlaže da se presuda preinači u pobijanom dijelu i da se usvoji tužbeni zahtjev, kao i da se preinači odluka o trošku u korist tužiteljice, podredno da se presuda u tom dijelu ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak. Traži trošak žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime naknade za korištenje poslovnog prostora koji se nalazi u uličnoj stambenoj zgradi u [adresa], površine 15,09 m2, plati naknadu za razdoblje od travnja 2014. do prosinca 2020.
6. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:
- da je tuženica u posjed poslovnog prostora ušla na temelju Ugovora o zakupu koji je sklopila sa gradom Zagrebom 17. svibnja 1999. i da je prostor koristila za obavljanje frizerske djelatnosti,
- da je dopunskim rješenjem grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Prvi područni odsjek Klasa: UP/I-942- 02/2004-01/20 od 24. lipnja 2004. koje je postalo pravomoćno 10. veljače 2005., utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica na navedenom poslovnom prostoru u 10/12 dijela,
- da su 2/12 dijela predmetnog poslovnog prostora vlasništvo ĐG i njezine sestre,
- da tuženica sa novim vlasnicima nije sklopila ugovor o zakupu već je i nakon 10. veljače 2005. nastavila koristiti poslovni prostor za obavljanje iste djelatnosti,
- da je zakupninu plaćala sve do ožujka 2014. i to jedan dio Državnim nekretninama, a drugi manji dio ocu ĐG,
- da od travnja 2014. više ne obavlja djelatnost u navedenom poslovnom prostoru i da od tada više nije plaćala zakupninu,
- da je po prestanku korištenja poslovnog prostora jedan primjerak ključeva poslovnog prostora predala jednoj od suvlasnica ĐG,
- da je dopisima od 13. prosinca 2017. i 12. ožujka 2018. društvo Državne nekretnine d.o.o. kao ovlaštenik tužiteljice pozvalo tuženicu da vrati posjed predmetnog poslovnog prostora ako ga više ne želi koristiti s obzirom da se više računa koji su ispostavljeni tuženici za korištenje predmetnog poslovnog prostora vratilo s naznakom „ne postoji više“,
- da tuženica, iako je imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], nije boravila na toj adresi,
- da je Zapisnikom o izvršenom očevidu od 17. srpnja 2019., konstatirao da korisnik predmetnog poslovnog prostora nije zatečen prilikom očevida, da je prema fotografijama unutrašnjosti vidljivo da se u predmetnom poslovnom prostoru obavljala frizerska djelatnost, te da se prostor ne koristi dugi niz godina i da se na vratima nalazi obavijest o preseljenju na drugu lokaciju, te da je navedenim zapisnikom konstatirano da je nekretnina slobodna od osoba ali ne i od stvari,
- da je Zapisnikom od 5. siječnja 2021. konstatirano da je tuženica ovlaštenoj osobi tužiteljice predala jedan primjerak ključeva, te da je izjavila da se drugi primjerak nalazi kod suvlasnice ĐG.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da, čak i da je tuženica na predmetni poslovni prostor stavila obavijest o preseljenju, ta činjenica ne utječe na njezinu dužnost i obvezu da predmetni poslovni prostor oslobodi od svojih stvari i vrati u posjed tužiteljici odnosno Državnim nekretninama predajom ključeva istima, kako je to učinila i jednoj od suvlasnica. Kako to tuženica nije učinila sve do 5. siječnja 2021., prvostupanjski sud smatra da je ista sukladno odredbi članka 165. stavku 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst , 94/17– dalje: ZV) u obvezi tužiteljici platiti naknadu za korištenje poslovnog prostora.
7.1. Pri tome prvostupanjski sud navodi da je člankom 41. stavkom 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (“Narodne novine” broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 dalje: Zakona o naknadi) propisano da se ugovori o zakupu poslovnog prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, te da je tuženica od dana pravomoćnosti Dopunskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Prvi područni odsjek Klasa: UP/I-942-02/2004-01/20 od 24. lipnja 2004. tj. od 10. veljače 2005., kada je navedeno rješenje postalo pravomoćno, nesavjesni odnosno nepošteni posjednik, jer je posjed koristila bez pravne osnove odnosno bez osnove koja bi joj davala pravo da ga posjeduje, da ga je na taj način radi obavljanja djelatnosti koristila sve do travnja 2014., kada ga je oslobodila od osoba, ali ne i od svojih stvari, te je tek 5. siječnja 2021. prostor predala Državnim nekretninama kao ovlašteniku tužiteljice, s tim da za cijelo to vrijeme, dakle od travnja 2014., do predaje u posjed tužiteljici nije plaćala naknadu za korištenje.
8. Pravilno je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja na konkretan pravni odnos primijenio odredbu članka 165. stavak 1. ZV-a kojom je uređen pravni položaj nepoštenog posjednika, te je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
9. U vezi s tim, treba naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 14. studenog 2013. zauzeo pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“
10. Od trenutka kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze prosuđuju se prema pravilima za nepoštenog posjednika. Ovo proizlazi iz odredbe članka 18. st. 3. ZVDSP-a kojom je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.
11. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, tuženica je nepošten posjednik od ožujka 2014. kada je prestala plaćati zakupninu, a posjed nije vratila tužiteljici već ga je zadržala sve do 5. siječnja 2021. Naime, iako je pravomoćnošću Dopunskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Prvi područni odsjek Klasa: UP/I-942-02/2004-01/20 od 24. lipnja 2004. tj. sa danom 10. veljače 2005., po sili zakona raskinut ugovor o zakupu sa ranijim zakupodavcem Gradom Zagrebom, a sa novim vlasnikom tj. tužiteljicom novi ugovor o zakupu nije sklopljen, tuženica je u poslovnom prostoru nastavila obavljati svoju djelatnost, uredno je ovlašteniku tužiteljice (sve do ožujka 2014.) plaćala zakupninu, a tužiteljica kao većinska vlasnica (10/12 dijela), a također i ostale suvlasnice (2/12 dijela) nisu tražile njezino iseljenje iz poslovnog prostora, pa je po ocjeni ovog suda tek prestankom plaćanja zakupnine uz istodobni prestanak obavljanja djelatnosti i zadržavanje poslovnog prostora bez ikakve pravne osnove, tuženica postala nepošteni posjednik. To posebno stoga što je jedan primjerak ključeva zadržala za sebe i nije ga predala tužiteljici kao većinskoj vlasnici (10/12) kojoj je i plaćala zakupninu, već je isti predala tužiteljici tek 5. siječnja 2021., a što je vidljivo iz Zapisnika o preuzimanju poslovnog prostora (strana 104. spisa).
12. Neosnovano tuženica u žalbi navodi da ključeve nije vratila tužiteljici, jer od nje nije ni zaprimila ključeve već ih je zaprimila od Grada Zagreba tvrdeći pri tome da ju je Grad Zagreb kojem je htjela vratiti ključeve 2015. tek tada obavijestio da nije vlasnik i da ključeve preda drugom suvlasniku.
12.1. Naime, iz Dopunskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Prvi područni odsjek Klasa: UP/I- 942-02/2004-01/20 od 24. lipnja 2004. kojim je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora u 10/12 dijela, vidljivo je da su u tom postupku sudjelovali i punomoćnici tuženice kao zakupca (strana 11. spisa) pa se tuženica ne može sa uspjehom pozivati na činjenicu da nije imala saznanja da je tijekom trajanja njezina posjeda došlo do promjene vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru. Osim toga, sama tuženica ne spori činjenicu da je zakupninu, nakon što je tužiteljica postala većinska vlasnica poslovnog prostora, plaćala prvo Centru za restrukturiranje i prodaju, a potom Državnim nekretninama d.o.o. kao ovlaštenicima tužiteljice.
13. Nadalje, činjenica da je tuženica jedan primjerak ključa poslovnog prostora predala ĐG kao jednoj od suvlasnica (suvlasnica u 1/12 dijela) ne može se smatrati urednom predajom posjeda predmetnog poslovnog prostora. Naime, tuženica je zadržala drugi primjerak ključa, u prostoru su ostale njezine stvari, a većinski suvlasnik tj. tužiteljica nije preuzela faktičnu vlast nad nekretninom niti je mogla njome slobodno raspolagati. Stoga iz svih navedenih okolnosti proizlazi da tuženica nije prestala biti posjednik poslovnog prostora sve do njegove stvarne predaje u siječnju 2021. kada je sastavljen zapisnik o primopredaji.
14. Tuženica u žalbi tvrdi kako stvari u frizerskom salonu nisu njezine jer su tamo bile i prije nego je ona zaključila ugovor sa Gradom Zagrebom s obzirom da je u tom prostoru više od 50 godina bio frizerski salon. Navodi kako ih upravo zbog toga nije odnijela kada je odselila iz frizerskog salona.
14.1. Ovu činjenicu tuženica prvi put ističe u žalbi, a prema članku 352. stavku 1. ZPP- a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Osim toga, Zapisnikom o preuzimanju poslovnog prostora od 5. siječnja 2021. kojega je potpisala tuženica, konstatirano je da se tuženica odriče stvari u ime tužiteljice, pa su i navodi da stvari koje je tužiteljica ostavila u poslovnom prostoru kada je prestala obavljati frizersku djelatnost nisu njezino vlasništvo, neosnovani.
15. Pravilno je odbijen dokazni prijedlog da se od Državnih nekretnina d.o.o. zatraži dopis kojim je UG 2014. obavijestio tužiteljicu odnosno Državne nekretnine d.o.o. kako tuženica nije u mogućnosti obavljati djelatnost odnosno da prestaje sa obavljanjem djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru.
15.1. Naime, navedeni dokazni prijedlog prvi puta je stavljen na glavnoj raspravi održanoj 30. listopada 2023., a prethodni postupak zaključen je 20. veljače 2023. Prema članku 299. stavku 1. i 2. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
15.2. Navedeni dokazni prijedlog tuženica je mogla staviti već tijekom pripremnog ročišta što je propustila, pa je pravilno prvostupanjski sud isti odbio. S tim u vezi za istaknuti je da tuženica tijekom postupka nije dokazala da je višekratno zvala Državne nekretnine kako bi im predala poslovni prostor, ali da joj se nitko nije javljao.
16. Pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja koji je tuženica isticala tijekom postupka, a u kojem ustraje i u žalbi.
16.1. Prema članku 165. stavku 2. ZV-a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. istoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. U konkretnom slučaju tuženica je poslovni prostor predala tužiteljici 5. siječnja 2021., pa kako je tužba podnesena prije toga, odnosno 10. lipnja 2020., to tužiteljičina tražbina nije zastarjela.
17. Zbog svega navedenog žalba tuženice odbijena je kao neosnovana, te je odluka suda prvog stupnja potvrđena u pobijanoj točki I. izreke prvostupanjske presude.
- o žalbi tužiteljice
18. Donoseći odluku o visini iznosa mjesečne naknade prvostupanjski sud je pravilno vodeći računa o odredbi članka 38. stavku 2 ZV-a zatraženi iznos od 894,38 kuna (118,70 eura) na ime mjesečne naknade umanjio za 2/12, s obzirom da je suvlasnički dio tužiteljice iznosio 10/12, pa je tužiteljici dosudio 83,33% zatražene naknade odnosno ukupan iznos od 7.784,46 eura/58.652,01 kuna.
19. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je mjesečni iznos naknade koji je ispostavljen tuženici već bio umanjen sukladno suvlasničkom dijelu tužiteljice, odnosno da je na ovakav način obračuna prvostupanjskog suda došlo do dvostrukog umanjenja na štetu tužiteljice. Ističe kako je to jasno elaborirano u tužbi i moguće je provjeriti u točki V. tužbe.
20. Točka V. tužbe glasi: “U odnosu na visinu naknade tuženik je Centru za restrukturiranje i prodaju obvezan plaćati zakupninu u iznosu od 715,50 kuna mjesečno, a Državnim nekretninama d.o.o. u iznosu od 894,38 kuna mjesečno (715,50 kn uvećano za PDV sukladno članku 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost), koji tužitelj od tuženika potražuje s naslova uporabe tuđe stvari u svoju korist bez ikakve osnove, a što za razdoblje od (uključujući) ožujak 2014. do listopada 2019. iznosi 57.863,61 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate.”
21. Iz sadržaja točke V. tužbe na koju se poziva tužiteljica, ali također i iz ostalog dijela tužbe ne proizlazi da je tužiteljica prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva već umanjila mjesečni iznos naknade razmjerno svom suvlasničkom udjelu od 10/12. Naime, u tužbi se samo navodi da je tuženica bila obvezna plaćati zakupninu u iznosu od 715,50 kuna mjesečno, odnosno 894,38 kuna mjesečno s uračunatim PDV-om, te da upravo taj iznos tužiteljica potražuje od tuženice za utuženo razdoblje. Iz takvih navoda ne proizlazi da iznos od 894,38 kuna predstavlja već umanjenu naknadu koja odgovara suvlasničkom udjelu tužiteljice, niti je navedeno koliki bi bio puni iznos naknade za cijelu nekretninu ili da je zahtjev već postavljen razmjerno suvlasničkom udjelu. Slijedom toga, iz samog sadržaja tužbe, osobito točke V. na koju se u žalbi poziva tužiteljica, nije bilo moguće zaključiti da je zatraženi iznos već bio umanjen s obzirom na suvlasnički udio tužiteljice.
22. Neosnovano pri tome tužiteljica ističe kako tuženica u svom iskazu ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer je tuženica u svom odgovoru na tužbu osporila osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.
23. S obzirom na sve naprijed navedeno ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je žalba tužiteljice neosnovana, te je prvostupanjska odluka potvrđena i u pobijanim točkama II. i III. izreke.
24. Odluka o trošku pravilno je donesena imajući u vidu uspjeh stranaka u postupku odnosno odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zbog čega je prvostupanjska presuda potvrđena i u točki IV. izreke.
25. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
26. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa žalbom nije uspjela. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 20. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
