REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2296/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja AB, vl. Autolimarskog i autolakirerskog obrta „[obrt]“, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.442,03 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2688/2025 od 19. veljače 2026., 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2688/2025 od 19. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2688/2025 od 19. veljače 2026. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.442,03 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za ostale odnose od 4. listopada 2024. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 954,64 EUR (točka II. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz članka 943. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 84. istog Zakona.

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukratko, mišljenja je da je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) budući su razlozi u obrazloženju proturječni a nedostaju i razlozi o odlučnim činjenicama. Odluka o parničnom trošku je nepravilna te ističe da nije potreban trošak pristupa na ročište za objavu presude, odnosno pogrešno je primijenjena odredba članka 155. ZPP -a. Predlaže preinačiti presudu odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 365,59 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

6. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi iako izričito ne navodi i taj žalbeni razlog.

7. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na istaknuti žalbeni razlog nerazumljivosti presude, ocjena je ovoga suda da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalitelja, a imajući u vidu činjenično stanje spisa, ocjena je ovog suda da je izreka presuda jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i relevantnim odredbama materijalnog prava. Isto tako, sud je pravilnom primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave, pravilno primijenio odredbe kojima je reguliran postupak u sporovima male vrijednosti (arg. iz članaka 457. do 467.a ZPP-a).

8. Potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija).

9. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

10. Uvažavajući naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud smatra da u predmetnoj presudi su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora, a osobito u odnosu na razloge na koje su stranke ukazivale u dosadašnjem tijeku postupka.

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.442,03 EUR. Naime, 1. srpnja 2024. dogodila se prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu OB. Nastala je šteta na vozilu marke tipa SUBARU SOLTERRA 4E, registarske oznake [registarska oznaka]. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj te je za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete ispostavio račun u iznosu od 2.332,05 EUR. Tuženik je platio račun u iznosu od 890,02 EUR, a razliku od 1.442,03 EUR nije platio obrazlažući da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koju ne priznaje. Tužitelj je s vlasnikom vozila sklopio Ugovor o ustupu tražbine; te je tuženik kasko osiguratelj vlasnika navedenog vozila.

12. Iz podataka u spisu je razvidno da su tuženik i oštećenik ugovorili puni kasko; a prema odredbi članka B.IV.9. Uvjeta za kasko osiguranje, osigurani rizik je i prometna nesreća. Nadalje, iz računa broj 157/1/1 od 3. listopada 2024. vidljivo je da je tužitelj izvršio popravak vozila, a koji popravak je naručio OB. Tužitelj je izdao račun na ukupni iznos od 2.332,05 EUR time da je tuženik platio tužitelju iznos od 890,02 EUR; pa preostali iznos od 1.442,03 EUR odnosi se na cijenu radnog sata tužitelja tj. razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

13. Kako je izneseno, tužitelj je s vlasnikom vozila sklopio Ugovor o ustupu tražbine, iz kojeg proizlazi da su OB i tužitelj **.**.2024. sklopili taj Ugovor te su stranke ugovorile da ČB ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu broj 157/1/1 i izvidu štete broj 241203200664/3 u upravno utuženom iznosu od 1.442,03 EUR.

14. Sud je primjenom određenja iz članka 81. stavka 1. i članka 84. ZOO -a pravilno odlučio o aktivnoj legitimaciji tužitelja budući je Ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina tuženikovog osiguranika prema tuženiku u utuženom iznosu zbog čega je pravilno sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije; a što je sve vrlo jasno i detaljno objasnio.

15. Prema tome, na tužitelja je prešlo i pravo osiguranika na zatezne kamate , a budući se radi o kasko osiguranju pravilno je sud primijenio relevantne odredbe Općih uvjeta i Zakona o obveznim odnosima. Člankom F.1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila određeno je da tuženikova obveza dospijeva završetkom potrebnog ispitivanja radi utvrđivanja osiguranog slučaja i opsega osigurateljeve činidbe.

16. Prema članku 943. stavku 1. ZOO-a, kojim člankom su regulirane obveze osiguratelja odnosno isplata osigurnine - kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Imajući u vidu citiranu odredbu, pravilno je sud zaključio da bi tužitelju pripadale zatezne kamate od 15. srpnja 2024. budući da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen 1. srpnja 2024.; pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate od 15. srpnja 2024. Međutim, tužitelj potražuje kamate od 4. listopada 2024., pa je o početku tijeka kamata pravilno sud odlučio u smislu odredbe članka 2. ZPP-a.

17. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, a sve u smislu članka 154. ZPP-a u odnosu na osnovu dosuđenog troška i u smislu članka 155. ZPP-a u odnosu na odluku o visini dosuđenog troška. Pravilno je sud pri odlučivanju o naknadi troškova uzeo u obzir samo one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne i one troškove koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu radnju.

18. Pravilno je sud primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP -a, koja propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučio je sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi upravo dužnost suda da ocjenjuje koji su troškovi bili potrebni, pa valja reći da je sud ocjenjujući koji su troškovi potrebni imao u vidu svrhovitost ostvarenih troškova u odnosu na vođenje konkretne parnice. Također valja reći da je sud, suprotno žaliteljevom shvaćanju ocjenjivao kvalitetu obavljenih radnji, sadržaj upućenih podnesaka, a sve upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka. Isto tako, pravilno je sud suprotno navodima žalitelja, dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude, a sve kako je to predviđeno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

19. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da žalitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude budući je sud na relevantne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prava iz Zakona o obveznim odnosima.

20. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu budući je utvrđeno da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović