REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2240/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], obrt za administrativne usluge, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pajtak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pajtak & Delija d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika UAB ARGINTA, OIB: 68300677045, Litva, Vilnius, Molėtų road 71, UAB ARGINTA, Podružnica Zagreb za proizvodnju i usluge, Zagreb, Slovenska 11, radi izdavanja europskog platnog naloga, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-eu-60/2026 od 6. svibnja 2026., 20. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-eu-60/2026 od 6. svibnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud se pobijanim rješenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke). Po pravomoćnosti tog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).
2. Tako je odlučio, na temelju čl. 507.i u vezi s čl. 34.b t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), jer iz podnesenog zahtjeva i priložene dokumentacije proizlazi da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 9.167,67 EUR temeljem Ugovora o djelu sklopljenog 11. prosinca 2023. između trgovačkog društva ARGINTA UAB, kao naručitelja, i FK, kao izvođača. Iz sadržaja ugovora proizlazi da je kao ugovorna strana na strani izvođača naznačen FK kao fizička osoba, dok iz ugovora ne proizlazi da bi ugovor bio sklopljen s obrtom [obrt] niti je izvođač u ugovoru označen kao obrtnik. Sama činjenica da je račun naknadno izdan na memorandumu obrta [obrt] ne mijenja identitet ugovornih stranaka iz osnovnog obveznopravnog odnosa. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne radi se o sporu između pravne osobe i obrtnika u vezi s obavljanjem obrtničke djelatnosti, već o sporu između pravne osobe i fizičke osobe koja u predmetnom ugovornom odnosu nije nastupala kao obrtnik, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za stvarnu nadležnost trgovačkog suda iz čl. 34.b ZPP-a.
3. Tužitelj u žalbi navodi da je u konkretnom slučaju tuženik pravna osoba, trgovačko društvo ARGINTA UAB, dok je tužitelj fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost putem obrta [obrt]. Iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je obrt [obrt], obrt za administrativne usluge, vl. FK, osnovan 27. veljače 2014., da je početak obavljanja obrta 1. ožujka 2014., da je obrt u radu, te da mu je registrirana djelatnost „uredske administrativne i pomoćne djelatnosti“, odnosno prema NKD 2007 „priprema dokumenata i ostale specijalizirane uredske pomoćne djelatnosti“. Prema čl. 2. Zakona o obrtu, obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba radi postizanja dohotka ili dobiti, a prema čl. 4. tog Zakona obrtnik je fizička osoba koja obavlja djelatnost u svoje ime i za svoj račun. Odlučno pitanje nije glasi li ugovor na „FK“ ili „ARCUS“, već je li tražbina nastala u vezi s registriranom djelatnošću tužitelja, na što je u konkretnom slučaju odgovor potvrdan. Naime, tražbina proizlazi iz računa koje je tužitelj izdao tuženiku kao [obrt], obrt za administrativne usluge, vl. FK. Računi su izdani prema ARGINTA UAB Podružnica Zagreb, a kao vrsta usluge na računima je navedeno: „Usluge na projektu UPOV Beli Manastir - Izrada gradilišne dokumentacije“. Takav opis usluge izravno je povezan s registriranom djelatnošću tužiteljevog obrta, osobito s djelatnošću pripreme dokumenata i administrativnih odnosno pomoćnih djelatnosti. Da se radilo o poslovnom odnosu, a ne o privatnom odnosu s fizičkom osobom izvan djelatnosti obrta, dodatno proizlazi iz opomene pred ovrhu od 25. veljače 2026. i odgovora tuženika od 3. ožujka 2026. U odgovoru na opomenu tuženik izričito navodi da ne osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem, kojeg označava kao „FK (ARCUS)“, da je svjestan otvorenog salda te da ne namjerava izbjeći svoje obveze plaćanja.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a.
6. Iz stanja spisa proizlazi da:
- su utuženi računi izdani za „Usluge na projektu UPOV Beli Manastir - Izrada gradilišne dokumentacije“ za mjesečna razdoblja od 1. veljače 2024. do zaključno 20. svibnja 2024. u iznosima od po 2.500,00 EUR mjesečno (jer tužiteljev obrt nije u sustavu PDV-a),
- je tužitelj u predmetnom Ugovoru o djelu naznačen kao fizička osoba, bez naznake obrta,
- je odredbom čl. 1. Ugovora o djelu ugovoreno da su „ugovorne strane suglasne da će izvođač osobnim radom za naručitelja izvršiti posao Stručnjaka 6:
Voditelj radova arhitektonsko/građevinske struke Projekta „NADOGRADNJA UPOV -a BELI MANASTIR UKLJUČUJUĆI IZGRADNJU SOLARNE SUŠIONICE MUUA NA
PROJEKTU „PROJEKT POBOLJŠANJA VODNOKOMUNALNE INFRASTRUKTURE NA PODRUČJU AGLOMERACIJE BELI MANASTIR“, evidencijski broj javne nabave:
JN 01/21W“,
- je odredbom čl. 2. Ugovora o djelu ugovoreno da se „za ugovorene usluge naručitelj obvezuje isplatiti izvršitelju 2.500,00 EUR + PDV / mjesec“.
7. Ovdje je, dakle, odlučno radi li se o predmetu iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova, sukladno odredbi čl. 507.i ZPP-a, odnosno radi li se o sporu iz odredbe čl. 34.b točke 1. ZPP-a.
8. Odredba čl. 34.b točke 1. ZPP-a glasi:
„Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude: u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.“
9. Iz citirane odredbe proizlazi da je ovdje stoga odlučno radi li se o sporu u vezi s registriranom djelatnošću tužitelja kao fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost u svojstvu obrtnika (jer je nesporno da je tuženik pravna osoba), kako to osnovano navodi tužitelj u žalbi.
10. Osnovani su žaliteljevi navodi kako ovdje utužena tražbina proizlazi iz računa koje je tužitelj izdao tuženiku kao [obrt], obrt za administrativne usluge, vl. FK (koji je obrt i dalje u radu), da je kao vrsta usluge na računima navedena: „Usluge na projektu UPOV Beli Manastir - Izrada gradilišne dokumentacije“, te da je takav opis usluge izravno povezan s registriranom djelatnošću tužiteljevog obrta, osobito s djelatnošću pripreme dokumenata i administrativnih odnosno pomoćnih djelatnosti (kako to također proizlazi iz izvatka iz obrtnog registra).
11. Osim toga, odredbe čl. 10. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) glase:
„(1) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).
(2) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).“
12. Tužitelj se predmetnim ugovorom obvezao kao izvođač za tuženika kao naručitelja izvršiti „posao stručnjaka“ (prema pravilima struke - čl. 4. Ugovora), pa i to, kada se dovede u vezu s citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima i s činjenicom da i čl. 7. Ugovora upućuje na odgovarajuću primjenu Zakona o obveznim odnosima, ukazuje na to da je tužitelj u predmetnom obveznom odnosu sudjelovao kao gospodarstvenik i stručnjak - u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti, dakle, kao obrtnik.
13. Zato je za postupanje u ovom sporu, na temelju citirane odredbe čl. 34.b točke 1. (u vezi s čl. 507.i) ZPP-a, stvarno nadležan trgovački sud.
14. Stoga je, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 20. srpnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
