REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-88/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik NĐ, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/381, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/381, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2, KLASA: UP/I-560-01/25-01/567, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-6 od 4. studenog 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 01. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je početkom rata bio zaposlenik tadašnjeg PIK-a Đakovo, radne jedinice Slašćak kao majstor u radionici na popravcima mehanizacije. S obzirom na zdravstvene probleme te radno iskustvo i stručnost u prostorijama je vlastite kuće i radionice popravljao minobacače i izrađivao ručne bombe te obavljao druge stvari potrebne Hrvatskoj vojsci u osnivanju. K tome je obavljao i poslove čuvanja usjeva, šume i željezničke pruge u blizini sela Viškovci. Navodi i da je bio lovac te stoga i naoružan pa je obavljao poslove stražarenja, a početkom 1991. je od službenika tadašnjeg PIK Đakovo zadužio pušku koji je nosio prilikom čuvanja polja i straže na području općine. Navodi da je sudjelovao u oslobađanju vojarne u Đakovu kao pripadnik Narodne zaštite, a poslije je popravljao minobacače na jezeru Jošava što je dokumentirano u knjizi časnika Hrvatske vojske EĐ. Navodi i da je skrivao vojna vozila i naoružanje u šumama oko [adresa] koje je samostalno čuvao desetak dana, a gdje je u međuvremenu doveženo pet kamiona te je osobno jedan kamion zajedno sa topom uvukao u šumu. Navodi i da je sudjelovao u osiguranju poljoprivrednog aerodroma na farmi FONT s kojeg su polijetali zrakoplovi tadašnjeg hrvatskog zrakoplovstva. Napominje kako je aktivno sudjelovao u mjesnim stražama na području općine Viškovci što je evidentirano u rasporedu straže u koje Sudu predlaže izvršiti uvid. Također predlaže i da se u obzir uzmu izjave DĐ, zapovjednika Narodne zaštite te da se ispita ŠĐ, IĐ i BĐ na okolnosti navedene u tužbi. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Ističe kako prema službenoj evidenciji, odnosno prema popisima pripadnika Narodne zaštite MZ Viškovci, tužitelj na istima nije evidentiran kao pripadnik, za bilo koje razdoblje. Nadalje, da prema izjavama tužitelja i predloženih svjedoka, RĐ i IĐ, proizlazi da u spornom razdoblju je tužitelj obavljao zadaće kopanja rovova, stražarenja, čuvanja polja i topova, patroliranja Mjesnom zajednicom i slično. Navodi da navedene aktivnosti, suprotno tužbenim navodima, ne mogu se smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR). Stoga smatra kako tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Navodi i da tužitelj uz tužbu nije ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim subjektivnog stava da bi se njegove djelatnosti tijekom Domovinskog rata trebale podvesti pod obranu suvereniteta. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 29. lipnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Tužitelj je na održanoj raspravi ostao pri navodima tužbe, te saslušanju predloženih svjedoka, a uredio je i tužbeni zahtjev na način da je predložio Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika od 9. prosinca 2025.

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima te se protivio saslušanju predloženih svjedoka jer su isti saslušani u upravnom postupku, a svjedok ŠĐ nije bio niti predložen.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 13. ožujka 2024. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Viškovci u razdoblju od 01. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. godine.

6.1. Iz zahtjeva proizlazi da je u Naoružanim odredima Narodne zaštite obavljao zadaće: čuvao straže u Mjesnoj zajednici, kontrolirao ulaz i izlaz iz mjesta, sudjelovao kod oslobađanja kasarne, pravio bombe za suborce, čuvao topove u šumi i sudjelovao u akcijama te drugo.

7. Prvostupanjsko tijelo je izvršilo je uvid u službenu evidenciju Ministarstva obrane te je utvrdilo kako tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za bilo koje razdoblje Domovinskog rata i s bilo koje osnove. A uvidom u službenu evidenciju odnosno u popise pripadnika Narodne zaštite, utvrđeno je da na istima tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite MZ Viškovci za bilo koje razdoblje.

8. Nadalje, tužitelj je u postupku saslušan (Zapisnik KLASA: UP/I-560- 01/25-01/567, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-5 od 15. listopada 2025.)

8.1. Tužitelj je tom prilikom izjavio da se u odred Narodne zaštite pridružio u Viškovcima i imao je dužnost vojnika, te da je bio naoružan, a zadaće su mu bile držanje straža, ophodnje po selu sa zadaćom čuvanja stanovništva i kontrola prolaska nepoznatih osoba i vozila kroz selo, pravljenje bombi za suborce i izrađivanje tzv. ježeva, čuvanje topova u šumi, kao i druge zadaće. U to vrijeme bio je zaposlen u PIK Đakovo, radnoj jedinici Slašćak Viškovci, gdje je radio kao čuvar polja te je uvijek bio na raspolaganju u odredu Narodne zašite. Izjavio je i da je sudjelovao u borbenoj akciji osvajanja vojarne u Đakovu 15. rujna 1991. na način da je bio u pripravnosti na položaju oko jezera u Viškovcima, a jutro poslije toga popravljao je minobacače koji su dovezli na jezero.

8.2. U postupku su saslušani i predloženi svjedoci (zapisnici KLASA: UP/I- 560-01/25-01/567, URBROJ: 512M2-01-04-04-25-1 i 3 od 16. rujna i 1. listopada 2025.). Svjedok MĐ, u svojstvu zamjenika zapovjednika štaba Narodne zaštite Vlškovci, je potvrdio navode tužitelja navodeći kako je tužitelj u spornom razdoblju držao straže, sudjelovao u kopanju rovova i patrolirao na području njihove Mjesne zajednice. Potvrdio je da u predmetnom razdoblju nije bilo borbenih akcija, ali se sjeća da je sa jednom grupom pripadnika Narodne zaštite tužitelj čuvao topove u šumi Gaj u Viškovcima.

8.3. Svjedok IĐ, u svojstvu pripadnika Narodne zaštite MZ Viškovci, u bitnome je potvrdio navode tužitelja i svjedoka RĐ. Istaknuo je da je tužitelj bio lovac te je imao svoju lovačku pušku, a misli da je jednu pušku dao na korištenje odredu Narodne zaštite. Također je izjavio da u predmetnom razdoblju nije bilo drugih borbenih akcija.

9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem od 4. studenog 2025. uz obrazloženje da prema dokazima spisa predmeta, poglavito pisanim ispravama, je razvidno kako nema osnova za ostvarivanje prava tužitelja u spornom razdoblju primjenom članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a, u vezi s člankom 179. točkom a. tog Zakona jer izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužitelj u traženom razdoblju bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, odnosno da bi kao pripadnik odreda Narodne zaštite bio angažiran u borbenim djelovanjima. K tome, da prema izjavama tužitelja i predloženih svjedoka proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao zadaće kopanja rovova, stražarenja, čuvanja polja i topova, patroliranja Mjesnom zajednicom i slično koje aktivnosti se ne mogu se smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Stoga je zaključeno kako je sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, jedan od propisanih uvjeta, koji mora biti kumulativno ispunjen radi priznavanja traženog statusa, to nije bilo osnova da se tužitelju prizna traženi status.

10. Navedena utvrđenja prvostupanjskog tijela je potvrdio tuženik odbijanjem žalbe tužitelja osporavanim rješenjem od 9. prosinca 2025.

11. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11.2. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a jer se tužitelj nesporno ne vodi u službenoj evidenciji, odnosno na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Viškovci, a koji popis je priložen i u dostavljenom spisu upravnog postupka u koji je Sud izvršio uvid, te utvrdio da se tužitelj nesporno na istome ne vodi. K tome, u vezi pripadnosti tim odredima ne posjeduje nikakve materijalne dokaze, dok uz tužbu dostavljene preslike s imenima i datumima bez naznake o čemu se radi, a za što tužitelj tvrdi da je preslika rasporeda straže na području općine Viškovci, a što ne predstavlja relevantni dokaz o pripadnosti predmetnim odredima. Dokaz o toj pripadnosti nije niti uz tužbu priložena preslika uvjerenja za držanje i nošenje oružja od 26. listopada 1990.

12.1. Nadalje, prema tvrdnjama tužitelja, te saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata obavljao zadaće kao što su kopanja rovova, stražarenja, čuvanja polja i topova, patroliranja Mjesnom zajednicom i slično, a za koje je opravdano zaključeno da se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu predviđenog člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a. Stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti niti u tom dijelu za priznavanje traženog statusa, a isti moraju biti ispunjeni kumulativno.

12.2. Ujedno, ovaj Sud ističe, a suprotno tvrdnji tužitelja, da su kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., pa isto nije moguće proizvoljno tumačiti.

12.3. Nadalje, i prema stajalištu zauzetom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske, pa tako i pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, u slučaju Narodne zaštite, službenim i ovjerenim popisima, a tužitelj nesporno nije evidentiran na istome. Pri tome tvrdnje svjedoka u vezi angažiranosti tužitelja u odredima Narodne zaštite, bez ikakvih drugih materijalnih dokaza, se ne mogu prihvatiti kao jedini relevantan i prihvatljiv dokaz.

13. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i navode tužitelja i svjedoka o karakteru aktivnosti tužitelja, te s obzirom da su i tužitelj i predloženi sv jedoci već saslušani u postupku, Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati predložene svjedoke na iste okolnosti, budući da su tvrdnje istih jasne i suglasne i uzete su u obzir prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja. Stoga je Sud odbio provesti predložene dokaze kao nepotrebne, a pri tome je imao u vidu i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

14. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. i stavkom 2. ZOHBDR-a Sud je osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude i tužbeni zahtjev je odbijen.

U Osijeku 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku