REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1974/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Umag – Umago, Umag, Ulica Giuseppea Garibaldija 6, OIB: 84097228497, protiv ovršenika Trasa Adria d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Stožira 6, OIB: 85347478604, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korotaj & partneri d.o.o. u Puli, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 20. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 23. lipnja 2026. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice poslovni broj OV-11213/2025 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 23. lipnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice poslovni broj OV-11213/2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice poslovni broj OV-11213/2025 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 23. lipnja 2026. podnio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice poslovni broj OV-11213/2025. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem gore navedene zadužnice. Međutim, ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave te da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom. Naime, ovršenik navodi kako je dana 05. veljače 2026. s ovrhovoditeljem sklopio Ugovor o stručnom nadzoru nad dogradnjom OŠ MiL, KLASA: 406-01/25-02/43, URBROJ: 2163-9-02-26-19 (dalje u tekstu: Ugovor), kojim se obvezao vršiti usluge stručnog nadzora nad izvođenjem radova dogradnje Osnovne škole Marije i Line u Umagu, dok se ovrhovoditelj obvezao ovršeniku za izvršene usluge isplatiti naknadu u iznosu od 76.160,00 EUR bez PDV-a, odnosno 92.720,00 EUR s PDV-om. Ovrhovoditelj je dana 21. travnja 2026. obavijestio ovršenika o namjeri raskida ugovora, a već 28. travnja isti jednostrano raskinuo, bez ostavljanja razumnog roka za očitovanje, odnosno za eventualno ispravljanje nedostataka na koje se ovrhovoditelj poziva. Odluku o jednostranom raskidu Ugovora ovrhovoditelj je temeljio na navodnom neurednom ispunjenju ugovornih obveza, odnosno na navodu kako je ovršenik navodno u više navrata i neopravdano izostajao s gradilišta. Ovršenik je navedeno u cijelosti osporio, navodeći kako je za sve vrijeme trajanja Ugovora uredno i pravovremeno ispunjavao obveze što je vidljivo i iz Građevinskog dnevnika te iz uredno predanih Privremenih situacija za svako obračunsko razdoblje. Ovrhovoditelj je, međutim, unatoč tome odbijao isplatiti ugovorenu naknadu te posljedično, iako za to nije imao osnova, izjavio jednostrani raskid Ugovora. Ovršenik navodi kako je iskazao ovrhovoditelju volju i namjeru za nastavkom suradnje i održavanjem Ugovora na snazi, ali bezuspješno. U svezi s time, ovršenik je dana 01. lipnja 2026. podnio tužbu Trgovačkom sudu u Pazinu radi utvrđenja neosnovanosti raskida Ugovora i isplate dijela ugovorene naknade za izvršene usluge. S obzirom na to da ovršenik u navedenom sudskom postupku spori navode ovrhovoditelja da je neuredno ispunio ugovorne obveze, a što prema Ugovoru predstavlja uvjet za naplatu po predmetnoj zadužnici, ovršenik ističe kako uvjet za pokretanje postupka naplate po zadužnici nije nastupio, slijedom čega provedba ove ovrhe nije dopuštena. S obzirom na to da je zadužnica dana isključivo kao instrument osiguranja urednog ispunjenja ugovornih obveza te da ovršenik nije povrijedio niti jednu od Ugovorom preuzetih obveza, ovrhovoditelj nije imao valjanu osnovu za pokretanje postupka naplate po zadužnici protiv ovršenika. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim. Dalje, ovršenik smatra kako bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu. Navodi kako iznos koji je ovrhovoditelj predao na naplatu čini znatan udio u njegovim novčanim tokovima i tekućim izdacima, a pljenidba istog u velikoj mjeri i neposredno narušava njegovu likvidnost i sposobnost podmirenja tekućih obveza. Također, navodi kako bi se ovrhovoditelj provedbom ove ovrhe dvostruko (neosnovano) okoristio; s jedne strane naplatom zadužnice, te s druge strane odbijanjem isplate naknade za izvršene usluge sukladno Ugovoru. U tom slučaju, za ovršenika nastala bi dvostruka šteta koja bi bila nerazmjerno teška za nadoknaditi. Stoga predlaže sudu da naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika najranije do pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Pazinu u predmetu radi utvrđenja i isplate, posl.br. P- 114/2026.

2. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 06. srpnja 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

4. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

5. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a, a kojim je propisano da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom.

6. Međutim, ovršnom ispravom podnesenom na izravnu naplatu, tj. predmetnom zadužnicom, nije određen nikakav uvjet, odnosno nije određen nikakav uvjet za isplatu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a, tj. navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

10. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

11. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

12. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

13. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

14. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

15. Prijedlogom od dana 23. lipnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

16. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

17. Razlozi kojima ovršenik obrazlaže nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

18. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

19. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

20. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

21. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

22. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

23. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

24. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 23. lipnja 2026.

25. Zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga od dana 23. lipnja 2026. nije osnovan.

26. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

27. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 20. srpnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

Z/ kal.20 dana