REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] E 5
Poslovni broj: Us I-381/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na inkluzivni dodatak, 20. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-09/25-01/6428, URBROJ: 524-11-02/5-26-9 od 27. siječnja 2026. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku, tuženik je dužan postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda sadržanim u predmetnoj presudi.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka, za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranje Europske središnje banke u 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/6428, URBROJ: 524-11-02/5-26-9 od 27. siječnja 2026., odbijena je, kao neosnovana žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Senj, KLASA: UP/I-551-06/24-10/347, URBROJ: 139-074- 03-03-25-6 od 6. lipnja 2025., a kojim rješenjem je tužiteljici priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 115% osnovice mjesečno počevši od 7. listopada 2026. uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama 2.,3.,4. i 5. izreke tog rješenja.
2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/6428, URBROJ: 524-11-02/5- 26-9 od 27. siječnja 2026., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 13. ožujka 2026., pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U svezi s tim, tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, da suprotno zaključcima navedenima u Nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od 15. siječnja 2026., tužiteljica ispunjava uvjete za minimalno III. razinu potpore sukladno Listi vrsta i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti propisanih Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ 96/2023) , a slijedom čega smatra, da joj pripada pravo na minimalno treću razinu potpore, sve pozivajući se na odredbu članka 9. stavkom 2. Zakonom o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj 156/23, u nastavku teksta Zakon), kojom je propisano, da se pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona priznaje odrasloj osobi kojima je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti i odredbu članka 13. stavkom 1. točkom 3. podtočkom O Zakona kojom je propisano je da treću razinu potpore mogu ostvariti odrasle osobe s psihičkom bolesti III. stupnja. Navela je, da zbog trajno narušenog psihičkog stanja tužiteljici je temeljem nalaza i mišljenje vještaka psihijatra dr. Lovrovića djelomično oduzeta poslovna sposobnost (temeljem prijedloga od 9.12.2024.g.) u djelu koji se odnosi na samostalnost donošenja odluka o vlastitom zdravlju i liječenju te davanju suglasnosti na medicinske postupke i zahvate uključujući davanje pristanka na smještaj za bolničko liječenje te u raspolaganju nekretninama i pokretnom imovinom te redovnim novčanim primanjima iznad 300,00 EUR-a mjesečno. Zaključno, ističe da je i iz nalaza Poliklinike Nikša Drinković od 9.9.2024.g. vidljivo, da kod tužiteljice perzistira pulmonalna stenoza što predstavlja kroničnu bolest minimalno trećeg stupnja, a i slijedom ostale medicinske dokumentacije na koju se tužiteljica pozvala u tužbi, tužiteljica smatra kako iz iste proizlazi da se radi o osobi s oštećenjem funkcionalnih sposobnosti – kronična bolest minimalno III. stupnja i psihička bolest minimalnom III. stupnja sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti
– Lista II slijedom čega joj pripada pravo na minimalno treću razinu potpore, a sve sukladno odredbi članka 13. stavka 1. točke 3. Zakona pa je na okolnosti navedene u tužbi predložila izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, dok je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i tužiteljici prizna pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 360 % osnovice mjesečno počevši od 7.10.2024.g., odnosno podredno predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.
4. Tužba na odgovor tuženiku je dostavljena izvan raspravnim rješenjem ovog Suda od 23. ožujka 2026. koju je tuženik uredno zaprimio 28. ožujka 2026., a kojim rješenjem je tuženiku naloženo da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu sukladno odredbi članka 48. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26 u nastavku teksta ZUS), kao i sve spise koji se odnose na predmet spora.
5. Do dana zaključenja rasprave Sudu nije dostavljen odgovor na tužbu niti spis predmeta upravnog postupka.
6. Dostava tužbe na odgovor uređena je odredbama članka 48. Zakona o upravnim sporovima. Sud tužbu sa svim prilozima dostavlja na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama (st. 1.). Sud određuje rok za odgovor na tužbu prema okolnostima slučaja koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana (st. 2.). U odgovoru na tužbu tuženik se treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže (st. 3.). Odgovor na tužbu predaje se prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojem su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. (st. 4.).
7. Ako utvrdi da osporena pojedinačna odluka sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njezine zakonitosti, sud može riješiti spor bez rasprave (čl. 98. stavak 1. toč. 3. ZUS-a).
8. Prema načelu učinkovitosti (čl. 8. ZUS-a), sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
9. Kako tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu sa spisima koji se odnose na predmet spora, niti je isto dostavio do dana pisanja ove presude, dakle niti u daljnjem roku od gotovo punih sedamdeset pet dana, to je Sud odlučio spor riješiti bez spisa predmeta.
10. U ovom upravnom sporu 16. srpnja 2026. održano je ročište za raspravu o prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3., u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine preko 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS), čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
11. Na istom ročištu za raspravu, tužiteljica je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u ovome upravnom sporu, jer tuženik do održavanja ročišta za raspravu nije dostavio niti odgovor na tužbu niti spis predmeta upravnog postupka, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora te je rasprava zaključena.
12. Pri takvom stanju spisa ovog spora, Sud zasad ne može otkloniti prigovore na zakonitost tuženikove odluke iznesene u tužbi, pa se utoliko može smatrati i da osporavana odluka tuženika sadrži nedostatke koji sprječavaju ocjenu njezine zakonitosti.
13. Stoga je Sud, poništio osporavanu tuženikovu odluku te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. u svezi te čl. 8. ZUS-a).
14. U ponovnom postupku, tuženik će u roku od 30 dana od dana dostave ove presude, odlučujući o svim navodima tužiteljice iz tužbe kojom je pokrenut ovaj upravni spor (posebno o navodu tužiteljice da kod tužiteljice postoji psihička bolest III. stupnja sukladno Listi II koja je sastavni dio Uredbe, slijedom čega bi joj pripala III. razina potpore), (čl. 151. st. 2. ZUS-a), donijeti novo rješenje odgovarajući na navode tužiteljice u novo donesenom rješenju, a sve kako bi ovaj Sud u eventualno novo pokrenutom upravnom sporu, na prijedlog tužiteljice mogao odrediti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, kojeg u konkretnom slučaju nije bilo moguće provesti bez spisa predmeta upravnog postupka i očitovanja tuženika na navode tužiteljice iz tužbe.
15. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa su tužiteljici priznati troškovi zastupanja putem njezinog opunomoćenika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužiteljici valjalo priznat trošak sastava tužbe i pristupa na ročište za raspravu, za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura, odnosno sveukupno 2.500,00 eura (u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a od 500,00 eura) koji iznos je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
16. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužiteljicu nije nastala obveza plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 20. srpnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužiteljice Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I,
- Tuženom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,
Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada
Vukovara 78
