Poslovni broj: UsI-1642/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, Veliki kraj 50, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupanog po (generalno za njegovo zastupanje kod ovoga suda ovlaštenoj) njegovoj službenoj osobi SLR, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:

UP/I-224-02/21-01/3482, Urbroj: 511-01-203-24-6 od 24. ožujka 2025., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je predmetnu pravodobnu tužbu podnijela 26. lipnja 2025., Upravnom sudu u Zagrebu. Nakon toga je spis predmeta, rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-21 od 27. lipnja 2025., delegiran Upravnom sudu u Splitu.

2. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijen je tužiteljičin zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.

3. Tužiteljica, u tužbi i podnesku, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude, ističući zahtjeve navedene u njenoj izreci.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, iz razloga osporenog rješenja, navodi da su svi tužiteljičini prigovori neosnovani a to rješenje zakonito pa predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. U ovome upravnom sporu, dostavljanjem navedenih podnesaka, te održavanjem javne rasprave 18. lipnja 2026. bez prisutnosti uredno pozvane tužiteljice koja nije opravdala izostanak a u prisutnosti uvodno imenovane zastupnice tuženika, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS).

6. Ovaj sud je na raspravi u ovome sporu izveo dokaze čitanjem sve dokumentacije spisa ovoga spora i spisa predmeta upravnog postupka u kojemu je doneseno osporeno rješenje a koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale po tužiteljici predložene dokaze, ovaj sud nije izvodio jer je to bilo suvišno za presuđenje kod prethodno navedenih izvedenih dokaza. O tomu će biti riječi i u nastavku obrazloženja ove presude.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet je ovoga upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja o odbijanju zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo koji je tužiteljica 6. kolovoza 2021. podnijela osnovom članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine" br. 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., dalje: Zakon) kojim je propisano:

"Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu."

9. Osporenim se rješenjem u bitnome obrazlaže:

"Po ovoj pravnoj osnovi u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske potvrdile su da se za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona traži da pripadnost hrvatskom narodu bude jasno izražena tijekom života podnositelja zahtjeva te da je stvarni dokaz pripadnosti nekom narodu deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu. S ciljem utvrđivanja pravog stanja stvari, ocijenjeni su svi izvedeni dokazi koji su mogli pridonijeti utvrđivanju strankine nacionalne pripadnosti.

SL je kao dokaz o svojoj nacionalnoj pripadnosti hrvatskom narodu, priložila izvadak iz matične knjige rođenih u kojem joj je u rubrici nacionalna pripadnost upisan podatak „Hrvatska", a koji je izdan 17.02.2023. godine, nakon podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva u Generalnom konzulatu u Tuzli. Sukladno Zakonu o matičnim knjigama („Službene novine Federacije BiH" broj: 37/12 i 80/14) punoljetna osoba kojoj u matičnoj knjizi rođenih nije upisan podatak o nacionalnoj pripadnosti ili ukoliko želi da se taj podatak briše ili promijeni, može to učiniti na osnovu izjave dane na zapisnik pred matičarom koji vodi matičnu knjigu rođenih. Dakle, radi se o dokazu na kojeg je stranka imala izravan utjecaj i za kojeg je imala interes, pa stoga nije dokaz njezinog ranijeg nacionalnog izjašnjavanja pripadnosti hrvatskom narodu, kako je propisano člankom 16. stavkom 2. Zakona. Iz priloženog uvjerenja Općine Pelagićevo od 21.02.2023. godine proizlazi da se stranka prilikom vjenčanja nije nacionalno izjašnjavala ni tada niti kasnije, iz čega jedino proizlazi da se predmetna u prilikama u kojima je mogla nije izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda. Dakle, nije dokazala da se i ranije izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, prije nego što je iskazala neposredan interes za stjecanje hrvatskog državljanstva podnošenjem zahtjeva po … uvjetima iz članka 16. Zakona … Osim toga, stranka nije dostavila presliku prijave rođenja djece S i GL, a iz kojih bi bilo vidljivo nacionalno deklariranje stranke, budući da u pravilu prijave rođenja djeteta u Matičnom uredu sadrže podatak o nacionalnoj pripadnosti roditelja djeteta, te mogu predstavljati relevantnu javnu ispravu o deklariranju nacionalnosti. Od osoba koje traže hrvatsko državljanstvo temeljem pripadnosti hrvatskom narodu osnovano je za očekivati da tu pripadnost jasno izražavaju kroz život, što kod podnositeljice zahtjeva nije slučaj.

U svrhu dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu podnositeljica zahtjeva dostavila je potvrdu Hrvatskog kulturnog umjetničkog društva „Skakava", međutim samo na temelju takve potvrde ne može se donijeti rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo.

Uzimajući u obzir okolnost da podnositeljica zahtjeva nije dokazala svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu kroz život, iako je imala priliku u kojoj se mogla tako izjasniti, na drukčiju odluku o predmetnom zahtjevu nije od utjecaja okolnost da joj je otac hrvatski državljanin. Pripadnost određenom narodu primarno je subjektivna kategorija, ali se traži da se ta pripadnost objektivizira na način da se iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama.

Saslušanjem stranke te slobodnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, nije se moglo utvrditi ispunjenje pretpostavke pripadnosti stranke hrvatskom narodu, sukladno članku 16. stavku 1. Zakona … ."

10. Citirane bitne razloge osporenog rješenja kao pravilne i potpune prihvaća i ovaj sud jer imaju pravnog uporišta u pravilnom tumačenju gore citirane zakonske materijalne odredbe na koju se pozivaju i činjeničnog uporišta u sadržaju isprava i drugih dokaza iz spisa tuženika na koje se pozivaju; a nisu dovedeni u sumnju u nastavku pojedinačno izloženim i obrazloženo analiziranim prigovorima koje je tužiteljica iznijela tijekom ovoga spora.

11. Tužiteljica prigovara da je u postupku prije donošenja osporenog rješenja izjavila da su joj roditelji razvedeni kada je imala 3 godine i od kada njezini roditelji žive odvojeno jer je dodijeljena majci na roditeljsku skrb i stanovanje, koja je srpske nacionalnosti za razliku od oca joj koji je hrvatske nacionalnosti i državljanstva. U tim je okolnostima potpuno izgubljena iz vida odlučna činjenica da je od tada do tužiteljičine punoljetnosti, njena majka, a ne tužiteljica, vršila upisivanje nacionalnosti. U tom periodu tužiteljica stoga nije niti imala zakonsku mogućnost izjašnjavanja o nacionalnosti u ispravama, već isključivo njena majka. Po nastupu njezine punoljetnosti, a s obzirom da se živjelo u bivšoj SFRJ, nije postojala mogućnost (konkretno u [adresa]) upisa nacionalnosti ili vjeroispovijesti, primjerice, u izvod iz matice vjenčanih, dok nije niti sporno da se pripadnost hrvatskom narodu ne može dokazivati vjerom (katoličkom) jer bi po toj logici samo katolici mogli biti G. Kada je bila u mogućnosti izjasniti se o nacionalnosti ili kada je takva mogućnost uvedena u mjestu njezina prebivališta ([adresa]) u svim javnim ispravama se izjasnila kao K (primjerice izvod iz Matične knjige rođenih). Tuženik nije pravilno vrednovao kasnije javne isprave i stvarne životne okolnosti. Činjenica da je izvadak iz Matične knjige rođenih u kojem je navedena hrvatska nacionalnost izdan nakon pokretanja postupka sama po sebi ne znači da je njegova dokazna vrijednost isključena. Javna isprava dokazuje ono što potvrđuje, a ako tuženik sumnja u vrijeme i pravnu osnovu upisa podatka, dužan je to razjasniti kod nadležnog tijela, a ne takvu ispravu paušalno odbaciti.

11.1. Navedene prigovore tužiteljice ovaj sud ne može prihvatiti zbog sljedećih razloga. U osporenom rješenju i dokaznom postupku koji mu je prethodio, a što je razvidno iz toga rješenja i spisa predmetnoga upravnog postupka, nije uzeto u obzir jedino vrijeme tužiteljičine maloljetnosti (rođena je 1963.) nego sve vrijeme do donošenja osporenog rješenja. U cijelom tom razdoblju na strani tužiteljice su nedvojbeno postojale i pravne/zakonske i činjenične/konkretne životne prilike u kojim je tužiteljica, kod upisa u državne matice i druge javne evidencije, mogla izjasniti narodnosnu pripadnost. Tužiteljica je, suprotno njenim netom citiranim navodima, a kako to nedvojbeno proizlazi iz cjeline o tomu pribavljenih isprava u spisu tuženika, to učinila samo jednom i to nakon što je podnijela predmetni zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. Ne stoji zato tužiteljičina tvrdnja da bi ona to činila u svim ispravama budući da ni jednu drugu takvu ispravu u kojoj bi to učinila tužiteljica nije dostavila ni u ovome upravnom sporu ni u upravnom postupku koji mu je prethodio.

12. Tužiteljica prigovara da nacionalnost bračnog druga i djece tužiteljice nije zakonski kriterij za ocjenu njezine osobne pripadnosti hrvatskom narodu a djeca nisu stranke u ovom postupku te njihovo osobno izjašnjavanje ne može zamijeniti dokazivanje identiteta tužiteljice niti se tužiteljici može stavljati na teret.

12.1. Ovaj je prigovor neosnovan jer nacionalnost članova tužiteljičine obitelji nije osporenim rješenjem ocijenjena onako kako se njime neosnovano prigovora, već je utvrđeno jedino to da, kod upisa činjenica sklapanja tužiteljičina braka i rođenja tužiteljičine dvoje djece u državne matice vjenčanih i rođenih, tužiteljica nije iskazala narodnosnu pripadnost kod niti jednoga od tih upisa.

13. Tužiteljica prigovara da to što majka tužiteljice nije pripadnica hrvatskog naroda ne isključuje mogućnost dokazivanja pripadnosti tužiteljice hrvatskom narodu po članku 16. stavku 2. ZHD-a a eventualna neprimjenjivost iznimke iz članka 16. stavka 3. ZHD-a ne znači da tužiteljica ne može dokazati tu pripadnost drugim dokazima.

13.1. Navodi ovoga prigovora su neosnovani jer je postupak dokazivanja navedene, za rješavanje po zakonu bitne okolnosti, tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu proveden zakonito i pravično: tužiteljica je već na zapisniku konzulata o uzimanju predmetnoga zahtjeva detaljno upoznata sa svom dokumentacijom koju treba dostaviti, od tužiteljice je u tomu postupku uzet dokaz njenom izjavom na zapisnik, tužiteljica je u tomu postupku potom još jednom pozvana na dopunu dokumentacije koju je i dostavila.

14. Tužiteljica prigovara da je tuženik pogrešno tretirao majčinu joj nacionalnost kao odlučnu prepreku umjesto da ocijeni cjelinu dokaza o samoj tužiteljici.

14.1. Neosnovanost ovoga prigovora, proizlazi iz gore citiranog bitnog dijela obrazloženja osporenog rješenja, na koje se stoga i u vezi toga upućuje tužiteljicu.

15. Tužiteljica prigovara da tuženik osporenim rješenjem nije dao razloge zašto potvrda i navodi o aktivnom sudjelovanju tužiteljice u Hrvatskom umjetničkom društvu (HKUD-u) „Skakava" nemaju dokaznu vrijednost. Općenita tvrdnja da u hrvatskim udrugama mogu sudjelovati i osobe drugih nacionalnosti nije dostatan razlog za odbijanje konkretnog dokaza. Trebalo je utvrditi trajanje članstva, stvarne aktivnosti, ulogu tužiteljice i doprinos očuvanju hrvatske kulture i identiteta.

15.1. Suprotno citiranim navodima ovoga prigovora, tuženik je s tim u vezi u osporenom rješenju dao gore citirane razloge (u smislu, da samo jedno izjašnjavanje pripadnicom hrvatskog naroda u državnim maticama i to nakon podnošenja ovdje predmetnoga zahtjeva, te članstvo u navedenom HKUD, sagledani i pojedinačno i združeno, ne pružaju dovoljno uporišta za utvrđenje gore navedene za rješavanje bitne činjenice pripadnosti hrvatskom narodu) a koje i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

16. Do drukčijeg rješavanja ne može dovesti ni (po tužitel jici također prigovorena) činjenica da je tužiteljica i danas još uvijek vlasnica nekretnine na području Republike Hrvatske (u Gunji) stečene osnovom nasljeđivanja pok. joj oca KL.

17. Iz ovih razloga u ovome sporu nisu izvedeni ovi po tužiteljici predloženi dokazi.

17.1. Nije saslušavana tužiteljica, jer je ona na zapisnik saslušana u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu a taj je zapisnik u spisu tuženika.

17.2. Nije saslušavana službena osoba tuženika koja je donijela osporeno rješenje, jer je ona razloge toga i takvoga rješenja navela u njegovu obrazloženju a ovaj sud ih je prihvatio, kao pravilne i potpune, iz gornjih razloga ove presude.

17.3. Nije pribavljana brakorazvodna presuda za tužiteljičine roditelje, jer činjenice da im je i kada brak razveden nisu niti bile sporne u ovome upravnom sporu.

17.4. Nije pribavljena potvrda navedenoga HKUD-a o trajanju i naravi članstva i aktivnosti tužiteljice, te s tim u vezi nisu saslušavani predsjednik i članovi toga HKUD- a kao svjedoci; sve jer je potvrda toga HKUD-a o tim okolnostima u spisu tuženika (potvrda od 10. lipnja 2021.) a okolnosti toga članstva tužiteljice obrazloženo su ocijenjene i osporenim rješenjem i ovom presudom.

17.5. Nisu pribavljeni dokazi javnopravnih tijela BiH o upisima narodnosti u državne matice za tužiteljicu, jer su isti već pribavljeni u spis tuženika, koji je na raspravi u ovome upravnom sporu cijeli čitan u dokazne svrhe.

18. Zbog prethodno navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim tj. neopterećenim bitnim postupovnim povredama a donesenim pravilnom primjenom gore citirane mjerodavne zakonske materijalne odredbe na pravilno i potpuno utvrđeno i obrazloženo činjenično stanje.

19. Stoga je (izrekom ove presude) tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja odbijen kao neosnovan (članak 116. stavak 1. ZUS-a) čime je tužiteljica izgubila ovaj spor pa je odbijena i sa zahtjevom za naknadu troška (članka 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 20. srpnja 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljice uz zapisnike o raspravi i objavi

- tuženiku uz zapisnik o objavi

- u spis (pa spis kal. 50 dana)