REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-18/2026-42

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko - upravni odjel, spram tuženika GRAD DUBROVNIK, OIB: 21712494719, Pred dvorom 1, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku zaposleniku LJ sa položenim pravosudnim ispitom, radi trpljenja uknjižbe prava vlasništva, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 15. lipnja 2026. godine u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja SJ i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 20. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku trpjeti da se Republika Hrvatska, po pravomoćnosti ove presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku uknjiži kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], Zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 15652 m2 uz istodobni njegov izbris iz zemljišne knjige, dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu asfaltne ceste površine 202 m2, a na skici lica mjesta prikazana likom A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,R,S stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mara Lučića od 6. veljače 2023, a koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.000,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku uknjižena je kao vlasništvo tuženika, a da je upis uknjižbe prava vlasništva u korist predloženika odobren je na temelju odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Kl: 940- 01/95-01/302, Ur.br: 515-02-97-15, od 6. prosinca 1997.g, premda kako nisu postojale pretpostavke za odobrenje tog upisa. Nadalje tužitelj ističe da Republika Hrvatska je temeljem odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (“Narodne novine” br. 41/90) odnosno danom 16. listopada 1990.g, kao danom stupanja na snagu tog Zakona, stekla vlasništvo na šumama i šumskom zemljištu ranijeg društvenog vlasništva, te da je nekretnina koja je predmet tužbe bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981.- 1991. godine, a u vrijeme tada važećeg Prostornog plana Općine Dubrovnik nalazila se u zoni visokih šuma i dijelom u zoni makije. Ističe da u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96) odnosno dana 1. siječnja 1997.g., u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Dubrovniku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je upisana kao društveno vlasništvo. Prije podnošenja tužbe, u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se obratila tužen iku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a da je tužiteljičin zahtjev tuženiku dostavljen dana 2. srpnja 2021.,te da je tuženik podneskom od 31. kolovoza 2021. godine odbio sklopiti nagodbu po podnesenom zahtjevu.

2. Tuženik uredno pozvan podnijeti odgovor na tužbu u istome navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da je bivša Općina Dubrovnik na temelju kupoprodaje 8. svibnja 1912. godine Z.br. 2972 spisa Ć.k. bilježnika u Dubrovniku L.Mg. L, dakle naplatnim pravnim poslom, stekla pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., te da je predmetna nekretnina 1949. godine na temelju čl. 5 Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini uknjižena na ime Općenarodne imovine. Ističe da je upis prava vlasništva nad predmetnom nekretninom izvršen 1998. godine temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku pod Z. 686/98, a na osnovi Odluke same tužiteljice od dana 6. prosinca 1997. godine, o kojem upisu je tužiteljica bila obaviještena dostavom rješenja o odobrenju tog upisa. Navodi da se tužiteljica nije usprotivila takvom upisu niti poduzela bilo kakvu radnju kojom bi takav upis osporila, a Grad Dubrovnik da je kao slijednik bivše Općine Dubrovnik navedenu nekretninu stekao kao pošteni stjecatelj na temelju valjane pravne osnove te je kao takav i upisan u zemljišne knjige već više od 20 godina. Dakle da tužiteljica nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) donijela odluku kojom je Gradu Dubrovniku priznala pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom. Navodi tuženik da je uvidom u zatraženu Lokacijsku informaciju Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Klasa: 940-01/21-01/65 Urbroj:

2117/01-06/15-21-03 od 25. kolovoza 2021. godine utvrđeno da se zemljište označeno kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi na području prim jene Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 7/05, 6/07, 10/07, 3/14, 9/14, 19/15, 18/16, 25/18, 13/19, 7/20, 2/21, 5/21) i Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 10/05, 10/07, 8/12, 3/14, 9/14, 4/16, 25/18, 13/19, 8/20, 5/21, 8/21), te da prema kartografskom prikazu „4.2 Građevinsko područje naselja – Dubrovnik“ PPU-a Grada Dubrovnika predmetno zemljište nalazi se dijelom u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja u (M1)- mješovitoj namjeni, dijelom u neizgrađenom i neuređenom dijelu građevinskog područja naselja, a dijelom potpuno izvan građevinskog područja naselja , te da prema kartografskom prikazu „1. Korištenje i namjena prostora“ GUP-a Grada Dubrovnika, predmetno zemljište nalazi se u više namjena: dijelom na području označenom kao Stambena namjena (S)-izgrađeno, dijelom na području označenom „Mješovita namjena pretežito stanovanje [M12] niske gustoće- neizgrađeno (i neuređeno)“, a dijelom na području označenom kao zaštitna šuma. Dijelom čestice, tj. između S i M12 namjene prolazi prometnica. Prema kartografskom prikazu „3.1. Promet GUP-a Grada Dubrovnika“, prometnica koja prolazi česticom, između stambene i mješovite namjene, kategorizirana je kao ostale ulice. Navodi da na dijelu predmetne nekretnine nalazi se cesta, Ulica od Nuncijate, koja sukladno Odluci o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 1/20) predstavlja nerazvrstanu cestu. Tuženik ističe da Zakonom o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19) u članku 98. propisano je da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to posebice: – ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (NN 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10), – ceste koje povezuju naselja, – ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, – terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, – pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, – druge ceste na području naselja i gradova. Nadalje ističe da člankom 101. Istoga Zakona propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Slijedom navedenog, navodi tuženik da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama u ovoj situaciji nije primjenjiv niti Republika Hrvatska može steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom jer kao što je prethodno spomenuto jedino jedinica lokalne samouprave može biti vlasnikom nerazvrstane ceste.

3. Nakon provedenog postupka Trgovački sud u Dubrovniku je donio presudu poslovni broj P-198/2021 od 26. svibnja 2023., a koje je po žalbi ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 1085/2025-2 od 4. veljače 2026. i predmet vratila na ponovni postupak.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: zemljišno knjižni izvadak kao i sa povijesnim slijedom, obavijest Grada Dubrovnika, Klasa: 380-01/21-10/160, Urbroj: 2117/1/01- 15/11-21-02 od 13. svibnja 2021., izvod iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981.-1991. s popisom šuma u društvenom vlasništvu, zahtjev za mirno rješenje spora i povratnica, Lokacijska informacija Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Klasa: 940-01/21-01/65 Urbroj: 2117/01-06/15-21-03 od 25. kolovoza 2021. godine, ispis popisa nerazvrstanih cesta koji sukladno čl. 8 Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika, povijesni prikaz zk izvatka i prijepis pogodbe kupoprodaje sa potvrdom zk odjela Dubrovnik, odluka Vlade RH od 6.12.1997.g. sa potvrdom zk odjela Dubrovnik, te je izvršen očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka prometne struke i geodetske struke i određeno je vještačenje i saslušani vještaci.

5. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te kako tuženik nije osporio valjanost istih isprava, sud je odlučio kao u toč. I izreke presude.

6. Iz isprava priloženih spisu proizlazi da je tužitelj postupio sukladno čl. 186.a ZPP i prije pokretanja postupka se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, te je sud pregledom zk izvatka utvrdio da je upisan vlasnik nekretnine tuženik Grad Dubrovnik od ožujka 1998.g. (na temelju odluke od 6.12.1997.g. Komisije Vlade RH) a da je 1997.g. bila nekretnina upisana u vlasništvu Općenarodne imovine.

7. Iz izvoda iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981. -1990. s popisom šuma u društvenom vlasništvu proizlazi da je predmetna čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavni dio Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981 – 1990. godine. Iz obavijesti Grada Dubrovnika, Klasa: 380-01/21-10/160, Urbroj: 2117/1/01- 15/11-21-02 od 13. svibnja 2021. proizlazi da su isti obavijestili da se predmetna čestica nalazila u obuhvatu u zoni visokih šuma i dijelom u zoni makije u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

8. Iz spisu priložene Lokacijske informacije Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Klasa: 940-01/21-01/65 Urbroj: 2117/01- 06/15-21-03 od 25. kolovoza 2021. godine i popisa nerazvrstanih cesta koji sukladno čl. 8 Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika utvrđeno je da se zemljište označeno kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi na području primjene Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 7/05, 6/07, 10/07, 3/14, 9 /14, 19/15, 18/16, 25/18, 13/19, 7/20, 2/21, 5/21) i Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 10/05, 10/07, 8/12, 3/14, 9/14, 4/16, 25/18, 13/19, 8/20, 5/21, 8/21), te da se predmetno zemljište nalazi dijelom u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja u (M1)-mješovitoj namjeni, dijelom u neizgrađenom i neuređenom dijelu građevinskog područja naselja, a dijelom potpuno izvan građevinskog područja naselja te da u dijelu predmetne nekretnine nalazi se cesta, Ulica od Nuncijate, koja sukladno Odluci o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ br. 1/20) predstavlja nerazvrstanu cestu.

9. Iz nalaza i mišljenja te iskaza vještaka za geodeziju Mara Lučića proizlazi da je utvrdio da se na dijelu čestice 258/2 uz ostale izgrađene objekte nalazi i asfaltna cesta površine 202 m2, dok iz nalaza i mišljenja te iskaza vještaka prometne struke GJ proizlazi da dio predmetne čestice predstavlja nerazvrstane ceste odnosno komunalne infrastrukture Grada Dubrovnika.

10. Nije sporno da u zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan tuženik, te nije tijekom postupka bilo sporno ni da do upisa Grada Dubrovnika je bila upisana Općenarodna imovina.

11. Stoga je potrebno ispitati je li predmetna nekretnina postala vlasništvo tužitelja na osnovi samog zakona.

12. Prema odredbi čl. 18. Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim onih u privatnom vlasništvu, jesu u vlasništvu Republike Hrvatske. Ta odredba unesena je u Zakon o šumama odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. Odredbom čl. 5. Zakona o šumama propisano je da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od deset ari. Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do deset ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima. Šumskim zemljištem smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma. U slučaju sumnje ili spora da li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem smatra šumom odnosno da li se neko zemljište smatra šumskim zemljištem odlučuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva odnosno Vlada Republike Hrvatske.

13. Da bi tužitelj stekao vlasništvo nad šumama i šumskom zemljištu, moraju se kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu i da se radilo o šumi ili šumskom zemljištu na površini većoj od deset ari. Ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđa Zakon o šumama niti je kao osnova za stjecanje prava vlasništva ili za promjenu pravnog statusa zemljišta to propisano. Šume i šumsko zemljište koje su se na dan 16. listopada 1990. nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome nalaze li se u zoni građevinskog zemljišta ili izvan toga, postale su na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3459/2015 od 25. travnja 2019.g.)

14. Predmetna nekretnina se vodi u zemljišnim knjigama kao pašnjak, ali iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981. -1990. s popisom šuma u društvenom vlasništvu proizlazi da je predmetna čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavni dio Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981 – 1990. godine.

15. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir odredbu čl. 5. Zakona o šumama kojom je propisano što se smatra šumskim zemljištem, jasno proizlazi da je predmetna čestica u naravi bila šumsko zemljište budući da je bila obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima dubrovačkog užeg područja krša za razdoblje 1981.-1990., dakle, i na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90). Na taj dan predmetna nekretnina nalazile su se u društvenom vlasništvu, odnosno postala na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na nekretninama takvog statusa, po samom zakonu. Sve promjene nastale nakon datuma 16. listopada 1990 (uključujući i upise prava vlasništva i status nekretnine) bez ikakvog su pravnog značaja u odnosu na tužiteljevo stjecanje prava vlasništva.

16. Vezano uz tuženikov prigovor kako je upis prava vlasništva nad predmetnom nekretninom izvršen 1998. godine temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku pod Z. 686/98, a na osnovi Odluke Vlade Republike Hrvatske od dana 6. prosinca 1997. godine, sud zaključuje kako je u slučaju neslaganja, zakon uvijek nadređen vladinoj odluci. Prema hijerarhiji pravnih propisa u Republici Hrvatskoj, Vlada je dužna donositi svoje odluke i uredbe u skladu sa zakonima koje je donio Hrvatski sabor. Ako je vladina odluka u suprotnosti sa zakonom, ona je pravno nevaljana i primjenjuje se odredba iz zakona. Nadalje u odnosu na navode tuženika kako je tuženik dosjelošću postao vlasnik predmetne nekretnine, tuženik, na kojem je teret dokaza takve činjenice, koju je on iznio u postupku, nije predložio dokaze odnosno da se radi o kvalificiranom posjedu.

17. Odredbom čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu ZV) zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu.

18. Prema čl. 168 ZV-a ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava. Članak 130. ZV-a propisuje tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Odredbom čl. 161. st. 1 ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

19. Članak 102. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, 156/2025) je propisano kako nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Nerazvrstana cesta upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Obzirom da iz nalaza i mišljenja oba vještaka proizlazi da je u dijelu predmetne nekretnine izgrađena nerazvrstana cesta, u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev, kao u izreci. Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu asfaltne ceste površine 202 m2, a na skici lica mjesta prikazana likom

A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,R,S stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mara Lučića od 6. veljače 2023.

20. Slijedom svega navedenog proizlazi da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja po samom zakonu u pretežitom dijelu kako je ranije opisano, te je stoga opravdan i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kako je navedeno pod toč. I izreke u pretežitom dijelu osim 202m2 nerazvrstane ceste.

21. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.5 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tužitelja (l.s. 229), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023, 107/2025 dalje: OT) koja se primjenjuje sukladno čl. 41 Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18 , 21/ 22), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja. Sud je tužitelju priznao troškove za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova (Tar. br. 28. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 24.8.22, 23.11.22, 26.4.23 i 15.6.26. u iznosu od 250 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), te za podnesak tužbu 250 bodova (Tar. br. 7. toč. 1. OT-a), dakle ukupno 1500 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 3.000,00 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 3.000,00 eura i odlučeno kao u toč. II izreke presude.

21. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 20. srpnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.