REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-1182/2026-5

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji Martini Pamić uz sudjelovanje zapisničara Nikole Budora, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽB zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-946/2026 od 10. lipnja 2026., izmijenjene na raspravi 20. srpnja 2026., nakon održane javne rasprave 20. srpnja 2026., u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika ŽBT, optuženog ŽB osobno uz braniteljicu po službenoj dužnosti, Miru Pavić Peteh odvjetnicu u Zagrebu te opunomoćenicu Doroteju Marković odvjetnicu u Zagrebu u zamjenu za odvjetnicu Andreju Škavić te u odsutnosti svih objavio je 20. srpnja 2026. i istog dana

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. ,36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP)

Optuženi ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i ĆB, rođene Ć, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina RH, keramičar oblagač, pismen sa završenom srednjom školom, uzdržava se radom na crno te ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.000,00 eura, razveden, otac maloljetnog djeteta starosti 5 i pol godina, bez imovine, vojsku služio 2002. u Koprivnici, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

11. svibnja 2026. oko 19:00 sati, u Zagrebu, Tratinska ulica, revoltiran razgovorom oko cijepljenja kćeri NB, u nakani da ustraši bivšu suprugu OB, najprije pokazao kažiprstom na grkljan i rekao: „ OB tu ti uđe!“, a potom na potiljak i rekao: „A tu ti izađe!“, nakon čega je 13. svibnja 2026. oko 19:20 sati, na okretištu tramvaja na Ljubljanici, prilikom predaje kćeri NB postupajući u istoj nakani rekao joj: „nemojte mi petljati po djetetu kosti ću vam polomiti“, dok je 15. svibnja 2026. oko 19:30 sati, u Zagrebu, Ljubljanica 39, prilikom predaje kćeri, u istoj nakani joj rekao: „začepi gubicu, zube ću ti izbiti“, a nakon što ga je bivša supruga JB pitala prijeti li joj, rekao joj: „ja ti obećavam zube ću ti izbiti, ja se zatvora ne bojim“, kojim ponašanjem i riječima je kod bivše supruge JB izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju – opisano po članku 139. stavcima 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11

Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, optuženi ŽB se osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 17. svibnja 2026. pa nadalje.

II./ Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a, optuženi se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP -a kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e nj e

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 10. lipnja 2026. uvodno navedenu optužnicu protiv optuženog ŽB, zbog kaznenog djela iz članka 139. KZ/11, počinjenog na štetu UB, koju optužnicu je zastupnik optužbe izmijenio na raspravi 20. srpnja 2026. Oštećena JB upitana na raspravi navela je kako želi sudjelovati u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika ali da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

2. Pozvan da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi optuženi ŽB očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao i razgledao dokaze u spisu i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (list 3-8 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave samo u dijelu tko je kada i protiv koga podnio (list 11-13 spisa). Sud je na raspravi ispitao u svojstvu svjedoka OB. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi ŽB te je sud pročitao izvadak iz kaznene evidencije sa lista 63 spisa.

3.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP-a odbio dokazni prijedlog braniteljice da se od VII. policijske postaje Zagreb pribavi spis vezano uz kazneni postupak protiv optuženog na okolnosti vjerodostojnosti iskaza svjedokinje, kao nevažan obzirom na to da ne postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi i odlučnih činjenica. Naime, vjerodostojnost iskaza svjedoka je slobodna ocjena suda, a ne činjenica koju treba dokazivati u postupku.

4. Nije bilo sporno da su optuženi ŽB i oštećena JB bivši supružnici, o čemu su oboje iskazivali u svojim iskazima. Nije sporno niti da imaju zajedničko dijete, maloljetnu NB kao što je i nesporna činjenica da su u inkriminirano vrijeme optuženi i oštećna bili zajedno, odnosno da su se u inkriminirano vrijeme susreli, a koju činjenicu ne spore niti jedno od njih.

5. Sporno je bilo da li je optuženi postupao na način kako ga se tereti.

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi ŽB je naveo kako su u ponedjeljak 11. svibnja njihova kći i on čekali bivšu suprugu kako bi otišli svi zajedno u dom zdravlja, da je on bio taj koji je ušao u ordinaciju gdje se vršio pregled djeteta i to mjerila visina i težina i pričao s pedijatricom. Nakon pregleda svo troje su se uputili prema tramvajskoj stanici i tada su njegova bivša supruga i on razgovarali kako njihova kći treba obaviti još jedno cijepljenje prije škole i on joj je tada rekao da bi volio biti uključen u sve to, a ne da to bude samo jednostrana odluka . Kao i uvijek otpratio ih je do adrese stanovanja i otišao doma. Drugi dan je kao po običaju doveo kćer na Ljubljanicu i tada je njegova bivša supruga srela svoju mlađu sestru, a njihova kćer i on su nastavili prema zgradi gdje su se oprostili i još joj je dao neku odjeću. U petak kad je vraćao kćer dogovor je bio da to napravi na adresi preko puta stana bivše supruge jer se ona nalazila kod svoje sestre i on je ostavio dijete i samo je svojoj bivšoj supruzi rekao da se moraju držati onoga što su se dogovorili prilikom razvoda braka, jer imaju zajedničko skrbništvo i da se njih dvoje trebaju dogovarati bez prisutnosti njihove kćeri. Negira da bi prijetio svojoj bivšoj supruzi niti joj je u devet i pol godina braka ikada naudio niti bi joj naudio jer je ista majka njegova djeteta i uvijek će to ostati. Naveo je kako nema ništa protiv cijepljenja njihova kćeri, svjestan je da ona ide u gradski vrtić kao i da će u školu i da je uvjet za to da bude cijepljena. Ne može reći da njegova bivša supruga i on imaju nesuglasica, znali su pričati jer je on imao saznanja da su djeca nekih njegovih prijatelja nakon cijepljenja imali problema s autizmom. Kao i u vezi tako i za vrijeme trajanja braka samo je htio da međusobno pričaju. Ne zna zašto bi ga bivša supruga teretila na način kako je dala svoj iskaz, može samo pretpostaviti da je to zbog potreba oduzimanja djeteta, a s kojim on inače ima jako dobar odnos. Naveo je i kako cijeli taj tjedan od 11. svibnja do 15. svibnja između njega i njegove bivše supruge nije bilo nesuglasica, a u tome tjednu je u ponedjeljak, srijedu i petak pokupio kćer iz vrtića jer je ista neparne dane s njim. Dodao je i da jedanaest godina poznaje svoju bivšu suprugu i da mu je žao ako joj je u tom razdoblju rekao nešto u afektu, a zbog čega bi ga se ona bojala. Navodi kako oni nisu niti u vezi niti u braku imali svađe te da je neosuđivana i nekažnjavana osoba.

7. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao OB. Tako je ista navela kako su 11. svibnja ove godine, ŽB i ona vodili zajedno njihovu zajedničku kći NB, starosti pet godina na cijepljenje jer je ista bila naručena taj dan u 18,30 sati. Nakon cijepljenja ŽB, NB i ona da su krenuli prema tramvajskoj stanici i to na način da su ŽB i NB hodali ispred nje držeći se za ruke, a ona da je hodala jedan korak iza njih. Bili su u Tratinskoj ulici i kretali se Vukovarskom ulicom. Tada je rekla da joj je doktorica rekla da NB treba cijepiti još prije škole, na što da joj je ŽB odgovorio da želi ugroziti NB. Tada se okrenuo prema njoj i prstom pokazao na predio vrata i rekao „tu uđe“, a potom je pokazao istim prstom na svoj potiljak i rekao „tu izađe“. To je ponovio dva puta. Tada su ušli u tramvaj i NB joj je rekla kako je tata rekao da će cijepiti sve, na što joj je ona odgovorila da tata to ne može učiniti. Kasnije toga dana ŽB je zvao provjeriti kako je NB, a svjedokinja ga je pitala da li joj je on ranije toga dana prijetio da će ju ubiti, on je odgovorio ne nego da će ju cijepiti. Drugoga dana 12. svibnja negdje oko 20,00 sati NB da je razgovarala na telefon sa ŽB i on je poklopio na što joj je NB rekla da je tata preklopio i ona mu je tada snimila video koji mu je svjedokinja poslala, a u kojem videu ga je NB pitala zašto je preklopio razgovor jer da mu je još nešto htjela reći. U srijedu, 13. svibnja, svjedokinja je navela da je radila popodne i NB je bila kod ŽB i ona se javila da je došla na Ljubljanicu i tada su svo troje ponovno krenuli prema njihovoj zgradi, jer je ŽB inače pratio NB do ulaza u zgradu, a ona je ponovno hodala iza njih. Tada joj je ŽB rekao da je čitao da je NB urednog rasta, na što mu je svjedokinja rekla da joj je doktorica rekla da ju moraju pratiti i doći na pregled. ŽB joj je na to odgovorio da mu ne petljamo po djetetu jer da će nam polomiti kosti. U četvrtak 14. svibnja, NB i ŽB su ponovno razgovarali na videopoziv i NB ga je ponovno pitala zašto je poklopio na što se svjedokinja uključila i rekla da neka joj se ispriča kada ga to ponovno pita jer je to očito smeta. U petak 15. svibnja sjeća se da je padala kiša i ŽB je pokupio NB, a ona se nalazila na adresi svoje sestre jer joj je pomagala jer je slijedećeg dana bila prva pričest njezina nećaka. ŽB je oko 19,20 sati javio da dolazi sa NB i svjedokinja se spustila ispred zgrade sa svojim nećacima, a kada je NB došla sa njezinim nećacima se uputila u zgradu, na što je ŽB se nagnuo i pogledao da li su ušli i onda joj je rekao „sada kada nema NB slušaj me dobro, zube ću ti izbiti“, na što ga je pitala da li joj prijeti, a on je na to rekao da joj ne prijeti nego da joj obećaje da će joj izbiti zube. Potom je rekao da se ne boji zatvora te se udaljio, a svjedokinja se od tih riječi sledila i ostala stajati na mjestu da bi potom nakon nekoliko trenutaka otišla u stan svoje sestre.

8. Spisu prileže i zapisnik o zaprimanju prijave iz kojeg proizlazi da je oštećena JB prijavila optuženog ŽB zbog kaznenog djela prijetnje i to 17. svibnja 2026. u 12,10 sati.

9. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženi ŽB počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano kao u izreci presude. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi, s ciljem da ustraši OB, za vrijeme dok su se isti nalazili u inkriminirano vrijeme zajedno rekao kako će joj polomiti kosti, izbiti zube, a također je i neverbalno, odnosno konkludentim radnjama, pokazivanjem u predjelu vrata izgovorio prateće riječi, koje cjelokupno ponašanje optuženog ŽB u opisanim situacijama predstavlja ozbiljnu prijetnju usmrćenjem . Naime, iskaz svjedokinje UB sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim jer je ista iskazivala vrlo detaljno, opisujući pritom događaje i kako se priikom istih osjećaala, a također je iskaz potkrijepljen i činjenicom da je oštećena nakon inkriminiranih događaja sve prijavila i nadležnoj policijskoj postaji. U ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje sud se uvjerio time što je ista ispitana na raspravi pokazivala svoje emocije, kojom prilikom je bila vrlo uznemirena i na rubu plača. Osim toga, njezin iskaz je u cijelosti konzistentan iskazu kojeg je dala ispitana pred policijskim istražiteljem. Sud se uvjerio u njezin iskaz i iz razloga jer ista na sud ostavila dojam iskrene osobe i bez imalo zadrške je iskazivala ne samo o inkriminiranom događaju već i o sličnim situacijama koje su se događale između nje i optuženog. Osim toga, valja primijetiti kako su iskazi oštećene i obrana optuženog u potpunosti suglasni, osim u dijelu u kojem optuženi negira da bi počinio kazneno djelo, a koju obranu će sud kasnije u obrazloženju presude također cijeniti. Sud je nedvojbeno utvrdio da se događaj dogodio upravo onako kako se to stavlja na teret optuženom, a sve iz iskaza svjedokinje UB. Potrebno je napomenuti kako je kod kaznenog djela prijetnje odlučno jesu li izgovorene riječi kao i konkludentne radnje objektivno prikladne izazvati strah i osjećaj ugroženosti kod osobe kojoj su upućene i s tom su namjerom upravo i izgovorene i pokazane. Nesporno je da su inkriminirane riječi po sadržaju da će se nekome polomiti kosti ili izbiti zube objektivno prikladne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, a posebice izgovaranje riječi „tu uđe“ i „tu izađe“, pritom pokazujući na vrat, koji je vitalan i vrlo važan dio ljudskog tijela i poznato da se u predjelu istoga nalaze brojne krvne žile i bitne arterije za funkcioniranje ljudskog organizma i ukoliko bi došlo do jače ozljede vrata ihod bi za osobu mogao biti fatalan. Upravo opisana konkludentna radnja ukazuje na namjeru optuženog da počini kazneno djelo jer je opće poznato kako se ljudi ne cijepe u vrat već se pokazivanje u predjelu istoga smatra da se drugoj osobi prijeti smrću. Osim objektivnog obilježja kaznenog djela prijetnje, a to je ozbiljna prijetnja u konkretnom slučaju smrću, sud je nedvojbeno utvrdio kako se u ponašanju optuženog ostvarilo i objektivno obilježje da je prijetio bivšoj supruzi, odnosno bliskoj osobi. Jednako tako je za naglasiti kako se kod kaznenog djela prijetnje ne traži ostvarenje prijetnje kao što nije odlučno jesu li prijeteće riječi izazvale osjećaj straha ili uznemirenosti, već je odlučno jesu li objektivno prikladne izazvati taj strah i uznemirenosti, a što sud smatra da riječi i pokreti optuženog svakako jesu podobni. Osim toga, u duhu navedenog, strah kao subjektivni osjećaj oštećene nije bitno obilježje kaznenog djela prijetnje. Ovakvo postupanje optuženika sadržava obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer se radilo o ozbiljno j prijetnji smrću prema životu bliske osobe te je takvim postupanjem optuženik ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja jer je htio počinjenje kaznenog djela kao takvo i kao svoje. Naime, o namjeri optuženog za počinjenjem kaznenog djela govori činjenica da je u dva odvojena navrata oštećenoj izrekao kako će joj polomiti kosti i izbiti zube, a također joj je konkludentim radnjama popraćenima riječima pokazao na prednj i stražnji dio vrata, što nesporno ukazuje da je itekako bio svjestan svog postupanja i htio ga je kao takvo i kao svoje.

10. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Iskaz oštećene UB sud je cijenio istinitim jer je iskazivala o događaju kojem je svjedočila pritom navodeći i kako se sama osjećala, što je sud cijenio životno logičnim i vjerodostojnim. Što se tiče obrane, sud istoj nije povjerovao, obzirom da nije za sud logično da bi optuženi naveo kako nije prijetio te vrlo smireno i potpuno benevolentno prihvaća činjenicu da se protiv njega vodi kazneni postupak. Ono što je sudu još više nelogičnije jest obrazloženje optuženog da je motiv oštećene za prijavu oduzimanje djeteta. U potpunosti ovakva obrana optuženog ukazuje na činjenicu da je isti nekritičan spram svog postupanja i još uvijek nedovoljno zreo da se suoči sa svim posljedicama svog ponašanja. Njihov odnos (optuženog i oštećene) je zaista nezavidan i problemi sa kojima su se i optuženi i oštećena susreli, pa sud smatra kako je nažalost to sve poticajno i djelovalo na optuženog, koji se očito nije znao nositi sa svim problemima te je posegnuo za nečim što nije nikako prihvatljivo, a to je počinjenje kaznenog djela prijetnje.

11. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da su u radnjama optuženika ŽB ispunila se sva objektivna obilježja kaznenih djela i to kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, a kako je kazneno djelo počinjeno na štetu bivše supruge time je ostvareno zakonsko obilježje bliske osobe, sukladno odredbi članka 87. stavka 9. KZ/11, dok je sud utvrdio na strani optuženog subjektivni element da je isti počinio kazneno djelo s oblikom krivnje koje se u kaznenom pravu zove izravna namjera prvog stupnja, kao što je to opisano prethodno u presudi.

12. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi u odnosu na optuženog ŽB bila adekvatna njegovoj kaznenoj odgovornosti, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11. Kao olakotno je optuženom ŽB cijenjena činjenica da je otac maloljetne djevojčice, kao ida je kazneno neosuđivana osoba. Naime, iz iskaza oštećene i optuženog razvidno je kako je njegov odnos sa maloljetnom kćerkom dobar, da isti brine o njoj kao i činjenica da je oštećena usprkos prijetnjama kojima je bila izložena imala ipak dovoljno povjerenja u optuženog da se brine o zajedničkom djetetu, uvjerenja da joj isti neće ni na koji način nauditi, pa sud može iz navedenog zaključiti kako se usprkos ovom kaznenom postupku ipak radi o dobrom ocu. Otegotnih okolnosti na strani optuženog ŽB sud je našao u u upornosti i ustrajnosti daa kroz tri odvojena događaja poseže za nedopustivim ponašanjem, a to je prijetećim riječim i postupcima kako bi uplaššio oštećenu. Imajući u vidu značaj svih utvrđenih olakotnih okolnosti u odnosu na otegotne, sud je optuženog ŽB osudio na kaznu zatvora u šest mjeseci, a koju kaznu sud smatra u konkretnoj situaciji primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ono što sud smatra bitnim za naglasiti jest da je ovakvo postupanje optuženika za svaku osudu, kako moralnu tako i ljudsku, a posljedično i pravnu koja je i izrečena ovom presudom. Naime, tako izrečenom kaznom optuženom se mora ukazati na nedopustivost njegova ponašanja kao i da se takvo postupanje ne tolerira u uređenom društvu. Tim više što isti čini kazneno djelo na štetu svoje bivše supruge, majke i njegovog djetea i koja o istoj brine, pa je potrebno ukazati optuženom i da takvim ponašanjem šalje lošu sliku ne samo društvu i njegovim članovima već onima za čiji odgoj bi trebao brinuti i biti uzor, a to je njegovo dijete. Stoga sud smatra da je kazna na koju je optuženi osuđen upravo primjerena svim okolnostima počinjenog djela. Navedenu vrstu i mjeru kazne sud je primijenio prema optuženom jer smatra da će se svrha postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 17. svibnja 2026. pa nadalje.

13. Također, sud smatra da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora. Osim toga, ovakva kazna će djelovati i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, ovakvom će kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

14. Sud je optuženog ŽB oslobodio snašanja troškova kaznenog postupka, na temelju u izreci citiranih zakonskih članaka, uzimajući u obzir njegove imovinske prilike, bez stalnog zaposlenja, da je otac maloljetnog djeteta te da se trenutno nalazi istražnom zatvoru, bez realne mogućnosti za zaradom. Navedena odluka suda donesena je uzimajući u obzir i broj radnji poduzetih u ovom konkretnom kaznenom postupku.

U Zagrebu 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-946/2026

2) Optuženi ŽB

3) Braniteljica, odvjetnica Mira Pavić Peteh

4) JB

5) Opunomoćenica, odvjetnica Andreja Škavić