REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-4149/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete iznos od 7.010,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.''
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja MP dana 27.6.1994. smrtno stradao u prometnoj nezgodi, te da je u ovosudnom predmetu br. P-2731/2011 utvrđen njegov doprinos za štetni događaj u omjeru od 60 %, a osiguranika tuženika u omjeru od 40 %. Rješenjem tužitelja br. MO-724378 od 15.91994. udovici pok. osiguranika tužitelja IP priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj je za razdoblje od 1.9.2023. do 30.4.2026. isplatio s osnova obiteljske mirovine iznos od 17.525,06 EUR, a 40 % tog iznosa iznosi 7.010,02 EUR, što predstavlja štetu za tužitelja. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 156. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika iznos od 7.010,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), a ne ZOMO.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a br. MO-724378 od 15.9.1994. (list 3-4 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 6-21 spisa), odštetni zahtjev od 28.4.2026. (list 22-23 spisa), odgovor tuženika od 12.5.2026. (list 24 spisa) i obračun isplaćene mirovine od 28.4.2026. (list 5 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog isplaćene mirovine udovici pok. osiguranika tužitelja povodom prometne nezgode koja se dogodila 27.6.1994., a kojom prilikom je smrtno stradao osiguranik tužitelja MP.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja MP smrtno stradao u predmetnom štetnom događaju, te da je u ovosudnom predmetu P-2731/2011 utvrđen doprinos osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj u omjeru od 60 %.
7. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva.
8. Iz rješenja tužitelja br. MO-724378 od 15.9.1994. (list 3-4 spisa) proizlazi da je udovici pok. osiguranika IP priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 27.6.1994.
9. Iz obračuna isplaćene mirovine od 28.4.2026. (list 5 spisa) proizlazi da je IP u razdoblju od 1.9.2023. do 30.4.2026. isplaćena mirovina u ukupnom iznosu od 17.525,06 EUR, te da 40 % od ukupnih primanja iznosi 7.010,02 EUR.
10. Međutim, sukladno važećoj sudskoj praksi, kao što su primjerice odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-68/2019 od 1.3.2022., Rev-235/2023-2 od 4.4.2023., Rev- 12/2022 od 12.1.2022. i Rev-866/2022-2 od 30.8.2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te se stoga u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZOMO-a, odnosno odredba čl. 164. ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, te je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena odredbama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor osiguranju, a u ovom slučaju to su odredbe ZOOP-a.
12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je zaključen i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti između vozača (štetnika) i tuženika, te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su pak propisane ZOOP-om.
13. Naime, osiguravajuća društva, pa tako i tuženik, nisu štetnici, nego temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (konkretno vozača) i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen ZOOP-om, pa je tako čl. 8. st. 1. propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim Ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredba čl. 27. ZOOP-a koji uređuje ''Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja'', budući je ZOOP iz naprijed navedenih razloga lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, te se ne primjenjuju odredbe ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
16. Odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok st. 2. istog članka ZOOP-a određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. istog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga u ovom predmetu valjalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
17. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a trebao dokazati postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine utvrđene njegovim rješenjem i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
18. Kako tužitelj, na kojem je teret dokaza (a ne na tuženiku), naprijed navedeno nije dokazao (financijsko vještačenje), tužitelj dakle, nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokaza dokazivanja iz odredbe čl. 221.a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
19. Sud nije priznao tuženiku trošak postupka, jer ga tuženik niti nema.
20. Stoga je sud odlučio kao u izreci.
U Zagrebu, 20. srpnja 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: tužitelju
tuženiku
