Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-680/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja Bessera d.o.o. iz Osijeka, Zadarska 2, OIB: 65420950279, kao pravnog slijednika Oxalis d.o.o. OIB: 46514673940, iz Osijeka, Zadarska 2, zastupan po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Loop d.o.o., OIB: 184167589059, Dravska 30, Kuršanec, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Povrv- 9/2024 od 10. prosinca 2024., dana 20. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem Povrv-9/2024 od 10. prosinca 2024. u točkama I i II izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ljiljane Blažeka iz Preloga, Glavna 26, broj Ovrv-1190/2023 od 17. travnja 2023., te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se ovršeniku Loop d.o.o., OIB: 04167589059, Dravska 30, 40000 Kuršanec, da ovrhovoditelju Oxalis d.o.o., OIB: 46514673940, Zadarska 2, 31000 Osijek, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1799-23, namiri tražbinu u iznosu od 9,56 EUR / 72,03 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.11.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 04167589059-1799-23, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi te da mu u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 105,87 eur/797,68 kuna uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na račun IBAN [broj bankovnog računa].

2. U točki II izreke odlučeno je da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta („Službeni glasnik Grada Osijeka“ broj 2 od 4. veljače 2019. i čl. 13. Pravilnika o organizaciji i načinom naplate parkiranja („Službeni glasnik Grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) i da je trebalo utvrditi da je tuženik dužan platiti kartu za parkiranje jer je bio evidentiran u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik vozila koje je parkirao na mjestu na kojem je bilo dozvoljeno parkiranje i to u Osijeku u ulici F. Muceka broj 1, u 1. zoni, i da iz fotografije vozila proizlazi da je vozilo u vlasništvu tuženika registarske oznake broj [registarska oznaka] bilo parkirano u toj ulici te da je dostavio i dnevnu parkirališnu kartu i račun iz kojeg je vidljivo koliko iznosi dug tuženika.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9,56 eura na ime dnevne parkirne karte za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je bilo parkirano na javnom parkiralištu na kojem poslove organiziranja parkiranja obavlja tužitelj.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik bio vlasnik predmetnog vozila koje je zatečeno parkirano na parkiralištu kojem upravlja tužitelj, da je u dnevnoj parkirnoj karti naznačeno vrijeme i mjesto opažanja vozila bez plaćene karte kao i marka i registarska oznaka vozila, da iz vjerodostojne isprave proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos 9,56 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. studenog 2022. pa do isplate.

8. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da tužitelj na okolnosti osnovanosti svog potraživanja da je tuženik koristio usluge parkinga je u spis dostavio fotografije na listu 47. i 49. spisa, ali da iz tih fotografija se nije moglo utvrditi da je predmetno vozilo bilo parkirano na parkiralištu na kojem je pravni prednik tužitelja ovlašten vršiti naplatu usluge parkinga jer nije vidljiva lokacija tog vozila. Stoga smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost tražbine pa stoga ukida citirani platni nalog i tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku odbija njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Prvenstveno se napominje da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, da se ne može pobijati zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odnosu na primjenu općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta i čl. 12. Pravilnika o organizaciju i načinu naplate parkiranje sve objavljeno u „Službenom glasniku“ Grada Osijeka pod brojem 19 i broj 2 od 31. prosinca 2013. i 4. veljače 2019. Naime, sud prvog stupnja analizira priložene fotografije i utvrđuje da nije mogao utvrditi da je predmetno vozilo bilo parkirano na parkiralištu na kojem je pravni prednik tužitelja ovlašten vršiti naplatu usluga pariranja ali presuda suda prvog stupnja nema uopće razloga o tome koji je značaj dnevne parkirališne karte broj 1026590 od 6. lipnja 2023. i priloženog računa . Stoga se ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava u okviru sadržaja Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja ugovora o korištenju parkirališta Službeni glasnik Grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019. i Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja i to čl. 12. u kojoj odredbi je propisano da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje sa organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta te da je u dnevnoj parkirnoj karti jasno naznačeno vrijeme i mjesto opažanja vozila bez plaćene karte kao i marka i registarska oznaka vozila.

11. Sadržajem čl. 13. navedenog Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja je propisano da ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata bez kupljene parkirne karte s parkirnom kartom koja ne odgovora zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja smatra da se sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte te da se u tom slučaju izdaje dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje koji se ostavlja ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila.

12. Nadalje, dnevna parkirna karta prema navedenom Pravilniku je važeća za zonu za koju je izdana i sve niže zone naplate parkiranja, te da prema čl. 14. navedenih Općih uvjeta vlasnik vozila je dužan platiti dnevnu kartu u roku od 8 dana od dana izdavanja naloga.

13. S obzirom na izloženo budući da sud prvog stupnja ne utvrđuje relevantne činjenice radi utvrđenja osnovnosti primjene navedenih Općih uvjeta i navedenog Pravilnika već samo ocjenjuje priložene fotografije, a ne ocjenjuje sve dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a žalbu tužitelja je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki I i II izreke ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

14. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 20. srpnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković