REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gudndulićeva 27
SPLIT
Poslovni broj: K-128/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mili Kragić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šarić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika GŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu KZ/97.), nakon rasprave održane rasprave 25. svibnja 2026. i 16. srpnja 2026. u nazočnosti okrivljenika GŠ, njegovog branitelja odvjetnika Tonija Vukičevića te Antona Hefera - zamjenika ODO u Splitu, a presude objavljene 20. srpnja 2026. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.) pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu, broj: K-1096/2014 od 13. travnja 2017. djelomično se stavlja izvan snage i to u odluci o odluci o oduzimanju imovinske koristi i u odluci o posebnoj obavezi, dok se u ostalom dijelu ostavlja na snazi te sada glasi:
Okrivljeni: GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sin pok. G i majke pok. C rođene U, rođen **.**.1973., u [adresa], po zanimanju ekonomist, sa završenom srednjom školom, državljanin Republike Hrvatske, oženjen, otac dvoje djece, s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], nezaposlen, bez primanja, bez imovine, vojsku nije služio, neodlikovan, neosuđivan, drugi kazneni postupak u tijeku, brani se sa slobode,
k r i v j e
I. što je u razdoblju od 27. kolovoza 2003. do 26. veljače 2004. u Splitu i Zagrebu kao vlasnik i direktor društva Radelić d.o.o. u nakani da za svoje društvo Radelić d.o.o. pribavi znatnu imovinsku korist poslovnici ZAGREBAČKE BANKE d.d. u Gundulićevoj ulici u Splitu i pisanim putem Službi inozemnih čekova „Zagrebačke banke“ u Zagrebu radi naplate preko ZAGREBAČKE BANKE d.d. podnio na naplatu 36 čekova inozemnih banaka do kojih je došao na neutvrđen ali protuzakonit način i to:
1. dana 27. kolovoza 2003. podnio na naplatu čak broj: 030094 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 136.649., 80 USD,
2. dana 27. kolovoza 2003. podnio na naplatu ček broj: 151962 banke
WELLSFARGO NATIONAL ASSOCIATION CALIFORNIA izdavatelja PROACT MONTERRE CALIFORNIA na iznos od 249.119,88 USD,
3. dana 25. studenog 2003. podnio na naplatu ček broj: 698840 banke HSBC BANK PLC izdavatelja SAINSBURYS SUPERMARKETS na iznos od 135.452,76 GBP,
4. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 003255 banke NATWEST izdavatelja TJS na iznos od 41.021,97 GBP,
5. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 717245 banke BARCLAYS izdavatelja WAYNES SHOES PLC na iznos od 9.010,80 GBP,
6. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 004597 banke FORTIS BANK izdavatelja ARDO SHEARWAY na iznos od 3.500,00 GBP,
7. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 004362 banke BARCLAYS izdavatelja UPS LOGISTICS GROUP na iznos od 5.556,50 GBP,
8. dana 17 . veljače 2004 . podnio na naplatu ček banke: 291859 banke LLOYDSTSBC BANK izdavatelj GARDNERS BOOKS na iznos od 61.546,09 GBP,
9. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 101972 banke BANK OF SCOTLAND izdavatelja EXCEL INDUSTRIES LTD na iznos od 10.281,25 GBP,
10. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 006569 banke MIDLAND BANK izdavatelj IMAGEFARM LTD na iznos od 4.632, 10 GBP,
11. dana 17 . veljače 2004 . podnio na naplatu ček broj: 006932 banke BANK OD IRELAND izdavatelja LARSEN BUILDING PRODUCTS LTD na iznos od 14.144,06 GBP,
12. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 100736 banke BARCLAYS izdavatelja MR. CHAPMAN - MAX MARA FRANCHISE na iznos od 50.000,00 GBP,
13. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 000816 banke ULSTER BANK DUBLIN izdavatelja PRECISION TOLZMER SERVICES LTD na iznos od 62.387,62 GBP
14. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 855379 banke NATWEST izdavatelja CEEMIS CATERPILLAR na iznos od 7.460,84 USD,
15. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 002734 banke LLOYDSTSBC BANK izdavatelja TEJAS ENTERPRISE na iznos od 6.203,88 GBP,
16. dana 26. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 504132 banke FIRST TRUST izdavatelja EXCEL CLOTHING na iznos od 3.400,00 GBP,
17. dana 10. rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 015754 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 8.300,00 USD,
18. dana 10. rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 029726 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 15.000,00 USD,
19. dana 10 . rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 029720 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 16.830,00 USD,
20. dana 10. rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 029728 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 19.398,83 USD,
21. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 855379 banke BARCLAYS BANK izdavatelja THREE WALEYS WATER PLC na iznos od 7.470,00 GBP,
22. dana 10. rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 030092 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 10.365,72 USD,
23. dana 10. rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 029721 banke ABN AMRO BANK DUBLIN izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 12.780,91 USD,
24. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 512172 banke NORTHERN BANK IRELAND izdavatelja MOTOR AND SPORT BALL INC na iznos od 2.469,00 EUR,
25. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 408990 banke NORTHERN BANK IRELAND izdavatelja MCDOWELL ENTERPRISES na iznos od 5.150,05 EUR,
26. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 213946 banke HSBC BANK izdavatelja PRUDENTIAL na iznos od 6.379,02 GBP,
27. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 000039 banke HSBC BANK izdavatelja BATTEN EDWARDS LTD na iznos od 3.446,65 EUR,
28. dana 02. rujna 2003. podnio na naplatu ček broj: 001527 banke ABN AMRO BANK CHICAGO izdavatelja ELSEVIER LTD na iznos od 17.157,07 EUR,
29. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 48427302 banke ROYAL BANK OF SCOTLAND izdavatelja INLAND REVENUE na iznos od 3.678,71 GBP, 30. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 48369769 banke ROYAL BANK OF SCOTLAND izdavatelja INLAND REVENUE na iznos od 3.734,64 GBP,
31. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 48345001 banke ROYAL BANK OF SCOTLAND izdavatelja INLAND REVENUE na iznos od 5.182,84 GBP,
32. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 48443053 banke ROYAL BANK OF SCOTLAND izdavatelja INLAND REVENUE na iznos od 5.735,93 GBP,
33. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 48391762 banke ROYAL BANK OF SCOTLAND izdavatelja INLAND REVENUE na iznos od 30.165,36 GBP,
34. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 000440 banke LLOYDS TSV BANK izdavatelja THE DUFFER OF ST. GEORGE na iznos od 5.000,00 EUR,
35. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 000050 banke NATWEST izdavatelja CORPORATE COLLECTIONS UK na iznos od 3.575,15 GBP,
36. dana 17. veljače 2004. podnio na naplatu ček broj: 418859 banke NATWEST BANK izdavatelja ROZAL LONDON na iznos od 1.874,59 GBP,
neistinito prikazujući kako su mu čekovi izdati radi naplate za njegove obavljene usluge u inozemstvu iako je znao da to nije istina i da izdatnik čeka nije ček izdao društvu RADELIĆ d.o.o. niti je to društvo za izdatnike čekova obavljalo nekakve poslove i usluge i da su čekovi izdati drugoj osobi koja ih nije prenijela na njegovo društvo i da je na neutvrđen način sam ili dovođenjem u zabludu djelatnika banke da ovaj to učini za njega, na prednjoj strani čeka kao indosamenta napisao društvo RADELIĆ d.o.o. [adresa], a na poleđini čeka otisnuo pečat društva pa je ZAGREBAČKA BANKA d.d., iste proslijedila inozemnim bankama radi odobrenja isplate i dostave sredstava ali su banke zbog sumnje u istinitost primatelja čeka odbile isplatu za čekove od 1-20 dok su za 16 čekova (21-36) odobrile isplatu i doznačile sredstva pa je tako na devizni račun društva RADELIĆ d.o.o. uplaćeno ukupno 67.658,24 GBP, 23.113,63 USD i 33.151,22 EUR ili 1.166.534, 95 kuna, ali su naknadno nakon intervencije izdatnika čekova da oni ček nisu izdali društvu RADELIĆ d.o.o. već drugoj osobi koja to nije prenijela na društvo RADELIĆ d.o.o. i reklamacije korisnika čeka da sredstva nisu zaprimili, s deviznog računa društva RADELIĆ d.o.o. sredstva skinuta i vraćena inozemnim bankama za šest čekova i to čekova od 21-26 u iznosu od 13.831,02 GBP, 23.113,63 USD i 7.619,05 EUR ili ukupno 311.791,56 kuna, dok je okrivljenik za društvo RADELIĆ d.o.o. zadržao isplatu po čekovima od 27-36 izvršenu od strane HSBC BANK u iznosu od 3.446,65 eura, ABN AMRO BANK CHICAGO u iznosu od 17.157,07 eura, ROYAL BANK OF SCOTLAND u iznosu od 48.497,48 GBP, LOYDS TSV BANK u iznosu od 5.000,00 eura i NATWEST BANK u iznosu od 5.449,74 GBP, ili ukupno 854.743,39 kuna, oštetivši time za sada točno neutvrđene ovlaštenike prava na naplatu iznosa po predmetnim naplaćenim čekovima,
II. dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,
čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 247. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 247. st. 2. KZ/11.
III. Stoga se okrivljeni GŠ na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se po čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik prethodno osuđen neće izvršiti, ako isti u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08., dužan je okrivljenik na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 4.066,25 kuna(četiritisućešezdesetšestkunaidvadesetpetlipa)/539,68
eura
(petstotriedesetdveteuraišezdesetosamcenti), od čega iznos od 310,00 kn/41,14 eura na ime putnih troškova dolaska svjedokinje CŠ na raspravu, iznos od 2.756,25 kn/365,82 eura na ime troškova društva "Letera" d.o.o. za izvršene usluge prijevoda, te daljnji iznos od 1.000,00 kuna/132,72 eura na ime paušalne svote.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, broj: K-DO-627/06 od 21. veljače 2011. godine protiv okrivljenika GŠ zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. Presudom ovog suda broj: K-379/2011 od 1. travnja 2014., okrivljeni GŠ je pod I. izreke proglašen krivim, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. za koje je prethodno osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godina i 6 mjeseci, nakon čega mu je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja 4 godine. Pod točkom II. izreke te presude, okrivljeni GŠ je po čl. 354. Zakona o kaznenom postupku/97 oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97.
2. Presudom ovog suda broj K-379/2011 od 1. travnja 2014. okrivljeni GŠ pod točkom I. izreke proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97, dok je pod točkom II. izreke oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97. U ponovljenom postupku, presudom ovog suda broj: K-1096/2014 od 13. travnja 2017. okrivljenik je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u svezi st. 1. KZ/11. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljeni GŠ, koja je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Kž- 441/2017 od 28. rujna 2017. odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Presudom Europskog suda za ljudska prava, Strasbourg, broj: 12432/22 od 13. svibnja 2025., utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1096/2014. od 13. travnja 2017., oduzimanjem imovinske koristi, došlo do povrede njegovih prava kojima se štiti njegovo pravo vlasništva po odredbi članka 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zbog čega je naloženo Republici Hrvatskoj da osigura da imovina okrivljenika ne bude predmet oduzimanja u korist proračuna RH na osnovi toga što mu je presudom naloženo oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom u iznosu od 854.743,39 kuna.
4. Povodom zahtjeva osuđenika GŠ za obnovom kaznenog posutpka, Rješenjem ovog suda, broj: Kv-444/2025-15 od 22. listopada 2025. na temelju članka 507. stavka 1. u vezi s člankom 502. stavkom 2. ZKP/08. dopuštena je obnova kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom ovog suda poslovnog broja K-1096/2014. od 13. travnja 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kž-441/2017. od 28. rujna 2017. Točkom II. tog rješenja određeno je da će se na temelju članka 507. stavka 3. ZKP/08. odmah odrediti nova rasprava, nakon čega je sud proveo raspravu u obnovljenom postupku, pod brojem K-128/2026.
5. Na temelju odredbe članka 19. b st. 3. ZKP/08. raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.
6. Okrivljeni GŠ nije se smatrao krivim za terećeno kazneno djelo, pa imajući u vidu takav njegov stav o optužbi izvodili su se dokazi.
7. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: tabela „Popis čekova“ zaprimljeni od poduzeća Radelić d.o.o. (listovi 11 i 12 spisa), preslici općih deviznih naloga nalogodavatelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb (listovi 14-15 spisa), preslika dopisa društva Radelić d.o.o. od 19. kolovoza 2003. koja se odnosi na dostavu čeka broj 030094 na naplatu Zagrebačkoj banci d.d. (list 16 spisa), preslika čeka broj 030094 (list 17 spisa), preslici dopisa društva Radelić d.o.o. koji se odnose na dostavu čekova na naplatu Zagrebačkoj banci d.d. od 21. kolovoza 2003. (list 23), 28. kolovoza 2003. (list 31), 4. rujna 2003. (list 38), 24. studenoga 2003. (list 56), 16. veljače 2004. (list 62), 16. veljače 2004. (list 103) i 16. veljače 2004. (list 122), dopis društva Radelić d.o.o. Zagrebačkoj banci d.d. u vezi s dostavom na naplatu čeka broj 504132 (list 191), tabela „Pregled značajnijih transakcija uplata po žiro računu broj 1101611889 tvrtke Radelić d.o.o. kod Zagrebačke banke d.d.“ (listovi 218-219), izvadak iz sudskog registra društva Radelić d.o.o. (listovi 260-261), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 170618, 170619, 170620 i 170622 (listovi 276-279), dopis Zagrebačke banke od 18. lipnja 2013. s prilogom (listovi 465-466), dopis Zagrebačke banke d.d. s preslikom čeka (listovi 21-22), dopisi Zagrebačke banke d.d. (listovi 25, 30 i 33), dopis društva Radelić d.o.o. s preslikama čekova dostavljenih na naplatu (listovi 38-40), dopisi Zagrebačke banke (listovi 41, 53, 61, 67, 92, 99, 121, 130, 166-168, 188, 190 i 196-198), dokumentacija priložena uz zapisnik Financijske policije (listovi 241-269 spisa), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija koje koristi okrivljenik (listovi 270-274), zapisnik o pretrazi pokretne stvari koju koristi okrivljenik (listovi 274-275), preslike čekova (listovi 27, 39-40, 54-55, 57, 63, 66, 68, 72, 75, 80-84, 89-91, 93, 98, 100, 104, 109, 110, 113, 115-116, 119, 123, 129, 131, 134, 138, 144-146, 149, 153, 157, 175, 183, 189, 192, 280-288 i 325-369), računi društva Radelić d.o.o. (listovi 289-296), podnesak društva Radelić d.o.o. (listovi 373-396), dopis Zagrebačke banke od 7. travnja 2015. (listovi 613-615), dopis Royal Bank of Scotland s ovjerenim prijevodom od 2. rujna 2015. te povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu zaprimljen 4. studenoga 2016. Na temelju odredbe članka 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitani su i pregledani zapisnik o ispitivanju svjedoka UŠ sa rasprave od 22. studenog 2012. (listovi 434 – 435 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽŠ sa rasprave od 28. ožujka 2013. (listovi 449 – 450 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka GŠH sa rasprave od 23. rujna 2013. (listovi 475 do 476 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka RŠ sa rasprave od 9. prosinca 2013. (listovi 497 do 498 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CŠH sa rasprave od 9. prosinca 2013. (list 499 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CŠ sa rasprave od 19. veljače 2014. (listovi 503-504 spisa i 643-644 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆŠ sa rasprave od 19. veljače od 2014. (list 504 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka AŠ sa rasprave od 19. veljače 2014. (listovi 504- 505 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka BŠ sa rasprave od 19. ožujka 2014. (list 512 spisa) zapisnik o ispitivanju vještaka Predraga Jurića sa rasprave od 28. ožujka 2014. (listovi 521 i 522 spisa). Pročitani su i pregledani potvrda iz prekršajne evidencije od 15. srpnja 2026. za okrivljenog (list 976-977 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 15. srpnja 2026. za okrivljenog (list 978 spisa) i na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni.
7. Okrivljeni GŠ naveo je da u cijelosti ostaje kod obrana koje je ranije iznio pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu te na raspravama pred ovim sudom 19. i 28. ožujka 2014.
7. 1. Iznoseći obranu na raspravi pred sudom od 19. ožujka 2014. okrivljeni GŠ je kazao da ostaje pri obrani danoj pred istražnim sucem. Tada je naveo da je vlasnik trgovačkog društva „Radelić d.o.o. sa sjedištem u [adresa] koje se bavilo poslovima promocije preko interneta te tranzitom robe u tuzemstvu i inozemstvu. Potvrdio je da je za obavljeni posao u inozemstvu, a koji je obavljen preko interneta dobio 36 inozemnih čekova kojima su trebale biti plaćene njegove usluge. Izdavatelji tih čekova da su i fizičke i pravne osobe, a isti da su bili popunjeni na točno označene iznose u različitim valutama dolarima, eurima i funtama. Njegovo društvo da ima žiro-račune u nekoliko banaka i to samo na području Republike Hrvatske, a jedan od računa otvoren je i kod Zagrebačke banke i to kunski i devizni račun. Potvrdio je da je naplaćeno 16 čekova i da se radi o iznosu preko milijun kuna. Dvadeset inozemnih čekova je vraćeno njemu odnosno njegovom društvu jer se nisu mogli naplatiti pa iste je predao policiji. Kao razlog vraćanja u banci mu je objašnjeno da ili nije bilo sredstava na računima kod inozemne banke ili te čekove banke nisu htjele naplatiti iz svog poslovanja. Kazao je da ni jedan od tih čekova nije popunjavao. Jedino što je radio kod čekova je da bi na poleđinu svakog tog čeka otisnuo pečat svoje tvrtke i to potpisao, istaknuvši da je to činio po nalogu Zagrebačke banke. U ime svoga društva komunicirao je sa dvije inozemne tvrtke od kojih je jedna u Americi i to tvrtka Colby Co LC sa sjedištem u gradu Chejen, država Wayoming, a druga je u Engleskoj i da se radi o Energy Investment u Londonu. Stoga da nikoga nije prevario niti je bilo što krivotvorio. Poznaje UŠH, djelatnicu Zagrebačke banke koja radi u Odjelu deviznog sektora, a koja ga je izvještavala o priljevu sredstava ili o povratu nenaplaćenih čekova. Potom je pojasnio kako je prva dva čeka dobio od tvrtke iz Amerike i to poštom a na kojima su bili podaci o tome tko je čekove izdao i na koji iznos. Po primitku tih čekova da je otišao u filijalu Zagrebačke banke u Splitu te se kod djelatnice deviznog sektora zanimao o naplati predmetnih čekova. Te prigode da su se djelatnice konzultirale sa službom u Zagrebu i da je rečeno kako je sve u redu. Od njega je tada zatraženo da na poleđini čekova stavi pečat svoje tvrtke i da se potpiše, što je i uradio te čekove dao na daljnji postupak. Vezano za vraćene čekove koji u inozemstvu nisu naplaćeni da se interesirao u Americi kod svog poslovnog partnera što mu je činiti, nakon čega je dobio novih 6 čekova. Potom je postupio kao i prethodno na način da je otišao u banku gdje je, kao i prvi put, na poleđini udario pečat svoje tvrtke, potpisao se i predao čekove na daljnji postupak. Kako je postupao po naputku ovlaštenih djelatnika Zagrebačke banke, kazao je da nikoga nije prevario, a niti je bilo što krivotvorio. Vezano za prva dva čeka s kojima je otišao u banku naveo je da je upravo djelatnica te banke na prednjoj strani čeka napisala tekst: “Radelić d.o.o. [adresa]“ i to po naputku svojih pretpostavljenih iz Zagreba. Kazao je da Zagrebačka banka nije oštećena, jer su čekovi realizirani u inozemstvu za poslove koje je obavio. Novac je iz inozemstva dolazio najprije u Zagrebačku banku, a nakon toga je vršena uplata na njegov devizni račun kod te banke. Tijekom 2004. njegovo društvo je ostvarilo promet od 6.000.000,00 kuna te uredno podmirilo obveze prema državi, Poreznoj upravi i drugima. Naveo je da je Zagrebačka banka bez pravnog osnova sa njegovog računa podigla i zadržala preko 30.000 funti i 1.700,00 eura.
7. 2. Na raspravi od 19. ožujka 2014. okrivljeni GŠ je nadopunio svoju obranu. Odgovarajući na pitanja branitelja kazao je da u utuženo vrijeme nije imao svoju web stranicu, jer mu nije bila potrebna. Za dvije tvrtke koje je spominjao a čija su sjedišta u inozemstvu radilo je promociju usluga sa njihovih stranica. Do njih je došao putem interneta te je tako vidio da ove dvije tvrtke traže suradnike radi razvijanja mreže u cilju širenja prometa i zarade. Zainteresirao se za to na način da je ostavio svoje podatke. U nastavku je došlo do komunikacije putem e-mail te mu je na taj način priznato da bude suradnik i sastavni dio mreže tih dviju tvrtki. Na Internet stranici tih društava bilo je vidljivo čime se bave. U obavljanju poslova za ta društva dobivao je informacije o tome tko što traži, a isto tako i tko što nudi te je te osobe povezivao odnosno omogućavao brzi dolazak do informacija. Zavisno od vrste posla ostvarivao je zaradu u postupcima od 0,5% do 75% vrijednosti obavljenog posla. Kada se radilo o „kliku“ za to je dobivao naknadu od 1 centa do maksimalno 2 dolara. Uglavnom je radio noću zbog jeftinije tarife i vremenske razlike sa Amerike i to između 10-12 sati dnevno. U svakom trenutku ove dvije firme su imale evidenciju o svim poslovima koje je odradio. Posao se gledao na dnevnoj razini, a plaćanje se vršilo čekovima i to na mjesečnoj razini. Po toj osnovi je dobio čekove koji se spominju u optužnici. Pošiljke je zaprimao na društvo Radelić d.o.o., a iz omotnice nije bilo razvidno tko je pošiljatelj i o čemu se radi, a što je po njemu bilo i logično da netko ne bi zadržao pošiljku a time i čekove. Samim slanjem čekova smatrao se da je plaćen za obavljeni posao. Iako je njegovo društvo imalo devizni račun i u drugim bankama, čekove je nosio samo u Zagrebačku banku kao tada najjaču banku u RH, a osim toga poznavao je i službenicu JŠ koja je radila upravo na deviznim poslovima. Na internet stranici na kojoj je radio, da se točno vidjelo koliko je zaradio, tako da je znao na koji iznos bi trebali glasiti čekovi. Potom je ponovno opisao kako je čekove nosio u Zagrebačku banku, zanimajući se za njihovu naplatu. Sjeća se da je ispred njega UŠ, djelatnica banke, nakon razgovora s nekim u Zagrebu na licu čeka napisala naziv njegovog društva, nakon čega je on na poleđini čeka, po njihovoj uputi, udario pečat svoga društva i potpisao se. Ova dva čeka da nisu naplaćena te su mu vraćeni u izvorniku. Po primitku novih čekova također je odlazio u banku. Naveo je da nikada nije u rukopisu ništa pisao po zaprimljenim čekovima već da je to uradila djelatnica banke. Nakon prvih osam čekova koje je nosio u Zagrebačku banku, kazano mu je da više ne mora dolaziti i ispred njih pečatirati čekove, već da ih uz dopis može sam izravno slati u centralu Zagrebačke banke u Zagrebu kako je i postupio. U novoj seriji čekova koje je dobio da su se nalazila jedan ili dva čeka na kojima je na licu već bilo upisano „Radelić d.o.o.“ I u seriji čekova koje je osobno slao u Zagreb bilo je onih koji su naplaćeni kao i onih koji su vraćeni. Vezano za vraćene čekove, putem e-maila je kontaktirao sa društvima čiji je bio suradnik koja su povratno javljali da će problem biti riješen kroz neko buduće razdoblje. Ove“ mailove“ nije uspio sačuvati, jer mu je laptot pao na pod te se razbio „hard disc“. Na pojedinim čekovima koje je dobio na engleskom je bilo napisano „Pay only“, a poznato mu je da prijevod na hrvatskom znači: “Plati samo tome i tome“. Međutim, upravo da su se ovi čekovi naplatili. Sav novac koji je plaćen po predmetnim čekovima uredno je prikazan u poslovnim knjigama njegovog društva tako da je uredno plaćen porez i sve obveze prema proračunu RH. Kroz cijelo vrijeme da je sredstava držao na kunskom i deviznom računu kod Zagrebačke banke. Društvo Radelić d.o.o. je 2011. ili 2012. brisano iz sudskog registra. Tijekom 2008. osnovao je novo društvo pod nazivom „Carcharodon d.o.o.“ s kojim i danas posluje, a koje je 2010. osnovalo novo društvo „Megalodon d.o.o.“
7. 3. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, vezano za dva čeka koja je spominjao da bi na istima, kada ih je dobio, već pisalo Radelić d.o.o., kazao je da je to bilo odštampano, a ne u rukopisu. Problemi sa čekovima da su nastali nakon nekih 6 mjeseci od kada ih je počeo zaprimati. UŠH mu je u razgovoru kazala da je u poslovanju normalno da dolaze čekovi koji glase na drugu osobu tako da uopće nije razmišljao ni o kakvim problemima koji bi vezano za to mogli nastati. Kazao je da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koje poslove je obavljao za dvije strane firme kao ni dokumentaciju vezanu za komunikacije sa istima a razlog je i prethodno pojasnio. Međutim da u društvu ima fakture koje je slao na ove dvije firme, a u poslovnim knjigama je evidentirao sve iznose naplaćene čekovima i na to platio svoje obveze.
7. 4. Na raspravi od 28. ožujka 2014. godine, okrivljenik je ostao kod obrana iznijetih pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu i na raspravi od 19. ožujka 2014.
7. 5. Odgovarajući potom na posebna pitanja suda kazao je da je dio sredstava koji je isplaćen po pojedinim čekovima, sa deviznog računa društva Radelić d.o.o. prebačen na kunski račun toga društva u svrhu poslovanja istog. Na daljnji upit naveo je da je 36 čekova označenih u optužnici podnio na naplatu na način da ih je uobičajenom procedurom predao u banku. Nakon toga naveo je da dalje ne želi odgovarati na postavljena pitanja.
8. U odnosu na utuženo kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97., za koje se okrivljenik teretio optužnicom, u postupku nije bilo sporno da je okrivljeni GŠ u utuženom razdoblju bio vlasnik i direktor društva Radelić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], pa time i odgovorna osoba toga društva ovlaštena za zastupanje društva u pravnom prometu. Nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju u poslovnici Zagrebačke banke, u Gundulićevoj ulici u Splitu i pisanim putem Službi inozemnih čekova Zagrebačke banke u Zagrebu, radi naplate dostavio 36 čekova inozemnih banaka pobliže označenih pod rednim brojevima 1 - 36 u optužnici, odnosno sada u izreci presude. Nije bilo sporno da su predmetni čekovi glasili na druge osobe i da je na pojedine od tih čekova službenica banke UŠ, na licu čeka napisala tekst „Radelić d.o.o. [adresa]“, nakon čega je okrivljenik na poleđini svih čekova stavio pečat društva „Radelić d.o.o.“ i potpisao se. Nije bilo sporno da Zagrebačka banka predmetne čekove nije otkupila već ih je dostavila ino-bankama na naplatu i to nakon što je prethodno na poleđini svakog čeka u službi loro čekova zaposlenica banke UŠH stavila pečat Zagrebačke banke kojim banka jamči pravilnost prethodnog indosmana tj. prijenos čeka na društvo „Radelić d.o.o. Split“. U postupku je nesporno utvrđeno da su inozemne banke odbile isplatu za čekove pod rednim brojevima 1-20, dok su na čekove pod rednim brojevima 21- 36 odobrile isplatu i doznačile sredstava Zagrebačkoj banci, a koja su potom uplaćena na devizni račun društva „Radelić d.o.o.“. Na taj način uplaćeno je ukupno 67.658,24 GBP, 23.113,63 USD i 33.151,22 EUR-a. Nesporno je da su nakon reklamacije inozemnih banaka s deviznog računa društva „Radelić d.o.o.“ skinuta i vraćena sredstava za 6 čekova pod rednim brojevima 21-26 u iznosu od 13.831,02 GBP, 23.113,63 USD i 7.679,05 EUR-a, dok je preostala sredstava okrivljenik prebacio na kunski račun društva „Radelić d.o.o.“ i koristio za tekuće poslovanje društva.
9. Kao sporno, u postupku je u odnosu na predmetno utuženo kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97., trebalo je utvrditi je li okrivljenik u cilju pribavljanja protupravne znatne imovinske koristi, na način kako se navodilo u optužnici, lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo drugog u zabludu i naveo ga da na štetu tuđe imovine što učini odnosno je li znao da društvo Radelić d.o.o. nije ovlašteni korisnik predmetnih čekova, a unatoč tome ih prikazivao kao zakonitu naknadu za poslove svojeg društva i time počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97.
10. Djelatnice Porezne uprave svjedokinje CŠH i RŠ, koje su obavljale nadzor u društvu Radelić d.o.o. upravo u vezi s predmetnim čekovima inozemnih banaka, suglasno su iskazale da nisu mogle utvrditi čime se društvo konkretno bavilo, po kojoj osnovi, niti za koje je poslove okrivljenik došao u posjed predmetnih čekova. Od okrivljenika su tražile dokumentaciju koja bi objasnila poslovnu osnovu primitka čekova, ali on takvu dokumentaciju nije dostavio.
10. 1. Sud njihove iskaze prihvaća kao istinite i vjerodostojne, jer su međusobno suglasni i podudaraju se s ostalim provedenim dokazima.
11. Sud je u tom kontekstu cijenio i iskaz stalnog sudskog vještaka za informatiku i telekomunikacije Predraga Jurića. Vještak Jurić je pojasnio da se korisnik elektroničke pošte identificira svojom e-mail adresom i pripadajućom šifrom te da elektronička komunikacija nije nužno vezana samo uz jedno fizičko računalo. Elektroničkom poštanskom sandučiću uz odgovarajuće korisničke podatke moguće je pristupiti i s drugog računala, a podaci se mogu čuvati na različitim medijima. U slučaju oštećenja tvrdog diska postoje i mogućnosti pokušaja povrata podataka. U odnosu na obranu prema kojoj je okrivljenik obavljao legalnu i kontinuiranu poslovnu djelatnost putem interneta, vještak je naveo da je postojala velika vjerojatnost da je podatke koji se odnose na promet i obavljene poslove bilo moguće ispisati odnosno sačuvati. Pojasnio je i da je u vrijeme predmetnih događaja bilo moguće doći do podataka koji se odnose na komunikaciju između korisnika i pružatelja usluge te da su se, prema njegovim saznanjima, takvi podaci čuvali određeno vrijeme.
11. 1. Sud njegov iskaz prihvaća kao stručan i uvjerljiv, ali iz njega ne izvodi zaključak da komunikacija nije postojala, već ga cijeni u okviru ocjene vjerodostojnosti objašnjenja okrivljenika zbog čega nije mogao predočiti nikakav trag navodne dugotrajnije poslovne komunikacije.
12. Na okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela u postupku su ispitani svjedoci BŠ, ĆŠ i AŠ. Iz njihovih iskaza proizlazi da su imali saznanja da se okrivljenik bavio internet marketingom odnosno određenim poslovima putem interneta, ali su ta saznanja uglavnom temeljili na onome što im je sam okrivljenik govorio. Nisu se mogli konkretno očitovati koje je poslove obavljao, za koga ih je obavljao, kolika je bila zarada niti jesu li upravo predmetni čekovi predstavljali naknadu za takve poslove.
12. 1. Sud njihove iskaze prihvaća u granicama njihovih neposrednih saznanja, ali nalazi da oni ne potvrđuju odlučni dio obrane prema kojem je predmetnih 36 čekova okrivljenik zakonito primio kao naknadu za konkretno obavljene usluge.
13. Okrivljeni GŠ u svojoj obrani potvrdio je da čekovi koje je dobio nisu glasili na njegovo društvo, već na imena drugih osoba. No, nije naveo da bi mu to bilo sumnjivo, već je s predmetnim čekovima otišao u banku i zanimao se kako ih naplatiti. Okrivljenik ni po iznosima na koje glase čekovi nije dovodio u sumnju da bi isti bili ukradeni ili krivotvoreni, kod tvrtki s kojima navodno posluje nije se raspitivao zbog čega glase na tuđa imena, nije išao na policiju i slično. Pri tome je navesti kako pojedini iznosi izraženi u stranim valutama u to vrijeme predstavljaju iznose u protuvrijednosti tadašnjeg sredstva plaćanja – kune u iznosu većem od 1.000.000 kuna. Primjerice, okrivljenik je dana 27. kolovoza 2003. predao na naplatu ček na iznos od 249.119,88 USD, a koji iznos je u protuvrijednosti veći od tadašnjih1.700.000,00 kuna. Za sud nije prihvatljivo da je okrivljenik za mjesec dana obavio posao u toj vrijednosti i da mu je bilo sasvim normalno smatrati da mu ček koji glasi na navedeni iznos pripada za obavljeni posao kako to želi pokazati u svojoj obrani. S obzirom na naprijed iznijeto, zaključak je suda da predmetni čekovi nisu izdani za društvo Radelić d.o.o., niti za bilo kakve usluge koje bi to društvo obavilo za strane tvrtke. Navedeno upućuje na daljnji zaključak suda da je okrivljenik bio svjestan te činjenice i da je znao da se radi o čekovima koji su izdani za druge osobe i korisnike, a ne za njegovo društvo. Stoga okrivljenikova obrana u kojoj je tvrdio da je samo postupao po uputama zaposlenica banke, nije osnovana. Naprotiv, u postupku je utvrđeno da je okrivljenik u razgovoru sa službenicima banke došao do informacije kako čekovi, da bi se mogli naplatiti u korist društva Radelić d.o.o., trebaju izgledati, a nakon čega je na poleđini stavio pečat svog društva i potpisao se. Slijedom iznijetog njegovu obranu u tome dijelu sud smatra neutemeljenom i danom u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.
14. Iz činjeničnog opisa optužnog akta razvidno je da okrivljeni GŠ dolazi u Zagrebačku banku radi naplate čekova koji ne glase na njegovo društvo, već na treće osobe, kod koje banke je njegovo društvo "Radelić" d.o.o. imalo otvoren devizni i kunski račun. Pri tome okrivljenik kao odgovorna osoba toga društva, a ujedno i kao klijent banke kontaktira sa službenicom u čiji djelokrug poslova spadaju upravo poslovi sa čekovima stranih banaka. Iz rezultata dokaznog postupka, iskaza svjedokinja UŠ, UŠH i CŠ razvidno je da banka savjetuje okrivljenika na koji način će naplatiti čekove koje je imao u posjedu, a radi se o čekovima koji su pobrojani u izreci ove presude.
15. Svjedokinja UŠ je iskazala je da je kao zaposlenica Zagrebačke banke d.d. bila u kontaktu s okrivljenikom koji se raspitivao kako naplatiti čekove koje je imao u posjedu. Okrivljenik je imao već popunjen i potpisan ček koji je trebalo proslijediti u inozemstvo radi naplate. Dopustila je mogućnost da je upravo ona na pojedinim čekovima na njihovoj prednjoj strani rukom upisala naziv okrivljenikova društva „Radelić d.o.o.“. Na poleđini čekova nije ništa upisivala, a nije se mogla sjetiti je li okrivljenik pred njom stavljao pečat svojeg društva i potpisivao se. Međutim, jasno se sjećala da bi stranku uputila da na poleđinu čeka stavi pečat svojeg društva i potpiše ga. Pojasnila je da je naziv Radelić d.o.o. na licu čeka trebalo upisati jer se u protivnom ček ne bi mogao poslati u inozemstvo radi naplate.
16. Svjedokinja GŠH navela je da je predmetne čekove dobivala putem pošte te je na tako pripremljene čekove, smatrajući da se radi o pravilnom i valjanom indosmanu odnosno prijenosu čeka na društvo Radelić d.o.o., stavljala pečat Zagrebačke banke kojim se inozemnoj banci jamčilo da je prethodni indosman pravilan i valjan. U relevantno vrijeme radila je na poslovima kontrolora inkasa u Zagrebačkoj banci. Čekovi su slani inozemnim bankama nakon što bi ona na njihovoj poleđini stavila pečat Zagrebačke banke, bez kojeg ne bi mogli biti poslani na naplatu. Pojasnila je da Zagrebačka banka ček može otkupiti ili poslati na inkaso inozemnoj banci. Okrivljenik čekove nije mogao osobno slati inozemnim bankama radi naplate, nego se morao obratiti banci u Republici Hrvatskoj, odnosno banci u kojoj ima račun. Da na licu čeka nije bilo upisano ime društva Radelić d.o.o., ček ne bi bio poslan na inkaso. Jednako tako bilo je potrebno da se na njegovoj poleđini nalazi pečat društva Radelić d.o.o., bez njega bi ček bio vraćen klijentu radi dopune.
17. Svjedokinja CŠ, tadašnja voditeljica Službe Direkcije inozemnih čekova Zagrebačke banke, potvrdila je da je služba kojoj je bila nadređena na poleđinu predmetnih čekova stavljala pečat na engleskom jeziku koji znači da banka jamči prethodni indosman. Bez tog pečata čekovi se nisu mogli dostaviti inozemnoj banci na inkaso, odnosno bili bi vraćeni. Prema njezinu iskazu, inozemna banka bila je dužna provjeriti valjanost čeka i isplate. Prilikom ponovljenog ispitivanja pojasnila je razloge zbog kojih su pojedini čekovi poslani na inkaso vraćeni. Koliko se mogla prisjetiti, u pojedinim slučajevima radilo se o „stopiranom plaćanju“, u drugima o tome da je plaćanje greškom odobreno zbog sumnje na prijevaru odnosno sumnje u krivotvoreni potpis. Navela je i da je bilo slučajeva u kojima su se pravi vjerovnici kojima su sredstva iz čekova bila namijenjena obraćali svojim bankama i reklamirali da sredstva nisu primili. Posebno je objasnila da Zagrebačka banka nije mogla unaprijed znati da s predmetnim čekovima nešto nije u redu. To je mogla saznati tek nakon što su čekovi poslani inozemnim bankama na inkaso i nakon što su inozemne banke uputile reklamacije. Kada su predmetni čekovi pristigli u Zagrebačku banku, za banku je vjerovnik bilo društvo Radelić d.o.o., jer je ono bilo označeno na licu i naličju čeka, odnosno na poleđini je postojao indosman s pečatom društva i potpisom okrivljenika. Nakon što su inozemne banke izrazile sumnju u zlouporabu predmetnih čekova, a javili se i pravi korisnici čekova reklamirajući da nisu dobili sredstva, telefonski je kontaktirala okrivljenika. Potom je od njega (okrivljenog) i pisanim putem zatražila dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo od koga je dobio čekove koje je Zagrebačka banka poslala inozemnim bankama na inkaso. Na taj zahtjev Zagrebačka banka nije dobila nikakav odgovor. Pojasnila je da je prema tadašnjim internim pravilima Zagrebačka banka otkupljivala čekove do protuvrijednosti približno 200 ili 250 USD, dok su se čekovi koji su premašivali taj iznos slali inozemnim bankama na inkaso.
17. 1. Odgovarajući na pitanja branitelja navela je da su svi čekovi koji su poslani inozemnim bankama imali potrebne sastavne dijelove te da provjeru samog čeka, kao i postojanja pokrića na računu nalogodavatelja odnosno izdavatelja, obavlja inozemna banka kojoj je ček poslan na naplatu.
17. 2. Odgovarajući na pitanja okrivljenika pojasnila je da ček nije siguran instrument naplate. Stoga činjenica da trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa] za usluge obavljene u inozemstvu dobije ček ne znači da će taj ček nužno biti naplaćen.
18. Sud je iskaze navedenih zaposlenica banke prihvatio kao vjerodostojne, jer su međusobno suglasni, nadopunjuju se i odgovaraju materijalnoj dokumentaciji u spisu.
19. Preslike predmetnih čekova potvrđuju njihove izdavatelje, osobe na koje su glasili, iznose i valute, kao i naknadno unesene oznake povezane s društvom Radelić d.o.o.
20. Dopisi društva Radelić d.o.o. Zagrebačkoj banci kojima su čekovi dostavljani radi naplate potvrđuju da je upravo društvo koje je zastupao okrivljenik pokretalo postupak njihove naplate.
21. Opći devizni nalozi, pregled značajnijih transakcija po računu društva Radelić d.o.o. i druga bankarska dokumentacija omogućuju praćenje financijskog tijeka nakon naplate pojedinih čekova i potvrđuju da su sredstva doznačena na devizni račun društva.
22. Iz tih isprava, povezanih s iskazima zaposlenica Zagrebačke banke d.d. proizlazi objektivan slijed događaja: čekovi su dostavljani banci kao čekovi koje društvo Radelić d.o.o. podnosi radi naplate, nakon potrebne obrade Zagrebačka banka d.d. prosljeđivala ih je inozemnim bankama, dio je naplaćen, sredstva su doznačena društvu Radelić d.o.o., a nakon reklamacija sredstva po dijelu čekova su vraćena.
23. S druge strane, izvedena dokumentacija ne uspostavlja provjerljivu vezu između konkretnih poslova za koje okrivljenik tvrdi da ih je obavljao za inozemna društva i upravo predmetnih čekova. Stoga činjenica da su određena sredstva knjižena u poslovnim knjigama društva i da su na njih obračunavane obveze sama po sebi ne dokazuje poslovnu osnovu na kojoj su predmetni čekovi stečeni.
24. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, zaključak je suda da je okrivljeni GŠ čekove označene u izreci, a pribavljene na neutvrđen način, donosio odnosno dostavljao Zagrebačkoj banci radi naplate, pri čemu je u kontaktu sa zaposlenicama banke, čiji je bio klijent, tvrdio da su izdani za usluge koje je obavilo njegovo društvo. Na taj je način djelatnike banke doveo u zabludu, jer su povjerovali da je on zakoniti donositelj čekova odnosno da ih društvo Radelić d.o.o. zakonito podnosi na naplatu. Okrivljenik je iskoristio činjenicu što je bio klijent Zagrebačke banke i povjerenje koje mu je bilo ukazano, prešutjevši način na koji je došao u posjed čekova, a istodobno lažno prikazujući da ih je dobio na zakonit način i za zakonito obavljene poslove. Na taj je način zaposlenice banke naveo da ga informiraju kako se čekovi mogu naplatiti i koje radnje treba poduzeti da bi bili poslani inozemnim bankama, što su one, ne sumnjajući u istinitost onoga što im je okrivljenik predočio, i učinile – upisivanjem određenih podataka na čekove i davanjem uputa okrivljeniku o daljnjem postupanju. Nakon što je na taj način došao do potrebnih saznanja, okrivljenik je nastavio poduzimati radnje potrebne da čekovi budu naplaćeni u korist njegova društva. Činjenica da su zaposlenice Zagrebačke banke same upisivale pojedine podatke na čekove i okrivljeniku objašnjavale tehnički postupak njihove naplate ne potvrđuje njegovu dobru vjeru. Naprotiv, upravo su te radnje poduzimale polazeći od onoga što im je okrivljenik prikazao o podrijetlu i poslovnoj osnovi čekova. Da im je bilo poznato da društvo Radelić d.o.o. nije ovlašteni korisnik čekova i da ne postoji poslovna osnova koju im je okrivljenik prikazivao, ne bi bilo razloga da mu daju upute o njihovu pripremanju za naplatu niti da ih banka u takvom svojstvu prosljeđuje inozemnim bankama. Predmetne čekove okrivljenik je mogao naplatiti jedino posredstvom neke od hrvatskih banaka, a u konkretnom slučaju to je učinio posredstvom Zagrebačke banke u kojoj je njegovo društvo imalo otvoren račun i čiji je bilo klijent. Stoga su radnje koje je poduzeo prema Službi inozemnih čekova Zagrebačke banke predstavljale nužan dio postupka prema inozemnim bankama, koje su, ne sumnjajući u prethodnu obradu Zagrebačke banke, po pojedinim čekovima izvršile isplate u korist društva Radelić d.o.o. Takav zaključak dodatno potvrđuje naknadni razvoj događaja. Tek nakon slanja čekova pojavile su se reklamacije, sumnje na prijevaru i krivotvorene potpise te prigovori pravih korisnika da nisu primili sredstva. Kada je CŠ od okrivljenika zatražila dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo od koga je dobio predmetne čekove, takva dokumentacija banci nije dostavljena. To je potrebno povezati i s obranom okrivljenika prema kojoj su mu čekovi predstavljali redovitu naknadu za legalne poslove koje je obavljao preko interneta. Unatoč tome, iz provedenih dokaza nije utvrđena objektivna poveznica između navodnih poslovnih partnera, konkretno obavljenih poslova, ostvarene zarade i upravo predmetnih čekova. Okrivljenik je pritom znao da čekovi glase na druge osobe, znao je značenje oznake „Pay only“, a pojedini su čekovi glasili na vrlo visoke novčane iznose. Unatoč tome nije se raspitivao zašto mu se kao naknada za njegove poslove dostavljaju čekovi izdani drugim korisnicima, već je tražio način kako ih naplatiti. U postupku nije bilo sporno da okrivljeni GŠ i društvo Radelić d.o.o. nisu bili u poslovnom odnosu s izdavateljima predmetnih čekova. Sud je pokušao pribaviti podatke i od stranih banaka, pa je tako pribavljena obavijest Royal Bank of Scotland od 2. rujna 2015. Iz nje proizlazi da je dokumentacija vezana uz predmetne transakcije zbog proteka vremena već uništena, što se odnosilo i na NatWest banku, zbog čega daljnje pribavljanje tih podataka više nije bilo moguće. U odnosu na navod obrane okrivljenika da ne raspolaže elektroničkom komunikacijom s društvima za koja tvrdi da je obavljao poslove jer mu je prijenosno računalo palo na pod i oštetio se tvrdi disk, sud je posebno cijenio iskaz stalnog sudskog vještaka za informatiku i telekomunikacije Predraga Jurića. Vještak je pojasnio da elektronička komunikacija nije nužno vezana isključivo uz jedno računalo, da se elektroničkom poštanskom sandučiću uz odgovarajuću adresu i zaporku može pristupiti i s drugog računala, kao i da postoje mogućnosti pohrane podataka na drugim medijima te pokušaja njihova povrata s oštećenog tvrdog diska. Nakon što mu je predočena obrana okrivljenika prema kojoj se radilo o urednom i legalnom poslovanju putem interneta, vještak je naveo da postoji velika vjerojatnost da je bilo moguće ispisati odnosno sačuvati podatke koji se odnose na konkretni promet i poslovnu komunikaciju. Pojasnio je i da je u vrijeme predmetnih događaja bilo moguće pribaviti određene podatke o komunikaciji korisnika i pružatelja usluge te da su se takvi podaci određeno vrijeme čuvali. Sud pritom iskaz vještaka ne cijeni kao dokaz da poslovna komunikacija okrivljenika s navedenim inozemnim društvima nije postojala, niti se njime na okrivljenika prebacuje teret dokazivanja njegove nevinosti (koja se po zakonu presumira i uz njeno puno uvažavanje). Međutim, taj je dokaz bitan za ocjenu vjerodostojnosti konkretnog dijela obrane prema kojem je zbog oštećenja jednog tvrdog diska nepovratno nestala sva dokumentacija i komunikacija koja bi mogla potvrditi navodnu dugotrajniju poslovnu suradnju. Kada se navedeno poveže s iskazima poreznih službenica da im nije dostavljena dokumentacija iz koje bi se mogla utvrditi konkretna poslovna osnova primitka čekova, kao i s činjenicom da ni na naknadni zahtjev Zagrebačke banke nije dostavljena dokumentacija o tome od koga su čekovi pribavljeni, sud obranu okrivljenika o zakonitom podrijetlu predmetnih čekova ne nalazi vjerodostojnom. Sve navedene okolnosti ocijenjene zajedno - sadržaj čekova, njihove vrijednosti, svijest okrivljenika da glase na druge osobe, način na koji je banci prikazivao osnovu njihova stjecanja, bankarska procedura koju je potom koristio, nedostatak dokumentacije koja bi potvrđivala poslovnu osnovu te naknadne reklamacije – sud nalazi dokazanim da nije riječ o neznanju ili nesporazumu, već o svjesnom i ciljanom postupanju.
25. Slijedom iznesenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljeni GŠ znao da društvo Radelić d.o.o. nije ovlašteni korisnik predmetnih čekova, ali ih je unatoč tome podnosio na naplatu prikazujući da predstavljaju zakonitu naknadu za poslove njegova društva, čime je djelatnike Zagrebačke banke d.d. doveo u zabludu i naveo ih da poduzmu radnje potrebne za njihovu naplatu, postupajući s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi pravnoj osobi koju zastupa. U postupku nije utvrđeno da bi okrivljenik čekove koji se navode u izreci presude dobio od dvije strane firme i to kao nagradu za posao obavljen putem interneta, zbog čega je sud prihvatio navod iz optužnice da je do istih došao na neutvrđen način. Ovo stoga što okrivljenik u postupku nije priložio nikakvu dokumentaciju koja bi se odnosila na usluge i poslove obavljene putem interneta za društva Colby Co L. C., primjerice poštansku pošiljku iz koje bi bilo vidljivo tko je pošiljatelj predmetnih čekova, elektronsku poštu koja se odnosi na komunikaciju okrivljenika sa pošiljateljem predmetnih čekova i slično. Okrivljeni nadalje nije priložio nikakve dokaze kojima bi potvrdio osnovanost svoje obrane u dijelu u kojem je kazao da mu je pao laptop i da zbog toga nisu sačuvani podaci koji bi se odnosili na obavljene poslove i komunikaciju s poslovnim partnerima, a osim toga, okrivljenik ovo nije uopće spominjao u svojoj obrani danoj pred istražnim sucem. Obranu okrivljenika kojom tvrdi da su predmetni čekovi predstavljali zakonitu naknadu za poslove njegova društva sud nije prihvatio kao vjerodostojnu, već je na temelju svih provedenih dokaza zaključio da su čekovi pribavljeni na nezakonit način, bez utvrđene vjerodostojne poslovne osnove koja bi opravdala njihovu naplatu u korist društva Radelić d.o.o.. Zaključak je suda da je ovakvom obranom okrivljeni želio otkloniti svoju kaznenu odgovornost, što sudu nije prihvatljivo.
26. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik GŠ počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a koji zakon je kao blaži za okrivljenika sud primijenio u konkretnom slučaju, prethodno utvrdivši da između kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 247. KZ/11 postoji pravni kontinuitet. Za postojanje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97. od odlučnog značaja je to li počinitelj koji zastupa pravnu osobu, u gospodarskom poslovanju doveo druge osobe u zabludu ili održavao u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi znatnu imovinsku koristi ili prouzročenja takve štete. Za postojanje ovog kaznenog djela nije dovoljno samo to da počinitelj nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinsko pravne odnose s drugim osobama, već je potrebno i postojanje specijalne namjere već pri samom uspostavljanju imovinskopravnih odnosa s drugom osobom, odnosno da je u tom trenutku počinitelj imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili je ne ispuniti u ugovorenom roku. Znatna imovinska korist ili znatna šteta postoji kad imovinska korist pribavljena ili šteta prouzročena izvršenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna, prema pravnom shvaćanju kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 24. studenog 1997. da zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“ ili „ znatna šteta“ postoji kad vrijednost imovinske koristi pribavljene ili štete prouzročene izvršenje kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna. Prema čl. 87. st. 29. KZ/11. vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kn., što uvažavajući količinu kriminalne aktivnosti za koju se optuženi tereti, ukazuje da bi za njega bio povoljniji KZ/11. Slijedom toga, postupanje okrivljenika pravno je označeno kao kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.
27. U odnosu na činjenični opis kaznenog djela sud je zadržao činjenični opis iz prethodne osuđujuće presude, kojim je sud tada, u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, precizirao činjenične navode optužbe. Budući državni odvjetnik protiv te presude nije podnio žalbu, pa tako nije osporavao ni navedeno preciziranje činjeničnog opisa, sud je, vodeći računa o zabrani reformatio in peius i u ovom obnovljenom postupku zadržao takav činjenični opis, koji je potvrđen i rezultatima ponovno provedenog dokaznog postupka.
28. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenog GŠ prema kaznenom djelu, sud smatra da je postupao s izravnom namjerom. Kao jedini osnivač i direktor društva Radelić d.o.o., okrivljenik je bio ovlašten za njegovo zastupanje u gospodarskom poslovanju, bio je svjestan da podnošenjem predmetnih čekova na naplatu i lažnim prikazivanjem da ih je dobio za stvarno obavljene usluge dovodi drugoga u zabludu i navodi ga da na štetu tuđe imovine nešto učini, radi pribavljanja protupravne imovinske koristi pravnoj osobi koju zastupa, na koji način je drugome prouzročena znatna šteta u iznosu koji premašuje 60.000,00 kuna, iznosu što je i htio. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila sporna, pa je kazneno odgovoran za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.
29. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti okrivljenog sud je vodio računa o sljedećim okolnostima
29. 1. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio okrivljenikovu kaznenu neosuđivanost te primjereno držanje pred sudom.
29. 2. S druge strane, sud je imao u vidu broj predmetnih čekova, duljinu inkriminiranog razdoblja, način postupanja i visinu imovinske koristi pribavljene društvu, koja višestruko premašuje iznos potreban za ostvarivanje obilježja kaznenog djela iz čl. 247. st. 2., u svezi st. 1. KZ/11., što je otegotno.
30. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja, te količinu kriminalne aktivnosti za koju je okrivljenik proglašen krivim, sud je okrivljenika za predmetno kazneno djelo po članku 247. st. 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora 1 godina, a potom mu, po članku 56. KZ/11., izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja 4 godine. Ovom kaznom će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost te utjecati na okrivljenika i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja.
31. U odnosu na raniju odluku o oduzimanju imovinske koristi sud je imao u vidu razloge zbog kojih je dopuštena obnova kaznenog postupka te utvrđenja iz presude Europskog suda za ljudska prava, Strasbourg, broj: 12432/22 od 13. svibnja 2025.. Iz činjeničnog opisa i provedenih dokaza proizlazi da je predmetnim kaznenim djelom imovinska korist pribavljena društvu Radelić d.o.o., dakle pravnoj osobi koju je okrivljenik zastupao. Sredstva ostvarena naplatom čekova doznačena su na račun tog društva, a dio sredstava prenesen je s njegova deviznog na kunski račun radi poslovanja društva. Sama činjenica da je okrivljenik bio jedini osnivač i direktor društva te osoba ovlaštena raspolagati njegovim sredstvima, ne znači da je korist pribavljena pravnoj osobi time postala njegovom osobnom imovinskom koristi. U obnovljenom postupku nije utvrđeno da je iznos pribavljen društvu prenesen u osobnu imovinu okrivljenika odnosno da je on taj iznos osobno stekao. Stoga nema osnove da se imovinska korist koja je prema utvrđenom činjeničnom stanju pribavljena društvu Radelić d.o.o. oduzme od okrivljenika osobno, niti da mu se u vezi s tim odredi posebna obveza. Zbog toga je u tom dijelu odlučeno kako je navedeno u izreci ove presude.
32. U odnosu na troškove kaznenog postupka sud je imao u vidu da su u prethodnom postupku utvrđeni troškovi u ukupnom iznosu od 4.066,25 kuna, od čega se 310,00 kuna odnosilo na putne troškove dolaska svjedokinje CŠ na raspravu, 2.756,25 kuna na troškove društva „Letera“ d.o.o. za izvršene usluge prijevoda te 1.000,00 kuna na paušalnu svotu. Sud je, međutim, imao u vidu da je okrivljenik navedene troškove nakon pravomoćnosti prethodne presude u cijelosti platio (uplatnica uz list 772 spisa). Stoga odluka o tome da troškove kaznenog postupka snosi okrivljenik ne predstavlja ponovno terećenje okrivljenika, niti stvara novu obvezu plaćanja već podmirenog iznosa, već se njome odlučuje o obvezi snošenja troškova postupka, uvažavajući i da je riječ o obnovljenom postupku, pri čemu je sud iznos troška naznačio i u aktualnoj valuti plaćanja u Republici Hrvatskoj
– euro, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
33. Uzgredno, neosnovani su navodi obrane da je u međuvremenu nastupila zastara kaznenog progona, budući se, sukladno članku 508. stavku 1. ZKP/08, u novom postupku koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka, ne primjenjuju odredbe o zastari.
U Splitu 20. srpnja 2026.
SUDAC
Mila Kragić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu, za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Rijeci.
DNA!
ODO Split
okrivljeni GŠ
branitelj odvjetnik Toni Vukičević
u spis
