Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-588/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lane Putrić, predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Požar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Vučak 122, Vučak, zastupane po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj: Pn-49/2022- 53 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj: Pn-49/2022-53 od 19. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da joj na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.391,01 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, te da joj naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu joj troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 2.391,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koja da je nastala na njezinom osobnom vozilu u prometnoj nesreći 4. studenog 2021.

6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na slijedećem činjeničnom stanju:

- da je nesporno da je tužiteljica na dan 4. studenog 2021. bila vlasnica osobnog vozila marke Volkswagen Polo registracijske oznake [registarska oznaka], dok je vozilo marke Renault Megan registracijske oznake [registarska oznaka] bilo vlasništvo GĆ, supruga svjedokinje UĆ, koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika - da je među strankama sporno je li 4. studenog 2021. u 05:40 sati u mjestu Vučak kod kbr. 49 došlo do prometne nesreće u kojoj bi sudjelovala navedena osobna vozila na način kako to opisuju tužiteljica i svjedokinja UĆ, zatim je li vozilo tužiteljice u toj prometnoj nesreći zadobilo oštećenja opisana u izvidu štete i ponudi ovlaštenog servisa Berislavić d.o.o., te je li tuženik dužan naknaditi tužiteljici imovinsku štetu nastalu na njezinom vozilu

- da je nakon provedene rekonstrukcije na licu mjestu, te uvida u dostavljenu dokumentaciju - zapisnik o očevidu i njegovu dopunu, situacijski plan , obavezni prekršajni nalog i ispise fotografija fotoelaborata, prometni vještak Srećko Hlišć, dipl.ing., izradio pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da se prema raspoloživoj dokumentaciji ne može sa sigurnošću tehničkim putem utvrditi je li došlo do kontakta vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika na način da se dogodilo okrzunuće lijevih bokova oba vozila u području prednjih lijevih kotača, uz zahvat vanjskim lijevim retrovizorom, time da je na vozilu tužiteljice zahvaćena praktično cijela dužina lijevog boka, a na vozilu osiguranika tuženika prednji dio lijevog boka

- da je nakon pribave policijskog fotoelaborata na CD mediju, kao i fotografija koje je snimio tuženik za potrebe svog spisa AO-2781/2021 na CD-u, prometni vještak dopunio nalaz i mišljenje navodeći da je obzirom na zatečena oštećenja isključena mogućnost da bi oštećenja na vozilu tužiteljice nasta la u kontaktu s vozilom osiguranika tuženika, dakle da bi do nesreće došlo na mjestu i na način opisan od strane tužiteljice i svjedokinje UĆ, kao i da tragovi pronađeni na spornom mjestu (poglavilo pokidani ukrasni poklopac naplatka prednjeg lijevog kotača) potječu od drugog uzroka, a ne bočnog okrznuća vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika, dok oštećenja na vozilu tužiteljice potječu iz kontakta s nekom tupotvrdom preprekom koja po karakteristikama nije vozilo osiguranika tuženika

- da je usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje prometni vještak ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i dopunskog očitovanja, ponavljajući da obzirom na dinamiku štetnog događaja kako su je opisale tužiteljica i svjedokinja UĆ, vozilo tužiteljice nije moglo zadobiti utvrđena oštećenja, osobito ne oštećenja naplatka prednjeg lijevog kotača vidljivo na fotografiji F12 elaborata, gdje je naplatak savinut u jednom dijelu, jer prema oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika nema oštećenja na naplatku i prednjim lijevim vratima koja bi mogla dovesti do svinuća naplatka vozila tužiteljice, dakle na vozilima nema podudarnih oštećenja, odnosno tragova struganja, te se oštećenja na vozilu tužiteljice po svojim karakteristikama ne uklapaju u oštećenja na vozilu osiguranika tuženika

- da je zapisnik o očevidu i situacijski plan policija sačinila temeljem pokazivanja tužiteljice, budući da je očevid napravljen četiri sata nakon navodnog štetnog događaja, te na istom nisu bila prisutna vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju

- da obavezni prekršajni nalog kojim je UĆ oglašena krivom da je skrivila prometnu nesreću 4. studenog 2021. nije obvezujući za sud u parničnom postupku, naime, da se radi o javnoj ispravi koju sud ocjenjuje kao i druge izvedene dokaze, pa kako je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da kritične zgode nije moglo doći do sudara između vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika na opisani način, činjenice utvrđene obaveznim prekršajnim nalogom nisu prihvaćene istinitim

- da iskazi tužiteljice i svjedokinje UĆ proturječe nalazu i mišljenju prometnog vještaka, koji je obzirom na oštećenja njihovih vozila, utvrdio da kritične zgode nije moglo doći do sudara između vozila tužiteljica i vozila osiguranika tuženika na način i na mjestu kako to one opisuju.

6.1. Obzirom na navedeno, prihvativši nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća, dipl.ing., stručnim, objektivnim, jasnim i detaljno obrazloženim (zbog čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje novog prometnog vještačenja), prvostupanjski sud je utvrdio da do kontakta vozila tužiteljice s vozilom osiguranika tuženika nije došlo na način i na mjestu kako to opisuju tužiteljica i svjedokinja UĆ, te da šteta na vozilu tužiteljice nije nastala u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nesreći koju bi skrivila vozačica vozila osiguranog kod tuženika, slijedom čega u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženika kao osiguratelja u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23, dalje: ZOO-a) pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.

7. U žalbi tužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da prvostupanjski sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju ocjenu da određene činjenice važne za odluku smatra istinitim, a ne postoje ni razlozi o tome kojim dokazima je sud poklonio vjeru, a kojima nije, te zbog čega je tako postupio. Ističe i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, te s tim u vezi arbitrarnost suda usmjerenu na davanje povjerenja sudskom vještaku , iako način nastanka prometne nesreće proizlazi ne samo iz njezinog iskaza i iskaza svjedokinje UĆ, već i materijalnih dokaza. Navodi da prometni vještak nije razjasnio niti utvrdio činjenice radi kojih mu je povjereno vještačenje, te je suprotno iskazima sudionica nesreće zaključio da je isključena mogućnost da bi do nesreće došlo na mjestu koje su iste pokazale. Štoviše, prema očitovanju vještaka do prometne nesreće nije ni ti došlo, ovo usprkos činjenici da je UĆ pravomoćno prekršajno kažnjena zbog navedene prometne nesreće. Ukazuje da vještak nije razjasnio kojim drugim mehanizmom bi na mjestu nesreće ostali tragovi i dijelovi automobila, odnosno da nije mogao razjasniti i utvrditi potrebne činjenice pa se nalaz i mišljenje te dopuna istih ne mogu prihvatiti objektivnim i vjerodostojnim, tim više što je vještak u cijelosti zanemario javne isprave i iskaze u spisu. Navodi i da je apsurdno da vještak isključuje mogućnost kontakta navedena dva vozila te mjesto nastanka prometne nesreće, iako su na očevidu na kojem je vještak bio prisutan, sudionice nesreće pokazale mjesto njezinog nastanka. Konačno, osporava pravilnost postupanja prvostupanjskog suda glede odbijanja njezinih dokaznih prijedloga da se kao svjedoci saslušaju policijski službenici koji su sačinili obavezni prekršajni nalog, zapisnik o očevidu, situacijski plan i fotodokumentaciju, te zaposlenik tuženika koji je sačinio izvid štete, a čijim saslušanjem bi se razjasnilo i utvrdilo činjenično stanje.

8. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u žalbi jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni, dostatni, određeni i bez ikakvog proturječja između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika. Osim toga, prvostupanjski sud je naveo koje dokaze je proveo, koje je činjenice na temelju njih utvrdio, iz kojih razloga je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao stručan, jasan i uvjerljiv, kao i zbog čega nije prihvatio tvrdnje tužiteljice da je šteta na njezinom vozilu nastala upravo u predmetnoj prometnoj nesreći.

10. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a koju tužiteljica također ističe u žalbi jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi čl. 8. ZPP -a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice, dakle razloge zašto sud nije prihvatio tvrdnje tužiteljice, odnosno zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

11. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno od redbi čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća, dipl.ing., cijeneći ga stručnim, objektivnim, jasnim i uvjerljivo obrazloženim. Naime, vještak je nakon provedene rekonstrukcije na licu mjesta, te uvida u raspoloživu dokumentaciju (zapisnik o očevidu, njegovu dopunu, situacijski plan, policijsku fotodokumentaciju te fotografije vozila), obrazložio zbog čega utvrđena oštećenja na vozilu tužiteljice nisu podudarna s oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika, odnosno zbog čega prema pravilima prometno-tehničke struke nije moguće da bi ista nastala na način kako to opisuju tužiteljica i svjedokinja UĆ. Pri tome je vještak posebno obrazložio kako na vozilu osiguranika tuženika ne postoje oštećenja koja bi mogla uzrokovati deformaciju naplatka prednjeg lijevog kotača vozila tužiteljice, kao ni druga podudarna oštećenja ili tragovi koji bi potvrđivali međusobni kontakt vozila. Nadalje je naveo da karakter utvrđenih oštećenja na vozilu tužiteljice upućuje na kontakt s drugom tupotvrdom preprekom, a ne s vozilom osiguranika tuženika.

12.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da vještak nije razjasnio odlučne činjenice, već naprotiv, prometni vještak je na temelju stručne analize oštećenja vozila i njihovog međusobnog odnosa dao jasan odgovor na zadatak koji mu je povjeren, te u konačnici zaključio da predmetna oštećenja nisu mogla nastati u prometnoj nesreći na način kako ga opisuju navodne sudionice događaja.

13. Neosnovano žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud bio vezan sadržajem obaveznog prekršajnog naloga kojim je UĆ oglašena odgovornom za izazivanje prometne nesreće 4. studenog 2021. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da obavezni prekršajni nalog nije odluka koja u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a proizvodi obvezujući učinak glede postojanja građanskopravne odgovornosti za štetu niti glede činjenica odlučnih za ishod ovog parničnog postupka. Radi se o javnoj ispravi čiji sadržaj sud ocjenjuje zajedno s ostalim izvedenim dokazima, sukladno čl. 8. ZPP-a. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije osporio da je takav nalog donesen, već je, polazeći od rezultata prometnog vještačenja, pravilno zaključio da činjenice sadržane u prekršajnom nalogu nisu potvrđene ostalim izvedenim dokazima, osobito objektivnim materijalnim tragovima na vozilima.

14. Također, neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je vještak zanemario zapisnik o očevidu, situacijski plan i mjesto za koje su sudionice pokazale da se dogodila prometna nesreća. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je navedena dokumentacija uzeta u obzir prilikom izrade nalaza, ali je vrednovana i činjenica da je očevid obavljen približno četiri sata nakon događaja, kada vozila više nisu bila na mjestu događaja, pa policijski zapisnik i situacijski plan nisu rezultat neposrednog opažanja položaja vozila nakon sudara, već su sačinjeni prema kazivanju tužiteljice.

15. Jednako tako, neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da je prometni vještak bio dužan razjasniti i utvrditi kojim drugim mehanizmom su na mjestu nesreće ostali pronađeni tragovi. Vještak je u svom nalazu izričito naveo da pronađeni dijelovi, osobito ukrasni poklopac naplatka, prema svojim obilježjima ne potvrđuju nastanak predmetnih oštećenja u kontaktu vozila tužiteljica i vozila osiguranika tuženika, već potječu od drugog uzroka. Time je vještak odgovorio na odlučno pitanje iz područja svoje struke, dok okolnost što nije bilo moguće utvrditi (neki drugi) konkretan uzrok nastanka tih tragova ne dovodi u pitanje pravilnost njegovog stručnog zaključka da predmetna oštećenja nisu mogla nastati u opisanom kontaktu vozila.

16. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava odbijanje dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka - policijskih službenika i zaposlenika tuženika, čije saslušanje je predložila protivno odredbama čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je tuženik već u odgovoru na odštetni zahtjev i u odgovoru na tužbu osporavao nastanak štetnog događaja. Osim toga, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U okolnostima konkretnog slučaja saslušanje policijskih službenika koji su sastavili zapisnik o očevidu, situacijski plan i obavezni prekršajni nalog , bilo bi, i prema ocjeni ovog suda, bez bitnog značaja, budući da isti nemaju neposrednih saznanja o nastanku prometne nesreće, već su navedene isprave sastavili na temelju naknadno prikupljenih obavijesti i zatečenog stanja na mjestu događaja. Isto se odnosi i na saslušanje zaposlenika tuženika koji je obavio izvid štete, a koji također nema saznanja o mehanizmu nastanka prometne nesreće niti može otkloniti stručne zaključke prometnog vještaka o nepodudarnosti oštećenja na vozilima.

17. Kako žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju pravilnost i uvjerljivost nalaza i mišljenja prometnog vještaka, niti pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala odlučnu činjenicu da je šteta na njezinom vozilu nastala u prometnoj nesreći za koju bi odgovarao tuženik. Stoga nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti tuženika kao osiguratelja prema čl. 1072. st. 1. ZOO-a, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev.

18. Iz navedenih razloga, žalbu tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

19. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP - a. Tužiteljica sadržajno ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, nego je pobija u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, u kom smislu žalba nije osnovana. Osim toga, kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i u tom dijelu, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

20. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 20. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lana Putrić